Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 76 Gž-2112/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Darije Horvat, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Josipa Grubišića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Z., OIB:…, Područna služba u V., protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Varaždinu posl. br. Pn-95/2019-14 od 14. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 4. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu posl. br. Pn-95/2019-14 od 14. travnja 2022. u pobijanoj točki II. izreke.
II. Povodom žalbe tuženika preinačava se ista presuda u točki I. izreke, te u dijelu odluke o trošku i sudi:
1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z., OIB:…, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Z., OIB:…, isplati iznos od 20.039,07 kn (slovima: dvadesettisućatridesetdevet kuna i sedam lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:
- 2.833,38 kn od 13. svibnja 2017. do isplate,
- 2.886,62 kn od 4. ožujka 2018. do isplate,
- 14.319,07 kn od 14. travnja 2022. do isplate,
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, pa do isplate, u roku 15 dana."
2. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn/331,81 eur[1] zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. listopada 2022. pa do isplate, a po stopi koja tužitelju pripada kao osobi javnog prava u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn /165,90 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 20.039,07 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačno označene novčane iznose koji dospijevaju u razdoblju od 13. svibnja 2017. do 14. travnja 2022. U točki II. odbijen je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanja dospjela u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. u visini od 2.811,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je u točki III. odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
2. Citiranu presudu žalbom pobija tužitelj u točki II. izreke, dok tuženik istu presudu pobija u točkama I. i III. izreke, i to tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13,70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP).
3. Stranke predlažu da ovaj sud pobijanu presudu preinači, odnosno ukine. Tuženik potražuje naknadu troška žalbe.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
5. Žalba tužitelja je neosnovana, dok je žalba tuženika osnovana.
6. U donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu drugu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadom štete s osnove isplaćenih iznosa invalidskih mirovina, a koje su isplaćene u utuženom razdoblju osiguraniku I. G. koji je stradao u prometnoj nezgodi dana 27. 5. 2008., a koju štetu je uzrokovao osiguranik tuženika.
8. Između stranaka nije sporno da je rješenjima tužitelja osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad zbog ozljede zadobivene u navedenoj prometnoj nesreći u 100 %-tnom opsegu te da je za razdoblje do 31. prosinca 2014. tuženik tužitelju s te osnove naknadio štetu nastalu isplatama invalidskih mirovina u mirnom postupku u razmjernom dijelu sukladno tada važećem Zakonu o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, br. 102/98. - dalje u tekstu ZMO/98).
9. U žalbenoj fazi postupka u odnosu na pobijanu točku I. u bitnom tuženik osporava pravilnu primjenu materijalnog prava i to odredaba čl. 161. st. 1 i 2 i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. (dalje u tekstu: ZMO/14), a koji je prvostupanjski sud primijenio u ovom sporu kada je naložio isplatu u visini cjelokupno isplaćenih iznosa invalidskih mirovina, a ne u razmjernom dijelu kako je to ranije bilo propisano.
10. Naime, tuženik smatra da se cit. ZMO/14 ne može primijeniti retroaktivno u ovom sporu budući da se imaju primjenjivati odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, dakle ZMO/98.
11. Polazeći od naprijed navedenog činjeničnog utvrđenja, ukazuje se pogrešnim pravni stav prvostupanjskog suda kako se na tražbinu tužitelja ima primijeniti ZMO/14 odnosno da tužitelju pripada pravo na isplatu u visini cjelokupno isplaćenih iznosa invalidske mirovine, već je pravilan zaključak da se u konkretnom slučaju ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP), a ne ZMO/14.
12. Isto proizlazi i iz pravnog shvaćanja izraženog u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-66/2022. od 1. veljače 2022. u kojoj je navedeno da je u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode, kao i da treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a, odnosno u konkretnom je slučaju riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja je materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti uređena ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.
13. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen posebnim zakonom i to ZOOP-om. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi:
„Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“
14. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
15. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP-a koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.
16. Sadržaj odredbe čl. 27. ZOOP-a glasi:
(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4) Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.
17. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu razlike između razmjernog djela isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja, ne proizlazi razlika koja bi za tužitelja predstavljala štetu sukladno odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a, to je tužbeni zahtjev neosnovan.
18. Slijedom svega navedenoga valjalo je pobijanu presudu u točki I. preinačiti temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-a kao u izreci.
19. U pogledu žalbe tužitelja u odnosu na pobijanu točku II. u kojoj je prvostupanjski sud prihvatio istaknuti prigovor zastare i iz tog razloga je odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na tražbinu nastalu s osnove isplaćenih invalidskih mirovina za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. u visini od 2.811,50 kn, utvrđeno je da žalba nije osnovana.
20. Naime, kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 3. 10. 2019., a zastarni rok, suprotno žalbenim navodima tuženika, iznosi tri godine sukladno odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 78/15), to je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja za tražbine od čijeg je dospijeća do utuženja protekao navedeni rok zastare (a tražbina s te osnove dospjela je prvog dana nakon izvršene isplate mirovine).
Iz navedenih razloga presuda je u tom dijelu potvrđena temeljem čl. 368. st. 1. ZPP- a.
21. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, to je preinačena i odluka o troškovima postupka te je uz primjenu čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP-a naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu i pristupa ročištu od 200 bodova, što s pripadajućim PDV-om iznosi 2.500,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
22. S obzirom na to da je tuženik uspio sa žalbom, istom pripada i pravo na naknadu troška žalbe u iznosu od 1.250,00 kn sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).
U Zagrebu 4. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Darija Horvat, v.r.
