REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 226/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P. pok. M., OIB …, iz K., kojeg zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u S., protiv tuženice G. A. rođene M., OIB …, iz S., koju zastupa punomoćnik K. B., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2090/2018-2 od 14. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 1207/2016 od 19. travnja 2018., u sjednici održanoj 4. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke obvezana tuženica isplatiti tužitelju iznos od 46.250,00 € u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznim kamatama koje teku od 1. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke obvezana tuženica naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 47.750,00 kuna.
2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tuženice te je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnosi tuženica pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP i članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 219. stavkom 1. ZPP, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.
4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tužene.
5. Revizija nije osnovana.
6. Revizijski je sud, u skladu s ovlaštenjem iz odredbe članka 392.a stavka 1. ZPP, ispitao pobijanu presudu u dijelu koji se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno navodima revidentice, u postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što je izreka presude razumljiva, što su u presudi navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama i zato što o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. U odnosu na žalbene navode kojima se osporava da drugostupanjski sud nije dao razloge za žalbene tvrdnje tuženice da je novčani iznos u potvrdi na kojoj je utemeljen tužbeni zahtjev naknadno izmijenjen nakon što je tuženica već potpisala potvrdu jer da je iznos od 40.000,00 € prepravljen u iznos od 60.000,00 €, odgovoriti je da se žalbeni sud očitovao na te navode odgovarajući da sadržaj sporne potvrde ukazuje na to da je iza brojčanog iznosa od 60.000,00 € naznačenog u spornoj potvrdi naveden taj isti iznos i slovima, koji nije prepravljan i na kojem stoji oznaka "šezdeset tisuća eura", što uz činjenicu da je tuženica tu potvrdu potpisala, po ocjeni suda drugog stupnja, ne dovodi u sumnju sadržaj ove potvrde.
8. Neutemeljeno tuženica ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 219. stavkom 2. ZPP smatrajući da je drugostupanjski sud pogriješio kada nije prihvatio žalbene tvrdnje revidentice o neutemeljenom odbijanju njezina prijedloga za izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem u prvostupanjskom postupku, zato što je sud drugog stupnja dao valjane razloge na temelju kojih je ocijenio da sud prvog stupnja nije pogriješio kada je odbio prijedlog tuženice za izvođenje ovog dokaza, a koji se, u bitnom, svode na ocjenu nepotrebnosti izvođenja ovog dokaza kod činjenice da je iza prepravljenog iznosa od 60.000,00 € bio i slovima naveden točan iznos (šezdeset tisuća eura) zajma, koji dio teksta nije prepravljen, a iza kojega je na kraju potvrde tužiteljica stavila potpis potvrđujući da je upravo taj iznos od tuženika pozajmila. Kada drugostupanjski sud dade valjane razloge kojim prihvaća razloge odbijanja dokaznog prijedloga stranke koje je razloge dao prvostupanjski sud i još dodatno sam obrazloži razloge odbijanja određenog dokaznog prijedloga, tada drugostupanjski sud ne čini relativno bitnu povredu na koju revidentica ukazuje.
9. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 46.250,00 € u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućom zateznom kamatom po osnovi ugovora o zajmu.
10. U provedenom su postupku nižestupanjski sudovi utvrdili da je tuženica potvrdom od 5. prosinca 2012. potvrdila da je od tuženika pozajmila kunsku protuvrijednost iznosa od 60.000,00 € te se obvezala vratiti tužitelju taj iznos do 1. srpnja 2013., ali to nije u cijelosti učinila, već djelomično, na način da tužitelju nije vratila utuženi iznos od 46.250,00 € u kunskoj protuvrijednosti.
11. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sudovi su temeljem odredbe članka 499. stavka 1. u vezi s člankom 262. i člankom 166. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), kao i na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO, prihvatili tužbeni zahtjev dosudivši tužitelju navedene iznose i kamatu od dospijeća do isplate.
12. Kada su sudovi utvrdili da je tuženica pozajmila predmetni novčani iznos od tužitelja i da ga o dospijeću tužitelju nije vratila, tada su prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenili materijalno pravo jer je tuženica u obvezi izvršiti svoju ugovornu obvezu u svemu kako ona glasi, a ta je njezina obveza utemeljena upravo na odredbi članka 499. stavka 1. ZOO. Što se tiče odluke o kamati na dosuđeni iznos, revidentica ocjenjuje da je na tražbine u devizama valjalo tužitelju priznati kamatu koju banka plaća na takve devize po viđenju. Međutim, sukladno odredbi članka 22. stavka 4. ZOO, odredbe se ovoga Zakona o kamatama primjenjuju na novčanu obvezu neovisno o valuti u kojoj je izražena, time da su odredbe članka 29. stavaka 2.-6. ZOO u primjeni od 1. siječnja 2008. (članak 1165. stavak 2. ZOO), dok su predmetne tražbine tužitelja dospjele 2014. što znači u vrijeme važenja ZOO. Utoliko revidentica neutemeljeno ukazuje na nepravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva.
13. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, na temelju odredbe članka 393. ZPP, revizija je tuženice odbijena kao neosnovana radi čega je odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 27. rujna 2022.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić, v.r.
