Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 8 Gž-1094/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Marina Grbića, predsjednika vijeća, Sanje Dujmović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Katije Hrabrov, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice F. R., OIB: …, iz T., …, zastupane po punomoćnici D. J., odvjetnici u Z., …, protiv prvotuženice N. S., OIB: …, iz Z., …, drugotuženika Z. R., OIB: …, iz Z., …, i trećetuženice S. R. O., OIB: …, iz Z., …, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi prvotuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2112/2017-65 od 7. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično žalba prvotuženice N. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2112/2017-65 od 7. lipnja 2021. u dijelu pod toč. I. i III. izreke.

II Djelomično se potvrđuje i djelomično preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2112/2017-65 od 7. lipnja 2021. u dijelu pod toč. II. i IV. izreke tako da u tom dijelu sada glasi:

1. Utvrđuje se da je tužiteljica F. R. temeljem bračne stečevine stekla pravo suvlasništva za 31/200 dijela na kući i dvorištu površine 318 m2 oznake kat. čest. … upisane u zk. ul. … k.o. T. što su prvotuženica N. S., drugotuženik Z. R. i trećetuženica S. R. O., dužni priznati i trpjeti uknjižbu toga prava u zemljišnim knjigama u korist tužiteljice u odnosu na suvlasnički dio upisan na ime i u korist pok. M.-J. R. za 31/200 dijela, dok se za više zatražen suvlasnički udjel tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

2. Nalaže se prvotuženici N. S. da tužiteljici F. R. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.395,00 kn (981,49 eur), u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužiteljice za više zatraženi iznos troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

''I. Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu pokojnog M. R. ne ulazi suvlasnički udio od 1/5 (jedne petine) dijela kuće u T., sagrađene na zkčbr. … kuća i dvorište površine 318 m2, upisane u zk.ul.br…. k.o. T.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica F. R. iz T., …, temeljem bračne stečevine stekla vlasništvo na udjelu od 1/5 (jedne petine) dijela kuće u T., sagrađene na zkčbr…. kuća i dvorište površine 318 m2, upisane u zk.ul.br. … k.o. T., što je I-tužena N. S. iz Z., …, II-tuženik Z. R. iz Z., … a i III-tužena S. R. O. iz Z., …, dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama u odnosu na suvlasnički dio upisan na ime i u korist pokojnog M.-J. R. od 1/5 (jedne petine) dijela u korist tužiteljice.

III. Utvrđuje se da u ostavinsku imovina iza pokojnog M. R. ne ulazi suvlasnički udio od 1/2 dijela na novčanim sredstvima u eurima na deviznom štetnom računu kod PBZ d.d. broj …, novčanim sredstvima u kunama na tekućem računu kod PBZ d.d. broj … i na … dionica oznake … reg. pozicije … d.d. na računu broj …, jer su temeljem bračne stečevine suvlasništvo tužiteljice u 1/2 dijela.

IV. Nalaže se I-tuženoj N. S. iz Z., …, da tužiteljici F. R. iz Ti., …, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.595,04 kune, u roku od 15 dana.''

2. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

''Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, kao neosnovan.''

3. Protiv citirane presude i rješenja žalbu je izjavila prvotuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. U žalbi ističe da je pobijanom presudom i rješenjem prvostupanjski sud postupio protivno odredbama čl. 175., čl. 186., čl. 187., čl. 222., čl. 224. i čl. 232. Zakona o nasljeđivanju, zatim čl. 9, čl. 156., čl. 366. i čl. 395. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, čl. 247., čl. 248., čl. 249. i čl. 253. Obiteljskog zakona, čl. 10., čl. 19., čl. 154., čl. 161., čl. 190., čl. 219., čl. 282. i čl. 299. Zakona o parničnom postupku, kao i čl. 45. i čl. 117. Zakona o zemljišnim knjigama. Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu i pobijanu presudu ukinuti te donijeti presudu utemeljenu na odredbama zakona ili predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Naime, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka jer je protivno čl. 219. i čl. 299. Zakona o parničnom postupku sud dozvolio izvođenje dokaza svjedočenjem V. G. P. i na tom dokazu temeljio presudu, a stranke u postupku prije glavne rasprave nisu predlagale izvođenje dokaza saslušanjem navedene svjedokinje. Navedenom prigovara tek u žalbi jer je o svjedočenju doznala tek iz presude, a ako je tijekom rasprave prvostupanjski sud donio rješenje o izvođenju tog dokaza o tome žaliteljica nije obaviještena što predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer su zaključci suda o razlozima presude u suprotnosti sa sadržajem zapisnika o iskazima tužiteljice, drugotuženika i trećetuženice. Ukazuje da iz iskaza tužiteljice i trećetuženice jasno proizlazi da ostavitelj i tužiteljica nisu izvršili nadogradnju vlastitim sredstvima već da je izvedbu nadogradnje većinom financirala trećetuženica. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka sud je učinio jer je dozvolio vođenje postupka protiv osoba koje po prirodi tužbenog zahtjeva ne mogu biti stranke u postupku. Žaliteljica je više puta istakla činjenicu promašene pasivne legitimacije u odnosu na nju te je tražila da se o tome odluči kao o prethodnom pitanju. Prvostupanjski sud trebao je postupiti sukladno čl. 19. Zakona o parničnom postupku i obustaviti postupak. Žaliteljica ističe da je sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je presuđivao o presuđenoj stvari. Naime, u navedenom ostavinskom postupku doneseno je 30. srpnja 2015. rješenje o nasljeđivanju kojim je utvrđen sastav ostavine, a tužiteljica nije izjavila prigovor. Pravomoćnost dijela rješenja o nasljeđivanju koji se odnosi na sastav ostavine veže tužiteljicu i ostale nasljednike stoga više nema pravne mogućnosti ostvarivati u parnici svoje pravo na imovinu koja je ušla u ostavinu. Sljedeću bitnu povredu odredaba parničnog postupka žaliteljica vidi u tome što je prvostupanjski sud dozvolio vođenje parnice koja je pokrenuta nepravovremeno odnosno protivno odredbi čl. 282. Zakona o parničnom postupku. Pravomoćnost rješenja nastupila je 17. kolovoza 2017., a tužiteljica je ustala tužbom 10. travnja 2017. Također je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 292. Zakona o parničnom postupku jer je sud propustio odrediti rješenjem izvođenje dokaza u kojem se naznačuje sporna činjenica o kojoj treba izvesti dokaz i dokazno sredstvo. Ukazuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer su tumačenje nalaza građevinskog vještaka od strane suda i sama presuda proturječni. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je ukupna korisna vrijednost kuće nakon nadogradnje 142,35 m2. Od toga da 59,19 m2 čini nadograđeni dio, a da je ½ od toga 29,595 m2 bračna stečevina tužiteljice dok joj od zemljišta na kojem je građeno pripada 0 m2. Građevinski vještak je dopunio nalaz na način da je izračunao da 29,595 m2 čini 20,79% od 142,35 m2 ili 1/5 građevine. Međutim, sud je tužiteljici dosudio više nego li joj je vještačenjem izračunato. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Obiteljskog zakona. Sporna je tvrdnja tužiteljice da je ona učešćem u izvođenju nadogradnje po osnovi bračne stečevine ostvarila pravo vlasništva na ½ nadogradnje, da ½ nadogradnje treba izuzeti iz sastava ostavine i to na način da ¼ predmetne nekretnine pripada tužiteljici po osnovi bračne stečevine. Poziva se na odredbu čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojom je propisana jedinstvenost nekretnine. Dakle, ono što je nadograđeno ne može imati drugih svojstava od onoga na čemu je nadograđeno, odnosno da je vlastita imovina ostavitelja. Poziva se na čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima naglašavajući da se gradnjom na tuđem ne može steći vlasništvo. Također se poziva na odredbe čl. 366. i čl. 395. istog Zakona zaključujući da bilo kakvim učešćem u nadogradnji tužiteljica nije mogla na predmetnoj nekretnini steći prava koja potražuje u tužbenom zahtjevu. Poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-745/07-2 od 9. travnja 2008. i Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1316/08-2 od 6. listopada 2008. Također, dodaje da u ovom postupku nije sporno da ne postoji sporazum između ostavitelja i tužiteljice o čemu je prvostupanjski sud u toč. 57. i 58. presude krajnje arbitrirao. Žaliteljica ističe da je toč. 2. presude naloženo tuženicima priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva što da je neprovedivo pozivajući se na odredbu čl. 45. i čl. 117. Zakona o zemljišnim knjigama navodeći kako žaliteljica i ostali tuženici nisu osobe koje mogu raspolagati predmetnom nekretninom. Navedeno da je ujedno i jedan od elemenata koji dokazuje da je u odnosu na žaliteljicu, ali i ostale tuženike, promašena pasivna legitimacija. U pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žaliteljica ističe da presuda u dijelu kojim je odlučeno o dionicama nije zasnovana na dokazima i tužiteljica nije dokazala doprinos u pribavljanju dionica odnosno doprinos u potpunosti jednak doprinosu ostavitelja. Opreza radi da ukazuje da je sud odlučio o novčanim sredstvima, a da se pouzdano ne zna što je predmet tog dijela presude te je u tom dijelu trebalo primijeniti čl. 19. Zakona o parničnom postupku i postupak vratiti Općinskom sudu u Šibeniku kao ovlaštenom da pribavi podatke o stanju računa što nije učinio. U toč. 58. presude prvostupanjski sud objašnjava na osnovu čega izvodi zaključak da tužiteljici pripada 1/5 predmetne nekretnine, a kako je objašnjenje nerazumljivo to je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer nije istina da je tijekom postupka iznesen bilo kakav dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je ostavitelj odredio da tužiteljici pripada baš 1/5 kuće po osnovi bračne stečevine. Žaliteljica pobija i odluku o troškovima parničnog postupka koja da je donesena protivno čl. 161. Zakona o parničnom postupku s obzirom da je prvostupanjski sud presudio da žaliteljica nadoknađuje sama sve troškove.

4. U odgovoru na žalbu prvotuženice tužiteljica ističe da u provedenom postupku nije počinjena povreda parničnog postupka, a materijalno pravo da je ispravno primijenjeno, pa smatra da ne postoje osnovani razlozi za osporavanje predmetne presude. U žalbi prvotuženice radi se o konstruiranju i lamentiranju te amaterskom tumačenju propisa i smatra suvišnim očitovati se na svaki pojedini način vrlo opširne žalbe. Predlaže se odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Žalbena tvrdnja da je prvostupanjski sud pri donošenju pobijane presude počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), a koja odredba izražava načelo ekonomičnosti i načelo zabrane zlouporabe procesnih ovlaštenja, ocjenjuje se paušalnim te nije s uspjehom dovela u pitanje pravilnost pobijane presude.

7. Suprotno žalbenim navodima prvotuženice prvostupanjski sud pri donošenju pobijane presude nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 19. st. 1. ZPP budući da i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u konkretnoj procesno pravnoj situaciji, u kojoj je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Šibeniku broj O-321/14 od 22. ožujka 2017. potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Osijeku 17. kolovoza 2017. broj Gž-982/2017 tužiteljica upućena u parnicu upravo protiv ovdje tuženika, kao nasljednika ostavitelja Milorada Rakamarića, jer se njezino pravo smatra manje vjerojatnim (čl. 225. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13. i 33/15.), postupak nije trebalo provesti po pravilima izvanparničnog postupka odnosno obustaviti, a niti je to bilo potrebno radi pribave podatke o stanju predmetnih bankovnih računa, kako to neosnovano tvrdi žaliteljica.

7.1. Nastavno tome neosnovanim se nalazi žalbena tvrdnja kojom se dovodi u pitanje pasivna procesna legitimacija.

8. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda neosnovano prvotuženica u žalbi ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 190. ZPP budući da u konkretnom slučaju tužiteljica nije promijenila istovjetnosti zahtjeva odnosno povećala postojeći ili istakla drugi zahtjev uz postojeći.

9. Prvostupanjski sud time što je saslušao svjedokinju V. G. P., po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 219. st. 1. i čl. 299. ZPP. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je u tužbi predloženo izvesti dokaz saslušanjem svjedoka A. N., međutim, podneskom zaprimljenim kod prvostupanjskog suda 12. studenoga 2018. tužiteljica je izvijestila sud da imenovani svjedok neće biti u mogućnosti pristupiti obzirom da je u međuvremenu iselio iz H. te da umjesto istog predlaže, na iste okolnosti, saslušati svjedokinju V. G. P. tako da je njezin iskaz pravilno uzet u obzir prilikom donošenja pobijane presude.

10. Neosnovanom se nalazi žalba iznesena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 282. st. 1. ZPP. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je Općinski sud u Šibeniku donio rješenje broj O-321/14 od 22. ožujka 2017. kojim je uputio tužiteljicu da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu protiv ovdje tuženika, pa činjenica što je navedeno rješenje postalo pravomoćno 17. kolovoza 2017., a tužiteljica ustala predmetnom tužbom ranije tj. 10. travnja 2017., nije utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude niti je po ocjeni ovog suda razlog da se tužba odbaciti, kako to tvrdi žaliteljica.

11. Prema odredbi čl. 292. st. 3. ZPP izvođenje dokaza određuje sud rješenjem u kojem će se naznačiti sporna činjenica o kojoj treba izvesti dokaz i dokazno sredstvo. Međutim, činjenica da je prvostupanjski sud ročišnim rješenjem od 14. studenoga 2017. odredio da će se provesti dokazi predloženi po parničnim strankama, a ujedno nije naznačio spornu činjenicu o kojoj treba izvesti dokaz i dokazno sredstvo, nije utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude, pa iznesenim žalbenim razlogom žaliteljica nije dovela u pitanje pravilnost pobijane presude.

12. Prvostupanjski sud, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP koja povreda uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Tvrdnjom da je o svjedočenju V. G. P. žaliteljica doznala tek iz presude i da do završetka rasprave i donošenja presude o tome nije obaviještena žaliteljica ne dovodi u pitanje pravilnost pobijane presude, pri čemu se ima u vidu da je imenovana svjedokinja saslušana na ročištu 11. prosinca 2018. na koje ročište prvotuženica, iako uredno pozvana, nije pristupila, niti izostanak opravdala, kao i to da stranke imaju pravo razmatranja i prepisivanja spisa parnice u kojoj sudjeluju (čl. 105. st. 1 ZPP).

13. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP koja povreda uvijek postoji ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno, a na koju povredu sadržajno ukazuje žaliteljica. Naime, okolnost da je u navedenom ostavinskom postupku na ročištima utvrđivano tko su nasljednici i što čini sastav ostavine odnosno da je bilo doneseno rješenje o nasljeđivanju od 30. srpnja 2015. protiv kojeg tužiteljica nije izjavila prigovor, a kraj činjenice da je isto rješenje ukinuto rješenjem Općinskog suda u Šibeniku broj O-321/14 od 5. listopada 2016., rješenje o nasljeđivanju na koje ukazuje žaliteljica nema značaj odluke kojom je već prije pravomoćno presuđeno niti je u dijelu koji se odnosi na sastav ostavine postalo pravomoćno, pa nije osnovana žalbena tvrdnja da je sud prvog stupnja "presuđivao o presuđenoj stvari".

14. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

15. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

16. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice da u ostavinsku imovinu njezinog pok. supruga M. R. ne ulazi suvlasnički udio od 1/5 kuće u T. sagrađene na kat. čest. …, niti ½ dijela novčanih sredstava na računima kod PBZ d.d. odnosno 58 dionica oznake … reg. pozicije … d.d., kao i utvrđenje da je tužiteljica stekla suvlasništvo predmetne nekretnine temeljem bračne stečevine sa zahtjevom za uknjižbu toga prava u zemljišnoj knjizi.

17. Iz spisa predmeta slijedi :

- da je pred Općinskim sudom u Šibeniku pod posl. br. O-321/14 vođen ostavinski postupak iza pok. M. R., supruga tužiteljice i oca tuženika,

- da je rješenjem ostavinskog suda od 22. ožujka 2017. prekinut ostavinski postupak te je upućena tužiteljica pokrenuti parnični postupak protiv tuženika radi utvrđenja da suvlasnički dio sporne imovine ne ulazi u ostavinsku imovinu i predstavlja suvlasništvo tužiteljice,

- da su M. R. i tužiteljica sklopili brak 1972. te da je brak prestao smrću M. R. 10. ožujka 2014.,

- da je 11. svibnja 1992. sklopljen Ugovor broj … prema kojem je ostavitelj, kao kupac, kupio 100 dionica U. d.d. s time što iz obavijesti o općim podacima investitora proizlazi da je ostavitelj 7. listopada 2003. imao ukupno 58 dionica navedenog društva,

- da je majka ostavitelja L. R. istom darovala kuću i dvorište kat. čest. … k.o. T. ugovorom o darovanju od 30. kolovoza 1993. te da je temeljem istog nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao samovlasništvo ostavitelja,

- da se nekretnina u vrijeme darovanja sastojala od suterena i visokog prizemlja što su gradili prednici ostavitelja prema odobrenju od 13. travnja 1967.,

- da je vršena rekonstrukcija-nadogradnja 2007. te je 5. siječnja 2007. izdana lokacijska dozvola za zahvat u prostoru - rekonstrukciju stambene građevine na način da se u postojećim gabaritima nadogradi potkrovlje, visine do krovnog vijenca 7,8 m od konačnog zaravnatog terena na nižoj strani, te da će konačna visina građevine biti suteren plus prizemlje plus potkrovlje, te izdana građevinska dozvola koja je postala pravomoćna 10. listopada 2007., a prema glavnom projektu koji čini sastavni dio građevinske dozvole, prema kojoj bruto površina građevine – nadogradnje iznosi 81,80 m2,

- da iz ugovora o izvođenju građevinskih radova od 23. siječnja 2008., zapisnika od 15. veljače 2008., računa od 3. veljače 2008. koji je izdan na ime ostavitelja i glavnog projekta proizlazi da je investitor-ostavitelj i koji su radovi izvedeni u nadogradnji predmetne kuće te

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dipl.ing. G. B. proizlazi da površina zk.čbr…. k.o. T. iznosi 318 m2, da rekapitulacija korisne površine (KVP) ranije građenog dijela i dijela koji je nadograđen 2007. ukupno predstavlja 142,35 m2 KVP (100,00%), a kada se ta površina umanji za građeno od strane prednika ostavitelja (83,16 m2 KVP ili 58,42%) da proizlazi da ono što je nadograđeno 2007. iznosi 59,19 m2 KVP (41,58 %), da je vrijednost zemljišta (318,00 m2 x 98,0 eur/m2 31.164,0 eur ili 235.256,26 kn, kuća darovana ostavitelju 83,16 m2 KVP i polovina stečena u braku 29,595 m2 KVP odnosno ukupno 112,755 m2 x 635,22226 eur/m2 tako da vrijednost iznosi 71.624,49 eur ili 540.691,45 kn odnosno sveukupno 102.788,49 eur ili 775.947,71 kn, da je polovina nadogradnje površine 29,595 m2 vrijedi 18.799,34 eur odnosno 141.916,22 kn, a sveukupna vrijednost nekretnine 121.587,89 eur odnosno 917.863,94 kn.

18. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je uz primjenu odredbi čl. 277. i čl. 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 11/78., 27/78., 45/89., 51/89. - službeni pročišćeni tekst, 59/90. i 25/94. - dalje: ZBPO) utvrdio da tužiteljici pripada po osnovi bračne stečevine ½ dionica i novčanih sredstava računima kod PBZ d.d. radi čega da u ostavinsku imovinu pok. M. R. ne ulazi navedena imovina.

19. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, a u svezi s time i izneseni zaključak u pogledu ½ dijela novčanih sredstvima na štednim računima kod PBZ d.d. i na 58 dionica navedenog društva, kao i primjenu materijalnog prava iz odredbe čl. 277. i čl. 287. ZBPO.

19.1. Naime, odredba čl. 277. ZBPO propisuje da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina.

19.2. Prema odredbi čl. 287. ZBPO kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine (st. 1.), te da u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine (st. 2.).

19.3. Polazeći od toga da su tužiteljica i pokojni joj suprug sklopili brak 1972., da su sporne dionice stečene 20 godina nakon toga, da je tužiteljica u iskazu, koji nije doveden u pitanje prigovorom prvotuženice, navela da iznos od 1.400,00 Eur predstavlja iznos koji su zajedno uštedili u braku, te polazeći i od toga da osobni dohodak i zarada svakog od bračnih drugova nije jedini oblik doprinosa već i pomoć jednog prema drugome, rad u domaćinstvu i porodici, briga oko odgoja i podizanja djece, kao i o svaki drugi obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine, to i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, navedena imovina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i prednika tuženika u jednakim suvlasničkim udjelima.

19.4. Žaliteljica nije s uspjehom dovela u pitanje zaključak suda prvog stupnja u svezi doprinosa tužiteljice u stjecanju prijepornih pokretnina s time što se potrebnim nalazi ukazati da prvotuženica nije predložila dokaze kojima pobija navode i dokaze tužiteljice (čl. 219. st. 1. ZPP) odnosno u pogledu doprinosa njezinog oca u stjecanju navedene zajedničke imovine koji bi bio veći, pa žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovan.

20. Slijedom iznesenog valjalo je, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, kao neosnovanu odbiti žalbu prvotuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. III. izreke, kako je to odlučeno pod toč. I izreke ove drugostupanjske odluke.

21. Prvostupanjski sud je, polazeći od gornjih utvrđenja, ocijenio da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u pogledu sporne nekretnine pozivajući se pritom na odredbu čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15. - pročišćeni tekst; dalje ZVDSP), zatim odredbu čl. 248. i čl. 249. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03 – dalje ObZ). Obrazlaže da su predmetnu nadogradnju tužiteljica i njezin pok. suprug financirali njihovom ušteđevinom, kreditom te novcem koji je ostavitelj dobio s osnova razlike mirovine i da što se tiče dogovora oko toga kome će ta nekretnina pripasti, da je suprug napisao 2002. da to sve pripada tužiteljici, pa da je tužiteljica temeljem bračne stečevine stekla vlasništvo na udjelu od 1/5 dijela predmetne kuće.

22. Ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja djelomično osnovano udovoljio tužbenom zahtjevu u tom dijelu. Naime, zahtjev tužiteljice, s obzirom na utvrđene činjenice treba cijeniti temeljem odredbi ObZ u svezi ZVDSP. Radi se o tome da niti nije sporno da je M. R. darovala majka 1993. nekretninu i da se ista u to vrijeme sastojala od suterena i visokog prizemlja i navedeno ne predstavlja bračnu stečevinu. Međutim, ne prihvaća se tvrdnja žaliteljice da ono što je nadograđeno ne može imati drugih svojstava nego biti vlastita imovina ostavitelja, a ovo jer su tužiteljica i njezin suprug, s obzirom na vrstu i količinu izvršenih radova i njihov rezultat, izvršili značajnu rekonstrukciju nekretnine, pa se sudska praksa na koju se žaliteljica poziva ne može primijeniti u konkretnoj situaciji.

22.1. I po ocjeni ovog suda, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o takvim ulaganjima kojima bi se bitno izmijenio identitet darovane nekretnine, a kako to slijedi detaljno iz dokumentacije priložene spisu, zatim utvrđenja vještaka i navoda tužiteljice koje su potvrdili drugo i treće tuženici, nadogradnjom je izmijenjen stvarnopravni odnos na zgradi, pa su utoliko neosnovani žalbeni navodi izneseni u svezi s time.

22.2 Žaliteljica upire na odredbu čl. 156. st. 1. ZVDSP prema kojoj se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.

22.3. Nije sporno da je vlasnik nadograđene nekretnine bio suprug tužiteljice i da je u vrijeme nadogradnje trajala njihova bračna zajednica, pa s obzirom na karakter zajednice života u kojem su bračni drugovi ravnopravni, te su dužni uzajamno se pomagati i sporazumno odlučivati o obavljanju poslova u obiteljskoj zajednici, po ocjeni ovog suda, sporazumno su donijeli i odluku o nadogradnji kuće, koji sporazum u sebi sadržava suglasnost M. R. da tužiteljica kao bračni drug stekne suvlasništvo sporne nekretnine što nikako ne podriva sadržaj oporuke kojom je ostavitelj svu svoju imovinu ostavio supruzi.

22.4. Činjenica što bi ostavitelj i tužiteljica izvršili nadogradnju, ne vlastitim sredstvima, nego financiranjem trećetuženice, kako to tvrdi žaliteljica, ne čini razloge pobijane presude proturječnima, niti je od utjecaja na stvarnopravni odnos u pogledu nadograđenog dijela, tim više jer to upitnim ne čini sama trećetuženica.

23. Dakle, od odlučnog značaja je bilo utvrditi, temeljem građevinskog vještačenja, koliki suvlasnički udio predmetna nadogradnja ima u odnosu na predmetni objekt te zemljište, pa su utoliko neosnovani žalbeni navodi izneseni u pogledu potrebe izvođenja tog dokaza.

23.1. Vještačenjem je utvrđeno da vrijednost zemljišta iznosi 235.256,26 kn (31.164,0 eur) tj. 318,00 m2 x 98,0 eur/m2, zatim da vrijednost kuće darovane ostavitelju te vrijednost nadogradnje iznosi 540.691,45 kn (71.624,49 eur) odnosno sveukupno 102.788,49 eur ili 775.947,71 kn, a da je vrijednost polovine nadogradnje 18.779,34 eur odnosno 141.916,22 kn (29,595 m2 KVP x 635,22 eur/m2).

23.2. Međutim, prvostupanjski sud je iz navedenih činjenica izveo nepravilan zaključak jer 29,595 m2 čini 20,79% od 142,35 m2 ili 1/5 građevine kako to pravilno ukazuje žaliteljica, a ne cijele nekretnine kako je pogrešno zaključio prvostupanjski sud.

23.3 Kada se u omjer stavi vrijednosti polovine nadogradnje stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice naspram ukupne vrijednosti zemljišta, zatim vrijednost darovane kuće te vrijednost preostale polovine nadogradnje slijedi da 29,595 m2 čini 20,79% ili 1/5 dijela građevine odnosno 15,46% od cijele nekretnine ili 31/200 dijela.

23.4. Dakle, kako nije ostavina ostavitelja ono što je tužiteljica u trenutku ostaviteljeve smrti stekla na posebnom pravnom temelju, radom tijekom trajanja braka to se osnovanim nalazi zahtjev na utvrđenje da suvlasnički dio 1/5 građevine ne ulazi u ostavinu iza smrti njezinog pokojnog supruga.

24. Odredbom čl. 366. st. 1. ZVDSP propisano je da od dana stupanja na snagu toga Zakona, u Republici Hrvatskoj vrijedi načelo pravne jedinstvenosti određeno čl. 9. toga Zakona, ako posebnim Zakonom nije što drugo određeno.

24.1. Sukladno odredbi čl. 9. st. 1. ZVDSP pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje.

24.2. Također je ukazati na odredbu čl. 395. ZVDSP prema kojem nakon stupanja na snagu toga Zakona odluke sudova bez obzira na kojem se propisu temeljile moraju uvažavati načelo jedinstva nekretnine i ne mogu glede pitanja prava vlasništva na nekretnini glasiti tako da odstupaju od toga načela.

24.3. Naime, novo uređenje stvarno pravnih odnosa na nekretninama nakon stupanja na snagu ZVDSP 1. siječnja 1997. temelji se na načelu pravnog jedinstva nekretnina, tako da ono što je sa zemljištem trajno spojeno, ne može odvojeno od zemljišta biti poseban objekt pravnih odnosa.

24.4. Kako je u ovom postupku tužiteljica dokazala da u ostavinu M. R. ne ulazi dio građevinskog objekta za 1/5 dijela odnosno da je temeljem bračne stečevine stekla pravo suvlasništva predmetne nekretnine za 31/200 dijela to je ovlaštena ishoditi uknjižbu toga prava u zemljišnoj knjizi na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava suvlasništva s imena prednika tuženika za navedeni udio, međutim ne i za više zatražen dio odnosno do traženih 1/5 dijela za koji je njezin zahtjev odbijen kao neosnovan.

24.5. Nije sporno da se zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi može postaviti samo prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi čl. 45. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 63/19.), a između stranaka nije sporno da je na predmetnoj nekretnini, čije pravo suvlasništva se traži, upisano pravo vlasništva prednika tuženika, pa utoliko nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije koji je prvotuženica isticala tijekom postupka, a ponavlja i u žalbi.

25. Slijedom iznesenog, kako su tuženici jedinstveni suparničari, valjalo je djelomično potvrditi i djelomično preinačiti pobijanu presudu u dijelu pod toč. I. i II. izreke primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odnosno odredbe čl. 373. toč. 2. i 3. ZPP kako je to odlučeno pod toč. II al.1. izreke ove drugostupanjske presude.

26. S obzirom da je ista presuda preinačena, trebalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP.

27. Promjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP budući da su stranke djelomično uspjele u parnici, najprije je valjalo utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, a u konkretnom slučaju tužiteljica je uspjela sa 90%, a u smislu navedene odredbe valjalo je od navedenog postotka oduzeti postotak prvotuženice koja je u manjoj mjeri uspjela odnosno sa 10%, tako da je preostao postotak od 80%.

27.1. Utvrđujući pojedine iznose troškova tužiteljice na ime troškova zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika priznat je trošak za zastupanje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje Tarifa) i to troškova sastava tužbe 1.000,00 kn, sastav podnesak 17. srpnja 2017. - 1.000,00 kn, zastupanje na ročištu 7. rujna 2017.

- 500,00 kn, 14. studenoga 2017. - 1.000,00 kn, 7. veljače 2018. - 250,00 kn, 11. travnja 2018. - 1.000,00 kn, 16. listopada 2018. - 250,00 kn, sastav podneska od 12. studenoga 2018. - 250,00 kn, zastupanje na ročištu 11. prosinca 2018. - 1.000,00 kn, zastupanje na očevidu 25.veljače 2020. - 1.000,00 kn, sastav podneska od 25. lipnja 2020. - 1.000,00 kn, od 14. srpnja 2020. - 1.000,00 kuna, 9. rujna 2020. - 1.000,00 kn, 26. studenoga 2020. - 1.000,00 kn, zastupanje na ročištu 25. siječnja 2021. - 250,00 kn, 2. ožujka 2021. - 500,00 kn, 21. travnja 2021. - 1.000,00 kn što ukupno iznosi 13.000,00 kn, uz PDV u visini od 25% tj. 3.250,00 kn iznosi ukupno 16.250,00 kn, kojem iznosu je dodan trošak sudske pristojbe na tužbu 400,00 kn i presudu 400,00 kn, tako da je priznat iznos od 17.050,00 kn te je odmjerena naknada dijela takvih ukupnih troškova koji dio odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici odnosno 13.640,00 kn. Nadalje, budući da je prvotuženica u potpunosti osporila osnovu i visinu tužbenog zahtjeva bilo je neophodno izvesti dokaz vještačenjem slijedom čega je tužiteljici valjalo priznati takav trošak u cijelosti tj. u iznosu od 8.545,04 kn, bez obzira na visinu dosuđenog iznosa.

27.2. Sukladno odredbi čl. 161. ZPP suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, slijedom čega je ukupan iznos priznatih troškova tužiteljici valjalo podijeliti sa tri i dobiveni iznos od 7.395,00 kn naložiti prvotuženici da plati tužiteljici, jer je samo u odnosu na istu zatražen parnični trošak.

27.3. Dakle, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačiti pobijanu presudu u dijelu pod toč. IV. izreke i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke pod toč. II al. 2.

27.4. Nepobijano rješenje, kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, ostaje neizmijenjeno.

Zadar, 4. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Marin Grbić, v.r.