REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:7 Kž-957/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog F. P., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj:

K-117/2020 od 20. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog F. P. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: K- 117/2020 od 20. lipnja 2022., pod toč. I. izreke, na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje: ZKP/08), kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: K-117/2020 od 16. studenog 2020. stavlja se izvan snage.

1.1. Istom presudom pod toč. II. okrivljeni F. P. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, te se na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11 okrivljeniku se izriče uvjetna osuda, na način da se kazne zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08, u vezi s čl. 145. st. 2. ZKP/08 nalaže se okrivljenom F. P. naknaditi troškove kaznenog postupka i to: na ime sudskog paušala iznos 300,00 (tri stotine) kuna uplatom u korist državnog proračuna R. H. I. H. …, SWIFT CODE: …., model HR 64, poziv na broj primatelja: …, opis plaćanja paušal u predmetu 4 K-117/2020 u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.

3. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnio osobno okrivljeni F. P., ne navodeći žalbeni osnov, ali iz sadržaja predmetne žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te se iz sadržaja žalbe može zaključiti da je predložilo da se pobijana presuda preinači i njega, okrivljenika, oslobodi od optužbe.

4. Odgovor na žalbu okrivljenika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu nalazeći da su navodi žalbe okrivljenika neosnovani, te je predložilo da se žalba kao takva odbije.

5. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba okrivljenika nije osnovana.

7. Nije u pravu žalitelj, tj. okrivljeni F. P. kada u žalbi, iz sadržaja kojeg se može razabrati da pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i temeljem tako pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja donio pogrešnu odluku. Žalitelj, osim što u žalbi tvrdi da je brutalno prebijen, liječen, da se liječi još i sada, u bitnome osporava pobijanu odluku tvrdeći da su najspornija utvrđenja precizirana u toč. 9. nadalje do toč. 18. obrazloženja pobijane presude, ali ne navodi u čemu su ta utvrđenja sporna.

7.1. Suprotno navedenim tvrdnjama žalitelja prvostupanjski sud je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio te su zaključci suda zasnovani na ocjeni provedenih dokaza pravilni i logični, te utemeljeni na izvedenim dokazima.

7.2. Naime, analizirajući kompletan dokazni postupak, kao i navode istaknute u žalbi okrivljenika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje na način kako je to precizirano u izreci pobijane presude.

7.3. Naime, okrivljeniku se stavlja na teret da je 26. travnja 2019., negdje oko 14,00 sati, u dvorištu obiteljske kuće u mjestu K. kbr. 63, koja je vlasništvo njegovog nećaka V. P., zbog od ranije narušenih odnosa, vrijeđao imenovanoga i bacao njegove stvari pa je, nakon što ga je V. P. polio vodom i rekao okrivljeniku da izađe van, prišao istome i odgurujući ga rekao: "Sve ću vas srediti, ubit ću vas, dao Bog da krepaš, zapalit ću vas", a što je kod V. P. izazvalo osjećaj straha za vlastiti život i život njegove obitelji.

7.4. Okrivljenik u obrani poriče počinjenje djela te, između ostalog, navodi da se kritičnoga dana traktorom iz polja vraćao kući i kojom prilikom je prolazio pokraj kuće oštećenog V. P., uočio je da oštećenik ima pripremljenu kantu s fekalijama i muljem jer su oni i ranije imali nekakvih nesuglasica, te mu je oštećenik znao reći da će mu pripremiti "finu gozbu". Nadalje, u obrani tvrdi da dok je prolazio pokraj kuće da ga je oštećenik zalio vodom s fekalijama nakon čega je on sišao s traktora i pitao oštećenika zašto mu je to napravio. Nije dobio nikakav odgovor već ga je oštećenik metalnom cijevi više puta udario po natkoljenici lijeve i desne noge. Pri tom je oštećenik u više navrata još pitao okrivljenika želi li još koji put da ga udari, pa mu je odgovorio da neka samo udara. Inače kategorički negira da je tom prilikom prijetio oštećeniku na bilo koji način.

7.5. Kada navedenu obranu okrivljenika prvostupanjski sud dovede u vezu sa svim provedenim dokazima (pobrojani pod toč. 6. obrazloženja pobijane presude), tada pravilno zaključuje da je ista neuvjerljiva i kontradiktorna provedenim dokazima, a samim time i usmjerena ka izbjegavanju od kaznenopravne odgovornosti.

7.6. Naime, analizirajući provedeni dokazni postupak ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tijekom ovog postupka nesporno utvrđeno da je u dvorištu obiteljske kuće oštećenog V. P. u mjestu K. br. 63 došlo do verbalnog i fizičkog sukoba između okrivljenika i oštećenika, a da je sporno ono što je predmet ovog postupka, a to je da li je okrivljenik te zgode oštećeniku uputio prijeteće riječi koje su precizirane u izreci pobijane presude.

7.7. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da iz iskaza oštećenog V. P. i svjedokinje M. P., a s kojim iskazom je i suglasan iskaz svjedokinje A. P., proizlazi da je upravo kritične zgode došlo do sukoba na način kako je to opisao oštećenik. Naime, rezultat provedenog dokaznog postupka je pravilan zaključak da je nesporno da je okrivljenik prethodno tanjurao makadamski put ispred kuće oštećenika, te da je nakon upozorenja oštećenika da s tim prestane, ušao u oštećenikovo dvorište kojom prilikom se ponašao agresivno, da je razbacivao stvari, te je oštećeniku vikao da će ga ubiti, da će sve zapaliti, da dao Bog da krepa i psovao majku četničku. Reakcija oštećenika je bila da mu je govorio i upozoravao ga da napusti dvorište, te je okrivljenik uporno to odbijao, zbog čega ga je oštećenik u namjeri da spriječi njegovo daljnje agresivno ponašanje prvo polio vodom, a potom i udario drškom od motke po butinama. Prema tome, navode oštećenika i M. P. potvrđuje iskaz A. P. koja doduše nije čula riječi prijetnje upućene oštećeniku, za koje se okrivljenika tereti, ali je potvrdila okrivljenikovu agresivnost u ponašanju prema oštećeniku i vidjela je da je oštećenik bio primoran udariti štapom okrivljenika da bi ga spriječio u daljnjem agresivnom ponašanju i napuštanju njegovog dvorišta, te je tom prilikom jasno čula da je okrivljenik oštećeniku rekao "sad ćete me poznati, sad ću vam presuditi".

7.8. Uzimajući u obzir naprijed navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je kritičnog dana okrivljenik oštećeniku uputio riječi prijetnje koje su precizirane u izreci pobijane presude.

7.9. Za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao detaljno i argumentirano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa se zbog nepotrebnog ponavljanja na isto upućuje žalitelja.

7.10. Na navode žalitelja, a vezano za pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, gdje on tvrdi da su mu posebno sporna obrazloženja od toč. 9. do 18., a ne navodi u čemu je problem, odnosno koje su sve okolnosti sporne, već samo tvrdi da je sve bila laž, te svoje tvrdnje ne potkrepljuje ničim, osim što dostavlja liječničku dokumentaciju vezano za ozljede desnog koljena, a što nije sporno i nitko ne osporava da je oštećenik udario okrivljenika, ali to ne opravdava postupanje okrivljenika da prijeti oštećeniku. Postupanje oštećenika nije od utjecaja na zaključak i pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda u pogledu inkriminiranog postupanja, tj. upućivanja prijetećih riječi.

8. Kao što je već navedeno, prvostupanjski sud je detaljno obrazložio svoje zaključke, dao ocjenu vjerodostojnosti, kako obrane okrivljenika tako i provedenih dokaza, a koje zaključke u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8.1. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika za inkriminirano mu kazneno djelo prijetnje.

8.2. Zbog svega navedenog nije ostvaren žalbeni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Kako je, dakle, prvostupanjski sud utvrdio da je dokazano da je okrivljeni Franjo Pavković počinio inkriminirano mu kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, na način kako je to opisano u izreci pobijane presude, to se u radnjama istog stječu obilježja, kako subjektivna tako i objektivna, navedenog kaznenog djela, pa nije povrijeđen ni kazneni zakon.

10. Iako okrivljenik u žalbi ne osporava odluku o kazni, žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u smislu odredbe čl. 478. ZKP/08, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni.

10.1. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, ispitao pobijanu presudu i u pogledu izrečene kazne te je utvrdio da je prvostupanjski sud, odlučujući o vrsti i mjeri kazne okrivljeniku kao olakotno uzeo činjenicu da se radi o osobi starije životne dobi koja je u vrijeme presuđenja navršila 68 godina, koja do sada nije osuđivana, te da je odlikovan spomenicom Domovinskog rata, kao i činjenicu da je prilikom počinjenja djela i sam pretrpio tjelesne ozljede, što je utvrđeno uvidom u medicinsku dokumentaciju, u vjerodostojnost koje sud nije imao razloga sumnjati, dok otegotnih okolnosti nije našao.

10.2. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

10.3. Imajući u vidu izložene olakotne okolnosti, te odsutnost otegotnih okolnosti, ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno okrivljeniku utvrdio i izrekao kaznu, tj. da je pravilno cijenio sve okolnosti bitne i relevantne za zakonitu i pravilnu odluku o vrsti i visini kazne, te je izrekao okrivljeniku primjerenu kaznu. Kazna zatvora u trajanju 7 mjeseci, s rokom provjeravanja od godine dana, dakle minimalni rok provjeravanja, je primjerena težini počinjenog djela, okolnostima u kojima je došlo do ovoga, okolnostima u kojima je okrivljenik živio, te ukupnost njegovih osobnih i imovinskih prilika. Navedena kazna, po stavu ovog drugostupanjskog suda, ostvarit će svrhu kako generalne tako i specijalne prevencije, te će dostatno djelovati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela ali i na ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Istom kaznom dostatno će se izraziti i društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela.

11. Zbog svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

12. Ispitana je pobijana presuda, glede bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a žalba nije osnovana, valjalo je temeljem čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 4. listopada 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sonja Brešković Balent, v. r.