Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 47 Gž-24/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vande Senta članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. B. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. G., odvjetniku u Z., protiv prvotuženika Ž. u. z. c. B.-b. ž., B., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. P., B. D., A. M. i K. B., odvjetnicima u G., Pisarnica B., i drugotuženika Lovačko društvo "V." iz R. K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N. D., odvjetniku u I. G., uz sudjelovanje umješača na strani prvotuženika C. d.d. B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku u B., radi naknade štete, odlučujući o žalbi prvotuženika i o žalbi drugotuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, poslovni broj Pn- 165/2018-64 od 2. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba drugotuženika Lovačkog društvo "V." kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, poslovni broj Pn-165/2018-64 od 2. prosinca 2021. u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo drugotuženiku platiti tužiteljici R. B. iznos od 21.418,20 kn sa zateznom kamatom tekućom od 2. prosinca 2021. do isplate, kao i u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo drugotuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.025,84 kn sa zateznom kamatom tekućom od 2. prosinca 2012. do isplate, sve prema koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, poslovni broj Pn-165/2018-64 od 2. prosinca 2021. u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo prvotuženiku Ž. u. z. c. B.-b. ž. solidarno s drugotuženikom Lovačkim društvom „V.“ platiti tužiteljici R. B. iznos od 21.418,20 kn sa zateznom kamatom tekućom od 2. prosinca 2021. do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i u tom dijelu tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika odbija.

III Preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, poslovni broj Pn-165/2018-64 od 2. prosinca 2021. u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo prvotuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.025,84 kn sa zateznom kamatom tekućom od 2. prosinca 2021. do isplate i odlučuje:

1. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.025,84 kn sa zateznom kamatom tekućom od 2. prosinca 2021. do isplate.

2. Nalaže se tužiteljici naknaditi prvotuženiku parnični trošak u iznosu od 11.625,00 kn / 1.542,90 eura[1] u roku 15 dana.

IV Nalaže se tužiteljici naknaditi prvotuženiku troškove nastale u povodu podnesene žalbe u iznosu od 2.180,22 kn / 289,36 eura u roku 15 dana.

V Odbija se zahtjev drugotuženika za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se prvotuženiku Ž. u. z. c. B.-b. ž., B., OIB: …, i drugotuženiku Lovačko društvo "V." iz R. K., OIB: …, da tužiteljici R. B. iz Z., OIB: …, na ime naknade štete solidarno isplate iznos od 21.418,20 kn sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 02. prosinca 2021. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice preko dosuđenog iznosa od 21.418,20 kn do zatraženog iznosa od 26.772,75 kn, odnosno za iznos od 5.354,55 kn sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 02. prosinca 2021. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Tuženici su dužni tužiteljici nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 14.051,68 kn sa zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 02. prosinca 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio prvotuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih razloga, ili podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kn uvećano za pripadajući PDV i sudsku pristojbu po određenju suda.

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio drugotuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno istu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kn uvećano za PDV u iznosu od 312,50 kn te pristojbu na žalbu u iznosu od 1.500,00 kn.

4. Iako i prvotuženik i drugotuženik u žalbama navode da pobijaju prvostupanjsku presudu u cijelosti, iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženici pobijaju presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev te odlučeno o troškovima postupka, pa je ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) uzeo da tuženici pobijaju prvostupanjsku presudu u dijelu i to u točkama I. i III. izreke.

5. Žalba prvotuženika je osnovana.

6. Žalba drugotuženika je neosnovana.

7. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade imovinske štete koja je nastala na vozilu tužiteljice u štetnom događaju 1. kolovoza 2013. kada je na vozilo tužiteljice, kojim je upravljao D. L., na županijskoj cesti … u mjestu Č., naletjela srneća divljač.

9. Prvostupanjski sud je u postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da je vozilo tužiteljice, desnom polovinom šire prednje strane, naletjelo na lijevu stranu tijela divljači,

- da se vozilo tužiteljice kretalo po sebi pripadajućoj desnoj prometnoj traci brzinom od 65 km/h,

- da je brzina kretanja vozila na mjestu štetnog događaja bila ograničena na 50 km/h,

- da se nalet mogao izbjeći pri brzini kretanja ne većoj od 43 km/h,

- da je divljač iskočila na kolnik iz visoke vegetacije 10,7 m ispred vozila,

- da je na vozilu tužiteljice nastala djelomična šteta koja sa uračunatim porezom na dodanu vrijednost iznosi ukupno 26.772,75 kn,

- da na dijelu ceste prije mjesta događaja nije bio postavljen prometni znak „divljač na cesti“.

10. Polazeći od navedenih utvrđenja te zaključka da se srneća divljač smatra opasnom stvari te uzimajući u obzir da je do nezgode došlo na lovištu čiji je lovoovlaštenik drugotuženik kao i da na cesti na kojoj se dogodila prometna nezgoda nije bio postavljen prometni znak opasnosti „divljač na cesti“, prvostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO) i čl. 1064. ZOO u vezi čl. 1067. ZOO ocijenio da postoji odgovornost prvotuženika i drugotuženika, pri čemu je pozivom na odredbu čl. 1092. ZOO ocijenio doprinos tužiteljice vlastitoj šteti u omjeru od 20% zbog brzine kretanja vozila koja je bila 15 km/h veća od dopuštene, slijedom čega je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 21.418,20 kn, a preko tog iznosa tužbeni zahtjev odbio.

11. Žalba drugotuženika u odnosu na istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka se svodi na citiranje zakonske odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP bez sadržajnog navođenja u čemu bi se konkretno sastojala ta bitna povreda u odnosu na predmet spora.

12. Drugotuženik u žalbi ponavlja prigovore koje je tijekom postupka isticao na nalaz i mišljenje vještaka P. T. navodeći u bitnome da do sraza vozila i životinje uopće ne bi došlo da se vozilo tužiteljice kretalo dopuštenom brzinom, zatim da bi oštećenja na vozilu bila manja da se vozilo kretalo dopuštenom brzinom, ističući da na te prigovore sudski vještak nije odgovorio, zbog čega drugotuženik smatra da su nalaz i mišljenje kao i pisana i usmena očitovanja vještaka na istaknute prigovore proturječni i nejasni, čime drugotuženik sadržajno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 261. st. 2. i 3. ZPP.

12.1. Sudski vještak je u pisanom nalazu u točki 1.6. „Mogućnost izbjegavanja naleta“ naveo da je divljač iz visoke vegetacije iskočila na kolnik, da se divljač u vidnom polju vozača pojavila kad se nalazila na rubu prostora obraslog visokom vegetacijom kada ju je vozač najranije mogao uočiti te da se divljač u vidnom polju vozača pojavila kada je vozilo od nje bilo udaljeno 10,7 m, pa kako vrijeme reakcije kočenjem u prosjeku iznosi 1,00 sekundu, a opasnost se pojavila 0,60 sekundi prije naleta, očito da vozač i kada bi reagirao kočenjem, nije imao niti vremena ni prostora da izbjegne nalet na divljač. Osim toga, vještak je naveo da bi štetni događaj bio izbjegnut pri brzini vozila ne većoj od 43 km/h.

13. Po ocjeni ovog suda drugotuženik žalbenim navodima u vezi nalaza i mišljenja sudskog vještaka iznosi subjektivno shvaćanje o mogućnosti izbjegavanja sudara pri kretanju vozila dopuštenom brzinom od 50 km/h, pri čemu neargumentirano ukazuje na mogućnost izračuna brzine kretanja i mjesta sraza vozila i životinje na temelju hipotetske situacije, pokušavajući time dovesti u sumnju objektivnost, pravilnost i stručnost danog nalaza i mišljenja.

13.1. Naime, sudski vještak P. T. je na valjan način obrazložio svoj nalaz i mišljenje koji su sačinjeni na temelju službene zabilješke policije, fotodokumentacije, izvida štete te činjenica utvrđenih na uviđaju provedenom u ovom postupku 29. listopada 2018. te je na istaknute prigovore drugotuženika, koje ponavlja u žalbi, sudski vještak jasno i decidirano odgovorio u pisanim očitovanjima 2. studenoga 2020. i 14. siječnja 2021. te usmeno na ročištu 12. srpnja 2021., zbog čega je neosnovan istaknuti žalbeni razlog iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 261. st. 2. i 3. ZPP.

14. Neosnovano prvotuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP prema kojoj sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, pri čemu je prvostupanjski sud ocijenio dokaze u smislu te odredbe i tako stečeno uvjerenje o utvrđenim činjenicama opravdao uvjerljivim i logičkim razlozima.

15. U ovoj žalbenoj fazi postupka i dalje je sporna odgovornost za štetu nastalu u štetnom događaju 1. kolovoza 2013.

16. Pitanje odgovornosti prvotuženika kao pravne osobe koja upravlja cestom na kojoj se dogodio štetni događaj za naknadu štete počinjene na vozilima naletom divljači na javnim cestama, normirano je odredbom čl. 50. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj: 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021 – dalje: ZC) koja glasi:

(1) Za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje.

(2) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

16.1. Dakle, prvotuženik odgovara prema načelu predmnijevane krivnje sukladno odredbi čl. 1045. ZOO prema kojoj onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan je štetu naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

17. Prvotuženik je u odgovor na tužbu osporio svoju odgovornost za štetu, navodeći da je poduzeo radnje i mjere za siguran i nesmetan promet kritične zgode te dostavio očitovanje (list 19a spisa) iz kojeg proizlazi da je LD „V.“ R. K. podnio 18. lipnja 2012. zahtjev prvotuženiku za postavljanje znakova „divljač na cesti“ te su 12. rujna 2012., nakon obilaska prometnice i utvrđenja mjesta na kojima divljač često prelazi cestu, na županijskog cesti … u Č. između kućnih brojeva 56 i 49 postavljeni prometni znakovi „divljač na cesti“.

17.1. S obzirom na to da o navedenim činjenicama prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ovaj sud je koristeći se ovlaštenjem iz čl. 354. st.1. toč. 2. i st. 3. ZPP ocijenio da je prvotuženik postupio sukladno citiranoj odredbi čl. 50. st. 2. ZC, jer je na zahtjev drugotuženika postavio prometne znakove na mjestu gdje divljač najčešće prelazi cestu, pa kako se štetni događaj dogodio u blizini postavljenih znakova (nezgoda se dogodila kod kućnog broja 36, a prometni znakovi su postavljeni između kućnih brojeva 49 i 56), prvotuženik je dokazao da šteta nastala bez njegove krivnje.

18. Stoga je iz navedenih razloga prvostupanjsku presudu u točki I. izreke, u odnosu na prvotuženika, valjalo preinačiti i tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika odbiti.

19. Odštetna odgovornost drugotuženika kao osobe koja gospodari lovištem na čijem području se dogodio štetni događaj regulirana je odredbom čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu („Narodne novine“, broj: 140/2005, 75/2009, 153/2009, 14/2014, 21/2016, 41/2016, 67/2016, 62/2017 - dalje: ZL) koja glasi:

(1) Za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran je lovoovlaštenik lovišta, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu ovoga Zakona bio obvezatan poduzeti.

19.1. Obzirom na to da divljač koja izađe na prometnicu iz lovišta i koja se nekontrolirano kreće javnom prometnicom, u konkretnom slučaju srna, predstavlja opasnu stvar, to se u vezi odgovornosti lovoovlaštenika za štetu koju na vozilu počni divljač na javnoj cesti, primjenjuju i opći propisi obveznog prava i to:

- odredba čl. 1063. ZOO koja glasi:

Šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

- odredba čl. 1064. ZOO prema kojoj za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

19.1.1. Dakle, drugotuženik odgovora za štetu počinjenu na vozilima naletom divljači po pravilima objektivne odgovornosti, odnosno po načelu uzročnosti, time da se svoje odgovornosti drugotuženik može osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (čl. 1067. st. 1. ZOO), ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (čl. 1067. st. 2. ZOO), te se može osloboditi odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (čl. 1067. st 3. ZOO).

20. U žalbi drugotuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda da je doprinos tužiteljice 20% smatrajući da je tužiteljica isključivo odgovorna za štetu jer se vozilo tužiteljice kretalo brže od dopuštene brzine.

20.1. U konkretnom slučaju vozilo tužiteljice se kretalo 65 km/h, što je bilo brže od dopuštene brzine od 50 km/h, pa je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da je time tužiteljica kao oštećenik pridonijela da šteta bude veća.

20.2. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ne postoji isključiva odgovornost oštećenika zbog kretanja vozila tužiteljice brzinom koja je bila veća od dopuštene, jer je u postupku utvrđeno da je divljač na kolnik iskočila iz visoke vegetacije te da bi štetni događaj bio izbjegnut pri najvećoj brzini vozila od 43 km/h, što znači da nalet ne bi bio izbjegnut ni u slučaju da se vozilo kretalo brzinom ograničenja od 50 km/h. Stoga je u takvim okolnostima konkretnog slučaja i po ocjeni ovog suda, kretanjem vozila neprilagođenom brzinom koja je bila viša od dopuštene, tužiteljica doprinijela nastanku štete u omjeru od 20%.

21. U odnosu na žalbene navode da prvostupanjski sud istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije nije raspravio, a koji prigovor je drugotuženik istaknuo jer smatra da je za predmetnu nezgodu isključivo odgovoran vozač vozila u vlasništvu tužiteljice, žalitelju valja odgovoriti da eventualna isključiva odgovornost oštećenika ne utječe na ocjenu pasivne (materijalnopravne) legitimacije drugotuženika.

21.1. Naime, u ovoj parnici radi naknade štete koju je na vozilu počinila divljač na javnoj cesti, pasivna legitimacija drugotuženika, koji je lovoovlaštenik na čijem se području nezgoda dogodila, proizlazi iz odredbe čl. 83.st. 1. ZL. S druge strane, eventualna isključiva odgovornost oštećenika za nastanak štete, predstavljala bi ekskulpacijski razlog za lovoovlaštenika zbog čega bi tužbeni zahtjev za naknadu štete protiv lovoovlaštenika bio neosnovan, ali neosnovanost tužbenog zahtjeva zbog isključive odgovornosti oštećenika ne znači da lovoovlaštenik nije pasivno legitimiran u ovoj parnici radi naknade štete.

22. Neosnovano drugotuženik osporava osnov i visinu dosuđenog iznosa poreza na dodanu vrijednost, jer je prvostupanjski sud takvu odluku donio sukladno pravnom shvaćanju izraženom na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. prosinca 2013.

23. Stoga je slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo žalbu drugotuženika odbiti i prvostupanjsku presudu u točki I. izreke, u odnosu na drugotuženika, potvrditi.

24. S obzirom na izmijenjeni omjer uspjeha stranka u sporu zbog djelomične preinake prvostupanjske odluke, na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je odlučiti o parničnim troškovima stranaka nastalim tijekom postupka pred prvostupanjski sudom i u žalbenom postupku.

24.1. Ukupan parnični trošak, prema točki III. izreke prvostupanjske presude, koji su oba tuženika dužni naknaditi tužiteljici iznosi 14.051,68 kn, dakle svaki tuženik dužan je naknaditi tužiteljici pola tog iznosa.

25. S obzirom na to da je u odnosu na protuženika preinačena prvostupanjska presuda na način da je u odnosu na tog tuženika tužbeni zahtjev odbijen, prvotuženik je u cijelosti uspio u sporu. Prvotuženiku je priznat trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/2012, 103/2014, 118/2014 i 107/2015 – dalje: OT) i to: za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8/1 OT) – 100 bodova, za sastav podneska 13. siječnja 2020. (Tbr. 8/1 OT) – 100 bodova,

za zastupanje na ročištima (Tbr. 9/1 OT) 9. listopada 2014., 9. listopada 2018., 29. ožujka 20121., 12. srpnja 2021. i 18. listopada 2021. – ukupno 500 bodova, za zastupanje na ročištu 6. travnja 2016. (Tbt. 9/2 OT) – 50 bodova, za nazočnost punomoćnika prvotuženika na uviđaju 29. listopada 2018. (Tbr. 9/7 OT) – 100 bodova, odnosno sveukupno 850 bodova, što prema vrijednosti boda 10,00 kn (Tbr. 50 OT) iznosi 8.500,00 kn, što uz uvećanje troška poreza na dodanu vrijednost (Tbr. 42 OT) te plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 1.000,00 kn iznosi ukupno 11.625,00 kn.

26. U odnosu na odluku o troškovima postupka sadržanu u dijelu točke III. izreke u odnosu na drugotuženika, odluka prvostupanjskog suda je pravilna i zakonita, jer je sud odlučio pravilnom primjenom odredbe čl.154. st. 2. ZPP i čl. 155. ZPP, a drugotuženik u žalbi ne navodi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.

27. Prvotuženiku je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dosuđen trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 kn prema Tbr. 10/1 OT te Tbr. 50 OT i Tbr. 42 OT, koji iznos je uvećan na trošak plaćene pristojbe u iznosu do 617,72 kn, odnosno ukupno 2.180,22 kn.

28. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev drugotuženika za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe, jer drugotuženik nije uspio sa žalbom.

U Zagrebu, 4. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.