REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 193/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćnici Aniti Hukelj, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, Podružnica Robni terminali, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Žarku Smolčiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6825/2019-4 od 23. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-3711/2016 od 17. listopada 2019., u sjednici održanoj 4. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6825/2019-4 od 23. veljače 2021., te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Radojke Galić iz Zagreba broj Ovrv- 425/11 od 19. travnja 2011., te je tužbeni zahtjev odbijen (toč. I. izreke); tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 59.562,00 kn dok je za iznos od 6.875,00 kn zahtjev tuženika odbijen (toč. II. i III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. i II. izreke.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-3255/2021-2 od 26. listopada 2021. dopuštena je revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6825/2019-4 od 23. veljače 2021. zbog pravnog pitanja:

„Je li tužitelj ovlašten zahtijevati isplatu naknade koristi koju je tuženi ostvario bespravnim korištenjem tužiteljevog poslovnog prostora kao nepošteni posjednik i prije nego li je od tuženika tražio predaju prostora u posjed?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), a zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku odluku, podredno ukine obje nižestupanjske odluke te predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje i naknadu troškova revizije.

5. U odgovoru na reviziju tuženik osporava sve navode i predlaže reviziju odbiti uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

6. Revizija tužitelja je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 348.672,48 kn s naslova bespravnog korištenja poslovnog prostora u odnosu na kojeg tužitelj ima pravo korištenja, za razdoblje od siječnja 2004. do lipnja 2010. godine.

8. Nižestupanjski sudovi su tužbeni zahtjev ocijenili u cijelosti neosnovanim, uz obrazloženje, u bitnom:

- da su parnične stranke imale sklopljen ugovor o zakupu poslovnog prostora od 27. prosinca 1990. i da je odredbom čl. XIV. ugovorena obveza tuženika da u slučaju raskida ugovora o zakupu zapisnički preda prostor zakupodavcu,

- da je tuženik predmetni ugovor otkazao dopisom od 6. svibnja 1996. navodeći da je taj prostor predao Copa consalting partner d.o.o., pa ugovor o zakupu nije prestao ex lege prema odredbi čl. 35. Zakona o zakupu poslovnoga prostora ("Narodne novine", broj 91/96) već otkazom,

- da je u tijeku upravni postupak povrata predmetnog poslovnog prostora pod brojem Klasa: UP/I-942-01/2007-013/123 u kojemu je doneseno rješenje o odbijanju zahtjeva fizičkih osoba ali i o odbijanju zahtjeva Republike Hrvatske po čijoj žalbi je u tijeku postupak pred Ministarstvom pravosuđa i uprave,

- da je djelatnik tužitelja dana 18. studenog 2010. sastavio zapisnik o očevidu prema kojemu je u predmetnom prostoru zatekao djelatnicu tuženika Andreu Kralj.

9. Prvostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim uz shvaćanje da tužiteljevo potraživanje, zbog okolnosti da tužitelju predmetni poslovni prostor nije predan natrag u posjed, nije ni dospjelo a zaključuje i da je tuženik nepošteni posjednik.

10. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku odluku ali iz razloga jer tužitelj nije istodobno sa zahtjevom za isplatu zatražio i predaju prostora u posjed.

11. Revizija je dopuštena iz razloga jer shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi u pogledu postavljenog pitanja odstupa od shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela ovog suda br. Su-IV-16/2021-5 od 1. ožujka 2021., a koje shvaćanje glasi:

„U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju čl. 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

12. Dakle, odgovor na postavljeno pitanje sadržan je u citiranom pravnom shvaćanju. Revident u svojoj reviziji navodi da je njegova volja za posjedovanjem stvari očitovana već prilikom sklapanja pravnog posla u odredbi čl. XIV. ugovora o zakupu što tuženik osporava.

13. Budući da zbog navedenog pogrešnog pravnog pristupa, sud drugog stupnja nije ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za pravilnu primjenu materijalnog prava, zbog toga nema uvjeta za preinaku presude pa je valjalo pozivom na odredbu čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje istom drugostupanjskom sudu, uz napomenu da u ponovljenom postupku ima u vidu citirano pravno shvaćanje ovog suda.

14. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 4. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić

Broj zapisa: eb312-fef64

Kontrolni broj: 099d3-60b04-504ca

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=BRANKO MEDANČIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.