Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-640/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ordane Labura, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Dalibora Dukića i Maje Skorić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. P. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima iz ZOU A. K.-N. i N. K. iz Z., protiv tuženika Grada Z., Z., zastupanog po zakonskom zastupniku gradonačelniku B. D., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P-372/2018 od 27. svibnja 2020. godine, dana 4. listopada 2022. godine,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja, ukida se presuda Općinskog suda u Zadru broj P- 372/2018 od 27. svibnja 2020. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je vlasnik dijela nekretnine označene kao kč.br. … k.o. …, površine 774 m2 koja je na geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom po M. d.o.o. Z. od 5. veljače 2018. godine označena žutom bojom i točkama A-B-C-D-A, koji geodetski situacijski nacrt je sastavni dio presude, kao i zahtjev da tužitelj temeljem te presude, po pravomoćnosti i izvršenoj parcelaciji zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist, za cijelo, uz istovremeni izbris pravo vlasništva s imena tuženika, a što je ovaj dužan trpjeti.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se postupi u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U postupku, iz javnih isprava (čl. 230. st. 1. ZPP), čiju neistinitost i nepravilnost stranke nisu dokazivale (čl. 230. st. 3. ZPP) proizlazi:

5.1. da je sporna nekretnina u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo tuženika a da je u katastarskoj evidenciji od 1974. godine kao posjednik evidentiran pok. otac tužitelja G. P., a od 2007. godine tužitelj koji ga je naslijedio (povijest zemljišno-knjižnog i posjedovnog stanja i rješenje o nasljeđivanju broj O-9991/99),

5.2. da je sporna nekretnina formirana 1974. godine od matične kat. čest. … k.o. … (povijest posjedovnog stanja),

5.3. da je 1968. godine na spornoj nekretnini postojao manji izgrađeni objekt (e- digitalne orto-foto karte iz 1968. godine i položajni nacrt od 20. ožujka 1986. godine),

5.4. da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. … tužitelj upisan kao vlasnik sporne nekretnine, koja je po novoj izmjeri dobila oznaku kao kat. čest. … (zapisnik Općinskog suda u Zadru br. Z-10000/18/258 od 11. rujna 2018. godine i izvadak iz EOP zemljišne knjige od 17. veljače 2020. godine).

6. Na temelju sadržaja javnih isprava prvostupanjski sud pravilno je zaključio da bez obzira na sadržaj javne isprave iz toč. 5.4. tužitelj i dalje ima pravni interes za vođenje ove parnice jer je odgovarajućim odredbama Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96 i dr.) propisano da sve dok se ne sastave svi zemljišno-knjižni ulošci vrijede podaci koji su do tada vrijedili, a nakon što sud donese odluku o otvaranju zemljišne knjige dolazi do zatvaranja zemljišne knjige koja je do tada bila u upotrebi, te se ujedno otvara ispravni postupak u kojem će tuženik eventualno istaknuti prigovor na izvršeni upis tužitelja.

7. Prema stvarnoj osnovi tužbe i kasnijim izlaganjima prednik tužitelja i tužitelj, kao njegov nasljednik, nalaze se u neprekidnom samostalnom posjedu sporne nekretnine već više od 50 godina.

8. Prema razlozima prvostupanjske presude zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan zbog toga što je za izvanrednu dosjelost potrebno vrijeme od 40 godina, a koje vrijeme nije proteklo niti ukoliko se uračuna vrijeme koje je tužiteljev prednik posjedovao predmetnu nekretninu, s obzirom da se vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991. godine ne uzima u obzir suglasno odredbi čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96 i dr., dalje: ZV), a sve zbog toga što tužiteljev posjed predmetne nekretnine nije bio zakonit, nego samo pošten i istinit.

9. Osnovano tužitelj, za sada, pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

10. U pogledu kvalitete posjeda – suprotno žalbenim prigovorima – pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da posjed tužitelja ni njegovog prednika nije zakonit, posljedično čemu nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem redovne dosjelosti – protek poštenog posjeda preko 20 godina (čl. 159. st. 4. u vezi st. 2. ZV).

10.1. Za redovnu dosjelost – kod uračunavanja vremena prednika – do stjecanja vlasništva dosjelošću može doći samo pod pretpostavkom da posjednik ima zakonit, istinit i pošten posjed i da je njegov prednik (ovdje otac tužitelja) imao zakonit, istinit i pošten posjed, pa, dakle, i na strani slijednika i na strani njegovog prednika posjed mora imati ona svojstva koja se traže za redovnu dosjelost. To, znači, u ovom predmetu, da rješenje o nasljeđivanju na koje se poziva tužitelj ne čini njegov posjed zakonitim jer otac tužitelja nije bio zakoniti posjednik, odnosno to u postupku nije dokazano (čl. 160. st. 5. ZV).

11. Kod takvog stanja stvari tužitelj je mogao steći pravo vlasništva samo temeljem izvanredne dosjelosti – protek poštenog posjeda od preko 40 godina (čl. 159. st. 4. u vezi st. 3. ZV).

11.1. U pogledu izvanredne dosjelosti pogrešno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda (str. 7. stavak 3. presude) da rok od 40 godina nije protekao niti ukoliko se računa vrijeme koje je tužiteljev prednik posjedovao predmetnu nekretninu s obzirom da se vrijeme koje je proteklo prije 8. listopada 1991. godine ne uzima u obzir, sukladno odredbi čl. 388. st. 4. ZV, a zbog kojeg pravnog shvaćanja je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

11.2. Naime, odredbom čl. 388. st. 4. ZV/96 koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 1997. godine bilo je propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV/96, nego na temelju drugih odredbi tog Zakona. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. godine („Narodne novine“ broj 137/99) ukinuta je odredba čl. 388. st. 4. ZV/96, a kasnije donesenim izmjenama i dopunama ZV („Narodne novine“ broj 114/01), koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001. godine (čl. 2. tog Zakona) propisano je da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

11.3. Dakle, navedena ukinuta zakonska odredba bila je na snazi i u primjeni od 1. siječnja 1997. godine do ukidanja iste 17. studenog 1999. godine i u tom vremenskom razdoblju je mogla proizvesti određene pravne učinke u pogledu stjecanja prava vlasništva ex lege u korist posjednika nekretnine u društvenom vlasništvu, ako su najkasnije do njenog ukidanja bile ispunjene sve potrebne pretpostavke u pogledu duljine i kvalitete posjeda za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

11.4. To, u ovom predmetu znači, da se ima utvrditi, a čime se prvostupanjski sud nije bavio, da li su prednik tužitelja i tužitelj bili u poštenom posjedu predmeta spora preko 40 godina prije 17. studenog 1999. godine.

12. Zbog navedenog valjalo je osnovanu žalbu tužitelja, u kojoj, među inim, opetuje posjed sporne nekretnine od preko 50 godina, prihvatiti prvostupanjsku presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 370. ZPP).

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

14. U ponovljenom postupku – imajući u vidu upute iz ovog ukidnog rješenja – prvostupanjski sud će na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) utvrditi odlučne činjenice, nakon čega će pravilnom primjenom materijalnog prava o zahtjevu tužbe moći donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

U Šibeniku, 4. listopada 2022. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ordana Labura,v.r.