REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 4 Kž-952/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Dušanke Zastavniković Duplančić i Renate Miličević kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. O., zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog I. O., izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-2043/21 od 8. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog I. O. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni I. O. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11 u svezi članka 52. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude te je temeljem članka 228. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenom trgovačkom društvu P. d.d., OIB:…, R., dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 4.297,36 kuna (četiritisućedvjesto- devedesetsedamkunatridesetšestlipa) te se nalaže okrivljenom I. O. da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude navedeni iznos isplati oštećeniku. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 oštećenom trgovačkom društvu H. d.o.o., OIB:…, Z., dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 2.872,00 kune (dvijetisućeosamsto- sedamdesetdvijekune) te se nalaže optuženom I. O. da u roku od 15 dna od pravomoćnosti presude navedeni iznos isplati oštećeniku. Na temelju članka 77. KZ/11 u vezi sa člankom 560. stavkom 2. ZKP/08 od okrivljenog I. O. se oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim djelima pod točkama 3. i 4. izreke presude na način da se utvrđuje da novčani iznos od 3.725,26 kuna (tritisućesedamsto- dvadesetpetkunadvadesetšestlipa) predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik ostvario kaznenim djelima iz članka 228. stavka 1. KZ/11 te navedeni novčani iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske, pa se nalaže okrivljeniku da navedeni iznos uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 okrivljeni I. O. se u cijelosti oslobađa naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.
2. Protiv presude pravovremeno je podnio je žalbu okrivljeni I. O., po branitelju I. B., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kazni, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da ga se osudi na kraću kaznu zatvora.
3. Odgovor na žalbu okrivljenika nije podnesen.
4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP/08.
5. Žalba okrivljenog I. O. nije osnovana.
6. Suprotno tvrdnjama žalitelja iznesenih u navodima žalbe da ga je prvostupanjski sud osudio na prestrogu kaznu zatvora, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za proces individualizacije kazne, odnosno pravilno je vrednovao odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere kazne kada je okrivljenika osudio na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci. Naime, olakotnim okolnostima na strani ličnosti okrivljenika, prvostupanjski sud je cijenio priznanje počinjenja kaznenog djela čime je pridonio efikasnom okončanju ovog kaznenog postupka, da je otac šestero maloljetne djece o kojima je dužan skrbiti i da je u tijeku postupka naveo kako je svjestan da ga činjenje kaznenih djela "vodi u propast", zbog čega će nakon izlaska s izdržavanja kazne zatvora potražiti posao i podršku oko sređivanja životnih prilika da bi se mogao skrbiti o djeci. Otegotnom okolnošću na strani ličnosti okrivljenika prvostupanjski sud je cijenio da je isti do sada višestruko osuđivan (12 puta) i to pretežno zbog kaznenih djela krađe i teške krađe iz čega proizlazi da je činjenje te vrste kaznenih djela očito način na koji okrivljenik pribavlja materijalna sredstva budući da nije zaposlen. Osim toga, okrivljenik je u više navrata osuđivan na uvjetne, ali i bezuvjetne kazne zatvora koje na njega očito nisu utjecale da prestane činiti kaznena djela, a također mu je u tri navrata izrican rad za opće dobro koji on nije izvršio te je svaki puta taj neizvršeni rad za opće dobro zamijenjen kaznom zatvora. Iz navedenog se zaključuje da se radi o osobi na koju sudske odluke i vođenje sudskih postupaka zbog počinjenih kaznenih djela nemaju dovoljno utjecaja.
7. Cijeneći utvrđene olakotne okolnosti na strani ličnosti okrivljenika, a posebno otegotnu okolnost njegove prethodne višestruke osuđivanosti i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicom počinjenog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da se upravo osudom okrivljenika na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci može djelovati na njega da shvati svu nedopustivost takvog svog protupravnog ponašanja i da će ubuduće svoje ponašanje uskladiti s društveno prihvatljivim normama, posebno kada izražava želju da brine o svojoj djeci.
8. Dakle, u konkretnom slučaju, suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 može postići samo bezuvjetnom kaznom zatvora i da će ista u cijelosti ispuniti sve zahtjeve specijalne i generalne prevencije. Izrečena kazna po prvostupanjskom sudu i po uvjerenju ovoga suda ukazuje se primjerena stupnju krivnje okrivljenika, svrsi kažnjavanja i društvenoj opasnosti kaznenog djela te svakako izražava i društvenu osudu za počinjeno kazneno djelo. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da bi se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju mogla postići i blažom kaznom zatvora.
9. Ispitana je pobijana presuda i u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08 u pogledu bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, trebalo je po članku 482. ZKP/08 odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 4. listopada 2022.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Dr. sc. Zdenko Konjić, v.r.