REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 694/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. P., OIB: …, iz R., koju zastupa punomoćnica D. K. S., odvjetnica u R., i tuženika Z. P., OIB: …, iz R., kojeg zastupa punomoćnik F. M., odvjetnik u R., uz sudjelovanje mlljt. D. P., OIB: …, iz R., i mlljt. D. P., OIB: …, iz R., oboje zastupani po posebnoj skrbnici M. K. J., dipl. iur. djelatnici Centra za posebno skrbništvo Z., Dislocirana jedinica R., radi razvoda braka, donošenja odluke o stanovanju maloljetne djece, uzdržavanju i ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-998/2021-2 od 22. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-105/2019-96 od 30. ožujka 2021., u sjednici održanoj 4. listopada 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-998/2021-2 od 22. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-105/2019-96 od 30. ožujka 2021.
2. Posebna skrbnica mljt. djece u odgovoru na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije osporava dopuštenost istog te predlaže da revizijski sud isti odbaci kao nedopušten.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica postavlja osamnaest pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, te navodi da su o istima u pobijanoj odluci zauzeta shvaćanja koja su u suprotnosti s pravnim shvaćanjem revizijskog suda, kao i praksi drugostupanjskih sudova, odnosno u suprotnosti s međunarodnim ugovorima. Obrazlažući važnost 1.-9. pravnog pitanja poziva se na odluke Županijskog suda u Splitu Gž Ob-565/2019-2 od 26. studenoga 2019. i Gž Ob-492/2019-2 od 11. listopada 2019.; 10.-12. pitanja – na odluke Rev-x-55/2017-2 od 19. prosinca 2018. i Revr-80/11-2 od 1. lipnja 2011., te na odluku Županijskog suda u Puli Gž Ob-91/16 od 18. svibnja 2016.; 15.-17. pitanja – na Rezoluciju Europskog parlamenta od 6. listopada 2021. godine; 18. pitanja – na odluku Županijskog suda u Varaždinu Gž-4632/14 od 14. travnja 2015.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje nisu važna za odluku u ovom sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Postavljanjem 1.-9. pravnog pitanja koja se odnose na pravo djeteta na izražavanje mišljenja u smislu čl. 12. Konvencije o pravima djeteta i čl. 360. Obiteljskog zakona podnositeljica polazi od pogrešne pretpostavke da je pobijana odluka donesena bez omogućavanja djetetu da izrazi svoje mišljenje, no takvo činjenično utvrđenje ne proizlazi iz nižestupanjskih odluka.
4.2. Nadalje, postavljanjem 10.-12. pravnog pitanja koja se odnose na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 220. st. 2. ZPP podnositeljica polazi od procesnih pretpostavki koje nisu ostvarene. Naime, drugostupanjski sud je sukladno čl. 375. st. 1. ZPP iznio razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ocijenio je žalbene navode tužiteljice koji su od odlučnog značenja, te je označio i razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, slijedom čega nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Nadalje, drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 220. st. 2. ZPP ocijenio da provođenje psihijatrijsko- psihološkog vještačenja nije niti bilo potrebno, jer su odlučne činjenice u prvostupanjskom postupku utvrđene i bez provođenja tog dokaza, odnosno da pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio prijedlog za drugim vještačenjem iz razloga što je ocijenio da je nalaz vještaka psihijatra objektivan i stručan, a njegova ocjena iskaza stranaka, djece te odnos djece s roditeljima analizirana stručno, a što se potvrđuje u mišljenju i CSS Rijeka i voditelj nadzora, kao i mišljenje posebne skrbnice.
4.3. Međutim, u odnosu na 13. i 14. pitanje naznačeno u prijedlogu, a koja se odnose na određivanje medicinskog vještačenja na okolnost roditeljskih kompetencija, revizijski sud je ocijenio da nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositeljica smatra da bi navedena pitanja bila važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP. Stoga u odnosu na sadržaj prijedloga u dijelu koji se odnosi na naznačena pitanja nisu kumulativno ispunjenje pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP.
4.4. Nadalje, revizijski sud je ocijenio da zbog 15.-17. pravnog pitanja naznačenog u prijedlogu, a koja se odnose na primjenu Rezolucije Europskog parlamenta od 6. listopada 2021. godine u smislu zabrane korištenja sindroma otuđenja djeteta od roditelja, podnositeljica nije niti mogla podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije u smislu čl. 385. st. 5. ZPP jer nije zbog tog razloga žalbom pobijala prvostupanjsku odluku, nego na isto ukazuje tek u prijedlogu za dopuštenje revizije.
4.5. Postavljanjem 18. pitanja podnositeljica implicira na dužnost suda da sasluša roditelje pri određivanju iznosa uzdržavanja, ali o tome uopće nije izraženo pravno shvaćanje u odluci Županijskog suda u Varaždinu Gž-4632/14 od 14. travnja 2015., slijedom čega ista ne daje razlog važnosti naznačenom pitanju.
5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 4. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
