Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 22 Gž R-3419/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Bošnjaković, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Josipa Grubišić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Š. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku K. Š., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Z. e. t. d.o.o. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku D. B., odvjetniku iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3/2019-37 od 28. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 4. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 3/2019-37 od 28. listopada 2021 u toč. I i III izreke i u tom dijelu sudi:

Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Utvrđuje se da odluke tuženika Z. e. t. d.o.o., Z., OIB: … i to Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj … od 22.11.2018. kojom se tužitelju Z. Š. iz Z., OIB: …, izvanredno otkazuje ugovor o radu na određeno vrijeme, kao i Odluka tuženika broj … od 14. prosinca 2018., kojom se odbija zahtjev za ostvarenje prava tužitelja protiv odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, nisu dopuštene, te se utvrđuje da radni odnos tužitelju nije prestao.“

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka, kao neosnovanim.

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kn/829,51 eur, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn/99,54 eur, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I./ Utvrđuje se da odluke tuženika Z. e. t. d.o.o., Z., OIB: … i to Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj … od 22.11.2018. kojom se tužitelju Z. Š. iz Z., OIB: …, izvanredno otkazuje ugovor o radu na određeno vrijeme, kao i Odluka tuženika broj … od 14. prosinca 2018., kojom se odbija zahtjev za ostvarenje prava tužitelja protiv odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, nisu dopuštene, te se utvrđuje da radni odnos tužitelju nije prestao.

II./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Z. Š. iz Z., OIB: … u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto“ vozač parkirač u Autobusnom servisu D. "".

III./ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

2. Protiv navedene presude u toč. III izreke žalbu je podnio tužitelj zbog zakonom predviđenog žalbenog razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači, uz naknadu parničnog troška i troška žalbe, ili isti ukine.

3. Protiv navedene presude u toč. I i III izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 ZPP, s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači, uz naknadu parničnog troška i troška žalbe, ili isti ukine.

4. Žalba tužitelja je neosnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja donesena 22. studenog 2018., kao i Odluka tuženika od14. prosinca 2018. kojom odbija zahtjev za zaštitu prava radnika te utvrđenje da radni odnos tužitelju nije prestao i vraćanje na rad. 6. U žalbenom stadiju postupka je sporno jesu li navedene odluke tuženika nedopuštene, slijedom čega radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te odluka o parničnom trošku.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a na koju temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP-a na koju ukazuje tuženik, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturječna i ista se može ispitati.

9. U postupku je utvrđeno:

-da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 19.03.2018. na poslovima vozača parkirača u Autobusnom servisu D.;

-da je tuženik tužitelju otkazan ugovor o radu na temelju Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22.11.2018., te da su tužba i zahtjev za zaštitu prava pravovremeno podneseni;

-da iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22.11.2018. proizlazi da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme zbog osobito teške povrede obaveze iz radnog odnosa, odnosno zbog osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa nije više moguć, a u obrazloženju Odluke se navodi da je tužitelj prekršio obvezu iz radnog odnosa, jer je dana 10.11.2018. u 8,50 sati neprimjereno vozio zglobnim autobusom MS O 530 G, GS 552, reg. oznaka ZG-2156-DV, te je sudjelovao u prometnoj nesreći s kombi vozilom za prijevoz osoba s invaliditetom CITROEN JUMPER, GS 5016, reg. oznaka ZG-9794-FD unutar garaže D., pri čemu je nastala znatna materijalna šteta na kombi vozilu i na zglobnom autobusu kojom radnjom je prekršio opću radnu obvezu iz čl. 122. st. 1. točka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora, a kršenje iste predstavlja otkazni razlog Ugovora o radu temeljem čl. 123. st. 2. podstavak 1. i 10. citiranog Ugovora. Činjenični opis povrede radne obveze proizlazi iz Izvješća vozača o prometnoj nesreći i šteti vozača Š. Z. i V. M., Statističkog lista za prometnu nesreću službujućeg kontrolora, Zapisnika o izvršenom alkotestiranju vozača Š. Z. i V. M., u kojima je evidentno da nisu bili pod utjecajem alkohola, izlista digitalnih tahografa za kombi vozilo GS 5016 reg. oznake ZG-9794-FD i za zglobni autobus GS 552, reg. oznaka ZG-2156-DV. Vozač Š. Z. u svom Izvješću navodi da je dana 10.11.2018. godine vozeći autobus GB 552, došlo do prometne nezgode. Vozio je autobus s parkirališta i krenuo je prema radionici. Pri ulasku u prvi desni zavoj, udario je u kombi za prijevoz invalidskih vozila. Kombi nije mogao vidjeti, jer je došao prilično velikom brzinom iza parkiranih autobusa, počeo je kočiti, ali je ipak došlo do nezgode i udario je u kombi s bočne strane. Žao mu je zbog navedenog događaja, jer je uvijek na oprezu i koncentriran što radi. Radnik V. M. u svome Izvješću navodi da je navedenog dana oprao vozilo za prijevoz invalida, te se je kretao iz garaže prema parkingu. Na zavoju je naišao autobus koji je uzeo široki luk, te je došlo do udara u bočnu lijevu stranu kombi vozila. Nije više imao mjesta da pobjegne u desno s kombi vozilom i došao je do samog rubnjaka ceste. Službujući kontrolor, a po izjavi vozača autobusa navodi da dok se je autobusom kretao po parkiralištu u garaži D., s njegove desne strane naišlo je vozilo za prijevoz invalida, kojega nije mogao uočiti zbog parkiranih autobusa. Prilikom nezgode vozač kombi vozila udario je glavom, te ga je ekipa Hitne pomoći odvezla u bolnicu na pregled. Očevid je obavila ekipa MUP-a i Kontrole prometa. Nastala je velika šteta na oba vozila. Pozivu na iznošenje obrane odazvao se radnik Š. Z. dana 16.11.2018., te navodi da ostaje u potpunosti kod svog Izvješća o prometnoj nesreći i šteti. Naime, toga dana upravljao je zglobnim autobusom i u zavoju udario je u kombi vozilo, jer navedeno vozilo nije mogao nikako vidjeti zbog parkiranih autobusa u garaži, a i navedeno kombi vozilo je došlo većom brzinom od dopuštene. Pokušao je zaustaviti autobus, no međutim, zbog velike brzine kombi vozila i nepreglednosti nije mogao zaustaviti autobus. Žao mu je što je do navedene nezgode došlo, jer inače u radu upotrebljava svu moguću dužnu pažnju pri obavljanju poslova, te moli poslodavca da mu ne otkaže Ugovor o radu, jer bi istim bio doveden u tešku materijalnu i socijalnu situaciju;

-da je dana 14.11.2018. upućen dopis Sindikatu vozača i prometnih radnika ZET-a i Sindikatu autobusnog prometa ZET Z., kojih je radnik član, da se u zakonskom roku očituju o namjeravanoj odluci otkaza Ugovora o radu Š. Z., koji su se očitovali da je nesporno da se je navedenog dana dogodila prometna nezgoda sa znatnom materijalnom štetom, u kojem je učestvovao vozač parkirač Š. Z., no ne postoje opravdani razlozi za izvanredno otkazivanje Ugovora o radu te su se istom protivili;

-da iz pobijane odluke o izvanrednom otkazu proizlazi: da je tužitelj dana 10.11.2018. u 8,50 sati neprimjereno vozio zglobnim autobusom, te je sudjelovao u prometnoj nesreći s kombi vozilom za prijevoz osoba s invaliditetom unutar garaže D., pri čemu je nastala znatna materijalna šteta na kombi vozilu i na zglobnom autobusu;

-da se unutar garaže mora voziti oprezno, a brzina vožnje ne smije biti veća od 10 km/h;

-da je do navedene nezgode došlo zbog krivnje vozača koji nisu upravljali vozilima primjerenom brzinom, u krugu garaže tj. tužitelj je upravljao autobusom cca 18 km/h, dok je vozač V. M. kombi vozilom upravljao kombijem cca 40 km/h;

-da je tužitelju otkazan ugovor o radu izvanrednim otkazom jer je kritične zgode neprimjereno vozio zglobnim autobusom i nije upotrijebio dužnu pažnju tj. nije postupio prema pravilima službe, čime je došlo do ugrožavanja sigurnosti prometa uopće i nastanka znatne materijalne štete na imovini poslodavca, čime je počinio osobito tešku povredu radne obveze, zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć;

-da se je prometna nezgoda dogodila u parkirališno garažnom prostoru Z. e. t.;

-da u vrijeme nesreće prometne površine po kojem se kreću vozila na parkirališnom prostoru nisu bile označene nikakvom prometnom signalizacijom;

-da je na ulazu u garažno-parkirališni prostor postavljen prometni znak ograničenja brzine vožnje do 10 km/h, te ispod navedenog prometnog znaka nije postojala dopunska ploča da se navedeno ograničenje brzine odnosi na cjelokupno parkirališno garažni prostor;

-da je u čl. 51. tuženikovog Pravilnika o prometnoj službi na autobusima iz listopada 2007. propisano da autobus unutar garaže mora voziti oprezno, a brzina vožnje ne smije biti veća od 10 km/h;

-da je radi utvrđivanja dinamike nastanka predmetnog događaja, izveden dokaz prometnim vještačenjem po vještaku D. S., uz prethodno proveden očevid na licu mjesta u prisutnosti sudionika prometne nezgode. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da se je tužitelj neposredno prije nesreće, nakon što je s autobusom izašao iz parkirališnog prostora, nastavio se kretati po južnom dijelu garažno- parkirališnog prostora u pravcu zapada, te je započeo izvoditi radnju skretanja desno u pravcu sjevera, dok je M. V. upravljao kombi vozilom po asfaltiranoj površini u pravcu zapada i kod mjesta sudara vozila započeo izvoditi radnju skretanja lijevo u pravcu juga. Prema tahografskim listićima koji se nalaze u spisu u trenutku sudara vozila, autobus se kretao brzinom vožnje od oko 18 km/h, a kombi vozilo 43 km/h. Zaustavni put autobusa snažnim kočenjem na suhom asfaltnom kolniku iznosi od oko 5,4 m, u vremenu od oko 1,46 sec. Zaustavni put kombi vozila snažnim kočenjem na suhom asfaltnom kolniku iznosi od oko 17,83 m, u vremenu od oko 2,3 sec. Primarni kontakt između vozila, uspostavljen je između prednjeg lijevog bočnog dijela vozila Citroen u predjelu prednjeg branika i prednjeg više lijevog dijela vozila Mercedes. Nakon sudara vozila, vozilo Citroen odbačeno je-gurano je od strane autobusa desno bočno u pravcu sjeverozapada. prilikom kretanja vozila po asfaltnoj površini kod utvrđivanja prednosti prolaska potrebno je primijeniti pravilo desne strane. Preglednost nad odvijanjem prometa tužitelju je bila znatno smanjena zbog parkiranih autobusa sa njegove desne bočne strane, uslijed čega je imao bitno smanjenu mogućnost uočavanja nailazećeg kombi vozila sa svoje desne strane. Navedenu brzinu vožnje tužitelja od oko 18 km/h, ne može smatrati ekstremnom jer kod skretanja vozila u prometu prosječna brzina vožnje iznosi od oko 20 km/h. Da se tužitelj neposredno prije započetog skretanja desno zaustavio sa autobusom na vidnom polju, pozorno prateći prometnu situaciju sa svoje desne bočne strane mogao je uočiti nailazeće vozilo svjedoka te odustajanjem od pokretanja autobusa izbjeći ovu nesreću. Također i da je svjedok prije ulaska na prometnu površinu koja ima izgled raskrižja, smanjio brzinu vožnje pozorno prateći prometnu situaciju sa svoje desne i lijeve strane mogao je uočiti nailazeći autobus sa svoje lijeve strane i zaustavljanjem svoga vozila izbjeći ovu nesreću. Na ulazu u dvorišni prostor- garažno-parkirališni prostor postavljen je prometni znak ograničenja brzine vožnje do 10 km/h. Navedenom znaku trebala je biti postavljena dopunska ploča sa tekstom u garažno-parkirališnom prostoru. Tada bi navedeni znak ograničenja brzine vožnje važio na cijelom dvorišnom prostoru ZET-a;

-da je radi očitovanja na prigovore tuženika, usmeno saslušan vještak D. S., koji je izjavio da u cijelosti ostaje kod danih navoda u izraženom pisanom nalazu i mišljenju od 28.09.2020. Prometna nesreća dogodila se u parkirališno garažnom prostoru Z. e. t. U vrijeme nesreće prometne površine po kojem se kreću vozila na parkirališnom prostoru nisu bile označene nikakvog prometnom signalizacijom. Brzinu kretanja vozila u trenutku sudara vozila utvrdio je na osnovu uvida u tahografske listiće koji se nalaze u spisu. Na ulazu u garažno parkirališni prostor postavljen je prometni znak ograničenja maksimalne brzine vožnje do 10 km/h. Ispod navedenog prometnog znaka bilo je potrebno postaviti dopunsku ploču da se navedeno ograničenje brzine odnosi na cjelokupno parkirališno garažni prostor. Obzirom da je došlo do presijecanja-ukrštanja pravaca kretanja vozila na nedefiniranoj prometnoj površini kod određivanja prednosti prolaska koristio se pravilom desne strane. U slučaju da se ukrštanja nedefiniranih prometnih površina po kojima se kreću vozila smatraju raskrižjima jer dolazi do presijecanja pravca kretanja vozila tada navedeni prometni znak ograničenja brzine trebao bi vrijediti samo do prvog nedefiniranog raskrižja navedenih prometnih površina.

10. Sud prvog stupnja je zaključio da tužitelj prilikom obavljanja svog rada tj. upravljajući autobusom kod tuženika:

-nije postupio sukladno čl. 51. tuženikovog Pravilnika o prometnoj službi na autobusima iz listopada 2007. kojim je propisano da autobus unutar garaže mora voziti oprezno, a brzina vožnje ne smije biti veća od 10 km/h, naime, tužitelj se je kretao brzinom većom od dopuštene, budući je upravljao autobusom brzinom od 18 km/h,

-nije poštivao pravilo desne strane tj. tužitelj je bio dužan propustiti vozilo kombi koje mu je dolazilo s njegove desne strane, a što isti nije učinio, čime je ugrozio sigurnost prometa, te je time nastala šteta na vozilima tuženika u neutvrđenom iznosu, međutim, do prometne nezgode nije došlo isključivo krivnjom tužitelja, već i krivnjom vozača kombi vozila (M. V.) koji je vozio brzinom većom od dopuštene (čak 43 km/h), a također postoji i krivnja poslodavca koji nije osigurao sigurno odvijanje prometa u njegovom parkirališno garažnom prostoru budući prometne površine nisu bile označene nikakvom prometnom signalizacijom, te je preglednost nad odvijanjem prometa bila znatno smanjena, te po ocjeni suda prvog stupnja, postupanje tužitelja ne predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć sukladno čl. 115. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14 dalje: ZR), tj. ista ne predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, te bi po ocjeni suda prvog stupnja bila dovoljna neka blaža sankcija, a ne izvanredni otkaz ugovora o radu.

11. Po mišljenju ovoga suda, sud prvog stupnja je na potpuno I pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev usvojio kao u toč. I izreke pobijane presude, jer po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju ponašanje tužitelja predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć slijedom čega su ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje odluke o izvanrednom otkazu iz čl. 116. st. 1. ZR.

12. Imajući u vidu sve utvrđene okolnosti konkretnog slučaja, po mišljenju ovoga suda, tuženik je dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu sklopljenog s tužiteljem (čl. 135 st. 3 ZR).

13. Naime, imajući u vidu činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, a naročito činjenicu da je tužitelj, tada zaposlen na radnom mjestu vozača parkirača u Autobusnom servisu D., dana 10. studenog 2018. vozeći neoprezno zglobni autobus unutar garaže brzinom vožnje većom od 10 km/h, sudjelovao u prometnoj nesreći sudaru s kombi vozilom, čime je tuženiku nanesena znatna materijalna šteta na oba vozila, čime je prekršio opću radnu obvezu iz čl. 122 st. 1toč. 1 Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Z./02, kojom je propisano da su svi radnici dužni poslove i radne zadatke, utvrđene opisom radnog mjesta obavljati osobno, savjesno i stručno u skladu s pravilima struke i obvezujućim propisima, a kršenje iste, posebice, između ostalog, u slučaju nedopuštenog ponašanja radnika ili kršenja radne discipline te uzrokovanja materijalne štete na imovini društva, kao u konkretnom slučaju, predstavlja otkazni razlog Ugovora o Radu temeljem čl. 123 st. 2 postavak 1. i 10. KU.

14. Cijeneći da je tužitelj vozač parkirač, koji je u svakodnevnom radu upravljao vozilima tuženika, kojemu su bila poznata pravila vožnje u garažnom prostoru, pa tako i da je Pravilnikom o prometnoj službi na autobusima iz listopada 2007. u čl. 51 propisano da je najveća dopuštena brzina kretanja vozila 10 km/h, što je tužitelj potvrdio u svom iskazu na ročištu dana 5. lipnja 2019., i kojemu su bile poznate mjere koje je potrebno poduzeti radi sigurnog upravljanja vozilom, ne pridržavajući se propisanog ograničenja kretanja vozila, iako je, kao vozač, znao da se prekoračenjem brzine dovodi u opasnost sigurnost osoba i vozila u garažnom prostoru, te ne poštujući kritične zgode niti pravilo desne strane, pa tako nije propustio kombi vozilo koje mu je dolazilo s njegove desne strane, a koji je zbog navedenih propusta dužne pažnje uzrokovao prometnu nesreću, te znatnu materijalnu štetu poslodavcu, i kojom prilikom je ozlijeđen vozač kombija te je vozilom Hitne pomoći odvezen u bolnicu, tada je prema mišljenju ovog suda u konkretnom slučaju tuženik dokazao postojanje pretpostavki za izvanredni otkaz ugovora o radu, što opravdava krajnju mjeru, izvanredno otkazivanje ugovora o radu, jer postoje okolnosti koje ukazuju da nastavak radnog odnosa nije moguć.

15. Po mišljenju ovog suda, eventualna krivnja drugog vozača, koji je također vozio nedopuštenom brzinom, ili tuženika, koji prometnu površinu nije označio prometnom signalizacijom, ne utječu na težinu povreda koje je počinio tužitelj postupajući protivno internom aktu tuženika, tim više što je svakodnevno upravljao autobusima u garažnom prostoru, te niti ne tvrdi da bi ukazivao ili prijavio postojanje bilo kakvog nedostatka na prostoru koji se kreću autobusi i druga vozila tuženika, a koji bi utjecali na sigurnost vožnje.

16. Navedene činjenice zbog kojih je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju. Svakako predstavljaju opravdani razlog, pogotovo kada se uzme u obzir opasnost koja može nastati, i nastala je, zbog opisanog ponašanja tužitelja-vozača parkirača, koji je kritične zgode gotovo dvostruko većom od dozvoljene upravljao zglobnim autobusom, koji svojim svojstvima predstavlja određenu prijetnju sigurnosti prometa uopće, koja brzina je u uzročnoposljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja i štete, pa stoga sama činjenica da je tom prilikom ozlijeđen drugi vozač te da je nastala i znatna materijalna šteta poslodavcu na vozilima, dovela je do gubitka povjerenja poslodavca prema radniku, koje je osobito važno u ovom radnom procesu.

17. Pri tome posebno treba uzeti u obzir da je tuženik, obzirom na narav svog posla, pravilno smatrao potrebnim primijeniti, uz odredbu čl. 123 st. 2 podstavak 1 i odredbu čl. 123 st. 2 podstavak 10 TKU, kojom je posebno uređeno da oštećenje odnosno uništenje imovine društva, do koje je nesporno u navedenom sudaru vozila došlo, samo za sebe predstavlja povredu radne obveze, kršenje koje predstavlja otkazni razlog Ugovora o radu.

18. Stoga je prema mišljenju ovog suda za zaključiti da je dopušten izvanredni otkaz, jer ponašanje tužitelja kritične zgode, koje je bilo protivno pravilima struke, i koji je i sam u pisanoj obrani od 16.11.2018. priznao kako mu je žao što nije upotrijebio dužnu pažnju te je zbog svog propusta uzrokovao prometnu nezgodu, predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, te je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

19. Radi navedenog trebalo je temeljem odredbe čl. 373 toč. 3 ZPP odlučiti kao u izreci.

20. O troškovima parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbi čl. 154 st. 1, čl. 155 st. 1 i čl. 166 st. 2 ZPP te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), pa je tuženiku priznato na ime troška 6.250,00 kn, koji se odnosi na jednokratnu naknadu s PDV- om u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 7/2 i Tbr. 42), trošak vještačenja 2.000,00 kn, pristup vještaka na ročište 9.3.2021. u iznosu od 250,00 kn, i pristup i zastupanje na očevidu 1.500,00 kn.

21. Odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, kao neosnovanim, jer u postupku nije uspio (čl. 154 st. 1 ZPP)

22. Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn, jer je tuženik sa žalbom uspio (čl. 154 st. 1 ZPP)

23. Odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154 st. 1 ZPP)

U Zagrebu 4. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Lidija Bošnjaković, v.r.