REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:7 Kž-918/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. L., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj KO-DO-733/2020 od 6. srpnja 2022., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj: K-282/2019 od 16. svibnja 2022., a objavljene 19. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku broj: K-282/2019 od 16. svibnja 2022., a objavljene 19. svibnja 2022., temeljem odredbe čl. 544. st. 1. ZKP/08 stavlja se izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Šibeniku broj K-282/19 od 21. kolovoza 2019.

1.1. Istom presudom na temelju čl. 453. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje: ZKP/08), pod toč. I. izreke pobijane presude, okrivljeni Ante Lucić se oslobađa od optužbe da bi počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude.

2. Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predložilo da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je okrivljeni A. L. po branitelju Ž. Č., odvjetniku iz Š. nalazeći da su navodi žalbe državnog odvjetnika neosnovani, te je predložilo da se žalba kao takva odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

5. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Nije u pravu žalitelj, tj. državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud, nakon što je proveo dokazni postupak, donio pogrešnu oslobađajuću presudu protiv okrivljenog A. L., tj. pogrešno utvrdio činjenično stanje, te samim time i pogrešno zaključio da nije dokazano da bi okrivljenik počinio djelo prijetnje na način kako je to precizirano u izreci pobijane presude.

7.1. Naime, u ovdje konkretnom slučaju okrivljeniku se stavlja na teret cit: "da je 2. siječnja 2019. oko 14,00 sati u B., K. Z. bb, rekao Z. G. da mu jebe majku, a potom mu, s ciljem da ga ustraši, rekao da će ga ubiti ukoliko još jednom dođe na taj posjed i da ga je trebao ubiti prošli put, čime je kod njega izazvao opravdan strah da će svoju prijetnju i ostvariti", dakle, stavlja mu se na teret ozbiljna prijetnja da će ga usmrtiti.

7.2. Okrivljenik u obrani tijekom cijelog postupka, kako ispitan kod policije, a tako i naknadno na raspravi, ustraje u tvrdnji da poriče počinjenje djela za koje se tereti, te obrazlažući svoju obranu, između ostalog, ne spori da je kritičnoga dana, tj. 2. siječnja 2019. došao do lica mjesta zajedno sa J. J. radi nekih kabela od struje i da su ušli u prostoriju, pokazao mu je gdje su ti kablovi i da je J. otišao jer je vidio nekog čovjeka ispred vrata sa kliještima i da je on vidio dijalog između njih dvojice. Okrivljenik tvrdi da je udaljenost između njih bila nekih 15-ak metara i da je samo rekao kako ga nije sram upadati u tuđe i otišao, da je došao neki čovjek koji tamo čisti, te mu je rekao da je G. otišao na policiju da mu je prijetio.

7.3. Kada navedenu obranu okrivljenika prvostupanjski sud dovede u vezu sa ostalim provedenim dokazima (pobrojani pod toč. 3. obrazloženja pobijane presude), tada pravilno zaključuje da analizirajući cjelokupni dokazni postupak, te ocjenjujući provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti, nije moguće nedvojbeno i sa potpunom sigurnošću utvrditi i zaključiti da je okrivljenik počinio djelo prijetnje na način kako mu se stavlja na teret.

7.4. Naime, da bi se radilo o kaznenom djelu prijetnje potrebno je da se dokažu svi bitni elementi tog kaznenog djela, tj. da su prijeteće riječi upućene, te da su iste kod osobe kojoj su upućene izazvale strah.

7.5. Prvostupanjski sud je nesporno utvrdio da je kritične zgode na parceli u B., K. Z., bio okrivljeni A. L. i svjedok J. J. koji su pregledavali parcelu i objekte koji su na istoj, a tada se pridružio i oštećeni Z. G. koji je imao škare u ruci i sa kojima je presijecao lanac sa lokotom i gdje je došlo do verbalnog sukoba, odnosno razgovora, a u svezi vlasništva, odnosno osporavanja međusobno tko je vlasnik određenog dijela te parcele. Sporno je u tijeku postupka utvrđeno, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, da li je okrivljenik te zgode prijetio oštećenom Z. G., upravo na način kako ga se tereti. Iz provedenih dokaza, a prvenstveno iskaza oštećenika, kao i ostalih dokaza, pa dijelom i svjedoka J. J., državni odvjetnik smatra da je dokazano na nedvojben način da je okrivljenik po tim počinio navedeno kazneno djelo.

7.6. Prvostupanjski sud je analizirao kompletan dokazni postupak, te je zaključio da je kritičnoga dana došlo do verbalne prepirke, ali nije mogao na nedvosmislen način zaključiti da je došlo do prijetnji od strane okrivljenika oštećeniku.

7.7. Naime, okrivljenik poriče da bi prijetio, istina svjedok J. J. je vrlo nedosljedan u svom iskazivanju jer na jedan način priča pred policijom (zapisnik od 18. travnja 2019., list 30 spisa), a drugačije govori na raspravi koja je održana 7. travnja 2022., time da uvodno navodi da se zbog proteka vremena slabije sjeća događaja. Uvažavajući protek vremena, te analizirajući iskaz svjedoka J. J. koji je isti dao prilikom provođenja dokazne radnje pred policijom i kasnije na raspravi, i ovaj drugostupanjski sud smatra da na temelju njegovog iskaza nije moguće sa potpunom sigurnošću utvrditi što se točno dogodilo, odnosno da li je došlo do prijetnji između okrivljenika i oštećenika, točnije, da li je i točno koje riječi prijetnje okrivljenik uputio oštećeniku, te da li su iste podobne da kod drugoga izazovu strah.

7.8. Naime, u ovom postupku jednu priču je iznio okrivljenik, a drugu priču oštećenik, time da je okrivljenik također dosljedan u iskazivanju, kako prvi put pred policijom tako i naknadno na raspravi. Stoga, uzevši u obzir sve navedeno i ovaj drugostupanjski sud smatra da u ovdje konkretnom slučaju nije moguće sa potpunom izvijesnošću zaključiti da je došlo do prijetnje na način kako je to stavljeno na teret okrivljeniku.

7.9. Za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao valjano i argumentirano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa se zbog nepotrebnog ponavljanja na isto upućuje žalitelja.

7.10. Na navode žalitelja u kojoj se osporavaju zaključci prvostupanjskog suda, valja reći da se u ovdje konkretnom slučaju radi o preocjeni dokaza od strane žalitelja, a koja preocjena je subjektivne naravi i ničim nije dovela u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.

8. Naime, kao što je već rečeno, nije moguće sa potpunom sigurnošću zaključiti da je okrivljenik uputio upravo riječi oštećeniku na način kako je to precizirano, pa je stoga pravilno prvostupanjski sud postupio kada je okrivljenika temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe.

8.1. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu, ovdje konkretno neodgovornosti okrivljenika za inkriminirano mu kazneno djelo prijetnje.

8.2. Zbog svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

9. Ispitana je pobijana presuda, glede bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a žalba nije osnovana, valjalo je temeljem čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 4. listopada 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sonja Brešković Balent, v. r.