Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 71 Gž-807/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednika vijeća, Vlaste Feuš kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Sabine Dugonjić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Ć. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. & S. b. d.d. R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. H., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. i Partneri u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2229/19-24 od 30. studenog 2020., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-2229/19-34 od 18. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 4. listopad 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2229/19-24 od 30. studenog 2020., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-2229/19-34 od 18. veljače 2021.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 7 stavak 10 Ugovora o kreditu broj: …,zaključenog između tužiteljice S. Ć. iz Z. i tuženika E.&S. b. d.d. R., dana 12.listopada 2006. godine, koja se odnosi na valutnu klauzulu u dijelu koji glasi:

"Povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja".

II. Nalaže se tuženiku E.&S. b. d.d. R., da tužiteljici S. Ć. iz Z., isplati iznos od 673.949,39 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate do dana 31.prosinca 2007.godine, a od dana 1.siječnja 2008.godine do dana 31.srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od dana 1.kolovoza 2015.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

- na iznos od 577,76 kuna od dana 2.studenog 2008.godine do isplate,

- na iznos od 577,76 kuna od dana 2.prosinca 2008.godine do isplate,

- na iznos od 706,48 kuna od dana 2.siječnja 2009.godine do isplate,

- na iznos od 706,48 kuna od dana 2.veljače 2009.godine do isplate,

- na iznos od 706,48 kuna od dana 2.ožujka 2009.godine do isplate,

- na iznos od 653,91 kuna od dana 2.travnja 2009.godine do isplate,

- na iznos od 643,11 kuna od dana 2.svibnja 2009.godine do isplate,

- na iznos od 643,11 kuna od dana 2.lipnja 2009.godine do isplate,

- na iznos od 268,00 kuna od dana 2.srpnja 2009.godine do isplate,

- na iznos od 351,28 kuna od dana 2.kolovoza 2009.godine do isplate,

- na iznos od 497,93 kuna od dana 2.rujna 2009.godine do isplate,

- na iznos od 355,21 kuna od dana 2.listopada 2009.godine do isplate,

- na iznos od 355,21 kuna od dana 2.studenog 2009.godine do isplate,

- na iznos od 510,95 kuna od dana 2.prosinca 2009.godine do isplate,

- na iznos od 647,04 kuna od dana 2.siječnja 2010.godine do isplate,

- na iznos od 647,04 kuna od dana 2.veljače 2010.godine do isplate,

- na iznos od 647,04 kuna od dana 2.ožujka 2010.godine do isplate,

- na iznos od 1.088,22 kuna od dana 2.travnja 2010.godine do isplate,

- na iznos od 1.021,89 kuna od dana 2.svibnja 2010.godine do isplate,

- na iznos od 1.094,61 kuna od dana 2.lipnja 2010.godine do isplate,

- na iznos od 1.909,42 kuna od dana 2.srpnja 2010.godine do isplate,

- na iznos od 1.909,42 kuna od dana 2.kolovoza 2010.godine do isplate,

- na iznos od 2.392,37 kuna od dana 2.rujna 2010.godine do isplate,

- na iznos od 2.063,44 kuna od dana 2.listopada 2010.godine do isplate,

- na iznos od 2.063,44 kuna od dana 2.studenog 2010.godine do isplate,

- na iznos od 2.627,45 kuna od dana 2.prosinca 2010.godine do isplate,

- na iznos od 3.059,79 kuna od dana 2.siječnja 2011.godine do isplate,

- na iznos od 2.736,27 kuna od dana 2.veljače 2011.godine do isplate,

- na iznos od 2.836,01 kuna od dana 2.ožujka 2011.godine do isplate,

- na iznos od 2.565,06 kuna od dana 2.travnja 2011.godine do isplate,

- na iznos od 2.565,06 kuna od dana 2.svibnja 2011.godine do isplate,

- na iznos od 3.454,30 kuna od dana 2.lipnja 2011.godine do isplate,

- na iznos od 3.596,53 kuna od dana 2.srpnja 2011.godine do isplate,

- na iznos od 3.596,53 kuna od dana 2.kolovoza 2011.godine do isplate,

- na iznos od 4.436,65 kuna od dana 2.rujna 2011.godine do isplate,

- na iznos od 3.668,51 kuna od dana 2.listopada 2011.godine do isplate,

- na iznos od 3.650,09 kuna od dana 2.studenog 2011.godine do isplate,

- na iznos od 3.596,29 kuna od dana 2.prosinca 2011.godine do isplate,

- na iznos od 3.596,29 kuna od dana 2.siječnja 2012.godine do isplate,

- na iznos od 4.017,08 kuna od dana 2.veljače 2012.godine do isplate,

- na iznos od 4.022,24 kuna od dana 2.ožujka 2012.godine do isplate,

- na iznos od 4.021,98 kuna od dana 2.travnja 2012.godine do isplate,

- na iznos od 3.929,14 kuna od dana 2.svibnja 2012.godine do isplate,

- na iznos od 4.014,63 kuna od dana 2.lipnja 2012.godine do isplate,

- na iznos od 4.014,63 kuna od dana 2.srpnja 2012.godine do isplate,

- na iznos od 3.939,46 kuna od dana 2.kolovoza 2012.godine do isplate,

- na iznos od 3.861,34 kuna od dana 2.rujna 2012.godine do isplate,

- na iznos od 3.861,34 kuna od dana 2.listopada 2012.godine do isplate,

- na iznos od 3.884,68 kuna od dana 2.studenog 2012.godine do isplate,

- na iznos od 198.074,99 kuna od dana 28.studenog 2012.godine do isplate,

- na iznos od 3.935,53 kuna od dana 2.prosinca 2012.godine do isplate,

- na iznos od 1.727,09 kuna od dana 2.siječnja 2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.614,12 kuna od dana 2.veljače 2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.686,81 kuna od dana 2.ožujka 2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.686,81 kuna od dana 2.travnja 2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.662,91 kuna od dana 2.svibnja 2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.540,46 kuna od dana 2.lipnja 2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.540,46 kuna od dana 2.srpnja 2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.542,50 kuna od dana 2.kolovoza 2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.542,50 kuna od dana 2.rujna 2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.688,54 kuna od dana 2.listopada 2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.642,88 kuna od dana 2.studenog 2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.642,88 kuna od dana 2.prosinca 2013.godine do isplate,

- na iznos od 1.684,55 kuna od dana 2.siječnja 2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.559,50 kuna od dana 2.veljače 2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.585,63 kuna od dana 2.ožujka 2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.567,15 kuna od dana 2.travnja 2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.533,86 kuna od dana 2.svibnja 2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.533,86 kuna od dana 2.lipnja 2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.531,54 kuna od dana 2.srpnja 2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.571,40 kuna od dana 2.kolovoza 2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.571,40 kuna od dana 2.rujna 2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.630,82 kuna od dana 2.listopada 2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.648,43 kuna od dana 2.studenog 2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.648,43 kuna od dana 2.prosinca 2014.godine do isplate,

- na iznos od 1.660,91 kuna od dana 2.siječnja 2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.660,91 kuna od dana 2.veljače 2015.godine do isplate,

- na iznos od 1.660,91 kuna od dana 2.ožujka 2015.godine do isplate,

- na iznos od 2.575,75 kuna od dana 2.travnja 2015.godine do isplate,

- na iznos od 322.965,82 kuna od dana 2.svibnja 2015.godine do isplate,

- na iznos od 2.488,95 kuna od dana 2.svibnja 2015.godine do isplate,

- na iznos od 870,42 kuna od dana 7.svibnja 2015.godine do isplate, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 72.581,25 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude (dana 30.studenog 2020.godine) do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

IV. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužiteljici s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 10.066,05 kuna sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 112,55 kuna od dana 2.prosinca 2006.godine do isplate,

- na iznos od 220,22 kuna od dana 2.siječnja 2007.godine do isplate,

- na iznos od 295,98 kuna od dana 2.veljače 2007.godine do isplate,

- na iznos od 262,57 kuna od dana 2.ožujka 2007.godine do isplate,

- na iznos od 288,10 kuna od dana 2.travnja 2007.godine do isplate,

- na iznos od 443,79 kuna od dana 2.svibnja 2007.godine do isplate,

- na iznos od 556,17 kuna od dana 2.lipnja 2007.godine do isplate,

- na iznos od 622,48 kuna od dana 2.srpnja 2007.godine do isplate,

- na iznos od 530,60 kuna od dana 2.kolovoza 2007.godine do isplate,

- na iznos od 668,14 kuna od dana 2.rujna 2007.godine do isplate,

- na iznos od 682,33 kuna od dana 2.listopada 2007.godine do isplate,

- na iznos od 582,16 kuna od dana 2.studenog 2007.godine do isplate,

- na iznos od 571,12 kuna od dana 2.prosinca 2007.godine do isplate,

- na iznos od 388,26 kuna od dana 2.siječnja 2008.godine do isplate,

- na iznos od 218,80 kuna od dana 2.veljače 2008.godine do isplate,

- na iznos od 204,87 kuna od dana 2.ožujka 2008.godine do isplate,

- na iznos od 66,54 kuna od dana 2.travnja 2008.godine do isplate,

- na iznos od 397,87 kuna od dana 2.svibnja 2008.godine do isplate,

- na iznos od 598,58 kuna od dana 2.lipnja 2008.godine do isplate,

- na iznos od 358,89 kuna od dana 2.srpnja 2008.godine do isplate,

- na iznos od 597,62 kuna od dana 2.kolovoza 2008.godine do isplate,

- na iznos od 562,31 kuna od dana 2.rujna 2008.godine do isplate,

- na iznos od 401,30 kuna od dana 2.listopada 2008.godine do isplate,

- na iznos od 148,33 kuna od dana 2.prosinca 2008.godine do isplate.“

2. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tuženika da se prekine ovaj postupak do odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2221/18.

3. Protiv te presude žali se tuženik iz razloga bitne povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima. Predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu i pobijanu presudu preinači te i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova tuženiku, a podredno pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa iz sklopljenog ugovora o kreditu zbog ništetnosti navedenih ugovornih odredbi i zahtjev tuženika s osnove istaknutog prigovora prijeboja.

7. Pobijajući prvostupanjsku odluku zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnog postupka ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14.i 70/19- dalje u tekstu: ZPP) tuženik navodi da je obrazloženje pobijane presude u dijelu koji se odnosi na stajalište prvostupanjskog suda o nepoštenoj ugovornoj odredbi vezanoj uz valutnu klauzulu i tuženikov prigovor prijeboja manjkavo, neobrazloženo i paušalno te da izreka pobijane odluke ne odgovara stanju spisa tj. provedenim dokazima.

7.1. No razmatranjem pobijane presude i stanja prvostupanjskog predmeta iz aspekta žalbom isticanog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ovaj sud isti ne nalazi osnovanim. Naime, suprotno žalbenom stajalištu tuženika, ovaj je sud utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2 ZPP.

7.2. Neosnovana je i žalbom istaknuta relativno bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi sa čl. 338. ZPP koja je svedena na iznošenje zakonskog opisa iste.

7.3. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba Zakona o parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka pobijane presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

8. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

9. Naime, obrazlažući zauzeto materijalno-pravno stajalište, prvostupanjski sud polazi od nesporne činjenice da su parnične stranke 12. listopada 2006. sklopile Ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 359.073,08 CHF, s rokom otplate od 15 godina (180 mjeseci), u mjesečnim obrocima od po 2.456,48 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, a i da je tužiteljica otplatila kredit zajedno sa obračunatom kamatom, pa je dokazni postupak koncentrirao na raspravljanje po tuženiku istaknutog prigovora zastare, a i prigovora da na predmetni spor nije primjenjiva odluka Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe kojom je glavnica kredita vezana uz tečaj švicarskog franka, dakle ugovorena valutna klauzula, kao i na istaknuti prigovor prijeboja zbog povlaštenog anuiteta.

9.1. Pri tom prvostupanjski sud svoje uvodno u ovom obrazloženju izneseno materijalno-pravno stajalište obrazlaže slijedećim, u dokaznom postupku utvrđenim činjenicama:

- da je u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. (koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike, Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.) utvrđeno da su banke (pa i tuženik) u određeno navedenim razdobljima (koja obuhvaćaju i vrijeme sklapanja konkretnog ugovora između parničnih stranaka) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak,

- sadržajno ukazuje da se stranke sukladno odredbi čl. 502c Zakona o parničnim postupku stranke (dalje: ZPP - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) u posebnim parnicama za naknadu štete mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe kada je utvrđena povreda kolektivnih prava i interesa te je u tom slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati;

- da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. prekinuta zastara u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 63/08., 125/11., dalje u tekstu: ZOO) te da je pravomoćnošću presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. zastara počela teći ispočetka, slijedom čega, imajući u vidu da je predmetna tužba podnesena 25. travnja 2019.nije protekao zastarni rok od 5 godina, budući da u konkretnom slučaju valja primijeniti opći rok zastare iz čl. 225. ZOO. Osim toga, da prigovor zastare nije osnovan iz razloga što zastara utuženog potraživanja počinje teći od dana pravomoćnosti ove odluke, a budući da su u ovom postupku utvrđene ništetnim sporne odredbe ugovora, a što je sukladno i pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 31.siječnja 2020.;

- da je nalazom financijskog vještaka D. P. (list 174-186 spisa) utvrđeno da ukupna razlika između anuiteta primjenom srednjeg tečaja banke na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom srednjeg tečaja banke na dan početka korištenja kredita dana 17. listopada 2006., za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 1. rujna 2010. do 1. svibnja 2015. iznosi 663.057,88 kn,

- da ukupna razlika između anuiteta primjenom srednjeg tečaja banke na dan plaćanja u odnosu na anuiteta primjenom srednjeg tečaja banke na dan početka korištenja kredita dana 17. listopada 2006., za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 1. studenog 2006. do 2. prosinca 2008. iznosi 10.066,05 kn,

- u dopuni nalaza i mišljenja od dana 25. veljače 2020., a na prigovore (list 220-224 spisa), utvrdio je izračun razlike u anuitetu po osnovi valutne klauzule te naveo da je omaškom primijenjen srednji tečaj HNB za cjelokupni izračun (tečaj na isplate kredita i tečaj na dan plaćanja anuiteta), te da treba biti primijenjen srednji tečaj banke na dan isplate kredita dana 17. listopada 2006.godine 1 CHF =4,64990 kn,

- u nastavku dopune nalaza prikazan je ispravljeni izračun razlike u anuitetu po osnovi valutne klauzule primjenom srednjeg tečaja banke važećem na dan isplate kredita i srednjeg tečaja banke važećem na dan plaćanja;

- izračun razlike u anuitetu po osnovi valutne klauzule izrađen je za anuitete koji dospijevaju u utuženom vremenskom razdoblju, odnosno u razdoblju od 2. rujna 2010. do 2. svibnja 2015.;

- razlika izračuna anuiteta za vremensko razdoblje od 2. studenog 2006. do 2. prosinca 2008. u točki 4 nalaza u iznosu od 9.516,21 kn, u odnosu na iznos od 10.066,05 kn u zaključku razlikuje se za iznos od 549,84 kn, a koji odgovara iznosu razlike po osnovi valutne klauzule za anuitet za koji je tečaj na dan isplate kredita niži od tečaja na dan plaćanja;

- da razlika u anuitetu po osnovi valutne klauzule primjenom srednjeg tečaja banke za cjelokupne razdoblje trajanja otplate kredita (od 1.prosinca 2006. do 6. svibnja 2015.), iznosi 673.949,39 kn time da su pojedinačni mjesečni iznosi prikazani po točkom 3.1 nalaza i mišljenja i za utuženo razdoblje (od dana 2. rujna 2010. do 2. svibnja 2015.), iznosi 666.549,32 kn,;

- da je tuženikov prigovor prijeboja s osnova plaćala anuitete po tečaju koji je bio niži od tečaja na dan početka korištenja kredita 17.listopada 2006. neosnovan, jer okolnost da je u navedenom razdoblju tuženik samostalno naplatio tužiteljici, kako i sam navodi povlašteni anuitet, a na što je tužiteljica pristala plativši tako obračunati anuitet, ne daje tuženiku pravo da naknadno od tužiteljice potražuje isplatu utuženog iznosa, budući da time nije došlo do povrede interesa potrošača, a niti je time narušena ravnoteža u njihovom ugovornom odnosu, pa da bi takva odredba o smanjenju anuiteta voljom samog tuženika bila ništetna.

9.2. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da ukupna razlika između anuiteta primjenom srednjeg tečaja banke na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom srednjeg tečaja banke na dan početka korištenja kredita dana 17. listopada 2006., za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od dana 1. siječnja 2006. do dana 2. prosinca 2008. iznosi -10.066,05 kn, time da su pojedinačni mjesečni iznosi navedeni u točki 2 nalaza i mišljenja vještaka. Dakle, u navedenom razdoblju tužiteljica je plaćala anuitete po tečaju koji je bio niži od tečaja na dan početka korištenja kredita 17. listopada 2006. S obzirom da je utvrđena ništetnom odredba predmetnog ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula CHF uz koju je vezana glavnica, to znači da promjene tečaja CHF tijekom razdoblja otplate kredita ne mogu utjecati na visinu obveze tužiteljice ni na više niti na niže. Okolnost da je tuženik u navedenom razdoblju samostalno naplatio tužiteljici, kako i sam navodi povlašteni anuitet, a na što je tužiteljica pristala plativši tako obračunat anuitet, ne daje tuženiku pravo da naknadno od tužiteljice potražuje isplatu utuženog iznosa budući da time nije došlo do povrede interesa potrošača, a niti je time narušena ravnoteža u njihovom ugovornom odnosu pa da bi takva odredba o smanjenju anuiteta voljom samog tuženika bila ništetna.

10. Na temelju navedenog činjeničnog supstrata, prvostupanjski sud je u točki I izreke utvrdio ništetnim ugovorne odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula, dok je točki II izreke obvezao tuženika isplatiti tužiteljici preplaćene iznose s osnove ništetnih ugovornih odredbi, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka i dosudivši tužiteljici s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli preplaćeni iznos kredita od 673.949,39 kn sa zateznom kamatom na pojedine, mjesečno specificirane novčane iznose u periodu dospijeća od 2. studneog 2008. nastavno mjesečno do zaključno 7. svibnja 2015. dok je tuženikov prigovor prijeboja odbio.

11. Sud prvoga stupnja utvrdio je slijedeće činjenice:

- da je zaključen Ugovor o kreditu između tuženika kao davatelja kredita i tužiteljice, kao korisnika kredita,

- da su čl. 1. stranke ugovorile kredit u kunskoj protuvrijednosti od 359.073,08 CHF,

- da je odredbom čl. 7. Ugovora o kreditu propisano da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF,

- da se tijekom trajanja kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu,

- da tužiteljica i tuženik nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnika kredita, pa da je uslijed toga došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na primjeni valutne klauzule,

- da odredbe o primjeni valutne klauzule za tužiteljicu nisu bile razumljive iz razloga što nije obaviještena o pravom značenju švicarskog franka kao „sigurne valute“ za ulaganje banke, a ne korisnika kredita,

- da u ugovornom odnosu tužiteljica ima status potrošača, a tuženik status trgovca, odnosno pružatelja usluge.

12. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvoga stupnja zaključio je da u konkretnom slučaju dolazi do primjene mjerodavnog potrošačkog prava, utvrdivši da su odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, u smislu odredbi čl. 87.st.1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 u daljnjem tekstu ZZP) nepoštene, jer da su iste bile sadržane u unaprijed formuliranom ugovoru i jer se o istima nije posebno pregovaralo, pa da na sadržaj istih tužiteljica nije mogla utjecati. Stoga, utvrdio je zahtjev tužiteljice za utvrđenje odredbe čl. 7. st. 10. Ugovora o kreditu ništetnom.

12.1. Posljedično navedenom, pošavši od utvrđenja da je knjigovodstveno- financijskim vještačenjem utvrđena razlika u iznosu od 673.949,39 kn kao posljedica promjene tečaja CHF tijekom trajanja ugovora, pozvavši se na odluke sudova donesenih u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao i na odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 63/08, 125/11 i prvostupanjski sud je prihvatio i tužbeni zahtjev na 78/15 i 29/18.- dalje: ZOO/05)

isplatu naprijed navedenog iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama.

13. Sa ovakvim utvrđenjima slaže se i ovaj sud drugog stupnja.

14. Tuženik nastavno opširno obrazlaže svoje stajalište vezano uz subjektivnu i objektivnu nepristranost suda, smatrajući - u bitnome - da je potrebno razmotriti postoje li okolnosti u smislu odredbe čl. 71. st. 7. ZPP - situaciju da sudac ili njemu bliska osoba ima/ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopim/i/ili valutnom klauzulom neovisno da li kod tuženika ili drugih banaka ili da bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu - a u kojem slučaju izjavljena žalba tuženika ima smatrati u tom dijelu zahtjevom za izuzeće u smislu nastavnih odredbi čl. 73. ZPP, time da tuženik istodobno i predlaže postupanje sukladno odredbi čl. 72. st. 2. ZPP.

14.1. Razmatrajući citiranu materijalno-pravnu osnovu postupanja na koju se poziva tuženik valja navesti da ovaj sud navedene prijedloge nije ocijenio pravno obvezujućim u odnosu na svoje postupanje obzirom da se radi o teoretskoj analizi hipotetske situacije (jer tuženik ne konkretizira ni osobu suca niti konkretnu situaciju) u kojoj se uređujući sudac (ili njemu bliska osoba) nalazi u činjeničnoj i pravnoj situaciji u kakvoj se nalaze i stranke predmetnog postupka čime da bi bila uvjetovana njihova pristranost, pa obzirom na prijedlog da se uređujući suci preispitaju u smislu odredbe čl. 71. st. 7. ZPP i potom postupe u smislu daljnje odredbe čl. 72. st. 2. ZPP ovaj sud ne nalazi da se uopće radi o zahtjevu za izuzeću to više što je isti podnesen, kako sam tuženik navodi - uvjetno, ukoliko uređujući suci nalaze da postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost.

14.2. Pozitivne procesno-pravne odredbe sadržane u ZPP ne predviđaju uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće.

15. Nadalje na žalbene navode tuženika valja reći da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom pod brojem Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na koju je odbijena revizija tuženika presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.) potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem Pž-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev prema tuženiku) u tom postupku i utvrđeno da je ista u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora.

16. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16.1. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP, suprotno žalbenim navodima, propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Stoga su u tom pogledu neodlučna opširna razmatranja žalbe tuženika, jer predstavljaju samo drugačije i to pogrešno, viđenje primjene navedenih odredbi.

17. S obzirom na navedeno pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak u skladu sa jednostranom odlukom tuženika o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, na sadržaj kojih tužitelj nije mogao utjecati, a kojima su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužiteljici kao korisniku kredita nametnute obveze koju objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora i koje su kao takve nerazumljive, prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita kao jedne ugovorne strane, u odnosu na tuženu banku kao drugu ugovornu stranu, a što da je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, slijedom čega je prihvatio zahtjev tužitelja na utvrđenje da su iste ništetne, sukladno čl. 81. st. 1. i 2., čl. 84. i čl. 87. st. 1. ZZP, koji je suprotno opširnim žalbenim navodima bio na snazi u trenutku sklapanja ugovora, a temeljem odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 41/08, 125/11 i 78/15 dalje u tekstu ZOO/05) prihvatio i tužbeni zahtjev za isplatu.

18. Neosnovani su žalbeni navodi kojim tuženik osporava utvrđenje suda prvog stupnja o neosnovanosti prigovora zastare imajući u vidu da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 31. siječnja 2022. zauzeto pravo shvaćanje koje glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.“ Kako je u konkretnom slučaju ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača i to presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u odnosu na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. kada je ista postala pravomoćna, od kada je zastara za postavljanje restitucijskog zahtjeva počela teći iznosa, a tužitelj postavio restitucijski zahtjev i pokrenuo postupak u ovoj pravnoj stvari 17. veljače 2020., dakle u okviru zastarnog roka od pet godine od trenutka pravomoćnosti te navedene odluke, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio prigovor tuženika o zastari neosnovanim.

19. Kako je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, dosudivši tužitelju preplaćenu razliku anuiteta prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je izvršio obračun anuiteta primjenom ugovorom propisane kamatne stope i promjene tečaja CHF, te kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 673.949,39 kn sa pripadajućim zateznim kamatama po pravilnima vračanja stečenog bez osnove, jer je zbog ništetnosti navedene odredbe otpala osnova po kojoj su ti iznosi plaćeni (čl. 1111. st. 3. ZOO).

20. Nadalje valja reći da tužiteljici, a kako to pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja, osim dosuđenog iznosa kojeg je tuženik naplatio temeljem ništetnih odredbi (čl. 323. st. 1. ZOO), pripada pravo i na isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice i to od dana kada je isti plaćao dosjele anuitete kredita tuženiku odnosno od kada je tuženik primio novac jer se u ovom slučaju smatra da je tuženik nepošteni stjecatelj, a sve u skladu sa odredbama čl. 29. st. 2. i čl. 1115. ZOO.

21. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da tužiteljica nema aktivnu legitimaciju, jer da nije osobno otplaćivala kredit. Naime, na temelju suglasnih iskaza tužiteljice i svjedoka A. Ć., koje je sud prvoga stupnja prihvatio, ocjenjujući ih životnim i uvjerljivim, pravilno je utvrdio da je A. Ć. vršio uplate po obvezama po predmetnom kreditu, ali da je pri tome postupao u ime i za račun tužiteljice. Budući je A. Ć. isplate vršio u ime i za račun tužiteljice, a koja je predmetnu ugovor zaključila u svojstvu korisnika kredita, to je pravilan zaključak suda prvoga stupnja da tužiteljica ima aktivnu legitimacija potraživati od tuženika ono što joj je plaćeno temeljem ništave odredbe predmetnog ugovora (čl. 323. ZOO).

22. Sud prvoga stupnja suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je odlučio i o istaknutom prigovoru prijeboja.

22.1. U odnosu na žalbene navode valja odgovoriti da je tuženik istaknuo prijeboj svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta za razdoblje od 1. studenog 2006. do 2. prosinca 2008., no tužiteljica je tužbeni zahtjev za isplatu postavila za razdoblje od listopada 2008. do travnja 2015. Slijedom navedenog neosnovan je žalbeni navod o osnovanosti istaknutog prigovora prijeboja za razdoblje od studenog 2006. do rujna 2008. jer za navedeno razdoblje tužbeni zahtjev nije niti postavljen.

22.3. Nadalje, tuženik nije naznačio pravu osnovu s naslova istaknutog prigovora prijeboja. Sukladno odredbi čl. 186. ZPP, sud će po tužbi postupiti i kada tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan.

22.4. Razmatrajući osnovanost žalbenog navoda u odnosu na istaknuti prigovor prijeboja, na ime tečajne razlike zbog koje je tužiteljica u pojedinim periodima plaćala niže anuitete od početno ugovorenih, a koji se odnosi za mjesec listopada 2008., valja odgovoriti da plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog tužiteljica nije primila ništa, niti je išta stekla bez osnove, pa ne postoji niti njena obveza vraćanja, pa je stoga taj žalbeni prigovor tuženika neosnovan.

22.5. Nadalje, odredbom čl.323.stav.2. ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Navedena odredba diskvalificira tuženika u zahtjevu za naknadu štete za koju tvrdi da je proizašla iz takvog ništetnog ugovora. Stoga se žalbeni navodi tuženika glede istaknutog prigovora tuženika ne mogu prihvatiti kao osnovani niti po navedenoj osnovi.

26. S Na žalbene navode tuženika još valja reći da sud u smislu odredbe čl. 220. st. 2. ZPP odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Kako je sud temeljem izvedenih dokaza, uvidom u dokumentaciju u spisu, mogao suprotno žalbenim navodima utvrditi relevantne činjenice za odlučivanje u ovom postupku, pravilno je odbio u smislu odredbe čl. 10. ZPP dokazne prijedloge tuženika.

27. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da ne postoji njegova obveza platiti zakonsku zateznu kamatu tužiteljici s obzirom na odredbe Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti („Narodne novine“ broj:83/2020) i Odluke o produženju roka trajanja posebnih okolnosti („Narodne novine“ broj:83/2020). Odredbe navedenog Zakona u skladu s čl. 1. ne odnose se na tražbine o kojima se odlučuje u parničnom postupku, već samo na tražbine koje su dospjele i u vezi kojih su u tijeku ovršni ili stečajni postupci.

28. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 5. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14 i 118/14).

29. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu.

30. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen jer je tuženik odbijen sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 4. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.