REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kž 4/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u trećestupanjskom vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., predsjednika vijeća te Perice Rosandića, Melite Božičević-Grbić, Ranka Marijana i Ileane Vinja, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. M., zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15 – ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. prosinca 2021. broj I Kž 101/2020-9, u sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika D. M. i branitelja optuženika N. G., odvjetnika u Z.,

p r e s u d i o  j e :

Žalba optuženog D. M. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje drugostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. prosinca 2021. broj I Kž 101/2020-9., pod točkom I. izreke, prihvaćena je žalba državnog odvjetnika, a u povodu te žalbe i žalbe optuženika D. M., a po službenoj dužnosti, preinačena je prvostupanjska presuda Županijskog suda u Zagrebu od 22. studenog 2019. broj K-38/2019. u odluci o kazni na način da se optuženiku D. M. za dva kaznena djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11. za koja je tom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe, utvrđuju kazne zatvora u trajanju 20 godina za svako kazneno djelo, a neće se opozvati uvjetna osuda iz pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 26. studenog 2015. broj K-1272/2015., pravomoćna 25. veljače 2016. pa se optuženi D. M., uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., osuđuje na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora 35 godina, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. studenog 2018. pa nadalje.

III Kž 4/2022-8

1.1. Pod točkom II. izreke odbijena je kao neosnovana žalba optuženog D. M., a u ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika te je u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

2. Protiv drugostupanjske presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske žalbu je pravovremeno podnio optuženi D. M. po branitelju N. G., odvjetniku u Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske u trećem stupnju pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u svezi s člankom 490. stavkom 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti optuženika D. M. putem tehničkog uređaja za vezu na daljinu iz Zatvora u Z., u skladu s odredbom članka 475. stavka 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08-22) i branitelja optuženika N. G., odvjetnika u Z., a u odsutnosti uredno obaviještenog Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u skladu s odredbom članka 475. stavka 3. ZKP/08-22.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

6.1. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ističe da drugostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri analizirao „ključne“ iskaze svjedoka Ž. i K. K., koji su svjedočili da su kritične zgode vidjeli jednu osobu s kapuljačom na glavi kako se kreće prema poljskom WC-u u dvorištu žrtve M. M.. Također smatra da sud nije u dovoljnoj mjeri razjasnio koristoljublje kao kvalifikatornu okolnost, odnosno motiv za počinjenje djela. Prema mišljenju žalitelja drugostupanjski se sud nije osvrnuo na navode žalbe da je brava na ulaznim vratima kuće žrtve M. M. već otprije oštećena i da se vrata nisu mogla zatvoriti pa je u kuću mogao ući bilo tko. Isto tako, ukazuje na trag krvi žrtve M. M. na ulaznom prostoru kuće optuženika i smatra pogrešnim zaključak suda da taj trag nije mogao nastati krvarenjem stopala žrtve koja je bila dijabetičar i koja je dolazila u kuću optuženika, tim više što se nije mogla odrediti starost traga krvi. U odnosu na nož upućuje na iskaz svjedokinje M. M. koja se nije mogla decidirano izjasniti kad je vidjela nož kod optuženika, a također smatra da iskaz svjedokinje M. S., koja je navela da je vidjela da je optuženik nešto odbacio u kontejner pored autobusne postaje, ali nije vidjela što, ne može biti dokaz već samo indicij. Ukazuje i na izostanak ozljeda na tijelu optuženika koje bi, po mišljenju žalitelja, trebale nastati s obzirom na dinamiku i način izvršenja djela. U odnosu na otuđeni novac tvrdi da je pogrešan zaključak suda da je novac otuđio optuženik jer novac nije bio skriven, budući da je tijekom očevida u ladici pronađena knjižica u kojoj je bilo ukupno 6.000 kuna, a novčanice su virile iz knjižice.

III Kž 4/2022-8

6.2. U odnosu na žalbenu osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj navodi da je sud trebao ispitati svjedokinju I. I., djevojku optuženika, jer se optuženik tereti da bi kaznena djela počinio da se domogne novca za put u B. gdje svjedokinja živi, a ta bi svjedokinja, po mišljenju žalitelja, mogla potvrditi koliko je novca imao kod sebe.

6.3. Nasuprot žalbenim navodima optuženika, po ocjeni ovog trećestupanjskog suda, činjenično je stanje pravilno i potpuno utvrđeno pa je žalba optuženika iz te žalbene osnove neosnovana.

6.4. Drugostupanjski sud pravilno otklanja žalbeni prigovor optuženika, a koji žalitelj ponavlja i u žalbi protiv drugostupanjske presude, da rezultati dokaznog postupka nisu dali dovoljno osnove za zaključak da nož čija je fotografija objavljenu na Facebook profilu optuženika predstavlja nož kojim su kaznena djela počinjena. Drugostupanjski sud pravilno zaključuje da je nož s te fotografije, s obzirom na njegov specifičan izgled s nazubljenom oštricom, upravo nož koji je svjedokinja M. M. opisala kao nož koji je prije inkriminiranog događaja vidjela u kući optuženika, a taj nož po izgledu odgovara i nožu koji je pronađen u kontejneru koji se nalazi u neposrednoj blizini kuće optuženika i na kojem nožu su provedenim biološkim vještačenjem pronađeni DNA tragovi koji potječu od M. i S. M.. Kada se uz to cijeni i iskaz svjedokinje M. S. koja je navela da je kritično jutro vidjela da je optuženik dok je prilazio autobusu nešto odbacio u kontejner, a riječ je o kontejneru u kojem je pronađen predmetni nož, onda nema nikakve sumnje da je riječ upravo o nožu koji je u kontejner ubacio upravo optuženik nakon počinjenja terećenih kaznenih djela. Pritom treba reći da je u cijelosti neosnovan žalbeni prigovor optuženika da svjedokinja M. M. nije bila sigurna kad je vidjela nož u kući optuženika, s obzirom na to da je ta svjedokinja decidirano izjavila da je taj nož vidjela kad je zadnji put bila u kući optuženika najmanje mjesec dana prije inkriminiranog događaja. Ono u što svjedokinja nije bila sigurna je na kojem mjestu u kući optuženika je taj nož vidjela, a ta okolnost nema nikakvog značaja za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja pa, stoga, ni za ocjenu vjerodostojnosti iskaza te svjedokinje.

6.5. Pravilan je, također, zaključak prvostupanjskog i drugostupanjskog suda da trag krvi žrtve M. M., koji je pronađen na ulaznom dijelu kuće optuženika, potječe upravo iz inkriminiranog događaja, odnosno ozljeda koje je tom prilikom zadobila žrtva pa je, stoga, neosnovan žalbeni prigovor da je taj trag krvi mogao ostati i prilikom prijašnjih dolazaka žrtve u kuću optuženika, odnosno krvarenjem iz stopala žrtve koja je bila dijabetičar. Takva tvrdnja žalitelja nema uporišta u izvedenim dokazima, neovisno o činjenici da provedenim vještačenjem nije bilo moguće utvrditi starost toga traga krvi, jer se prema iskazu vještakinje A. M., nije radilo o brisotini, kako to u žalbi pokušava interpretirati žalitelj, već o tragu krvi okruglog oblika nalik kapljici krvi, koja očito nije mogla nastati unošenjem s obuće, kako to insinuira žalitelj, nego kapanjem s nekog predmeta, kako to pravilno zaključuje drugostupanjski sud. Na takav zaključak upućuje, kako iskaz svjedokinje K. K. koja je navela da žrtva nije imala nikakve rane na nogama, tako i rezultat obdukcije mrtvog tijela žrtve M. M. prema kojem nije bilo vidljivo otvoreno oštećenje kože u području stopala koje bi eventualno moglo uzrokovati krvarenje, kako to pogrešno tvrdi žalitelj.

III Kž 4/2022-8

6.6. Neosnovan je i žalbeni navod optuženika da je u kuću žrtava mogao ući bilo tko jer da je brava na ulaznim vratima već otprije oštećena i da se vrata nisu mogla zatvoriti, jer je ta tvrdnja u suprotnosti s rezultatima dokaznog postupka. Naime, iz rezultata provedenog očevida i na temelju iskaza svjedoka D. J., koji je bio na mjestu očevida, proizlazi da su ulazna vrata na kući žrtava bila provaljena jer je na podu pronađena metalna prihvatna pločica koja je ukazivala na nasilno otvaranje vrata.

6.7. Drugostupanjski se sud, nasuprot navodima žalitelja, očitovao i na iskaze svjedoka Ž. i K. K., koji su svjedočili da su kritične zgode vidjeli jednu osobu s kapuljačom na glavi kako se kreće prema poljskom WC-u u dvorištu kuće žrtava. Međutim, ta okolnost ni na koji način, i prema mišljenju ovog trećestupanjskog suda, čak i da je točna, ne dovodi u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog i drugostupanjskog suda da je upravo optuženik počinitelj predmetnih kaznenih djela, jer naprijed navedeni materijalni i personalni dokazi, bez ikakve sumnje, na takav zaključak upućuju.

6.8. U odnosu na žalbenu tvrdnju optuženika da sudovi nisu u dovoljnoj mjeri analizirali koristoljublje kao kvalifikatornu okolnost, odnosno motiv za počinjenje kaznenih djela u konkretnom slučaju, treba reći da je ta žalbena tvrdnja potpuno netočna i paušalna. Naime, u odnosu na tu okolnost sudovi su pravilno zaključili da je motiv ubojstva obje žrtve bio koristoljublje, povezujući to s činjenicom da, kako iz obrane optuženika, tako i iskaza svjedoka, proizlazi da je optuženik bio bez novca jer je neposredno prije inkriminiranog događaja pokušavao novac bezuspješno pozajmiti, bilo od agencija koje se time bave, bilo od osoba za koje je smatrao da imaju novca. Stoga je nevjerodostojna obrana optuženika da je novac za put u B. imao osiguran ranije, tim više što iz materijalne dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da je kartu za B. kupio prije polaska autobusa za B. jutro nakon inkriminiranog događaja, što upućuje na zaključak da je ta karta kupljena upravo od novca stečenog počinjenjem kaznenih djela.

6.9. Neosnovan je i žalbeni navod optuženika da on nije osoba koja je otuđila novac iz kuće žrtava, s obrazloženjem da je tijekom očevida u ladici vitrine pronađena knjižica u kojoj je bilo 6.000,00 kuna, a da su novčanice virile iz te knjižice i bile su vidljive pa bi ga optuženik svakako pronašao jer je znao gdje žrtva drži novac. Upravo suprotno, okolnost da je optuženik znao gdje žrtva drži novac upućuje na zaključak da je on i počinitelj terećenih kaznenih djela, tim više što iz dokumentacije očevida proizlazi da su na ladici u kojoj je pronađen novac bila vidljiva oštećenja u vidu trganja i nedostatka prednje fronte, a novac, protivno tvrdnji žalitelja, očito nije bio lako uočljiv budući da je bio spremljen u štednoj knjižici koja je bila spremljena u uputstvu za upotrebu štednjaka. Upravo zbog činjenice da novac u vitrini nije pronađen, optuženik je očito posegnuo za novčanikom žrtve i iz njega uzeo nepoznati iznos novca jer je tijekom provedenog očevida novčanik pronađen prazan, a prema obrani optuženika i prema iskazima svjedoka Ž. i K. K., žrtva M. M. je novac, osim u vitrini, držala i u novčaniku.

6.10. Nije u pravu žalitelj ni kada tvrdi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Upravo suprotno navodima žalbe, ocjena je i ovog trećestupanjskog suda da je sud

III Kž 4/2022-8

pravilno kao nevažan odbio dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka ispita djevojka optuženika I. I.. Naime, riječ je o svjedokinji koja nema neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju, niti bi, kako to pravilno zaključuje i drugostupanjski sud, mogla svjedočiti o stanju u kojem se optuženik nalazio po dolasku u B., s obzirom na to da ga ona nije dočekala na kolodvoru već neka druga osoba s kojom je optuženik i dogovorio prijevoz do mjesta gdje je trebao biti smješten. Iz navedenih razloga pravilan je zaključak prvostupanjskog i drugostupanjskog suda da se iz iskaza te svjedokinje ne bi mogle utvrditi odlučne činjenice u ovom kaznenom postupku.

6.11. Slijedom iznijetoga, neosnovana je žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.12. Nije u pravu optuženik kada pobija drugostupanjsku presudu zbog odluke o kazni. Pravilno je optuženiku, prilikom odmjeravanja kazne za svako od kaznenih djela počinjenih u stjecaju, mlađa životna dob optuženika cijenjena kao olakotna okolnost i ta okolnost, nasuprot navodima žalbe, nije podcijenjena. Okolnosti da je optuženik zaposlen i da se dragovoljno vratio iz inozemstva da bi se odazivao sudskim pozivima, i prema ocjeni ovog trećestupanjskog suda, pravilno nisu cijenjene olakotnim okolnostima, tim više što se od optuženika u sudskom postupku i očekuje da se uredno odaziva na sudske pozive jer je to njegova obveza, a kršenje te obveze podliježe i zakonom propisanim sankcijama. Također je pravilno kao otegotna cijenjena okolnost da je optuženik višestruko osuđivana osoba, između ostalog i za kaznena djela s elementima nasilja, a to upućuje na sklonost činjenju kaznenih djela i ukazuje na trajnu neusklađenost optuženikova ponašanja s općeprihvaćenim društvenim normama. Osim toga, način izvršenja kaznenih djela s iskazanom agresivnošću i hladnokrvnošću u postupanju optuženika, pri čemu su na tijelima žrtava nanesene brojne ozljede, pravilno je od strane drugostupanjskog suda cijenjen otegotnom okolnošću jer upućuje na izrazitu upornost optuženika u počinjenju kaznenih djela i visoki stupanj kriminalne volje.

6.13. Cijeneći sve naprijed iznijete okolnosti, i prema mišljenju ovog trećestupanjskog suda, utvrđene kazne zatvora u trajanju dvadeset godina za svako od kaznenih djela počinjenih u stjecaju, kao i jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora tridesetpet godina, koja je odmjerena uz pravilnu primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., primjerene su okolnostima počinjenja djela, težini i pogibeljnosti djela, stupnju krivnje te ličnosti optuženika i mogu utjecati, kako na optuženika, tako i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Izrečena kazna sadržava dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem djela prouzročio i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela.

7. Budući da ispitivanjem drugostupanjske presude nisu nađene povrede zakona na koje ovaj sud, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. u svezi s člankom 490. stavkom 2. ZKP/08-22, pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 482. ZKP/08-22.

Zagreb, 4. listopada 2022.

III Kž 4/2022-8

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Marin Mrčela, v.r.