REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3798/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. A., OIB … , iz Republike Slovenije, Lj., kojeg zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica u U., protiv tuženika R. S. d.o.o., OIB … , sa sjedištem u S., kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. iz R., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-937/2017-2 od 16. travnja 2018., kojom je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne službe u Bujama - Buie poslovni broj P-2728/2015-29 od 24. travnja 2017., u sjednici održanoj 4. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke utvrđeno da je raskinut Predugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 6. srpnja 2012. između tuženika kao prodavatelja i tužitelja kao kupca. Točkom je II. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju kunsku protuvrijednost iznosa od 58.500,00 € po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom od 11. srpnja 2012. do ispate, dok je u preostalom dijelu kojim je tražena isplata daljnjeg iznosa od 117.000,00 € s pripadajućom kamatom, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.
2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnosi tuženik pobijajući je u dijelu u kojem nije uspio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženika ocjenjujući je nedopuštenom, podredno neosnovanom te ju je predložio odbaciti, podredno odbiti.
5. Revizija nije osnovana.
6. Revizijski je sud, u skladu s ovlaštenjem iz odredbe članka 392.a stavka 1. ZPP, ispitao pobijanu presudu u dijelu koji se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Revident ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP smatrajući da je utvrđenje suda prema kojem su "obje stranke krive za neispunjenje ovog dvostranoobveznog ugovora" u "potpunoj opreci s dokumentima koji prileže spisu" zbog toga što su stranke ugovorile da se nemogućnost provedbe etažiranja neće i ne može smatrati propustom prodavatelja niti kršenjem obveza iz stavka 5. i 6. ovog (3.) članka te se temeljem tog razloga ne može tražiti povrat kapare. Međutim, svoj zaključak o tome da su obje stranke krive za neispunjenje ugovora sudovi nisu utemeljili na utvrđenju da je krivnja tuženika samo i isključivo u okolnosti izostanka provedbe etažiranja, o čemu će u nastavku ovog obrazloženja biti više riječi.
8. Naime, predmet je pobijanog dijela presude zahtjev za utvrđenje da je Predugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između tužitelja kao kupca i tuženika kao prodavatelja od 6. srpnja 2012. raskinut, kao i isplata iznosa od 58.500,00 € u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućom kamatom.
9. Tijekom postupka između stranka nije bilo sporno:
- da su tuženik kao prodavatelj i tužitelj kao kupac sklopili Predugovor o kupoprodaji nekretnina od 6. srpnja 2012. kojim su preuzeli obvezu sklapanja ugovora o kupoprodaji predmet kojega je dio nekretnine k. č. br. 185/103 k. o. S. koji u naravi predstavlja kuću - vila T., tipa A, tlocrtne površine 131 m², s pripadajućom okućnicom površine 224 m²,
- da se, zbog činjenice da se na navedenoj čestici nalaze dvije vile ( A. i T.), tuženik obvezao u roku od 60 dana izvršiti etažiranje (cijepanje) kojim će se vila T. s pripadajućim zemljištem izdvojiti u zasebnu cjelinu, nakon čega će stranke u daljnjem roku od 15 dana sklopiti glavni ugovor, a ukoliko se etažiranje ne bude moglo provesti u roku od 60 dana, predmet glavnog ugovora će biti suvlasnički udio, time da se tužitelj obvezao dati suglasnost za zasnivanje služnosti prolaza preko dijela nekretnine na skici označenog zelenom bojom, površine 97,30 m²,
- da su stranke Predugovorom utvrdile cijenu nekretnine u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 1.170.000,00 €,
- da se tužitelj obvezao u roku od sedam dana platiti iznos od 58.500,00 € na ime kapare koja je ugovorena kao odustatnina, te 1/2 dijela cijene umanjenog za kaparu platiti do 17. listopada 2012. pod uvjetom da prodavatelj kod javnog bilježnika deponira brisovna očitovanja podobna za brisanje založnih prava upisanih u korist trećih osoba, te tabularnu izjavu, dok se drugu polovicu cijene tužitelj obvezao isplatiti prije stupanja u posjed, a najkasnije do 10. prosinca 2012.,
- da je tužitelj 10. srpnja 2012. na ime kapare platio iznos od 58.500,00 €, a da daljnja plaćanja cijene nije vršio,
- da glavni ugovor nije sklopljen,
- da je tuženik dopisom od 11. prosinca 2012. pozvao tužitelja na sklapanje glavnog ugovora i plaćanje cijene do 19. prosinca 2012. i da se tužitelj na taj poziv oglušio,
- da je tuženik dopisom od 1. ožujka 2013. obavijestio tužitelja da je provedeno etažiranje i pozvao ga na sklapanje glavnog ugovora i plaćanje cijene do 15. ožujka 2013., time da će se u slučaju bezuspješnog proteka roka smatrati da je tužitelj odustao od sklapanja glavnog ugovora i da gubi kaparu,
- da su stranke u lipnju 2013. obnovile pregovore i da je tuženik ponudio tužitelju nacrt ugovora o kupoprodaji, da je tuženik prema zapisniku od 5. rujna 2013. kod javnog bilježnika položio brisovna očitovanja založnih vjerovnika, ali ne i tabularnu izjavu s obrazloženjem da se ona deponira nakon potpisa glavnog ugovora,
- da se nakon toga tužitelj više nije javljao sve dok ga tuženik početkom 2014. nije obavijestio o zabrani prodaje koja je nastupila jer je došlo do statusnih promjena,
- da su stranke odustale od daljnjih pregovora.
10. Iako sudovi nisu dali značenje činjenici da je kupac predmetnim Predugovorom potvrdio da se nemogućnost provedbe etažiranja neće i ne može smatrati propustom prodavatelja niti kršenjem obveza iz stavaka 5. i 6. članka 3. Predugovora te da se temeljem tog razloga ne može tražiti povrat kapare, ta okolnost ipak nema obilježje bitne postupovne povrede iz točke 11. stavka 2. članka 354. ZPP kod činjenice da to nije bio jedini i isključivi razlog za zaključak da su obje stranke skrivile raskid ugovora. To stoga što su taj zaključak sudovi izveli i iz drugih činjenica, i to zato što niti jedna od stranaka nije u ugovorenom roku ispunila svoje obveze jer tuženik nije u ugovorenom roku pozvao tužitelja na sklapanje "glavnog" ugovora, već je o činjenici izvršenog etažiranja obavijestio tužitelja dopisom od 1. ožujka 2014. S druge strane, tužitelj nije platio cijenu u ugovorenim rokovima, a plaćanje cijene je bilo uvjetovano polaganjem (deponiranjem) brisovnih očitovanja i tabularne izjave kod javnog bilježnika (članak 4. stavak 3. Predugovora), dok je tuženik brisovna očitovanja položio 5. rujna 2013., nakon što je ugovor raskinut.
11. Na temelju naprijed utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su zaključili da, bez obzira što su stranke ugovor od 6. srpnja 2012. nazvale Predugovor, imajući na umu njegov sadržaj, taj ugovor predstavlja ugovor o prodaji jer sadrži sve bitne sastojke takvog ugovora - predmet i cijenu, obveze stranaka i rokove njihovog ispunjenja, kako tužitelja glede isplate cijene i davanja suglasnosti za zasnivanje prava stvarne služnosti, tako i tuženika glede etažiranja nekretnine, oslobađanja nekretnine od založnih prava ustanovljenih u korist trećih osoba, te konačno davanja i polaganja tabularne izjave i predaje posjeda, čijim bi ispunjenjem i bez sklapanja posebnog "glavnog" ugovora tužitelju bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva nekretnine koja je predmet ugovora, što je svrha kupoprodajnog ugovora.
12. Kada su sudovi utvrdili da su obje stranke krive za neispunjenje ovog dvostranoobveznog ugovora, prihvatili su tužbeni zahtjev usmjeren na raskid Predugovora temeljem odredbe članka 358. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11- dalje: ZOO) i po osnovi odredbe članka 368. stavaka 2. i 5. ZOO obvezali tuženika na povrat iznosa danog na ime kapare sa zakonskom zateznom kamatom od dana kada je tužitelj izvršio plaćanje do isplate.
13. Neutemeljeno revident ukazuje na nepravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva. Naime, kada su sudovi utvrdili da predmetni Predugovor o kupoprodaji nekretnine po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o prodaji nekretnine jer sadržava, pored naznake ugovornih strana, i sve bitne sastojke glavnog ugovora, a to su predmet i cijena, odredbe o roku isplate cijene, odredbe o stupanju u posjed, kao i obvezu izdavanja tabularne isprave potrebne za upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi kad se za to steknu uvjeti, tada je pravilan zaključak sudova da Predugovor obvezuje u smislu odredbe članka 268. stavka 3. ZOO. Naime, nije odlučno kako su stranke nazvale ugovor, već kakav je njegov sadržaj, odnosno konkretno da su se stranke sporazumjele o predmetu i cijeni što mu daje sva bitna obilježja ugovora o prodaji. Kako su sudovi utvrdili da su obje stranke krive za neispunjenje dvostranog pravnog ugovora jer nisu ispunile svoje ugovorne obveze, pravilno su zaključili da je predmetni ugovor raskinut u smislu odredbe članka 360. u vezi s člankom 358. stavka 1. ZOO. Budući da zahtjev za povrat kapare predstavlja zahtjev koji izvire iz raskida ugovora, a povezan je s djelomičnim ispunjenjem ugovora od strane tužitelja, to su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su temeljem odredbe članka 368. stavaka 2. i 5. ZOO ocijenili da tužitelj ima pravo na povrat kapare i zateznu kamatu od dana kada je isplatu tuženiku izvršio.
14. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je, na temelju odredbe članka 393. ZPP, reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.
15. Odlučujući temeljem odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju, revizijski sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP slijedom čega je takav zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.
Zagreb, 4. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić, v.r.
