Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 5 P-60/2021-89

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu pojedincu, Kseniji Flack-Makitan, u parničnom postupku tužitelja Z. D. G., Koprivnica, OIB: …, koju zastupa B. Č., odvjetnik

iz K., protiv tuženika Z.G., P., OIB: …, i tužene Ž. P., K., OIB: …, koje zastupaju

punomoćnice J. S., odvjetnica iz Z., i J. M., odvjetnica iz Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon glavne rasprave održane 31. kolovoza 2022. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu za objavu 4. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: "Ugovor o prijenosu poslovnog udjela OV-2738/2018 od 5. travnja 2018. kojim je tuženik Z. G., K., OIB …, sada u P., kao prenositelj prenio tuženoj Ž. P., K., OIB: … , kao stjecatelju poslovni udjel nominalnog iznosa 740.000,00 kuna u društvu T. d.o.o., P, OIB: … je ništetan, te će se na temelju ove presude u knjizi poslovnih udjela društva T. d.o.o., P., OIB: …, i sudskom registru Trgovačkog suda u Varaždinu na predmetnom poslovnom udjelu T. d.o.o., P., OIB: …, uspostaviti stanje kako je bilo prije provedbe Ugovora

o prijenosu poslovnog udjela OV-2738/2018 od 5. travnja 2018."

II. Tužiteljica Z. D. G., K., OIB: …, je dužna nadoknaditi tuženicima Z.G., P., OIB: … i Ž. P., K., OIB: …, trošak ovog postupka u iznosu od 55.000,00 kn / 7.299,75[1] eura u roku od 15 dana, dok se odbija dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 43.750,00 kn / 5.806,62[1] eura.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužiteljice Z. D. G., K., OIB: …, za zabilježbu ovog spora u sudskom registru ovog suda za društvo T. d.o.o., P., OIB: ….

Obrazloženje

1. Tužiteljica Z. D. G. iz K. je podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika Z. G. i Ž. P.

iz K. u kojoj je prije razdvajanja postupka zatražila:

-da sud utvrdi da je poslovni udio nominalnog iznosa 740.000,00 kn, u društvu T. d.o.o., P., K., sastavni dio bračne stečevine tužiteljice i tuženika kao bračnih supružnika sa stanjem na dan 5. travnja 2018. kao danom sklapanja Ugovora o prijenosu poslovnog udjela OV-2738/2018 od 5. travnja 2018., sklopljenog u formi javnobilježničkog akta između tuženika Z. G. kao prenositelja i Ž. P. kao stjecatelja poslovnog udjela nominalnog iznosa 740.000,00 kn u društvu T. d.o.o.,

-da je Ugovor o prijenosu poslovnog udjela OV-2738/2018 od 5. travnja 2018. kojim je Z. G. prenio tuženoj Ž. P. kao stjecatelju ½ poslovnog

udjela nominalnog iznosa 740.000,00 kn u društvu T. d.o.o., P. ništetan, te

-da je tužena Ž. P. dužna trpjeti da se izravno na temelju ove presude

tužiteljica upiše u knjigu poslovnih udjela društva T. d.o.o., P. i u sudski registar ovog suda kao ovlaštenik na jednoj polovini dijela poslovnog udjela u tom društvu.

2. U tužbi je tužiteljica predložila zabilježbu ovog spora u sudskom registru za predmetno društvo.

3. U podnesku od 19. travnja 2019. (list 165 spisa) tužiteljica je sredila tužbeni zahtjev na način da je zatražila u pogledu utvrđenja bračne stečevine na poslovnom udjelu, da poslovni udio u navedenom društvu nominalnog iznosa od 740.000,00 kn čini sastavni dio bračne stečevine u jednakim dijelovima tužiteljice i tuženika Z. G., a u pogledu tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti Ugovora o prijenosu poslovnog udjela OV-2738/2018 od 5. travnja 2018., nadodano je ono što je ranije bilo sadržano u zasebnoj točci tužbenog zahtjeva kojim se traži da se na temelju presude suda tužiteljica upiše kao suovlaštenik na poslovnom udjelu u knjizi poslovnih udjela i sudskom registru ovog suda u navedenom društvu. Nadalje, u podnesku od 28. rujna 2021. (list 205 spisa) ponovno tužiteljica sređuje tužbeni zahtjev, tako da isti glasi:

"Ugovor o prijenosu poslovnog udjela OV-2738/2018 od 5. travnja 2018. kojim je tuženik Z. G., K. OIB: …, sada u P., kao prenositelj prenio tuženoj Ž. P., K., OIB: … kao stjecatelju poslovni udjel nominalnog iznosa 740.000,00 kuna u društvu T d.o.o., P., OIB: … je ništetan, te će se na temelju ove presude u knjizi poslovnih udjela društva T. d.o.o., P. i sudskom registru Trgovačkog suda u Varaždinu na predmetnom poslovnom udjelu T. d.o.o., P., OIB: …, uspostaviti stanje kako je bilo prije provedbe Ugovora o prijenosu poslovnog udjela OV-2738/2018 od 5. travnja 2018."

4. U tužbi tužiteljica navodi:

-da su tužiteljica i tuženik Z. G. zaključili brak 25. ožujka 1977. u

H., SP Njemačka, koji brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog

područja B. za godinu 1977., pod rednim brojem …,

-da je tužiteljica pokrenula postupak razvoda braka koji se vodi kod

Općinskog suda u Koprivnici pod brojem Pob-57/2018,

-da je tijekom braka osnovano društvo T. d.o.o., P., odlukom o

osnivanju poduzeća od 15. veljače 1990. u kojem je tuženik Z. G. bio

jedini osnivač i direktor, a tužiteljica je također u jednom periodu bila direktorica sve dok ju tužena Ž. P. nije opozvala,

-da su prije osnivanja ovog društva tužiteljica i tuženik Z. G. imali obrt, a tužena Ž. P. je već u tom obrtu bila zaposlena kao radnica, pa je prešla u novoosnovano društvo,

-kada su odrasli u tom su društvu bili zaposleni sinovi tužiteljice i tuženika Z. G., M. i S. G., , a S. G. je bio i član uprave u određenom periodu,

-da je tužena Ž. P. znala da je to imovina stečena u braku tužiteljice i tuženika Z. G.,

-da je tuženik Z. G. sa Ž. P. zaključio Ugovor o prijenosu

poslovnog udjela od 5. travnja 2018. kojim je prenio jedan poslovni udio nominalnog iznosa od 740.000,00 kn što čini 100% temeljnog kapitala društva T. d.o.o., za svega 10.000,00 kn na tuženu Ž. P.,

-da je preneseni poslovni udio dio bračne stečevine u jednakim dijelovima, pa je tužiteljica vlasnica u ½ poslovnog udjela u društvu T. d.o.o., te navodi u

tužbi da je tuženik Z. G. znao da raspolaže poslovnim udjelom u kojem

po osnovi bračne stečevine u ½ dijela udio ima tužiteljica, te su tuženici sklapajući taj ugovor postupali nemoralno i protivno prisilnim propisima,

-da je Ž. P. kao zaposlenica ranije u obrtu tužiteljice i tuženika Z. G. i kasnije zaposlenica i tajnica u T. d.o.o. trideset godina znala da su tužiteljica i tuženik Z. G. supružnici i znala je i morala znati da je T. d.o.o. osnovano kapitalom koji je dio bračne stečevine i za vrijeme trajanja braka,

-da je Z. G. prenio ovaj poslovni udio gotovo istovremeno sa

podnošenjem tužbe tužiteljice radi razvoda braka što je vidljivo iz spisa poslovni broj Pob-57/2018, radi sprječavanja tužiteljice u ostvarivanju njenih prava iz bračne stečevine, radi čega navedeni ugovor smatra ništetnim,

-da T. d.o.o. vrlo dobro posluje, ostvaruje veliku dobit, te je za 2017. ostvarilo dobit prije oporezivanja u iznosu od 388.589,90 kn,

-da je nakon tog prijenosa udjela na Ž. P., ista odlukom opozvala tužiteljicu kao člana uprave i sebe imenovala za novog člana uprave društva, a Z. G. je imenovan prokuristom.

5. U odgovoru na tužbu (list 39-40 spisa) tuženici navode:

-da se bračna stečevina utvrđuje u odnosu na bračnog druga, a ne treću osobu,

stjecatelja eventualne bračne stečevine,

-da se bračna stečevina ne može utvrditi u ½ dijela jer je stjecana do 1992., pa se tvrtka formirala poslovno za vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima, a tek od 1. siječnja 1999. vrijedi zakonska presumpcija da su bračni drugovi suvlasnici bračne stečevine svaki u ½ dijela, ako nisu dogovorili drukčije,

-da je tvrtka izgrađena isključivo znanjem i sposobnošću Z. G., a

tužiteljica je bila domaćica, brinula se o privatnim potrebama obitelji, odgajala djecu i takav njen doprinos bračnoj stečevini ne može se verificirati kako to ona traži jer njen doprinos bračnoj stečevini nije veći od 1/5,

-da poslovni udio nije prenesen kako bi se tužiteljica spriječila u ostvarenju svojih prava, već radi zaštite poslovanja trgovačkog društva od štete koju svojim pričama potiče tužiteljica i da bi se poslovanje moglo nesmetano odvijati,

-da nitko od članova obitelji nije bio zainteresiran za preuzimanje poslovanja trgovačkog društva, a tuženica je 30 godina u društvu, sudjeluje u poslovanju društva od početka, kvalificirana je i kompetentna za vođenje društva jer je diplomirana ekonomistica, te nema veze sa bračnom stečevinom i nije ništa dužna trpjeti,

-da tužena Ž. P. nije pasivno legitimirana u ovom postupku, te da tužiteljica nije bila član društva i svoja prava iz braka može ostvarivati drugim pravnim sredstvima. Ovaj prigovor nedostatka pasivne legitimacije tužene Ž. P. nije osnovan jer se tužba radi utvrđenja ništetnosti može u

konkretnom slučaju podnijeti protiv svih sudionika pravnog posla, odnosno ugovornih strana iz predmetnog ugovora o prijenosu poslovnog udjela, što proizlazi iz čl.323.st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 4172008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 i 126/2021, dalje ZOO).

6. Na ročištu održanom 21. ožujka 2019. (list 152 spisa) punomoćnik tuženika je naveo da mu je tužba dostavljena na odgovor i za tuženika Z. G. za

kojeg je prvobitno bila ovome sudu vraćena dostava, tako da je odgovor na tužbu koji je dostavljen u spis 16. veljače 2019. podnesen u odnosu na oba tuženika, uključujući Z. G..

7. Rješenjem ovog suda od 13. studenog 2019., poslovni broj P-205/2018-27 ( list 171-173 spisa) sud je razdvojio postupak povodom tužbe tužiteljice i postavljenih tužbenih zahtjeva, tako da je u ovom postupku potrebno odlučiti samo o konačno sređenom tužbenom zahtjevu koji glasi: " Ugovor o prijenosu poslovnog udjela OV-2738/2018 od 5. travnja 2018. kojim je tuženik Z. G., K., sada u P., OIB: …, kao prenositelj prenio tuženoj Ž. P., K., OIB: …, kao stjecatelju poslovni udjel nominalnog iznosa 740.000,00 kuna u društvu T. d.o.o., d.o.o., P., OIB: … je ništetan, te će se na temelju ove presude u knjizi poslovnih udjela društva T. d.o.o., P., OIB: … I sudskom registru Trgovačkog suda u Varaždinu na predmetnom poslovnom udjelu T. d.o.o., P., OIB: … , uspostaviti stanje kako je bilo prije provedbe Ugovora o prijenosu poslovnog udjela OV-2738/2018 od 5. travnja 2018."

8. Vezano na ovo razdvajanje postupaka valja navesti da je iz tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi podnesenoj 2. studenog 2018. i tužbenog zahtjeva postavljenog 19. travnja 2018. razvidno da se radi o zasebnim tužbenim zahtjevima, odnosno da je predmet jednog tužbenog zahtjeva utvrđenje bračne stečevine između tužitelja i tuženika Z. G., te tužena Ž. P. nije po

tom tužbenom zahtjevu niti stranka u postupku, a predmet drugog tužbenog zahtjeva je utvrđenje ništetnosti ugovora o prijenosu poslovnog udjela sklopljenog između Z. G. i Ž. P., te upisa u sudski registar i knjigu

poslovnog udjela tužiteljice. Dakle, ovi tužbeni zahtjevi temelje se na različitoj pravnoj osnovi, te činjeničnom stanju, radi čega je sud primjenom članka 313. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 i 80/2022; dalje u tekstu: ZPP) koji propisuje da sud može odrediti da se odvojeno raspravlja o pojedinim zahtjevima u istoj tužbi i nakon završetka odvojenog raspravljanja može donijeti posebne odluke o tim zahtjevima donio odluku o razdvajanju ovih postupaka.

9. U ovom parničnom postupku je sporno da li je Ugovor o prijenosu poslovnog udjela OV-2738/2018 od 5. travnja 2018. kojim je tuženik Z. G., K., OIB: …, sada u P., kao prenositelj prenio tuženoj Ž. P., K., OIB: …, kao stjecatelju poslovni udio nominalnog iznosa 740.000,00 kuna u T. d.o.o., P., OIB: ... ništetan. 10.Punomoćnica tužiteljice je na ročištu 28. rujna 2021. (list 203 spisa) navela da smatra da je predmetni ugovor protivan moralu društva jer je tuženik Z.G. znao da po osnovu bračne stečevine tužiteljica ima udio u poslovnom udjelu, a isto je znala i Ž. P. kao dugogodišnja zaposlenica koja je prihvatila prijenos poslovnog udjela.

11.Punomoćnica tuženika je na ročištu 4. siječnja 2022. (list 245 spisa) izjavila prigovor dvostruke litispendencije u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji je predmet raspravljanja u ovom spisu i koji se odnosi na utvrđenje da je tužiteljica suovlaštenik na predmetnom poslovnom udjelu jer se oko istog zahtjeva vodi postupak kod ovog suda pod poslovnim brojem P-205/18, pa predlaže u tome dijelu odbaciti tužbu. Ovaj prigovor sud utvrđuje neosnovanim, jer poslovni broj P-205/2018 je broj kojeg je ovaj spis imao prije razdvajanja, a samo razdvajanje postupaka ne dovodi do postojanja dvostruke litispendencije.

12. U ovom postupku izvršen je uvid u:

-odluku o osnivanju T., P. p.o. od 15. veljače 1990. (list 4-5 spisa),

-povijesni izvadak iz sudskog registra za T. d.o.o. (list 6-7 i 25 spisa),

-ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 5. travnja 2018. sklopljen između Z. G. i Ž. P. (list 8-9 spisa),

-isprave iz spisa ovog suda poslovni broj Tt-18/1526-2 (list 10-17 i 41-43 spisa), preslik spisa ovog suda poslovni broj Tt-18/1967 (list 48-89 spisa), preslik spisa ovog suda poslovni broj Tt-15/1516 (list 90-104 spisa), preslik isprava iz predmeta Okružnog privrednog suda Bjelovar broj Fi-829/90 (list 105-115 spisa), preslik isprava predmeta Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Tt- 96/866 (list 116-130), preslik isprava iz predmeta Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Tt-09/690 (list 131-144 spisa),

-financijske izvještaje T. d.o.o. za 2017. (list 18-19 spisa) te bilješke uz te financijske izvještaje (list 21-24 spisa),

-odluku o raspodjeli dobiti T. d.o.o. od 25. travnja 2018. (list 20 spisa),

-preslik tužbe iz predmeta Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj

Pob 120/2018 (list 158-161 spisa),

-preslik tužbe Općinskog suda u Koprivnici iz predmeta poslovni broj P-

27/2019 (list 163-164 spisa),

-pribavljeni su pisani iskazi tuženika Z. G. (list 294-301 spisa) i Ž. P. (list 302-306 spisa),

-saslušana je tužiteljica i tuženici (list 345-355 spisa).

13.Dokaze dostavljene u spis od punomoćnice tuženika uz podnesak od 27. travnja 2022. (list 308-320 spisa) sud nije uzeo u obzir jer su dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka, a punomoćnica tuženika nije dokazala da te dokaze nije mogla dostaviti sudu prije zaključenja prethodnog postupka u smislu čl. 299. st. 2. i 3. ZPP.

14.Uvidom u odluku o osnivanju T., P., p.o. od 15. veljače 1990. (list 4-5 spisa), sud je utvrdio da se radi o ispravi koju je potpisao Z. G. radi osnivanja navedenog poduzeća, te je u čl. 6. navedeno da za osnivanje i početak rada poduzeća osnivač Z. G. osigurava i unosi u poduzeće novčana sredstva u iznosu

od 10.000.-CRD, zatim da osim novčanih sredstava osnivač unosi u poduzeće i osnovna sredstva u vrijednosti od 812.950.- CRD, čiji popis osnovnih sredstva je prilog ovoj odluci i njen je sastavni dio, tako da vrijednost sredstava unijetih u poduzeće iznosi 822.950.- CRD. Nadalje, ovom odlukom je utvrđeno da je direktor poduzeća Z. G.

15.U spis su priložene u preslici:

-isprave iz spisa ovog suda poslovni broj Tt-18/1526-2 (list 10-17, 41-43 i 48-49 spisa) za T. d.o.o., koje se odnose na upis promjene člana društva i uprave

na način da se kao jedini član društva briše Z. G., upisuje se Ž. P.,

a kao direktor briše se tužiteljica, a upisuje Ž. P. koja zastupa T. d.o.o. od 5. travnja 2018. Ovaj upis je proveden u sudskom registru rješenjem od 17. travnja 2018., poslovni broj Tt-18/1526-2, te je rješenjem ovog suda od 22. listopada 2018., poslovni broj Tt-18/1967-3 odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno je rješenje ovog suda od 17. travnja 2018., poslovni broj Tt-18/1526-2. Protiv tog rješenja također je tužiteljica izjavila žalbu, no ta je žalba odbijena kao neosnovana i potvrđeno je navedeno rješenje ovog suda, rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. studenog 2018., poslovni broj Pž-6573/2018-2,

-preslik spisa ovog suda poslovni broj Tt-15/1516 (list 90-104 spisa), u kojem je na temelju podnesene prijave za upis promjene člana uprave i dostavljenih priloga brisan kao direktor društva T. d.o.o. S. G., a upisana je tužiteljica

kao direktor tog društva, te je navedeno da je ista imenovana 5. svibnja 2015.,

-preslik isprava iz predmeta Okružnog privrednog suda Bjelovar poslovni broj Fi-829/90 (list 105-115 spisa), koji se odnosi na osnivanje poduzeća T. p.o.,

te je kao direktor poduzeća upisan Z.G., također je upisan podatak da je poduzeće osnovano odlukom o osnivanju od 15. veljače 1990., a osnivač je Z. G. i ulaže za osiguranje 822.950.-CRD. Također je priložen za to

poduzeće i popis ovjerenih potpisa ovlaštenih osoba za zastupanje, te su u toj ispravi navedeni kao osobe ovlaštene za zastupanje Z. G. i Ž. P., te kako ta isprava nema datuma, no na dnu je prilikom ovjere isprave navedeno "Općina Koprivnica, redni broj upisnika ovjere …",

-preslik predmeta Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Tt-96/866 (list 116- 130), koji se odnosi na upis usklađenja općih akata i temeljnog kapitala sa Zakonom o trgovačkim društvima T. d.o.o., te je prema rješenju o upisu od

19. veljače 1998., poslovni broj Tt-96/866-2, Z. G. upisan kao jedini član društva i direktor,

-preslik isprava iz predmeta Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Tt- 09/690 (list 131-144 spisa), u kojem je povodom prijave za upis promjene člana uprave i upisa prokure doneseno rješenje 6. srpnja 2009., poslovni broj Tt- 09/690-2 na način da je brisan kao direktor Z. G., upisan je kao direktor

S. G., a Z. G. je upisan kao prokurista T. d.o.o.

16. Iz pregleda povijesnog izvatka iz sudskog registra za T. d.o.o. (list 6-7, 32-34

i 25 spisa), razvidno je da je Z. G. bio upisan u sudskom registru kao

direktor T. d.o.o. do 17. travnja 2018., kada je kao jedini član tog društva upisana Ž. P., a direktori za vrijeme dosadašnjeg trajanja društva upisani

u sudskom registru su bili: Z.G., S. G., tužiteljica i od 5. travnja 2018., Ž. P

17.Isprave koje se odnose na financijske izvještaje T. d.o.o. za 2017. (list 18-19

spisa), bilješke uz te financijske izvještaje (list 21-24 spisa) nisu relevantne za ovaj postupak, a iz odluke o raspodjeli dobiti T. d.o.o. od 25. travnja 2018.

(list 20 spisa), je razvidno da se dobit nije isplaćivala članu društva, već se rasporedila u zadržanu dobit u iznosu od 316.212,54 kn.

18.Uvidom u Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 5. travnja 2018. sklopljen između Z. G. i Ž. P. (list 8-9 spisa), sud je utvrdio da je predmet

ugovora jedan poslovni udio u cijelosti u T. d.o.o., nominalne vrijednosti 740.000,00 kn kojeg je Z. G. prenio na Ž. P. uz naknadu od 10.000,00 kn.

19.Uvidom u dostavljene isprave i to:

-preslik tužbe iz predmeta Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pob 120/2018 (list 158-161 spisa), utvrđeno je da se taj spor vodi između tužiteljice i tuženika radi utvrđenja da je novac na računima, oročenju i u sefu Z. G. kod

Podravske banke d.d. i Slatinske banke d.d. bračna stečevina tužiteljice Z. D. G. i tuženika Z. G., svakog u jednoj polovini dijela, te traži da se naloži tuženiku da preda sudu i tužiteljici ovjerene podatke banaka o svim računima i oročenim sredstvima kod navedenih banaka za razdoblje od 1. srpnja 2017. do dana davanja podataka, te sve podatke oko prometa po svakom računu i ugovoru o oročenju novca i ugovora o sefu, te položenom i podignutom novcu iz sefa.

-preslik tužbe Općinskog suda u Koprivnici iz predmeta poslovni broj P-27/2019 (list 163-164 spisa), u kojem je Z. D. G. tužiteljica, a tuženik je Z. G., te se tom tužbom traži od suda da utvrdi da je Darovni ugovor od 22. lipnja 1995. sklopljen između parničnih stranaka ništetan uz upis tužiteljice kao suvlasnice u ½ dijela na nekretnini koja je navedena u tužbi.

20.U ovom postupku tužiteljica je dala usmeni iskaz na ročištu 4. siječnja 2022. (list 244-252 spisa), dok su tuženici dali pisani iskaz, Z.G. (list 294-301 spisa) i Ž. P. (list 302-306 spisa), koji iskaz su dodatno pojasnili na ročištu 31. kolovoza 2022.

21.Tužiteljica je od relevantnih činjenica u svome iskazu navela:

-da prilikom osnivanja T. d.o.o., čini joj se oko 1990., je imala poslovni udio u tom društvu, ali ne zna u kolikom postotku, a niti joj je tadašnji suprug Z. G. rekao u kojem postotku je imatelj poslovnog udjela, odnosno Z. G. kao tadašnji suprug je rekao da prenese na njega pedeset posto poslovnog udjela u tom društvu, pa iz toga zaključuje da je onda bila imatelj pedeset posto poslovnog udjela,

-u svezi prijenosa poslovnog udjela na Z. G. je iskazala da je to bilo

negdje 1992., on joj je donio jedno pismo, predao joj ga da to potpiše, bili su i kod javnog bilježnika i u to vrijeme su trebali graditi peradarnik i dobiti uporabnu dozvolu, pa je rekao da kada se to odradi da će joj poslovni udio vratiti, te da je sve potpisala, iako u to vrijeme nije baš znala hrvatski jezik,

-da je od svojeg supruga Z. G. bila obaviještena o tome da kao

strankinja u Republici Hrvatskoj ne može biti vlasnik firme dok može biti vlasnik nekretnine,

-da tijekom dvadeset godina braka sa Z. G. nije nikada sumnjala,

odnosno mislila da taj poslovni udio u trgovačkom društvu T. d.o.o. ne bi bio vraćen na nju, te ove činjenice povrata poslovnog udjela nije sama provjeravala,

-da prema njenom saznanju Ž. P. se zaposlila u T. d.o.o. 1990. i tada

je imala 18 godina te ju je prihvatila s obzirom na njezine godine i tretirala ju kao člana obitelji, sve dok nije 2018. saznala za vezu između svog muža i nje, koja je navodno trajala od 1990. do 2018.,

-da je predložila da Z. G. podijeli firmu odnosno da poslovne udjele

prenese na djecu, s obzirom na to da je on već bio u godinama, jer su njihova

djeca radila u toj firmi i izučili su za to zanat, te mu je to predložila u prisutnosti djece u kancelariji na sastanku, no on je to odbio i rekao je da je ta firma samo njegova,

-nakon toga kada je podnijela zahtjev za razvod braka, njena odvjetnica ju je obavijestila da je utvrdila na sudu da je potpisala darovanje poslovnog udjela u

T. d.o.o. u korist Z .G.,

-u travnju 2018., kada je još bila direktorica T. d.o.o., Z. G. joj je rekao da je prodao firmu, a nakon toga je smijenjena s položaja direktora,

-da je obavljala poslove direktora T. d.o.o. u periodu od 2014. do 2018., a što

se tiče samih poslova u T. d.o.o., nije bila zaposlenica T. d.o.o., ali kada

su potrebe posla to zahtijevale odlazila je raditi u firmu, čak i s djecom. Navodi da se u periodu od 1990. do 1995. bavila i prodajom lustera na placu i svega što su proizvodili u T. d.o.o. Radila je tako do 1995. kada je bila operirana, a nakon toga više nije radila na placu, ali je prema potrebama posla dolazila u

T. d.o.o.,

-da je negdje 2015. njen suprug imao preko 65 godina i njemačku mirovinu te

mu se više nije isplatilo biti direktor T. d.o.o. zbog toga jer bi trebao platiti veliki porez,

-da je prije toga jedno vrijeme njihov sin S. G. bio direktor T. d.o.o., ali

je došao u sukob sa suprugom Z. G. i više nije htio biti direktor, pa

je zajedno sa Z. G. otišla javnom bilježniku gdje je potpisala isprave

i nakon toga postala direktorica T. d.o.o., s time da joj je Z. G. rekao

da na Ž. P. prenese ovlasti što se tiče upravljanja računom kod banke i

općenito potpisivanja isprava u T. d.o.o.,

-da je dakle samo formalno bila direktorica, te ne može reći je li potpisala kakve isprave kojima bi prenijela pravo na raspolaganje novčanim sredstvima na

računu T. d.o.o. i na potpisivanje isprava za to društvo na Ž. P.,

-da je od 1990. do 1991. Ž. P. u T. d.o.o. bila radnica, a 1991. je rekla da je izučila za rad u kancelariji, pa je počela raditi kao službenica,

-da o tome je li papir za prijenos udjela koji je potpisala 1992. proveden u sudskom registru joj nitko nije ništa rekao, te da je to saznala tek onda kada ju je odvjetnica P. o tome obavijestila, nakon što je to utvrdila u sudskom registru 2018. godine, kada je podnijela zahtjev za razvod braka. Navodi i da je 1992. poslovni udjel prenijela na Z. G. i nakon toga joj taj poslovni udjel

nije vraćen.

22.U svezi ovog iskaza valja navesti da tužiteljica izjavljuje da je negdje 1992. prenijela poslovni udjel na Z. G. i da su u svezi toga bili kod javnog

bilježnika, no 1992. u Republici Hrvatskoj javnobilježnička služba još nije postojala, jer je osnovana na temelju Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/1993) koji je objavljen u Narodnim novinama 25. kolovoza 1993. i počeo se primjenjivati 31. ožujka 1994. Stoga 1992. tužiteljica u svezi ugovora o prijenosu poslovnog udjela nije mogla ići sa Z. G. kod javnog

bilježnika.

23.Također prema Zakonu o poduzećima (Službeni list SFRJ 77/1988, 40/1989, 4671990 i 61/1990), preuzetom prema Zakonu o preuzimanju saveznih zakona ("Narodne novine" broj 53/1991, 26/1993, 58/1993 i 111/1993),T. d.o.o. je osnovano kao privatno poduzeće, te u ispravama koje su dostavljene u spis prilikom osnivanja iz spisa Okružnog privrednog suda u Bjelovaru razvidno je da je osnivanje upisano 28. siječnja 1992., te se u dostavljenim ispravama ne nalazi ugovor kojim je tužiteljica prenijela svoj poslovni udjel na Z. G.,

kako to u svome iskazu navodi tužiteljica, tako da sud ne može provjeriti njen navod u tome dijelu.

24.Tuženik Z. G. u svom pisanom iskazu (list 294-301 spisa) od relevantnih

činjenica je naveo:

-da je prilikom osnivanja T. d.o.o. bio jedini osnivač, da je ovo društvo osnovano dijelom njegovim vlastitim sredstvima i djelomično osnovnim sredstvima (strojevima) koja su prenesena iz njegovog obrta koji je također osnovao vlastitim sredstvima nastalim od prodaje inovacija,

-da je obrt osnovan u travnju 1988. prije osnivanja T. d.o.o., te je u to društvo prenesen dio osnovnih sredstava kao osnivački ulog,

-da je bivša supruga bila direktor u T. d.o.o. od 2015. kada ju je imenovao na tu funkciju jer je njihov sin S. napustio tu funkciju, da je tada bio u mirovini i trebalo je brzo naći rješenje da društvo može normalno poslovati,

-funkciju direktora T. d.o.o. tužiteljica je obavljala do svibnja 2018. kada ju je razriješio jer je uvidio da takvu funkciju ne može obavljati nekompetentna osoba koja nije niti bila fizički u T. d.o.o. i otišla je u međuvremenu u mirovinu, tako da je obnašanje te funkcije direktora od strane tužiteljice bilo protuzakonito,

-da je nakon tog opoziva tužiteljice imenovao gđu. P. kao najkompetentniju osobu u T. d.o.o. za obnašanje te funkcije,

-da je tužiteljica odmah po imenovanju za direktora gđi. P. dala trgovačku punomoć za vođenje svih poslova jer tužiteljica nije bila fizički prisutna u T. d.o.o.,

-razloge za prijenos poslovnih udjela u T. d.o.o. je pobrojao u pisanom iskazu:

-da je sin S. napustio trgovačko društvo u ožujku 2018., odselio u Njemačku i izričito naveo da ga to društvo ne zanima, kao niti taj biznis i da na njega ne računa,

-da se sin M. u razgovoru izjasnio da se ne vidi u T. d.o.o. jer ima druge afinitete i svoj vlastiti biznis vezan za grafički dizajn u Z. i da na njega isto

ne računa,

-da tužiteljicu T. d.o.o. nikad nije zanimao i jasno se izjasnila da ju ne zanima,

-da kao umirovljenik sa 75 godina više nije mogao preuzeti odgovornost za cjelokupno poslovanje i to mu je bilo jedino razumno rješenje da T. d.o.o. opstane i nastavi kao uspješno poslovanje, te je društvo preneseno na gđu. P.

samo iz razloga da biznis opstane jer ga nakon njegovog odlaska u mirovinu treba netko ozbiljno i profesionalno voditi,

-da tužiteljica nikad nije bila član društva T. d.o.o., nikada nije prenosila svoj udjel na njega jer nije niti bila nikad vlasnik udjela, jer društvo nije bilo

njeno,

-da ga je tužiteljica upozorila da ukoliko namjerava biti u mirovini da će se rastati od njega i da nikada nije rekla da bi udjeli u društvu bili njezini.

25.Na ročištu održanom 31. kolovoza 2022., tuženik Z. G. (list 245-350

spisa) je iskazao o bitnim činjenicama:

-da je 2009. otišao u mirovinu i imenovao sina S. G. na mjesto direktora,

koji je taj posao obavljao do 2015. Primijetio je tijekom tog perioda da firma T. d.o.o. stagnira i čak ide prema negativnom poslovanju, a kako sin nije baš komunicirao sa njim o tehničkim stvarima, već se konzultirao sa nekim drugim osobama u jednom je trenutku prekinuo svoj ugovor za direktora, bacio mu papire na stol i rekao da neće više sa firmom imati posla i neka si dalje firmu vodi sam. Našao se u položaju kada više nije mogao biti direktor, pa mu je supruga bila jedina opcija, te je ona prihvatila da bude direktor T. d.o.o., s time da mu je odmah dala do znanja da ona ne zna ništa o poslovanju firme i da će odlučivanje o poslovnim stvarima predati na njega i Ž. P.,

-da sa Ž. P. nije bio u drugoj vezi osim poslovnoj,

-da nakon što su mu sinovi jasno dali do znanja da ne žele imati ništa više sa firmom T. d.o.o., a on sa 75 godina više nije mogao toliko raditi, jedino rješenje je bilo da poslovni udjel prenese na Ž. P., jer je ona 32 godine

radila u firmi i završila je fakultetsku naobrazbu, ekonomski fakultet i zbog toga je prenio jednu polovicu poslovnog udjela na Ž. P.. Kada je gđa. P.

preuzela poslovni udio i postala direktor T. d.o.o. i dalje je ostao kao tehnički savjetnik u firmi i ponovno su firmu digli na zdrave noge. Dok je S. G. bio direktor napravljen je dug prema firmi 350.000,00 kn, pojasnio je da T. d.o.o. nije mogao platiti plaću radnicima pa se u ime firme S. G. zadužio kod

banke,

-da je išao prenijeti poslovni udjel na bilo koga drugog, trebale bi mu godine i godine rada i iskustva da bi se mogao aktivno uključiti i shvatiti bit proizvodnje.

26.Tužena Ž. P. u pisanim iskazima (list 302-306 spisa) je navela:

-da je u T. d.o.o. zaposlena od osnivanja 1992., a prije toga je bila prethodno zaposlena i u obrtu od 1988.,

-da je cijelo vrijeme radnog odnosa bila u interakciji i komunikaciji sa tužiteljicom i tužiteljica nikada nije deklarirala svoj stav da su obrt ili udjeli u T. d.o.o. njeno suvlasništvo,

-da je neposredno prije 5. travnja 2018. radila na poslovima voditeljice računovodstvenih-financijskih poslova i obnašala sve dužnosti preuzete trgovačkom punomoći koju joj je dala tužiteljica kada je imenovana direktorom, jer ona te poslove nije obavljala niti ih je znala obavljati,

-da je do sklapanja ugovora o prijenosu poslovnih udjela došlo 5. travnja 2018. na inicijativu Z. G., a u svrhu uspješnog nastavka poslovanja društva i

njegovog daljnjeg opstanka, tako da je opstanak društva i njegovo poslovanje jedini razlog zbog kojeg je Z. G. prenio udjele na nju,

-da Z. G. za svog života nije htio svjedočiti propasti društva niti vođenju istog od strane vlasnika koji nisu imali istu ideju koju je imao on, koji ga je stvarao.

27. Na ročištu održanom 31. kolovoza 2022. (list 350-353 spisa) tužena Ž. P.

je u svom iskazu navela:

-da je Z. G. bio siguran da će ona nastaviti poslovanje onako kako ju je naučio i jer je bila upoznata sa svim poslovnim procesima, interes je bio da to i dalje funkcionira i radnici nastave rad,

-da joj je tužiteljica trgovačkom punomoći prenijela sve ovlasti za obavljanje svih funkcija dok je bila direktor, a to je značilo da može sklapati ugovore s kupcima i sve druge ovlasti, osim dizanja hipotekarnih kredita,

-da situacija u kojoj je istoj ponuđeno da se na nju prenese poslovni udio Z. G. je bio da je jedan od sinova Z. G. otišao raditi u Njemačku, drugi sin je imao svoje vlastite poduzetničke aktivnosti u drugoj djelatnosti i nije htio sudjelovati u radu T. d.o.o., a supruga Z.G. nije bila involvirana u poslovanje firme,

-da se dvoumila kada joj je Z. G. ponudio da joj prenese svoj poslovni udio, no nije joj bio problem njen posao, već tehnološki dio proizvodnje, tako da kada je Z. G. rekao da će on u tome dijelu pomoći koliko će moći s obzirom na zdravstveno stanje, pristala je na prijenos poslovnog udjela.

28.Iskazi Z. G. i Ž. P. su u bitnim činjenicama podudarni, te ih sud

prihvaća. U dijelu u kojem tužiteljica iskazuje da je samo formalno bila direktorica u T. d.o.o., zatim o periodu rada i poslovima koje je obavljala Ž. P. u tome društvu, te o razlozima zbog kojih sinovi tužiteljice i tuženika

Z. G. nisu bili ili nisu više bili involvirani u poslovanje T. d.o.o., su također podudarni sa iskazima tuženika i stoga ih sud prihvaća u tome dijelu.

29.Tužiteljica u svome iskazu nije navela niti jednu okolnost koja bi predstavljala temelj za utvrđenje od strane suda da je predmetni ugovor o prijenosu poslovnog udjela protivan moralu društva. Dapače, osnovni razlog sklapanja Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 5. travnja 2018. između tuženika naglašava se osiguravanje daljnjeg kontinuiteta u radu i poslovanju T. d.o.o. i to ne zbog osobnih odnosa tuženika već zbog dugogodišnjeg rada tužene Ž. P. i iskustvu kojeg je stekla obavljajući financijske i računovodstvene poslove društva, kojoj je i tužiteljica kako je to u iskazima navedeno dala i trgovačku punomoć.

30.Sud je odbio rješenjem donesenim na ročištu 31. kolovoza 2022., poslovni broj P-6072021-86 dokazne prijedloge tužitelja za uvid u predmet Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pob-57/2018 jer je dostavljen u spis preslik tužbe iz tog predmeta koji dokaz je opisan u ovom obrazloženju, pa nije bilo svrsishodno u ovom postupku pribavljati cijeli spis radi uvida. Vezano na taj dokazni prijedlog je punomoćnik tužitelja na ročištu 31. kolovoza 2022. (list 353 spisa) pojasnio da se radi u tom sporu o razvodu braka koji je pravomoćno okončan.

31.Također je sud odbio dokazne prijedloge tužitelja sa saslušanje svjedoka M.G., S. G. i M.G. na okolnost da su tuženici znali da predmetni poslovni udjel predstavlja bračnu stečevinu, jer se radi o okolnostima o kojima ovi svjedoci ne mogu imati neposrednih saznanja s obzirom da se traži da iskazuju o tome što je netko drugi znao ili nije znao. 32.Ocjenjujući stoga da li je Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 5. travnja 2018. protivan moralu društva u smislu čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 i 126/2021, dalje u tekstu: ZOO), sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da isti nije protivan moralu društva, te iz tog razloga ovaj ugovor nije ništetan. 33.U pogledu drugog razloga koji je u tužbi istaknut kao razlog ništetnosti, a to je protivnost Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 5. travnja 2018. prisilnim propisima, jer predmetni poslovni udjel kojim je tuženik Z. G. raspolagao čini bračnu stečevinu, čl. 36. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/2015, 98/2019 i 47/2020), propisuje u st. 1. da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a u st. 3. da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

34.Nadalje, čl. 37. st. 2. Obiteljskog zakona propisuje regulirajući upravljanje bračnom stečevinom, da za izvanredne poslove na nekretninama ili pokretninama koje se upisuju u javne upisnike poput promjena namjene stvari, većih popravaka, dogradnje, nadogradnje, preuređenja, otuđenja cijele stvari, davanja cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanja hipoteke na cijeloj stvari, davanja pokretne stvari u zalog, osnivanja stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari potrebno je zajedničko poduzimanje posla ili pisana suglasnost drugoga bračnog druga s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika.

35.Pravna posljedica nepostojanja suglasnosti drugog bračnog druga sadržana je u čl. 37. st. 3. Obiteljskog zakona, kojim je propisano da nepostojanje takve suglasnosti ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe. Bračni drug bez čije suglasnosti je izvanredni posao iz stavka 2. ovoga članka poduzet ima pravo na naknadu štete koja mu je od strane drugog bračnog druga time uzrokovana.

36. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da tužena Ž. P. u odnosu na ovo raspolaganje predmetnim poslovnim udjelom od strane Z .G. ima

svojstvo poštene treće osobe, jer njena radnja stjecanja poslovnog udjela u konkretnim okolnostima ne predstavlja zlouporabu prava ili nedopušteno stjecanje s njene strane.

37.Valja pri tome navesti, da dužnost tužene Ž. P., prilikom stjecanja poslovnog udjela nije bila utvrđivanje je li predmetni poslovni udjel vlastita imovina Z. G. ili se radi o zajedničkoj imovini Z .G. i tužiteljice,

tim više što je Z. G. u sudskom registru kao javnom upisniku bio upisan

kao jedini član društva, te nisu bile upisane nikakve zabilježbe glede poslovnog udjela koje bi upućivale na nemogućnost slobodnog raspolaganja predmetnim poslovnim udjelom. Upravo zbog takvih slučajeva u kojima bi utvrđenje ništetnosti ugovora u odnosu na poštenog stjecatelja kao treće osobe dovelo do povrata onog što je ta treća osoba stekla u smislu čl. 323. st. 1. ZOO, propisano je čl. 37. st. 3. Obiteljskog zakona pravo drugog bračnog druga na naknadu štete.

38.Radi svega iznijetog, sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 5. travnja 2018. i uspostave ranijeg upisanog stanja na poslovnom udjelu u knjizi poslovnih udjela društva T. d.o.o. i u sudskom registru, kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude.

39.Tužiteljica je u tužbi podnijela prijedlog da se izvrši zabilježba ovog spora u sudskom registru ovog suda za T. d.o.o.

40.Valja navesti, da se podaci o ugovoru o prijenosu poslovnog udjela ne upisuju u sudski registar, pa se stoga ne mogu upisivati niti zabilježbe koje se tiču sporova vezanih uz ništetnost takvih ugovora. Naime, u sudski registar za društvo s ograničenom odgovornošću je točno propisano čl. 24. i 31.c. Zakona o sudskom registru ("Narodne novine" broj 1/1995, 57/1996, 1/1998, 30/1999, 45/1999, 54/2005, 40/2007, 91/2010, 90/2011, 148/2013, 93/2014 i 110/2015, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe) koji se podaci upisuju, te nije propisano da se upisuju podaci o ugovoru o prijenosu poslovnog udjela, već samo podaci o članovima društva. Radi navedenog i radi toga što prijedlog tužiteljice za upis zabilježbe spora nema konkretan sadržaj, već se samo na općenit način predlaže upis zabilježbe ovog spora u sudski registar, sud je takav prijedlog odbio.

41.Odluku o troškovima ovog postupka sud je donio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP obvezavši tužiteljicu na naknadu troškova ovog postupka tuženicima u iznosu od 55.000,00 kn koji trošak se sastoji od troška:

-troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 5.000,00 kn,

-zastupanja tuženika na ročištu 21. ožujka 2019. u iznosu od 5.000,00 kn,

-sastava podneska od 23. travnja 2019. u iznosu od 5.000,00 kn,

-zastupanja na ročištu 2. srpnja 2019. u iznosu od 5.000,00 kn,

-zastupanja na ročištu 28. rujna 2021. u iznosu od 5.000,00 kn,

-zastupanja na ročištu 4. siječnja 2022. u iznosu od 5.000,00 kn,

-sastava podneska od 4. travnja 2022. u iznosu od 5.000,00 kn,

-zastupanja na ročištu 31. kolovoza 2022. u iznosu od 5.000,00 kn,

-nagrade s osnova zastupanja više osoba u iznosu od 10% dosuđene nagrade

u iznosu od 4.000,00 kn,

-poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% na dosuđeni trošak u iznosu od 11.000,00 kn.

42.Sud je odbio dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 43.750,00 kn, koji se sastoji od:

-sastava prigovora na rješenje o sudskoj pristojbi u iznosu od 5.000,00 kn jer se ne radi o trošku koji tereti tužitelja,

-zastupanja na ročištu 16. srpnja 2021. u iznosu od 5.000,00 kn jer se radi o ročištu održanom u predmetu poslovni broj P-205/2018 (nakon razdvajanja postupaka), a ne u ovom predmetu,

-sastava odgovora na žalbu tužitelja od 28. studenog 2019. u iznosu od 5.000,00 kn, jer se ne radi o trošku koji je nužan za vođenje ovog postupka,

-sastava podneska od 7. rujna 2021. u iznosu od 5.000,00 kn u kojem tuženici ističu prigovor promašene pasivne legitimacije, koji je istaknut i na ročištu 4. siječnja 2022., tako da tuženici nemaju pravo na takav trošak za dvije istovjetne radnje,

-sastava podneska od 1. prosinca 2021. u iznosu od 500,00 kn kojim se dostavlja obavijest o angažiranju novih punomoćnika, pa taj trošak ne može teretiti tužiteljicu,

-sastava podneska od 2. prosinca 2021. u iznosu od 500,00 kn jer tim podneskom tuženici obavještavaju o uplati predujma u ovom predmetu za kopiranje spisa, pa taj trošak ne može teretiti tužiteljicu,

-sastava podneska od 2. prosinca 2021. u iznosu od 500,00 kn jer tim podneskom se obavještava sud od ranijeg punomoćnika tuženika o otkazu

punomoći, pa niti taj trošak ne može teretiti tužiteljicu,

-sastava podneska od 22. prosinca 2021. u iznosu od 500,00 kn jer tim podneskom obavještavaju punomoćnice tuženika o načinu dostave u ovom

postupku, pa niti taj trošak ne može teretiti tužiteljicu,

-sastava podnesaka od 17. siječnja 2022., 23. veljače 2022. u iznosu od 1.000,00 kn, za svako ročište u iznosu od 500,00 kn, jer se radi o podnescima kojima se predlaže odgoda ročišta, pa taj trošak ne tereti tužiteljicu,

-sastava podneska od 7. ožujka 2022. kojim punomoćnice tuženika traže produljenje roka za dostavu pitanja za tuženike, za što potražuju trošak u iznosu od 500,00 kn, pa niti taj trošak ne može teretiti tužiteljicu,

-sastava podneska od 30. ožujka 2022. u iznosu od 500,00 kn jer se tim podneskom traži odgoda ročišta, pa niti ovaj trošak ne može teretiti tužiteljicu,

-sastava podneska od 26. travnja 2022. u iznosu od 5.000,00 kn jer se radi o podnesku kojim se obavještava sud da se dostavljaju iskazi tuženika, pa trošak sastava takvog podneska ne može teretiti tužiteljicu jer je u spis trebalo dostaviti od strane tuženika njihove pisane iskaze,

-sastava podneska od 27. travnja 2022. kojim punomoćnice tuženika dostavljaju dokaze o stručnoj spremi tužene Željke Pap, a na poduzimanje ove radnje nisu

bile pozvane od strane suda, te taj podnesak ne može teretiti tužiteljicu u iznosu od 5.000,00 kn,

-sastava podneska od 14. lipnja 2022. i 29. lipnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn (za svako ročište u iznosu od 500,00 kn), kojim punomoćnice tuženika predlažu odgodu ročišta, te taj trošak ne može teretiti tužiteljicu,

-dijela zatraženog troška poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 8.750,00 kn.

U Varaždinu, 4. listopada 2022.

Sudac

Ksenija Flack-Makitan

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, a podnosi se putem ovog suda u roku od 8 dana od dana objave presude, pisano, u četiri (4) primjerka.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presude objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U tom slučaju sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena.

DNA:

1. Tužiteljica, koju zastupa B. Č., odvjetnik iz K.,

2. Tuženik, Z. G., K., kojeg zastupaju punomoćnice J. S., odvjetnica iz Z., i J. M.,

odvjetnica iz Z.,

3. Tužena Ž.P., K., koju zastupaju punomoćnice J.S., odvjetnica iz Z., i J. M., odvjetnica iz Z.