REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1621/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić , Dragana katića i Darka Milkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. O. iz V., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik V. Lj., odvjetnik iz Odvjetničkog društva Lj. i P. u S., protiv tuženika Dj. v. P. iz V., OIB … , kojeg zastupa punomoćnica M. B. P., odvjetnica u S., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanje na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1741/18-2 od 15. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-912/2017 od 16. studenoga 2018., u sjednici održanoj 4. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja, podnesena protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-457/2017-2 od 20. prosinca 2018., odbija se kao neosnovana

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1741/18-2 od 15. siječnja 2019., potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-912/2017 od 16. studenoga 2018., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u kojom je tražio da se utvrdi da je nedopušten otkaz ugovora o radu zaključen između stranaka 1. prosinca 2012., a koji je tuženik dao tužitelju 7. prosinca 2017., Odlukom Klasa: 601-05/17-01/22, Urbr: 2195/01-222-02-17-01, te Odlukom Klasa: 601-05/18-01/2, Urbr: 2195/01-222-02-18- 1 od 3. siječnja 2018., pa da radni odnos nije prestao i da je tuženik dužan tužitelja vratiti na posao tajnika, u roku od 8 dana, te kojom je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijane presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, podredno predlaže ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija je neosnovana.

5. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Revizijski navodi u kojima se tužitelj poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a navodi da se citirana bitna povreda postupka ostvaruje u činjenici da se pobijana presuda temelji isključivo na iskazu z. z. tuženika, nisu osnovani jer se ona, kako su i utvrdili nižestupanjski sudovi, temelji i na rezultatima ostalih provedenih dokaza, posebno priložene materijalne dokumentacije

- Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada tuženika, čiji sadržaj sudovi, nisu mogli kako tvrdi tužitelj, već morali i bili dužni cijeniti, a iz kojih nedvojbeno proizlazi da je kod tuženika izvršena reorganizacija poslovanja, odnosno da je donesena nova sistematizacija radnih mjesta, (radi racionalizacije poslovanja) kojom je ukinuto radno mjesto tajnika, na kojem je radio tužitelj, a njegovi poslovi preneseni su na druge djelatnike.

7. 1. Tvrdeći da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno i da tuženik nije dokazao da je kod njega prestala potreba za obavljanje poslova radnog mjesta tajnika, tužitelj ističe da je Pravilnikom o unutarnjem ustroju i načinu rada od 6. prosinca 2016. "umjetno i ciljano" ukinuto njegovo radno mjesto, a da stvarno nikada nije nestala potreba za obavljanjem poslova njegovog radnog mjesta. Tu tvrdnju potkrepljuje činjenicom da je tužitelj predmetni otkaz dobio godinu dana od stupanja na snagu tog Pravilnika, odnosno nakon što je godinu dana tuženik od stupanja na snagu toga Pravilnika koristio rad tužitelja i od njega tražio obavljanje raznih poslova koji su u okviru njegovog radnog mjesta, a da donošenje novog Pravilnika ne može niti zakonski razlog za otkaz, kada navedeno smanjenje opsega posla, kao razlog ukidanje radnog mjesta, u ovom slučaju prema tužitelju, nije ispunjen, pogotovo što su tvrdnje tuženika da će koristiti pravnu službu g. V. paušalne i nisu ničim dokazane, a upravo u ovom postupku koji je bio teret dokaza da tuženiku, pa da je i tom dijelu počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

7. 2. Ni ti navodi tužitelja nisu osnovani iz razloga što se oni svode na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocjenu dokaza, a prema odredbi čl. 386. st. 1. i 2. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud takve njegove činjenične navode iznesene u reviziji nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje. Osim toga, u ovom slučaju, prema shvaćanju ovoga suda, nije odlučno što je tužitelju otkazan ugovor o radu godinu dana nakon stupanja na snagu novog Pravilnika tuženika, kojim je ukinuto njegovo radno mjesto i što je on i nakon ukidanja njegovog radnog mjesta do otkaza radio godinu dana, kada se ima u vidu činjenica da je ranija ravnateljica dobila otkaz upravo iz razloga što nije htjela provesti novu sistematizaciju usvojenu navedenim Pravilnikom, odnosno što nije htjela dati otkaze onim radnicima kojima su ukinuta radna mjesta.

7. 3. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda je razumljiva te se pravilnost iste može ispitati jer sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a izneseni razlozi niti su proturječni niti nerazumljivi. To što je izraženo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu po shvaćanju tužitelja pogrešno, a navodi revidenta izneseni u reviziji u biti se svode, na preocjenjivanje iskaza pojedinih svjedoka i dokaza te davanja vlastite, i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a ovlašten jedino sud, ne čini presudu nerazumljivom, te u takvim revizijskim navodima ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, niti one iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP-a.

8. Predmet spora je nedopuštenost odluke tuženika Klasa: 601-05/17-01/22, Urbr: 2195/01-222-02-17-01, od 7. prosinca 2017., kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu sklopljen 1. prosinca 2012., za radno mjesto tajnika, zbog poslovno uvjetovanih razloga.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelju, koji je radio na radnom mjestu tajnika otkazan ugovor o radu, zaključen 1. prosinca 2012., na neodređeno puno radno vrijeme, zbog poslovno uvjetovanih razloga, jer da je došlo do promjene u organizaciji rada i poslovanja tuženika, kao poslodavca,

- da je ukinuto radno mjesto tajnika na kojem je radio tužitelj, odnosno da je time prestala potreba poslodavca za radom tužitelja, te da je u odluci navedeno da obzirom na sistematizirane poslove i radne zadatke unutar radnih mjesta, kao i propisane stručne uvjete, nema poslova na kojima bi se tužitelj mogao zaposliti,

- da se tuženik o namjeri otkazivanja savjetovao sa sindikalnim povjerenicima, tj. da je postupio sukladno odredbi čl. 150. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 - dalje u tekstu: ZR) u svezi s čl. 153. st. 3. ZR,

- da su čl. 5. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada tuženika od 23. studenoga 2016. utvrđene skupine istovrsnih i sličnih poslova razvrstane unutar ustrojstva vrtića, gdje je utvrđeno postojanje administrativnih i računovodstvenih poslova,

- da su čl. 10. popisani svi poslovi koji predstavljaju administrativne i računovodstvene poslove, tako npr. poslovi vezani za izradu pravilnika, rješenja, odluka, zaključaka i drugih akata, poslovi u svezi s radnim odnosima, pružanjem stručne pomoć u poslovima u svezi s radnim odnosima, obavljanje općih pravih poslova, tj. sastavljanje ugovora koji brinu o statusno pravnim pitanjima, provođenje natječaja i drugi poslovi,

- da su u tabelarnom popisu i opisu poslova radnih mjesta iz čl. 17. Pravilnika, popisani svi poslovi koji spadaju u administrativno financijske poslove, a čl. 7. istog Pravilnika utvrđeni su i poslovi vođenja vrtića, pa da tako npr. u te poslove spadaju poslovi suradnje s državnim, županijskim i gradskim tijelima, suradnja sa stručnim djelatnicima, kao i drugi poslovi vezani uz vođenje vrtića,

- da su čl. 5. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada tuženika od 28. rujna 2017., pobrojane skupine poslova koje postoje kod tuženika, čl. 7. popisani su poslovi koji spadaju u poslove vođenja tuženika, kao što su npr. praćenje i ostvarivanje godišnjeg plana i programa, suradnja s državnim, županijskim, gradskim i stručnim tijelima i djelatnicima, administrativni i računovodstveni poslovi, tako npr. izrada pravilnika, rješenja, odluka, zaključaka i drugih akata, poslovi vezani za radne odnose, pružanje stručne pomoći u poslovima u svezi s radnim odnosima, sastavljanje ugovora koje sklapa vrtić, briga o statusno pravnim pitanjima, provedbama natječaja i oglasa, vođenje dokumentacije i evidencije, kao i suradnja s državnim, županijskim i gradskim tijelima i djelatnicima u svezi s djelatnošću tuženika, zaprimanje i otpremanje pošte, poslovi prijepisa, fotokopiranja, kao i slični poslovi,

- da su Tabelarnim popisom i opisom poslova radnih mjesta utvrđenih čl. 17. navedeni poslovi radnog mjesta ravnatelja, kao i poslovi administrativno računovodstvene skupine.

10. 1. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja jer su zaključili da je tuženik dokazao postojanje opravdanih i zakonom dozvoljenih razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, s obzirom da opseg poslova koje je obavljao tužitelj, (kao tajnik) nisu bili dostatni za puno radno vrijeme jednog izvršitelja, pa je stoga to radno mjesto, novom sistematizacijom ukinuto, a poslovi koje je obavljao tajnik dijelom su povjereni ravnatelju ustanove, a dijelom izvršitelju administrativno knjigovodstvenih poslova, i dijelom Pravnoj službi G. V., kao osnivača.

10. 2. Navedeno pravno shvaćanje temelje na autonomnom pravu poslodavca da u okviru provođenja svoje poslovne politike provede racionalizaciju poslovanja, smanji troškove poslovanja i prilagodi se stanju na tržištu i svojim poslovnim potrebama, a što uključuje i pravo poslodavca da zbog navedenih razloga smanji broj zaposlenika na pojedinim radnim mjestima, na kojima je utvrdio višak izvršitelja, otkazivanjem ugovora o radu zbog poslovnih razloga. Prema tome shvaćanju poslodavac može ukinuti pojedino radno mjesto, poslove tog radnog mjesta može povjeriti izvršiteljima neke druge slične skupine poslova, što je u konkretnom slučaju tuženik učinio, a što proizlazi iz odredbi čl. 7., 10. i 17. Pravilnika o unutarnjem ustroju i načinu rada tuženika.

11. U ovoj fazi postupka sporno je i dalje, je li tuženik dokazao postojanje razloga za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

12. Prema odredbi Odredbom čl. 115. st. 1. t. 1. ZR-u poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga.

13. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja pravilno je primijenjeno i materijalno pravo.

14. U rješenju spora, kada je riječ o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, nužno je poći od toga da je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada tako da ostvaruje što bolje poslovne rezultate, što znači da radi ostvarenja tog cilja utvrđuje postojanje trajnih potreba za radom radnika na određenom radnom mjestu pa može s obzirom na racionalizaciju poslovanja utvrditi i da je za određenim radnicima prestala potreba.

15. Međutim, poslovno uvjetovani otkaz je dopušten samo ako je poslodavac prije odluke o otkazu imao opravdan razloga za takav otkaz.

16. Naime, odredbom čl. 115. st. 1. t. 1. ZR-u propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenih poslova zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). U st. 2. istog članaka propisano je da pri odlučivanju o poslovno uvjetovan otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, a tuženik je u ovom slučaju imao opravdani razlog jer nije, s obzirom da opseg poslova koje je obavljao tužitelj, (kao tajnik) nije bio dostatan za puno radno vrijeme jednog izvršitelja.

17. Neosnovani su navodi tužitelja prema kojima tuženik nije dokazao da su kod njega nastale "nove okolnosti" koje bi opravdavale predmetni otkaz, i prema kojima se tuženik "neosnovano pozvao na gospodarske razloge" kada nije dokazao postojanje bilo kakvih financijskih poteškoća, kao što su neosnovani navodi tužitelja u kojima smatra da su se sudovi pogrešno pozvali na autonomno pravo poslodavca da racionalizira svoje poslovanje i da smanji troškove poslovanja kada tuženik nije uopće tvrdio pa nije trebao ni dokazati da je poslovao sa financijskim teškoćama. Tužitelju otkaz nije dan iz gospodarskih razloga, odnosno financijskih poteškoća u poslovanju već iz organizacijskih razloga, te su se stoga nižestupanjski sudovi osnovano pozvali na autonomno pravo poslodavca da racionalizira svoje poslovanje i da smanji troškove poslovanja, a što je i zakonski razlog za otkaz ugovora o radu u smislu čl. 115. st. 1. t. 1. ZR-u.

18. Na navode revizije da su slušani svjedoci u postupku naveli da kod tuženika i nadalje postoji potreba za obavljanje poslova radnog mjesta tajnika i da kod tuženika nije prestala potreba za obavljanje tih poslova, da je predmetni Pravilnik iz političkih razloga ciljano donesen da se tužitelju da otkaz, ističe se da nižestupanjski sudovi osnovano nisu prihvatili navode tih svjedoka, ocjenom svih provedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a i da se i prigovori te naravi svode na prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

19. U odnosu na navode da tvrdnje z. z. tuženice S. V., u kojem je iskazala da je na sebe preuzela veći dio poslova radnog mjesta tajnika, a da s obzirom da je ona po struci odgojiteljica tužitelj smatra da ona nije kompetentna za obavljanje pravnih poslova te da su i iz toga razloga pogrešno nižestupanjski sudovi ocijenili iskaze svjedoka pristranim, ističe se da ni ti prigovori nisu osnovani jer su nižestupanjski sudovi pravilnom ocjenom dokaza prihvatili njezin iskaz kao istinit, s tim da takvu ocjenu dokaza prihvaća i ovaj sud jer je logično da u cilju racionalizacije poslovanja vrtića, vrtić za stručne pravne poslove ne treba svoju službu kada osnivač vrtića ( G.

V.) ima pravnu službu, koja stoji na raspolaganju tome vrtiću, a glede ostalih poslova koje je ona preuzela, neovisno od njezine struke, tvrdnje o njezinoj nekompetentnosti, nisu na tužitelju da ih ocijeni već na osnivaču tuženika.

20. Zaključno, izneseno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova je pravilno pa posljedično tome nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.

21. Imajući u vidu sve navedeno, ocjena je ovoga suda da je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju zakonita i dopuštena, zbog čega je, a na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a trebalo odbiti reviziju tužitelja.

Zagreb, 4. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.