Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-325/2022-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. B. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 1. i 4. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97.) odlučujući o žalbi osuđenog D. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-74/2021. (K-73/2017.) od 5. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba osuđenog D. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem broj Kv I-74/2021. (K-73/2017.) od 5. srpnja 2022. Županijski sud u Zagrebu, odbio je zahtjev osuđenog D. B. za preinačenje bez obnove kaznenog postupka pravomoćnih presuda Županijskog suda u Zagrebu od 18. siječnja 2019. broj K-73/2017., Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 25. studenog 2013. broj KO-2683/2011., Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 9. svibnja 2013. broj KO- 560/2012., Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 8. studenog 2013. broj KO- 1039/2012., Općinskog suda u Osijeku od 13. ožujka 2014. broj K-426/2012., Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 26. listopada 2011. broj KO-2325/2011., Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 24. travnja 2014. broj KO-2517/2013., Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 29. travnja 2014. broj KO-1270/2013., Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 2. lipnja 2020. broj K-1129/2015., Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 10. srpnja 2020. broj K-403/2015., Općinskog suda u Pazinu od 31. kolovoza 2020. broj K-908/2019. i Općinskog suda u Puli od 22. listopada 2021. broj K-257/2014., kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja osuđenik je osobno blagovremeno uložio žalbu zbog "apsolutno pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP, apsolutno bitnih povreda kaznenog zakona, kao i apsolutno grubih povreda Ustava Republike Hrvatske iz članka 29. Ustava, zajamčenih prava, te relativno bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, te pravnog interesa". Predlaže da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske "u cijelosti ukine predmetno pobijano rješenje. Podredno se moli i predlaže predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu".

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba osuđenog D. B. nije osnovana.

5. Naime, osuđenik u navodima pobijanog rješenja da su "…presude izgubile svoju samostalnost i više ih se ne može preinačavati u odluci o kazni" nalazi "bitnu povredu kaznenog zakona iz članka 469. točka 5. ZKP", jer se "kaznena djela počinjena u stjecaju mogu objediniti ne samo jednom". Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi kako je ispravno prvostupanjski sud odlučio i valjano te potpuno obrazložio razloge (točke 5. i 6. prvostupanjskog rješenja) kada je odbio zahtjev osuđenika kao neosnovan uz argumentaciju da osuđenik zahtjeva tzv. nepravu obnovu pravomoćnih presuda koje su kao takve već bile predmetom tzv. neprave obnove i kao takve su izgubile svoju samostalnost i ne mogu biti predmetom daljnje, aktualno zahtijevane obnove. U tom kontekstu relevantna je presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kv-1124/2020-7 od 9. srpnja 2021., kojom odlukom suda se u tzv. nepravoj obnovi postupka osuđeniku izriče jedinstvena kazna zatvora upravo iz presuda na koje se isti poziva u svom zahtjevu za obnovu i u svojoj žalbi protiv prvostupanjskog rješenja.

5.1. Jednako tako, a protivno žalbenim navodima osuđenika, ispravno je prvostupanjski sud odlučio i detaljno obrazložio neosnovanost zahtjeva osuđenika glede obnove u odnosu na presudu kojom mu je izrečena djelomična uvjetna osuda (Općinski kazneni sud u Zagrebu, KO-1270/2013., pravomoćna 16. srpnja 2014.) i u odnosu na nepravomoćno donesenu presudu (Općinski sud u Puli, K-257/2014. od 22. listopada 2021.), jer navedene odluke po svojoj prirodi ne udovoljavaju zakonske uvjete za tzv. nepravu obnovu u smislu odredbe članka 498. ZKP/08.

5.2. Nije u pravu osuđenik kada navodi da je povrijeđen kazneni zakon na njegovu štetu, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke naveo kako je tzv. neprava obnova kaznenog postupka u konkretnom slučaju moguća samo jedanput, jer je ovu tvrdnju prvostupanjski sud uporabio upravo u kontekstu aktualne procesne situacije i za ovaj konkretni slučaj. Naime, kako je već navedeno u obrazloženju pobijane odluke, kroz presudu donesenu povodom ovog pravnog lijeka kazne iz pojedinih presuda gube svoju samostalnost i prelaze u novu jedinstvenu kaznu kojom se preinačavaju prijašnje presude glede odluka o kazni. S tim u svezi osuđenik nepravilno tumači odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske I Kž-206/2002-3 od 16. svibnja 2002. i I Kž-1102/2007-3 od 11. prosinca 2007. Naime, navedene odluke objašnjavaju situaciju kada je u kaznenom postupku za kaznena djela u stjecaju okrivljeniku izrečena jedinstvena kazna, koja jedinstvena kazna je opet uzeta kao utvrđena prilikom izricanja jedinstvene kazne u obnovi kaznenog postupka, pa je utoliko bespredmetno njegovo pozivanje na opisanu sudsku praksu, jednako kao i na argumentaciju po kojoj je njegova kriminalna aktivnost u pravomoćno dovršenim postupcima trebala biti pravno označena kao produljeno kazneno djelo, a ne stjecaj istih, jer je riječ o prigovoru koji je mogao biti relevantan u pravomoćno dovršenim kaznenim postupcima, nikako u postupku njihove tzv. neprave obnove.

5.3. Glede ocjene osnovanosti zahtjeva osuđenika neodlučna je okolnost na koju isti ukazuje u svojoj žalbi kao povredu prava obrane, a prema kojim navodima osuđeniku u ovom postupku "…sud nije dostavio na odgovor žalbu tužiteljstva od 28. ožujka 2022 god. broj Ksm-DO-10/22", jer je riječ o odgovoru na njegov zahtjev kojeg je prvostupanjski sud zaprimio od državnog odvjetnika, koji odgovor sud nije po zakonu dužan dostavljati osuđeniku kao podnositelju zahtjeva za obnovu (članak 506. ZKP/08.).

6. Slijedom izloženog, kako žalba osuđenika nije osnovana, a pri njezinom ispitivanju nisu nađene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP/08., valjalo je žalbu osuđenika kao neosnovanu odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredbe članka 482. ZKP/08.

U Zagrebu 4. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.