Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 43 Gž-4954/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Suzane Kapustić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Roberte Pandže kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje d.d., Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik u R., protiv tuženika B. K. iz V., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika te o dopuni žalbe tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv- 12965/15-52 od 7. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 4. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika B. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-12965/15-52 od 7. studenog 2019. pod stavcima I. i III. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se dopuna žalbe tuženika B. K. od 25. studenog 2019. kao nepravodobna.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-12965/15- 52 od 7. studenog 2019. pod stavkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi M. M., javnog bilježnika u Z., poslovni broj: Ovrv-988/15 od 23. lipnja 2015. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 18.275,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose, kako je to pobliže navedeno pod stavkom I. izreke pobijane presude. Stavkom II. izreke navedeni platni nalog je ukinut u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 703,44 kune na ime troškova ovršnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. lipnja 2015. pa do isplate. Stavkom III. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.177,44 kune zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. studenog 2019. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude pod stavcima I. i III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1.. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanim dijelovima preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Dopuna žalbe tuženika od 25. studenog 2019. je nepravodobna.

5. Predmet ovog postupka je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku, kojim tužitelj od istog potražuje isplatu iznosa od 18.275,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, navodeći da je tuženik dana 3. listopada 2008. bez položenog vozačkog ispita upravljao neosiguranim vozilom u vlastitom vlasništvu registarske oznake ZG…, i prouzročio prometnu nezgodu u V. G. u kojoj su nastradali T. C. i S. V., vozač i suvozač u vozilu registarske oznake SK…. Tužitelj je oštećenicima na ime naknade štete isplatio iznos od 18.275,00 kuna, koji iznos zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom potražuje od tuženika temeljem odredbe iz čl. 29. st. 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05., 36/09. i 75/09., dalje: ZOOP).

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanim dijelovima i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Iz dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka, a konkretno izvoda otvorenih stavki (list 4 spisa), potvrde o isplati (list 16-18 spisa), medicinske dokumentacije za S. V. i T. C., nagodbe od 16. ožujka 2012. te dokumentacije troškova liječenja oštećenika (list 19-81 spisa), poziva tuženiku za uplatu regresnog duga prije utuženja (list 82-84 spisa), zapisnika o očevidu (list 91-93 spisa), iskaza svjedoka T. C., D. K. i S. V. (list 105-107 spisa), iskaza svjedoka F. K. i T. K. (list 134-136 spisa), iskaza svjedoka Z. D. i D. T. (list 187-188 spisa), iskaza tuženika (list 189 spisa), te spisa Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-771/10, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da se prometna nezgoda dogodila 3. listopada 2008. u V. G.,

- da su u nezgodi sudjelovala dva osobna vozila, i to neosigurano vozilo marke R. registarske oznake ZG… kojim je upravljao ovdje tuženik, te vozilo marke F. F. reg. oznake SK… kojim je upravljao T. C., a kojem je suvozač bio S. V.,

- da je vozač neosiguranog vozila (tuženik) isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja,

- da iz zapisnika o očevidu proizlazi da je vlasnik vozila registarske oznake ZG… koje je skrivilo prometnu nezgodu bio G. S., no da je tuženik u predmetnom postupku priznao da je u trenutku štetnog događaja on bio vlasnik tog vozila, koje je kupio sedam dana prije nezgode, a vlasništvo nije prenio na sebe,

- da je tužitelj oštećenom S. V. 9. rujna 2011. isplatio iznos od 15.000,00 kuna, a oštećenom T. C. 30. ožujka 2012. iznos od 3.000,00 kuna, dok je 8. rujna 2010. platio sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u predmetu Općinskog suda u Velikoj Gorici P-771/10 u iznosu od 275,00 kuna,

- da je odredbom iz čl. 29. st. 1. ZOOP-a propisano da oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje, dok je odredbom iz čl. 29. st. 5. ZOOP-a propisano da Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu, i to isplaćenog iznosa štete, kamata i troškova,

- da je tuženik u smislu navedene odredbe iz čl. 29. st. 5. ZOOP-a osoba odgovorna za štetu, i to ne samo kao vozač vozila, već i kao vlasnik vozila, u smislu odredaba iz čl. 1063.-čl. 1066. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05. i 41/08., dalje: ZOO),

- da je, slijedom navedenog, tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženik svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane prvostupanjskog suda.

9. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada nije prihvatio iskaze svjedoka T. K., Z. D. i D. T., koji potvrđuju iskaz tuženika, a iz kojih proizlazi da kritične zgode tuženik nije upravljao vozilom koje je skrivilo prometnu nezgodu.

10. Naime, valja istaknuti da su iskazi navedenih svjedoka prvenstveno u suprotnosti sa zapisnikom o očevidu koji predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe iz čl. 230. st. 1. ZPP-a, a iz kojeg proizlazi da je tuženik bio vozač vozila koje je skrivilo prometnu nezgodu, zatim u suprotnosti sa iskazom svjedoka T. C., oštećenika u predmetnoj prometnoj nezgodi (svjedok je iskazao da ga je tuženik, odmah nakon sudara vozila, krvavog lica upitao „da li ste vidjeli u šta sam ja udario“, iz čega proizlazi da je isti upravljao vozilom), kao i sa iskazom svjedoka D. K., člana očevidne ekipe, iz čijeg iskaza proizlazi da se u neosiguranom vozilu nalazila samo jedna osoba (a tuženik je tijekom postupka tvrdio da je bio suvozač u vozilu). Prvostupanjski sud je iskaze svjedoka T. C. i D. K. pravilno ocijenio kao istinite, logične, životno uvjerljive i sukladne dokumentaciji u spisu. Kada se navedenom pridoda i iskaz svjedoka F. K. (policajca) koji je jasno opisao postupak utvrđivanja identiteta vozača sudionika nezgode, valja reći da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su iskazi svjedoka predloženih od strane tuženika, kao i iskaz samog tuženika, nevjerodostojni, nelogični, neuvjerljivi i očito usmjereni na izbjegavanje odgovornosti tuženika.

11. Nadalje, tuženik u žalbi ističe da je nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik vlasnik neosiguranog vozila, kada iz zapisnika o očevidu proizlazi da je vlasnik neosiguranog vozila u trenutku nastanka štetnog događaja bio G. S.. Međutim, imajući u vidu odredbu iz čl. 116. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06. i 146/08., dalje: ZV) kojom je propisano da se vlasništvo pokretne stvari stječe predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, te činjenicu da je tuženik tijekom postupka priznao odlučnu činjenicu da je on bio vlasnik vozila (vlasništvo nije formalno prenio na sebe, ali je u trenutku nastanka štetnog događaja vozilo evidentno bilo u njegovom samostalnom i neposrednom posjedu), valja reći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženik, osim što je bio vozač, u trenutku nastanka štetnog događaja bio i vlasnik konkretnog vozila.

12. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na odredbi iz čl. 29. st. 5. ZOOP-a kojom je propisano da Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu. U konkretnom slučaju tuženik je odgovoran za štetu i kao vozač neosiguranog vozila, i kao vlasnik istog u smislu odredaba iz čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a. Ovdje valja istaknuti da iz provedenog postupka ne proizlazi da je tuženik kao vlasnik vozila povjerio vozilo drugoj osobi koja nije bila osposobljena za upravljanje vozilom u smislu odredbe iz čl. 1066. st. 4. ZOO-a (iz dokaza provedenih u predmetnom postupku proizlazi da je tuženik bio vozač), slijedom čega su neosnovani i žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je šteta nastala zbog nekog skrivenog svojstva na stvari, a o čemu tuženik nije upozorio korisnika te stvari.

13. Prema tome, kako je tuženik odgovoran za štetu koju je tužitelj naknadio oštećenicima u ukupnom iznosu od 18.275,00 kuna (pri čemu valja istaknuti da u predmetnom postupku visina tužbenog zahtjeva nije ni bila sporna), pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je, sukladno odredbi iz čl. 29. st. 5. ZOOP-a, odlučio kao pod stavkom I. izreke pobijane presude.

14. Odluka o trošku parničnog postupka pravilno je donesena u smislu odredaba iz čl. 6. st. 1. i čl. 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine”, broj: 8/11., 112/12. i 114/12), Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i 5., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18), čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17) i 29 st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

16. Uzimajući u obzir da je zadnji dan roka za podnošenje žalbe protiv prvostupanjske presude bio 22. studeni 2019., a da je dopuna žalbe tuženika od 25. studenog 2019. podnesena nakon proteka roka propisanog odredbom iz čl. 348. st.

1. ZPP-a, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 367. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 4. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Suzana Kapustić, v.r.