REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5                                                  Poslovni broj: 3 Us I-2597/2023-12

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Bačić, u upravnom sporu tužiteljice D. Z. iz B. i H., B., K. 71, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi priznanja prava na obiteljsku mirovinu, 19. ožujka 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I.                    Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 14003/23-03/03092648443, URBROJ: 341-99-06/2-23-5345 od 2. studenoga 2023.

 

II.                 Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.                 Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja službe, KLASA: UP/II 140-03/23-03/03092648443, URBROJ: 341-99-06/223-5345 od 2. studenoga 2023. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 140-03/23-03/03092648443, URBROJ: 341-14-06/2-23-13524 od 10. listopada 2023., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanjem prava na obiteljsku mirovinu.

 

2.                 Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika od 2. studenoga 2023., tužiteljica je podnijela tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 7. prosinca 2023., zbog  povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. S tim u vezi tužiteljica je u tužbi u bitnome navela kako iz obrazloženja obaju rješenja proizlazi da ne ispunjava uvjete za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu propisane člankom 67. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022, dalje u tekstu: ZOMO) te da prvostupanjsko tijelo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba Rijeka, traži kumulativno ispunjenje uvjeta propisanih u citiranoj odredbi Zakona, iako je riječ o alternativnim odredbama, a konkretan uvjet kojeg tužiteljica ispunjava, da je onaj iz članka 67. stavka 1. točke 3. ZOMO,  odnosno, da joj je kao udovici, nakon smrti supruga 7. srpnja 1994., ostala kći koja se nalazila na redovitom školovanju do 10. lipnja 2002., pa joj to pravo trajno pripada. Nadalje, navodi da je 28. lipnja 2013. navršila 50 godina života i od tada joj pripada pravo na obiteljsku mirovinu, a da je evidentno da je zahtjev za priznanje iste podnijela po isteku 6 mjeseci od dana ispunjena uvjeta za ostvarenje tog prava. U takvoj situaciji da ima pravo na obiteljsku mirovinu od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva, što znači od 1. ožujka 2023. i šest mjeseci unazad, ako bi se ispravno tumačila odredba članka 67. stavak 3. i članka 72. stavak 1. ZOMO. Obrazloženja prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja nezakonita su  i povređuju njezina prava tako što joj je uskraćeno pravo na obiteljsku mirovinu, iako ispunjava zakonom propisane uvjete. Po mišljenju tužiteljice, tuženik je primijenio nove zakonske odredbe na njezino već stečeno pravo, a takva retroaktivna primjena zakona zabranjena je. Iz sadržaja tužbe proizlazi kako tužiteljica traži da se osporavano rješenje tuženog od 2. studenoga 2023. poništi kao nezakonito te da joj se naknade troškovi upravnog spora.

 

3.                 Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 5. siječnja 2024., naveo, da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim po provedenom upravnom postupku. Istaknuo je, da je postupak za priznanje prava na obiteljsku mirovinu pokrenut u povodu zahtjeva podnesenog 14. veljače 2023. nadležnoj ustanovi u Bosni i Hercegovini, a rješenjem prvostupanjskog tijela od 10. listopada 2023. odbijen je zahtjev tužiteljice za priznanje prava na obiteljsku mirovinu s obzirom na to da nisu ispunjeni uvjeti predviđeni člankom 67. stavak 1. i 2. ZOMO. Prema članku 67. stavak 2. ZOMO udovica koja do smrti bračnog druga nije navršila 50 godina života, ali je imala navršenih 45 godina života, ima pravo na obiteljsku mirovinu kada navrši 50 godina života. Budući da je tužiteljica rođena 28. lipnja 1963., na dan smrti supruga (7. srpnja 1994.) ista je imala navršenih 31 godinu života. Uvidom u diplomu o položenom završenom ispitu od 10. lipnja 2002. utvrđeno je, da je njihovo dijete J. Z., (rođena 28. srpnja 1984.) tim datumom završila redovito školovanje. Kako nisu ispunjeni posebni uvjeti za stjecanje prava na obiteljsku mirovinu koje udovica treba ispunjavati prema članku 67. ZOMO-a, jer u trenutku smrti bračnog druga tužiteljica nije imala navršenih 50 godina života, niti je imala djece koje se nalaze na redovitom školovanju i u svezi koje vrši roditeljske dužnosti, to tuženik smatra da je u postupku pravilno odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na obiteljsku mirovinu pa predlaže da Sud donese presudu kojom se tužbeni zahtjev tužiteljice odbija.

 

4.                 Kako su pravno odlučne činjenice u ovom upravnom sporu nesporne, tužiteljica osporava primjenu materijalnog prava, a stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je Sud sukladno članku 36. stavku 1. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje u tekstu: ZUS), nakon uvida u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, te nakon  razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja utvrdio, da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. 

 

5.                 U predmetnom upravnom sporu nije sporno da je zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu tužiteljica podnijela nadležnoj ustanovi  za mirovinsko osiguranje u Bosni i Hercegovini 14. veljače 2023., a o kojem zahtjevu  je odlučeno rješenjem prvostupanjskog tijela od 10. listopada 2023. na način da je zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu iza pokojnog G. Z. odbijen. Nije sporno da je bračni drug tužiteljice umro 7. srpnja 1994., da je bio državljanin Bosne i Hercegovine, da je umro kao osiguranik te da je stekao mirovinski staž u Republici Hrvatskoj. Nadalje, nije sporno niti da je tužiteljica rođena 28. lipnja 1963. te da je u trenutku smrti bračnog druga imala navršenih 31 godinu života, kao i da je dijete pokojnog i tužiteljice 10. lipnja 2002. završilo redovito školovanje, a tužiteljica je na dan završetka redovitog školovanja djeteta imala navršenih 39 godina života.

 

6.                 Sporno je, je li pravilno odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na obiteljsku mirovinu.

 

7.                 Odredbom članka 67. stavak 1. i 2. ZOMO propisano je, da udovica ima pravo na obiteljsku mirovinu ako je do smrti bračnog druga, po kojemu joj to pravo pripada, navršila 50 godina života ili ako je mlađa od 50 godina života i ako je do smrti bračnog druga nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti ili je potpuni gubitak radne sposobnosti  nastao u roku od jedne godine nakon smrti bračnog druga ili ako je nakon smrti bračnog druga ostalo jedno ili više djece koja imaju pravo na obiteljsku mirovinu  po ocu, a udovica obavlja roditeljske dužnosti prema toj djeci. Udovica kod koje tijekom trajanja prava na toj osnovi nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti zadržava pravo na obiteljsku mirovinu dok takva nesposobnost postoji. Udovica koja do smrti bračnog druga nije navršila 50, ali je imala navršenih 45 godina života, ima pravo na obiteljsku mirovinu kada navrši 50 godina života.

 

8.                 Odredbom članka 72. stavak 1. ZOMO, član obitelji ima pravo na obiteljsku mirovinu od dana kada su ispunjeni uvjeti propisani za stjecanje prava na mirovinu, ako je zahtjev za ostvarivanje prava podnesen u roku od šest mjeseci od dana ispunjenja uvjeta. Ako je zahtjev podnesen nakon isteka roka od šest mjeseci od dana ispunjenja uvjeta, član obitelji ima pravo na obiteljsku mirovinu od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag.

 

9.                 Imajući u vidu da tužiteljica u trenutku smrti bračnog druga nije navršila 50 godina života, a niti 45 godina, kao i da u trenutku podnošenja zahtjeva i šest mjeseci unatrag nije imala djece koja se nalaze na redovitom školovanju prema kojima bi obavljala roditeljske dužnosti, to ne ispunjava uvjete propisane člankom 67. stavak 1. i 2. u svezi s člankom 72. stavak 1. ZOMO, pa joj se ne može priznati pravo na obiteljsku mirovinu.

 

10.             Sukladno citiranim odredbama ZOMO, osporavano rješenje tuženika od 2. studenoga 2023.  ocjenjuje se zakonitim.

 

11.             Slijedom navedenog, na temelju članka 57. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

12.             Kako je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, to tužiteljica nema pravo na nadoknadu troška upravnog spora (čl. 79. stavak 4. ZUS-a), na koje bi imala prava da je usvojen tužbeni zahtjev i da je u upravnom sporu bila zastupana po kvalificiranom opunomoćeniku-odvjetniku sukladno članku 18. ZUS-a.

 

U Rijeci 19. ožujka 2024.

 

                                                                              Sutkinja 

 

Marija Renner Jakovljević

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u 3 (tri) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude.