REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 6 Kž-560/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Renate Miličević i Dušanke Zastavniković Duplančić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Ž. D. zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe koju je protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj K-322/2017-25 od 10. ožujka 2022. podnio okrivljeni Ž. D., na sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog Ž. D. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K-322/2017 od 10. ožujka 2022., okrivljeni Ž. D. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine – krađa, opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11, te je na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14, 70/17 i 126/19, dalje: ZKP/08.) sud je oštećenom trgovačkom društvu B. d.o.o., OIB …, sa sjedištem u Z., …, dosudio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 4.539,00 kuna te je naložio okrivljeniku da navedeni iznos plati oštećenom trgovačkom društvu u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe. Sud je, na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. okrivljenog Ž. D. u cijelosti oslobodio obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08. kao i troška nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni Ž. D. po branitelju H. M., odvjetniku iz K., a žali se „iz svih žalbenih razloga određenih člankom 467. KZ/11“ te u obrazloženju žalbe navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda preinači i okrivljenik oslobodi od optužbe odnosno da se okrivljenik blaže kazni, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu okrivljenika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu i oštećeno trgovačko društvo B. d.o.o. po punomoćniku I. P., odvjetniku iz Z., te predlažu da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba okrivljenog Ž. D. nije osnovana.
6. Okrivljeni Ž. D. u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer je izreka presude proturječna razlozima presude no ne navodi u čemu se proturječnost nalazi. Iz sadržaja te žalbene osnove proizlazi da okrivljenik, u stvari, pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja na način da analizira provedene dokaze na drugačiji način nego što to čini prvostupanjski sud u razlozima presude. Na temelju takve analize, za razliku od prvostupanjskog suda, okrivljeni smatra da nije dokazano da bi počinio inkriminirano mu kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11. No, suprotno tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud je nakon korektno prenesenog sadržaja dokazne građe dao argumente za ocjenu dokaza, koje je međusobno usporedio i konfrontirao te je u razlozima presude iznio jasne, valjane i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 nije osnovana.
7. Okrivljenik se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08, navodeći da se presuda temelji na nezakonitom dokazu i da je teško povrijeđeno pravo okrivljenika na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Okrivljeni smatra da je pregledani DVD medij sa snimkom video nadzora izuzetim iz prodavaonice trgovačkog društva B. u O., ... nezakonit dokaz jer su tom snimkom prekršene odredbe Zakona o provedbi opće Uredbe o zaštiti podataka („Narodne novine“ broj: 42/18) jer ne postoji upozorenje da se prostor predmetne prodavaonice snima.
7.1. Odredbom članka 10. stavak 2. ZKP/08 određeno je da su nezakoniti oni dokazi koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, koji su pribavljeni povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, osim u slučaju iz članka 10. stavka 3. ZKP/08, te koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka koji su izričito predviđeni odredbama ZKP/08, kao i dokazi za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza.
7.2. Prostor bilo koje trgovine pa tako i predmetne prodavaonice ima se smatrati javnim prostorom, jednako kao što su to ulice, trgovi, tuneli, mostovi, banke i slično jer u taj prostor može ući i boraviti svatko bez nekih posebnih uvjeta i ograničenja. Uz to, svjedokinja M. V. je navela da na ulazu u prodavaonicu B. u O. postoji upozorenje da se predmetna prodavaonica snima. Notorno je da se kamere video nadzora u prodavaonice, pa tako i u predmetnu prodavaonicu B. u O., postavljaju iz sigurnosnih razloga, radi zaštite ljudi i imovine te pravne osobe, a ne u svrhu narušavanja privatnosti zaposlenika i posjetitelja niti radi prikupljanja privatnih podataka o određenoj osobi. Stoga DVD medij sa snimkom video nadzora nije nezakoniti dokaz jer nije pribavljen protivno članku 10. stavak 2. ZKP/08 i na tom dokazu se može temeljiti sudska odluka. Stoga provođenjem tog dokaza, reprodukcijom DVD medij sa snimkom video nadzora, na raspravi nije teško povrijeđeno pravo okrivljenika na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kako to, pogrešno, smatra okrivljenik u žalbi.
8. Nije u pravu okrivljeni Ž. D. kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer niti jedan dokaz, pa niti fotografije sačinjene iz snimke video nadzora, ne dokazuju da je upravo okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo. No, okrivljenik je obranu koju je iznio na kraju dokaznog postupka, nakon što je pregledana snimka video nadzora, te je naveo da se ne sjeća da je bio u predmetnoj prodavaonici B. u O., no nije osporio da je on osoba koja se vidi na snimci video zapisa nadzornih kamera. Iz tih snimki proizlazi da okrivljenik, u dva navrata, uzima parfeme s police, stavlja ih u košaricu za kupnju a potom u ruksak koji nosi. Tim radnjama okrivljenika ostvareno je zakonsko obilježje kaznenog djela krađe jer je okrivljeni deset parfema izuzeo od ostalih stvari na polici te ih je stavljanjem u ruksak uzeo u svoj posjed čime je tuđe pokretne stvari oduzeo drugom s ciljem da ih protupravno prisvoji. Na opstojnost kaznenog djela krađe nije od utjecaja što se sistem za zaštitu od krađe, u predmetnoj prodavaonici, nije oglasio prilikom izlaska okrivljenika iz prodavaonice.
8.1. Stoga je, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 nalazeći da su u njegovom utvrđenom ponašanju ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela.
9. Nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog odluke o kazni. Naime, okrivljenik u predlaže da mu se izrekne blaža kazna.
9.1. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, nakon što je pravilno okrivljenog Ž. D.
proglasio krivim za inkriminirano kazneno djelo krađe, pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja. Tako je sud okrivljeniku kao olakotno cijenio protek vremena od počinjenja djela i obiteljske prilike jer je otac dvoje djece dok je otegotnim cijenio da je isti osuđivan za istovrsna kaznena djela. Imajući na umu da dosadašnje osude okrivljenika, i to uvjetne osude i bezuvjetne kazne zatvora, nisu u dovoljnoj mjeri utjecale na njega da svoje ponašanje uskladi s pravnim propisima i pozitivnim društvenim normama ponašanja, to i ovaj drugostupanjski sud smatra, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), da je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je okrivljenik osuđen po prvostupanjskom sudu, primjerena svim navedenim okolnostima i da će se kaznom zatvora u navedenom trajanju ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno da će ta kazna u dovoljnoj mjeri utjecati kako na okrivljenika ali i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga, niti u tom dijelu žalba okrivljenika nije osnovana.
10. Kako, žalbenim razlozima okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Stoga je, na temelju članka 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 4. listopada 2022.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
dr. sc. Zdenko Konjić, v.r.
