Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 5 Gž-20/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Marina Grbića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Sanje Dujmović, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja P. M. OIB: … iz Z., zastupan po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Ž. M. OIB: … iz A., M., zastupan po punomoćniku A. V., odvjetniku iz Zadra, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru od 4. studenog 2021. poslovni broj P-224/2021, u sjednici vijeća održanoj dana 4. listopada 2022.,

p r e s u d i o i r i j e š i o  j e

Djelomično su odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava žalba tužitelja P. M. te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru od 4. studenog 2021. poslovni broj P-224/202 u točki I stavak prvi radi utvrđenja i priznanja da je tužitelj vlasnik za cijelo stana na prvom katu u zgradi izgrađenoj na kat. čest. 2895/3 k.o. Z., dok se u preostalom dijelu ukida prvostupanjska presuda i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s time da će se o trošku žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odlučeno je:

"I Odbija se kao neosnovan (glavni) tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj P. M. vlasnik za cijelo stana na prvom katu u zgradi izgrađenoj na kat. čest. 2895/3 k.o. Z., G. B., površine 521 m2 koji stan se sastoji od hodnika, tri spavaće sobe, kuhinje i dnevnog boravka, te dva wc-a ukupne površine cca 110 m2, što je tuženik dužan priznati.

Nalaže se tuženiku Ž. M. da isplati tužitelju P. M. naknadu za nužne i korisne troškove koje je ovaj imao na ime ulaganja u stan koji se nalazi u potkrovlju u zgradi izgrađenoj na kat. čest. 2895/3 k.o. Z., G. B., površine 521 m2 u naravi stambena zgrada katnica s tri etaže i dvorištem sve u k.o. Z. u iznosu od 210.000,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana podnošenja ove tužbe po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do isplate.

II Odbija se kao neosnovan (eventualni) tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženiku Ž. M. da isplati tužitelju P. M. naknadu za nužne i korisne troškove koje je ovaj imao na ime ulaganja u stanove koji se nalaze na prvom katu i potkrovlju u zgradi izgrađenoj na kat. čest. 2895/3 k.o. Z., G. B., površine 521 m2 u naravi stambena zgrada katnica s tri etaže i dvorištem sve u k.o. Z. u iznosu od 600.000,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana podnošenja ove tužbe po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do isplate, te da nadoknadi tužitelju parnični trošak ovog postupka, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužitelju da tuženiku isplati parnični trošak ovog postupka u iznosu od 18.000,00 kuna, u roku od 15 dana."

2. Protiv gornje presude žali se tužitelj zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da se presuda preinači ili ukine.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Svoju odluku sud prvog stupnja obrazlaže time:

5.1. Da je predmet ove parnice zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom stana na prvom katu te da mu tuženik isplati nužne i korisne troškove na ime ulaganja u stan u potkrovlju u iznosu od 210.000,00 kuna i to na ime suvlasništva tuženika od 2/5 dijela. Pritom ističe da je vlasništvo stekao građenjem i dosjelošću. Navodi da je tužitelj izgradio prvi kat i potkrovlje zgrade isključivo svojim novčanim sredstvima. Prvo je izgradio od 1980. do 2002. prvi kat na način da mu je otac usmeno dopustio izgradnju stana na prvom katu kojeg je u cijelosti dovršio izgradnjom i uređenjem te u kojem živi već sada više od 18 godina te ga nitko od nasljednika i trećih osoba nikada nije u tome ometao. Nadalje, nakon smrti oca koji je umro 1988. navodi da je postignut usmeni dogovor među nasljednicima da nakon smrti roditelja predmetna nekretnina pripadne isključivo tužitelju za cijelo nakon čega je tužitelj 1990. započeo s izgradnjom potkrovlja kojeg je također izgradio svojim novčanim sredstvima do faze visoki "roh bau" te na taj način povećao vrijednost nekretnine.

5.2. Da iz zemljišnoknjižnog izvatka slijedi da je čest. 2895/3, dvorište, izgrađeno zemljište, stambena zgrada, ukupne pov. 521 m[2] upisana u zk. ul. 18091 k.o. Z. s pravom suvlasništva u korist N. M. za 3/5 dijela i tuženika Ž. M. za 2/5 dijela, a iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. br. O-1100/2017 od 19. listopada 2017. iza smrti pok. P.-K. M. pok. Š. rođenog 23. siječnja 1921. i umrlog 26. prosinca 1988. da su njegovim nasljednicima pa tako i na predmetnoj nekretnini oznake čest. 2895/3 k.o. Z. proglašeni sin Ž. M. (tuženik) za 2/5 dijela, sin P. M. ( tužitelj) za 1/5 dijela te kćeri N. G. i M. P. svaka za po 1/3 dijela, a na ročištu održanom 21. srpnja 2017. nasljednik P. M. je naveo da čest. zem. 2895/3 k.o. Z. predstavlja ostavinsku imovinu ostavitelja koja bi se trebala razdijeliti na nasljednike u ovom postupku, a da u svezi istog nema nikakvog spora među nasljednicima. Iz provedenih dokaza u postupku je utvrđeno da tužitelj koji je sudjelovao u ostavinskom postupku, nije tražio izdvajanje u svoju korist predmetnih stanova iz ostavine pok. P.-K. M.. Dakle, sam tužitelj je smatrao da isti predstavljaju ostavinsku imovinu pok. P.-K. M. Štoviše, na ostavinskom ročištu održanom 21. srpnja 2017. nasljednik P. M. (ovdje tužitelj) je naveo da čest. zem. 2895/3 k.o. Z. predstavlja ostavinsku imovinu ostavitelja. Također, tužitelj je proglašen nasljednikom pok. P.- K. M. na predmetnoj nekretnini za 1/5 dijela, kao i sestre stranaka Nada Grgić i M. P. a tuženik za 2/5 dijela, a kako to slijedi iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. P.-K. M.. Na taj način tuženik je i upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine za 2/5 dijela, dok je za preostalih 3/5 dijela kao suvlasnik upisan N. M.

5.3. Da ispravno tuženik smatra da u konkretnom slučaju dolazi do primjene odredbe čl. 232. Zakona o nasljeđivanju («Narodne novine», broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - dalje ZN) prema kojoj je osoba koja je sudjelovala u ostavinskom postupku, vezana pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju po pitanju sastava i opsega ostavinske mase. Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja navodi tužitelja da je stekao pravo vlasništva na stanu na prvom katu predmetne nekretnine, ukazuju se neosnovani.

6. U tom dijelu pobijana presuda nije ostvarila niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, a ni onom na koju se ukazuje u žalbi iz točke 11. istog članka jer odluka uopće nema proturječnosti ili nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Isto tako, u tom dijelu odluka nije rezultat pogrešne primjene materijalnog prava jer prema stabilnoj sudskoj praksi (v. odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1213/2010) što se tiče pravnih učinaka pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru broj O-1100/2017 od 19. listopada 2017. donesenog u ostavinskom postupku iza smrti oca stranaka pok. P.-K. M. pok. Š. izvornog samovlasnika predmetne nekretnine u odnosu na spor stranaka o konkretnoj imovini koja je predmet tužbenog zahtjeva ne bi bilo odbacivanje tužbe kao nedopuštene, već bi rezultat bio odbijanje tužbenog zahtjeva kao specifične res iudicate (vidi pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci broj Rev 1232/91 od 10. listopada 1991. koji je prihvaćen kao zaključak na sastanku toga suda i predstavnika svih županijskih sudova 2005. broj: Su-IV-279/05).

8. Naime, tužitelj u činjeničnoj osnovi tužbe, koja veže sud, navodi da je uz suglasnost oca ulagao u kuću te za sebe izgradio stan na prvom katu u razdoblju od 1980. do 2002. iako je na ostavinskom ročištu održanom 21. srpnja 2017. naveo da čest. zem. 2895/3 k.o. Z. predstavlja ostavinsku imovinu ostavitelja, da nema spora i da je treba razdijeliti među nasljednicima pa ga veže citirano rješenje o nasljeđivanju jer mu nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruje u parnici (čl. 232. ZN-a).

9. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi u tom dijelu prvostupanjsku presudu.

10. Međutim, obveznopravne zahtjeve sud prvog stupnja pak odbija s obrazloženjem da prema odredbi čl. 1116. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) stjecatelj ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova, ali ako je bio nepošten, pripada mu naknada samo za nužne troškove. U konkretnom slučaju tužitelj je nepošten posjednik najkasnije od momenta donošenja pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od 19. listopada 2017. Također, obzirom da se radi o ulaganju u izgradnju potpuno novog dijela kuće nipošto ne može biti riječi o nužnim troškovima, pogotovo obzirom da prema odredbi čl. 165. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst, dalje ZVDSP) nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku, što konkretno nije slučaj.

11. Po motrištu ovog suda u tom dijelu predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate po osnovu uloženog u dogradnju i nadogradnju kuće tada prizemnice prednika stranaka (oca), dakle, tužitelj je postavio obveznopravni zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnove do kojeg bi došlo ulaganjem rada i sredstava u tuđu nekretninu, pa se traži isplata troškova na ime nadogradnje stanova na prvom katu i potkrovlju, kao novog dijela predmetne nekretnine, što bi tužitelj, kako tvrdi, nadogradio na postojećoj očevoj kući prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju te da bi tuženik na ime suvlasništva od 3/5 dijela trebao tužitelju isplatiti utužene iznose na ime povećanja vrijednosti nekretnine u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZVDSP-a kojom je propisano da ukoliko vlasnik zahtjeva da mu posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. Kada se radi o tome da vlasnik potražuje stvar (kao u ovom postupku), a s druge strane posjednik potražuje naknadu troškova ulaganja onda se primjenjuju odredbe ZVDSP kao lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a koje supsidijarno nadopunjuju odredbe ZVDSP-a o pravnom položaju poštenog posjednika koji potražuje naknadu za nužne i korisne troškove.

12. U ovoj pravnoj stvari tužitelj tvrdi da je sporna ulaganja vršio uz suglasnost oca u razdoblju od 1980. do 2002. pa je zaključak suda da je tužitelj bio nepošten posjednik preuranjen jer na te okolnosti nisu saslušani svjedoci predloženi u (protu)tužbi, a tužitelj tvrdi da je radove izvršio uz suglasnost oca.

17. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 370. ZPP-a odlučiti kao u izreci odluke, dok je odluka o trošku donesena u smislu čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zadru, 4. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Katija Hrabrov