REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 560/2019-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika I. M., OIB ... , iz L., zastupanog po punomoćniku S. Š., odvjetniku u S., protiv tuženika-protutužitelja H. I. d.o.o., OIB ... , sa sjedištem u Z., radi nedopuštenosti otkaza i isplate te raskida ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika I. M. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-769/18-2 od 13. studenog 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2861/15-96 od 4. travnja 2018., u sjednici održanoj 4. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja-protutuženika I. M. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja I. M. (dalje u tekstu: tužitelj) koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su Odluka tuženika-protutužitelja H. I. d.o.o. Z. i to Odluka broj: 3-1751/09 od 11. kolovoza 2009.godine i Odluka broj 3-2000/09 od 03. rujna 2009.godine, nedopuštene i da radni odnos tužitelja-protutuženika nije prestao. 2. Nalaže se tuženiku-protutužitelju H. I. d.o.o. vratiti tužitelja-protutuženika I. M. na rad, na poslove Direktora poslova ekologije i zaštite, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto, sukladno njegovoj stručnoj spremi, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe." (točka I./1. i I.2. izreke).

Nadalje, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu izgubljene zarade za razdoblje od 28. srpnja 2009. do 31. siječnja 2018., u ukupnom bruto iznosu od 2.256.877,31 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je pobliže određeno pod točkom I./3. izreke pa do isplate, te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (točka I./4. izreke).

1.1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je i protutužbeni zahtjev tuženika H. I. d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) koji glasi:

"Raskida se s danom 13.08.2009.godine Ugovor o radu na neodređeno vrijeme Broj: UI-20-1/07-44 od 12.10.2007.godine koji je sklopljen između tuženika- protutužitelja i tužitelja-protutuženika, a temeljem kojega je tužitelj-protutuženik I. M. iz L., ... , OIB: ... , kod tuženika-protutužitelja H. I. d.o.o. iz Z., ... , OIB: ... , obavljao poslove radnog mjesta direktora Poslova ekologije i zaštite, obzirom da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih stranaka nije moguć.

Tužitelj-protutuženik dužan je tuženiku-protutužitelju naknaditi parnični trošak." (točka II. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 15.575,00 kn (točka III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj na temelju odredbe članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP, 354. st. 1. u vezi članka 8. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Međutim, tuženik je uz podnesak od 29. ožujka 2019. dostavio presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-163/2014-14 od 22. siječnja 2019. kojom je potvrđena prvostupanjska presuda (Županijskog suda u Splitu poslovni broj K- 46/10 od 3. svibnja 2013.) kojom su opt. I. M. i opt. J. B. proglašeni krivim zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti, teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz članka 222. st. 4. u svezi članka 215. st. 3. i 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11 i 144/12 - dalje u tekstu: KZ/11.) i na temelju članka 222. st. 4. KZ/11 osuđeni su na kazne zatvora i to, opt. I. M. u trajanju od četiri (4) godine, u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 27. srpnja 2009. do 3. rujna 2009.

6. U povodu revizije iz članka 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a ZPP).

7. Revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP. Protivno navodima revizije, pobijana presuda je jasna i neproturječna, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega se drugostupanjska presuda može ispitati pa ovaj revizijski razlog nije ostvaren. 8. Revident isto tako neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. u vezi članka 8. ZPP, obzirom je prvostupanjski sud odlučio na temelju odredbe članka 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

9. Revizijski navodi tužitelja koji se zapravo svode na osporavanje činjeničnog utvrđenja nižestupanjskih sudova nisu razlozi zbog kojih se revizija može podnijeti, stoga ih revizijski sud nije ni ispitivao (članak 385. ZPP).

10. Predmet spora u revizijskom dijelu postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su Odluka tuženika od 11. kolovoza 2009. i Odluka od 3. rujna 2009. nedopuštene i da radni odnos tužitelja nije prestao, da tuženik vrati tužitelja na rad i da mu tuženik isplati izgubljenu zaradu u razdoblju od 28. srpnja 2009. do 31. siječnja 2018. u ukupnom bruto iznosu od 2.256.877,31 kn.

11. Tijekom postupka je u bitnom utvrđeno:

- da su stranke 12. listopada 2007. sklopile Ugovor o radu, kojim tužitelj nastavlja radni odnos na neodređeno vrijeme te temeljem istog obavlja poslove direktora poslova ekologije i zaštite,

- da je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 11. kolovoza 2009. tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu, zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa, koja se temelji na spoznaji da je tužitelj, kao nadređeni službenik, učinjenim radnjama u nabavci novog retardanta TG-300, putem vanjskog komitenta i radnjama koje je organizirao i tretirao pružni pojas, radi preventivnog suzbijanja nastanka požara, nakon čega je istog dana došlo do iskliznuća ICN vlaka kao i pružnog vozila s izuzetno teškim posljedicama, 6 poginulih putnika, 55 ozlijeđenih putnika i velike materijalne štete, radi kojih mu je određen pritvor, odnosno istražni zatvor, kao i zbog osobito važne činjenice gubitka povjerenja poslodavca u tužitelja kao radnika, te iz obrazloženja iste odluke proizlazi kako je upravo tužitelj organizirao s vanjskim izvođačem I. d.o.o. preventivno tretiranje pružnog pojasa, nakon čega je došlo do proklizavanja pružnog vozila i iskliznuća ICN vlaka,

- da je tužitelj, kao direktor, proslijedio ponudu Službi nabave, s bitno drugačijim karakteristikama u odnosu na prethodna razdoblja,

- da je tužitelj bio član povjerenstva u postupku javne nabave, koje je odlučivalo o najpovoljnijoj ponudi, a njegova uloga je bila vezana za tehničku dokumentaciju, odnosno tehničke karakteristike koje retardant treba ispunjavati, te je upravo on kao član tog povjerenstva potvrdio da su tehničke karakteristike retardanta TG 300 zadovoljavajuće u odnosu na ono što je traženo,

- da je u ponudi je bilo navedeno da se traži retardant ph vrijednosti od 4-5 ph, dok je retardant TG 300 imao ph vrijednost od 1,1-1,3 ph, a u svim prijašnjim postupcima javne nabave bila je predviđena od 6-7,5 ph, te je tužitelj promijenio te uvjete kada je u ponudi zatražio nabavu retardanta niže ph vrijednosti, odnosno ph od 4-5,

- da je retardant ph vrijednosti od 1,1 do 1,3 izrazito kiseli retardant, odnosno sredstvo, koja kiselost u dodiru s tračnicom i pod velikom vrućinom može izazvati reakciju spoja kiseline i željeza,

- da je 13. svibnja 2009. sklopljen Ugovor broj 27/09/2.2.1/JC između tuženika, kao kupca i tvrtke I. d.o.o., kao prodavatelja, da je čl. 1 ugovorena kupoprodaja tekućeg retardanta i usluge špricanja, te je isti potpisan od strane direktora I. d.o.o. I. T. te predsjednika uprave tuženika M. K.,

- da se kao preventivna mjera sprječavanja nastanka požara na pružnoj dionici Kaštel Stari-Labin Dalmatinski pruga mora tretirati retardantom,

- da se tog tragičnog dana 24. srpnja 2009. pristupilo prskanju pragova, a do tada pragovi se nisu prskali, već je predmet prskanja bio pružni pojas, nakon čega je prolazio putnički nagibni vlak, oko 12,05 sati te je došlo do proklizavanja vlaka prilikom kočenja, vlak je dobio dodatno ubrzanje i iskočio sa željezničkih tračnica, pri čemu je 6 putnika smrtno stradalo, a 55 ozlijeđeno.

11.2. Prema tome, tužitelju se na teret stavljaju osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, koje se odnose na radnje u nabavci novog retardanta TG-300 i radnje kojima je organizirao način na koji se tretirao pružni pojas (nakon čega je istog dana došlo do iskliznuća ICN vlaka, a kasnije i iskliznuća pružnog vozila) te je na strani poslodavca došlo do gubitka povjerenja u radnika.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik opravdano izgubio povjerenje u tužitelja kao svog radnika, radi čega uz uvažavanje svih činjenica i okolnosti, nastavak radnog odnosa više nije moguć. Tužitelj je, kao direktor Poslova ekologije i zaštite kod tuženika, samoinicijativno izmijenio dotadašnje tehničke karakteristike koje retardant treba udovoljavati te je zahtijevao drugačiju tehničku provedbu uporabe retardanta u smislu tretiranja pružnog pojasa te je kao član povjerenstva u postupku javne nabave bio odgovoran za pregled tehničkog dijela ponude. Tako tužitelj u svom iskazu navodi da nije znao i nije čitao što je bilo napisano u ponudi, vezano za ph vrijednost, već je istu samo potpisao, te kako uopće ne zna koju je ph vrijednost imao retardant TG 300, nadalje, da je potvrdio da su tehničke karakteristike retardanta TG 300 zadovoljavajuće, iako ne zna zašto je to potvrdio s obzirom da je predmetni retardant imao ph 1,1, a tražio se retardant ph vrijednosti od 4,0-5,0 ph. Stoga je, na temelju odredbe članka 107. i članka 112. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 – dalje u tekstu: ZR), koje odgovaraju numeričkim oznakama članka 114. i 119. Zakona o radu (pročišćeni tekst "Narodne novine", broj 137/04) kojom je propisano da poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Drugostupanjski sud potvrđuje presudu sudu prvog stupnja ocjenjujući da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je naprijed opisanim postupanjem tužitelja, tuženik kao poslodavac opravdano izgubio povjerenje u njega kao radnika, radi čega uz uvažavanje svih činjenica i okolnosti, nastavak radnog odnosa više nije moguć. Smatra da je sud prvog stupnja dao jasne i valjano obrazložene razloge o svim odlučnim činjenicama i okolnostima te je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredaba čl. 107. i čl. 112. ZR (koje odgovaraju numeričkim oznakama čl. 114. i 119. pročišćenog teksta Zakona o radu), kada je utvrdio da je tuženik imao opravdanog razloga za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu 11. kolovoza 2009.

14. Tužitelj u reviziji ističe razlog pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da su pogrešno primijenjene odredbe članka 107. i 112. ZR, a da zapravo tuženik ničim nije dokazao da bi uzrok nastanka nezgode bio retardant, kako je to bio dužan u smislu odredbe članka 119. Zakona o radu (pročišćeni tekst "Narodne novine", broj 137/04).

14.1. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 356. ZPP).

14.2. Međutim, odredbe materijalnog prava su pravilno primijenjene, obzirom je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz, a to je gubitak povjerenja u tužitelja kao radnika, obzirom iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj samoinicijativno promijenio karakteristike retardanta te je olako ponudu I. ocijenio prikladnom, lakomisleno to radeći a da nije niti čitao niti je obratio pažnju na kiselost retardanta koji je u ponudi, a koja vrijednost uopće nije podudarna s vrijednošću koja je navedena u pozivu za dostavu ponuda. Prema tome tužitelj je, s lakoćom i nepromišljanjem, predložio odabir ponude koju ponudu uopće nije s dužnom pažnjom razmotrio. Takvo postupanje tužitelja opravdava gubitak povjerenja poslodavca.

15. Ovdje valja napomenuti da je prema odredbi članka 12. st. 3. ZPP u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

15.1. Kao što je naprijed navedeno, ovdje tužitelj je pravomoćnom presudom (Županijskog suda u Splitu broj K-46/2010 od 3. svibnja 2013., potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž 163/2014-14 od 22. siječnja 2019.) oglašen krivim zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti, teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz članka 222. st. 4. u svezi članka 215. st. 3. i 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11 i 144/12 - dalje u tekstu: KZ/11.), i to zbog toga što je, kao direktor Poslova ekologije i zaštite H. I. d.o.o. Z., predložio da se za provedbu Plana i programa posebnih mjera zaštite od požara u društvima H. H., prema kojem na pružnoj dionici K. S. – L. D. prugu treba tretirati retardantom, sredstvom za sprječavanje požara, nabavi novi tip retardanta i ugovori uslugu špricanja, te kao član Povjerenstva za provedbu otvorenog postupka javne nabave tekućeg retardanta i usluge špricanja predložio da se prihvati ponuda tvrtke I. d.o.o. Z. koja je ponudila novi tip retardanta TG 300, a temeljem kojeg prijedloga je 13. svibnja 2009. zaključen ugovor o nabavci tog sredstva i obavljanju tih poslova između H. I. d.o.o. Z. i I. d.o.o. Z., time da nije bio svjestan da uslijed nanošenja tog sredstva na tračnice može doći do onemogućavanja kočenja i do ugrožavanja željezničkog prometa i stradavanja putnika, premda je prema okolnostima bio dužan i prema svojim osobnim svojstvima mogao biti svjestan te mogućnosti, jer se radi o novom sredstvu koje H. ž. nikada nisu koristile u ovu svrhu, a koje sredstvo se, obzirom na način špricanja, ravnomjerno raspršuje po cijeloj širini pruge pomoću prskalica koje se do tada nisu koristile, tako da dolazi do nanošenja sredstva i na tračnice, što se nikad prije nije činilo, a bez prethodnih detaljnih provjera i potrebnih saznanja o reakcijama koje taj retardant prouzrokuje nanošenjem na tračnice, te nije naložio da se takvo špricanje pruge ne radi, uslijed čega je, neposredno nakon obavljene radnje špricanja oko 12,05 sati, prilikom prolaska putničkog nagibnog vlaka IC 521 ovom dionicom, koji je prometovao iz smjera Z. u smjeru S. sa stotinjak putnika, uslijed nanesenog retardanta TG 300 na željezničke tračnice, došlo do proklizavanja vlaka prilikom kočenja jer niti jedan od sustava kočenja, koji su bili ispravni i koje je strojovođa upotrijebio, nisu doveli do usporavanja, već je nagibni vlak umjesto usporavanja dobio dodatno ubrzanje i iskočio sa željezničkih tračnica na dionici željezničke pruge na predjelu R. u usjeku u lijevom zavoju i udario u usjek, stružući uz desnu stranu usjeka, te se zaustavio na šljunčanom nasipu pored željezničke pruge, nagnut na desnu stranu, uslijed čega su šest putnika u vlaku zadobili teške i po život opasne ozljede, od kojih ozljeda su preminuli na mjestu događaja, a 55 putnika su zadobili tjelesne ozljede, od kojih više njih teške, dok je na nagibnom vlaku nastupila materijalna šteta u iznosu od više milijuna kuna.

16. Stoga nije osnovana tvrdnja tužitelja da tuženik nije imao razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu te da je materijalno pravo u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno.

17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 393. ZPP, valjalo je odbiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 4. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v. r.