REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3509/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. V. d.o.o. iz V., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. V. i J. B. iz V., protiv tuženika I. J. iz V., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku M. C., odvjetniku iz V., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja da mu se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-759/2022-2 od 24. svibnja 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima posl. br. Povrv- 339/2019-20 od 28. siječnja 2022., u sjednici održanoj 4. listopada 2022.,
r i j e š i o j e :
Tužitelju se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-759/2022-2 od 24. svibnja 2022. u odnosu na u njegovom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno pitanje: „Da li su krajnji kupci nakon izdvajanja dužni sukladno čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije kako je to propisano navedenim zakonom ili oni to nisu dužni plaćati?“
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda tako da je:
- u stavku 1. izreke, ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. V. iz V. posl. br. Ovrv-1410/19 od 22. kolovoza 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo namiriti tužitelju tražbinu od 1.859,22 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim na pojedinačne dijelove toga iznosa počev od njihova dospijeća (pa tako na prvi iznos od 169,02 kn počev od 16. rujna 2018.),
- u stavku 2. izreke, naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 5.541,05 kn,
- u stavku 3. izreke, naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka od 390,63 kn.
2. Tužitelj je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija, a sve zbog pravnog pitanja kojeg (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - a riječ je o pravnom pitanju o kojem postoji različita sudska praksa.
3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužitelja.
4. Prijedlog tužitelja da mu se revizija dopusti je osnovan.
5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 24. svibnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."
6. Odredbom čl. 385.a ZPP-a propisano je: "Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu…”.
7. Predmetom spora zahtjev je tužitelja na obvezivanje tuženika isplatiti mu 1.859,22 kn sa pripadajućim zateznim kamatama računatim na pojedinačne dijelove toga iznosa počev od njihova dospijeća, a sve s osnova nepodmirenih dospjelih (po izdatim računima) iznosa za fiksne troškove toplinske energije - i nakon što se tuženik prije utuženog razdoblja izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava zgrade, te više ne koristi uslugu tužitelja glede isporuke toplinske energije. Tužitelj drži da osnovu njegovom zahtjevu daju odredbe čl. 45. Zakona o tržištu toplinskom energijom („Narodne novine“, broj: 80/2013, 14/2014, 102/2014 i 95/2015 - dalje: ZTTE-a), i to:
- odredba stavka 1., prema kojoj: „Iznimno od odredbi članaka ovoga Zakona, krajnji kupac, na zajedničkom mjerilu toplinske energije, može se izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjavanje sljedećih uvjeta:
1. ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje s toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika unutar zgrade/građevine,...
- odredba stavka 9., prema kojoj: „Krajnji kupac iz stavka 1. ovoga članka dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.“,
sve i u svezi odredaba čl. 3., kojima su dana značenja izrazima koji se koriste tim Zakonom, pa i značenje izraza „priključne snage“ koja je „najveća dopuštena snaga koju predaje proizvodno postrojenje za transformaciju u vanjske instalacije ili distribucijsku mrežu, odnosno dopuštena snaga toplinske energije koju iz vanjskih instalacija ili distribucijske mreže može preuzeti kupac toplinske energije na mjestu razgraničenja, a propisana je termoenergetskom suglasnošću“.
8. Drugostupanjski sud je osporenom presudom preinačio prvostupanjsku presudu i zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim uz osnovno i odlučno shvaćanje:
- da tuženik nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava zgrade više nije u obvezi plaćati ispostavljene mu račune za snagu obzirom da ne koristi uslugu tužitelja glede isporuke toplinske energije - jer mu ovaj tu energiju ne isporučuje,
- da tužitelj pogrešno drži da fiksna naknada koja se odnosi na trošak snage ulazi (“jer se ne radi o isključenju zgrade iz toplinskog sustava, već o izdvajanju tuženikove samostalne cjeline“) u trošak isporučene toplinske energije te da je kao takva obuhvaćena obvezom plaćanja iz navedene odredbe čl. 45. st. 9. ZTTE,
- da je odredbom čl. 2. st. 2. toč. 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju („Narodne novine“, broj 99/14) propisano da se ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti,
- da bi obzirom na navedenu odredbu čl. 45. st. 9. ZTTE-a tuženik bio dužan plaćati fiksnu naknadu za utuženo razdoblje samo u slučaju kada ona ne bi činila sastavni dio ukupnih troškova toplinske energije: a u konkretnom slučaju fiksna naknada se odnosi na troškove snage koji su prema gore citiranoj odredbi Pravilnika sastavni dio ukupnih troškova toplinske energije.
9. Tužitelj je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude, temeljene na takvome shvaćanju, dopusti revizija, pa je, uz navod da to shvaćanje nije pravilno - i da odluka o predmetu spora ovisi od pitanja važnog i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, u prijedlogu postavio pitanje:
„Da li su krajnji kupci nakon izdvajanja dužni sukladno čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije kako je to propisano navedenim zakonom ili oni to nisu dužni plaćati?“
10. Podneseni prijedlog valja razmotriti imajući na umu da navedene odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi i time nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.
11. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tužitelja postavljeno pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju koje je u sudskoj praksi neujednačeno i nesigurno - što i proizlazi iz sudske prakse na koju se predlagatelj poziva.
12. Stoga je pravilno za zaključiti:
12.1. da u odnosu na u prijedlogu postavljeno pitanje postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),
12.2. da su (time) u odnosu na to pitanje nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije mogla preispitati osporena presuda (u odnosu na sadržaj i značaj odluka koje predlagatelj uz postavljeno pitanje spominje),
12.3. te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 6. ZPP-a).
Zagreb, 4. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug, v.r.
