Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-202/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te mr.sc. Marijana Bitange i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. J. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17., 118/18. i 126/19. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog L. J. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj K- 5/2022-8 od 4. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog L. J. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Šibeniku broj K-5/2022-8 od 4. travnja 2022., optuženi L. J. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstvom u pokušaju iz članka 110. u vezi sa člankom 34. stavom 1. KZ/11. te je za navedeno kazneno djelo na temelju članka 110. u vezi sa člankom 34. stavkom 1, i 2. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavka 1. u vezi sa člankom 49. stavkom 1. točkom 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, pa mu je uz primjenu članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda za dio naprijed navedene kazne zatvora i to u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, koji uvjetovani dio kazne zatvora se neće izvršiti, ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, računajući od dana pravomoćnosti presude. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom L. J. u neuvjetovani dio kazne u trajanju od 6 (šest) mjeseci uračunava se vrijeme uhićenja od 15. travnja 2020. u 15,30 sati do 16. travnja 2020.
1.1. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženog L. J. oduzet je kosir sa drvenom drškom ukupne dužine 118 centimetara uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Š., Policijske postaje K., broj … od 15. travnja 2020., te je na temelju članka 79. stavka 6. KZ/11. naloženo uništenje istog. 1.2. Na temelju članka 270. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), oštećenom I. G. vraća se džepni sklopivi nož smeđe drške ukupne dužine 16 centimetara, koji mu je oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Š., Policijske postaje K. broj … od 15. travnja 2020., a optuženom L. J. vraća se radna jakna plave boje, nepoznatog proizvođača i veličine, radne hlače s tregerima, plave boje, nepoznatog proizvođača i veličine i sivi džemper dugih rukava marke "Coazy", konfekcijske veličine L, a koji predmeti su od optuženika oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Š., Policijske postaje K. broj … od 15. travnja 2020.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08. naloženo je optuženom L. J. podmiriti troškove kaznenog postupka i to trošak toksikološkog vještačenja u iznosu 1.105,00 kuna, trošak vještačenja – analize alkohola u krvi i urinu uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti u iznosu od 750,00 kuna, trošak biološkog vještačenja u iznosu od 3.070,00 kuna, nagradu stalnom sudskom vještaku sudske medicine dr.sc. K. B. u iznosu od 1.600,00 kuna, trošak pristupa svjedoka u iznosu od 800,00 kuna i trošak pristupa vještaka dr.sc. K. B. na raspravu u iznosu od 978,00 kuna, što ukupno iznosi 8.348,00 kuna, te paušalni iznos od 1.000,00 kuna, što sveukupno iznosi 9.348,00 kuna, dok se na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP/08., nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi L. J. po branitelju, odvjetniku J. T. "zbog svih žalbenih razloga", s prijedlogom da "drugostupanjski sud usvoji ovu žalbu, te da ukine spornu presudu, na način da oslobodi okrivljenika od bilo kakve krivnje."
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., prethodno dostave sucu izvjestitelju, spis predmeta je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba optuženog L. J. nije osnovana.
6. Iako optuženik u žalbi ne precizira navodno počinjenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, iz sadržaja žalbe slijedi kako bi se radilo o povredi iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., koja egzistira kada se presuda u žalbenom postupku ne može ispitati, jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Konkretno, optuženik se žali kako "…od strane suda nije uopće obrazloženo kako bi alat (oruđe) u ovom slučaju kosir mogao uopće biti sredstvo sa kojim sa kojim je optuženik (posebice kao starac) mogao počiniti ubojstvo". No, ovaj žalbeni sud nalazi kako navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka nije počinjenja, jer je prvostupanjski sud u dokaznom postupku izveo dokaz čitanjem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta - kosira ukupne duljine 118 cm, od čega duljine oštrice 32 cm (list spisa 5) i zapisnika o privremenom oduzimanju istog oruđa (list spisa 6), te je potom valjano protumačio prirodu tog oruđa kao podobnog "…da se njime nanese teška i po život opasna ozljeda drugoj osobi", naročito "…kad je napad izvršen njegovim metalnim dijelom" (točka 18. u obrazloženju pobijane odluke). Stoga je s pravom prvostupanjski sud ovu kao odlučnu činjenicu označio kao općepoznatu (notornu), dakle, kao činjenicu koja ne treba dokazivati, već ju treba samo konstatirati u sudskoj odluci (članak 419. stavak 4. ZKP/08.).
6.1. Optuženik u žalbi uvodno naznačuje da se žali i zbog povrede kaznenog zakona ("svi žalbeni razlozi"), a sadržajno polemizira s činjeničnim utvrđenjima i time ne potkrjepljuje ni u jednom dijelu u razlozima žalbe povrede kaznenog zakona.
7. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje kritičnog događaja, koje je po optuženiku pogrešno utvrđeno (članak 470. ZKP/08.), ispravno je prvostupanjski sud u svojoj odluci najprije naznačio sporne i nesporne činjenice (točke 13. i 14. obrazloženja prvostupanjske presude), nakon čega je dao iscrpne i jasne razloge zbog kojih je pojedine sporne činjenice našao dokazanim ili nedokazanim, pri čemu je dao i ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, prvenstveno obrane optuženog J. i oštećenog G., sve sukladno odredbi članka 459. stavak 5. ZKP/08.
7.1. U tom kontekstu neosnovano optuženik u žalbi izolirano analizira pojedine dijelove sudsko-medicinskog vještaka, uz naglašavanje nesporne činjenice da je u inkriminiranom događaju oštećeni G. tek tjelesno ozlijeđen, dakle, da je izostala teška ili takva po život opasna ozljeda. Protivno tome, pravilno je prvostupanjski sud dokaze izvedene na raspravi ocijenio pojedinačno i u svezi sa ostalim dokazima, te je na tako provedenom dokaznom postupku izveo zaključak glede odlučnih činjenica predmetne inkriminacije. Stoga ni udarac sječivom kosira koji je bio slabog intenziteta, još uvijek i sam po sebi, ne isključuje pokušaj namjere optuženika da usmrti oštećenika. Naime, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je ispravan zaključak raspravnog suda kako ukupnost na raspravi dokazanih činjenica potvrđuju zaključak da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo. Te činjenice se odnose na psihofizički status optuženika tempore criminis: u pitanju je vitalna osoba radno angažirana u stočarstvu (pregledane fotografije na listovima spisa 200 a i 200 b), iako stara 81 godinu, u pripitom stanju (koncentracija alkohola 0,55 g/kg). Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud istakao tendenciju napada optuženika, koji je progredirao od prvog udarca drvenim dijelom (drškom) kosira, prema drugom udarcu koji je zadan metalnim dijelom toga oruđa i to njegovom oštricom, ne tupim dijelom. Pritom valja imati u vidu i upornost u napadu, jer se optuženik u uvjetima kada nije napadnut nije zaustavio nakon prvog udarca, pri čemu je inkriminirani udarac zadao držeći dršku kosira sa obje ruke. Kada se tome doda nesporna činjenica lokaliteta nanijete ozlijede na tijelu oštećenika (posjekotina svih slojeva donje trećine lijeve uške i oguljotina kože lijeve parotidomaseterične regije), razvidno je kako je napad optuženika bio usmjeren na glavu kao vitalni dio oštećenikovog tijela. Uzimajući u obzir i dokazanu činjenicu da je optuženik prethodno prvom i drugom udarcu prijetio oštećeniku vičući da će ga ubiti, a što prvostupanjski sud nalazi utvrđenim iz iskaza oštećenika kako je to obrazloženo pod točkom 15.9. pobijane odluke, ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključak raspravnog suda da ukupnost tako dokazanih činjenica potvrđuje zaključak da je optuženik kritične prigode s namjerom počinjenja kaznenog djelo ubojstva oštećenika poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića toga kaznenog djela (članak 110. u svezi članka 34. stavak 1. KZ/11.).
7.2. Činjenicu tjelesne ozljede i pojedine navode vještaka za sudsku medicinu kao temelj svoje žalbene teze o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju optuženik naglašava izvan konteksta svih drugih pravno odlučnih činjenica koje je utvrdio, te potom detaljno obrazložio prvostupanjski sud. Naime, optuženik zanemaruje okolnosti pod kojima je došlo do dokazanog ozljeđivanja oštećenika – potonji je neposredno prije nego je sječivo kosira udarilo u lijevo uho pomakao glavu udesno, kako bi izbjegao udarac sječiva kosira izravno po tjemenom dijelu glave. Međutim, takvo izmicanje oštećenika izložilo je ozljeđivanju krvne žile vrata, koje su u uvjetima smanjenog elasticiteta kože starije osobe još podložnije ozljeđivanju. Kada vještak za sudsku medicinu izlaže i sud prihvaća ovakve mogućnosti, razvidno je kako je optuženik namjerno napao vitalni dio oštećenikovog tijela u namjeri usmrćenja istog, a da je počinjenje djela ostalo u pokušaju rezultat je izbjegavanja udarca i izmicanja oštećenika, pa činjenica nanošenja tek tjelesne ozljede i intenziteta udarca na ozlijeđenom mjestu nisu relevantni s aspekta utvrđenja obilježja terećenog kaznenog djela.
8. Iako sadržajem žalbe ne problematizira odluku prvostupanjskog suda glede izrečene kazne, djelomične uvjetne osude i oduzimanju predmeta, ovaj žalbeni sud je ispitao pobijanu odluku i u tom aspektu na temelju članka 478. ZKP/08.
8.1. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio sve olakotne okolnosti konkretnog slučaja, te, polazeći od stupnja optuženikove krivnje i svrhe kažnjavanja, utvrdivši izostanak otegotnih okolnosti, ispravno našao postojanje zakonskih uvjeta glede primjene instituta ublažavanja kazne sukladno odredbama članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11., uz konstataciju kako se osnovano može očekivati da će i tako ublažena kazne ostvariti svrhu svog izricanja propisanu zakonom, a na koju je ukazano u pobijanoj odluci. Štoviše, ovaj drugostupanjski sud smatra kako je prvostupanjski sud ispravno procijenio visok stupanj vjerojatnosti da optuženik u budućnosti neće ponoviti kazneno djelo i bez izvršenja cijele izrečene kazne, slijedom čega je istom izrekao djelomičnu uvjetnu osudu (članak 57. stavak 1. i 2. KZ/11.). Po ocjeni ovog žalbenog suda, ovako ublažena, a potom dijelom i uvjetovana kazna, u cijelosti udovoljava zahtjevu individualizacije kazneno-pravnih sankcija i dostatno izražava društveni prijekor optuženiku povodom počinjenog kaznenog djela.
8.2. Odluku o oduzimanju predmeta sud je donio sukladno kriterijima propisanim odredbom članka 79. stavak 2. KZ/11.
9. Slijedom svega izloženog, te ne nalazeći u pobijanoj presudi postojanje povreda odredaba kaznenog postupka ili povredu kaznenog zakona na štetu optuženika (članak 476. ZKP/08.), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 482. ZKP/08. odbijena je žalba optuženika kao neosnovana, te je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Zagrebu 4. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
