Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 4 Gž-2501/2019-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis kao predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb kao članice vijeća i izvjestiteljice te Ane Gradišek kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. A. iz O., OIB: …, koju zastupa punomoćnik P. J., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. J. i M. J. j.t.d. u O., protiv tuženika E. O. d.d., sa sjedištem u Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & Partneri u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-342/2016-22 od 25. rujna 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 4. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-342/2016-22 od 25. rujna 2018. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe tuženika, ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I/ izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 2.210,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. travnja 2016. pa do isplate, te za naknadu imovinske štete 2.728,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. rujna 2018. pa do isplate dok je pod točkom II/ izreke s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica odbijena a pod točkom III/ izreke je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u svoti od 4.107,40 kn, u roku do 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica, prema obrazloženju žalbe u dijelu pod točkom II/ i III/ izreke, zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka s prijedlogom, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Tuženik se žali protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I/ izreke te u dijelu pod točkom III/ izreke za parnični trošak sa kojim nije uspio, zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti ili preinačiti u pobijanom dijelu, uz naknadu troškova žalbe.

4. Žalbe su osnovne.

5. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete u vidu potrebe plaćanja tuđe pomoći, sve zbog posljedica ozljeda iz štetnog događaja od 25. listopada 2015. za koju je odgovoran tuženik.

6. Prvostupanjski sud, nakon utvrđenja štetnog događaja, legitimacije stranaka i odgovornosti, tuženika provedenim liječničkim vještačenjem po vještaku spec. opće kirurgije i traumatologije utvrđuje ozljede koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju i njihove posljedice, te ocjenjuje osnovanim zahtjev za novčanu naknadu neimovinske štete u svoti od 17.510,00 kn (za pretrpljene tjelesne bolove 6.510,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 7.500,00 kn, te za pretrpljeni strah 3.500,00 kn). Potom glede naknade za plaćanje tuđe pomoći utvrđuje osnovanom svotu od 3.400,00 kn, pri čemu navodi kako smatra da je pravična naknada „nematerijalne štete“ za potrebu tuđe pomoći i njege nemedicinske osobe svota od 7.500,00 kn, pa kako je tuženik 13. lipnja 2016. tužiteljici isplatio 15.792,00 kn, za pravičnu novčanu naknadu imovinske štete sudi 2.728,00 kn a za neimovinsku štetu 2.210,00 kn.

7. Odredbom čl. 338. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19. i 80/22.- dalje: ZPP) izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja.

8. Budući da je prvostupanjski sud pobijanim dijelom svoje odluke pod točkom II/ izreke odlučio tako, da nije moguće utvrditi o odbijanju kojeg pojedinog zahtjeva koji se tiče glavne stvari se radi, počinjena je bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je izreka presude nerazumljiva, što predstavlja nedostatak zbog kojih se presuda u tom dijelu ne može ispitati.

9. Jednaka bitna povreda je počinjena i glede razloga prvostupanjske odluke iz kojih nije moguće utvrditi koji se dio dosuđene svote odnosi na imovinsku, a koja na neimovinsku štetu (za tuđu pomoć se kao nematerijalnu štetu prvotno navodi svota od 7.500,00 kn a potom 3.400,00 kn), pri čemu prvostupanjski sud također nije imao na umu da je na ročištu održanom 14. studenog 2017. (list 52 spisa) punomoćnik tuženika istaknuo da je punomoćniku tužiteljice 30. listopada 2017. isplaćena daljnja svota od 4.500,00 kn za neimovinsku štetu i 1.000,00 kn za imovinsku štetu te da ostatak do isplaćenih 6.033,43 kn predstavlja kamate na neimovinsku štetu, a koje navode tuženika tužiteljica nije osporila.

10. Slijedom iznijetog su i razlozi prvostupanjske odluke suprotni sadržaju spisa, što također predstavlja nedostatak zbog kojih se prvostupanjska presuda niti u dosuđujućem dijelu pod točkom I/ izreke može ispitati.

11. I konačno, prvostupanjska presuda nema razloga zbog kojih nije prihvaćen prijedlog tužiteljice sa ročišta održanog 10. rujna 2018. kojim je, kao i podneskom od 5. rujna 2018., predložila provedbu dokaza vještačenjem po vještaku ortopedu, sve imajući u vidu da se vještak, koji je izradio nalaz i mišljenje u ovom predmetu na tom ročištu nije očitovao na način predviđen odredbom čl. 260. st. 2. ZPP, prema kojoj odredbi vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje, što vještak nije učinio.

12. Slijedom svega iznijetog je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje u pobijanom dijelu pod točkom I/ i II/ izreke a kako odluka o parničnom trošku ovisi o uspjehu stranaka u parnici, i u dijelu pod točkom III/ izreke.

13. U ponovnom postupku je tako potrebno za svoju odluku dati jasne razloge sukladne provedenim dokazima i očitovanjima stranaka tijekom postupka, i donijeti razumljivu odluku sukladnu odredbi čl. 338. st. 3. ZPP glede svih zahtjeva istaknutih tijekom postupka.

14. Pri tome je potrebno imati na umu da nakon što se utvrdi opseg posljedica ozljeđivanja tužiteljice je neimovinsku štetu potrebno utvrditi sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) prema kojoj u slučaju povrede prava osobnosti (čl. 1046. ZOO u svezi s čl. 19. st. 2. ZOO) će sud , ako nađe da to težina ozljede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, a prema odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO pri odlučivanju pravične novčane naknade će sud voditi računa o jačini i trajanju ozljedom izazvanih tjelesnih boli, duševnih boli i straha.

15. S obzirom na ovu odredbu ZOO kriterij, odnosno kvalifikatorne okolnosti po kojima se utvrđuje pravo na isplatu pravične novčane naknade i njezina visina nisu, kao što je to bilo prema odredbi čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01) samostalan pojedinačno određen oblik nematerijalne štete već kvalifikatorne okolnosti, prema odredbi čl. 1100. ZOO nisu ograničene kao niti sami oblici povreda prava osobnosti koje su navedene u čl. 19. st. 2. ZOO pa stoga duševne boli, kao kvalifikatorne okolnosti mogu predstavljati i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, pretrpljenih tjelesnih bolova, straha i sve druge duševne boli koje sud prihvati kao pravno odlučne.

17. Zbog toga, pri donošenju odluke nije moguće utvrđivati naknadu za svaki poseban vid štete jer svaki dio neimovinske štete predstavlja tek kvalifikatornu okolnost koju sud ima na umu prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade cjelovite neimovinske štete.

18. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe tuženika, osniva se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 4. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis, v.r.