Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europske avenije 7
31000 Osijek
93. Ovr-946/22-22
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Osijeku, na prijedlog više sudske savjetnice Mateje Vukmir, po sucu Branki Lukić, u ovršnom postupku ovrhovoditelja E. M. d.o.o. Z., OIB: …, protiv ovršenice B. Č. iz O., OIB: …, koju zastupa punomoćnica Ž. R. R., odvjetnica u O., radi odlučivanja o odgodi u postupku ovrhe na nekretnini ovršenika, 4. listopada 2022.,
r i j e š i o j e
Odgađa se ovrha do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koji se vodi pod brojem P-417/2022 kod ovog suda.
Obrazloženje
1. Na prijedlog ovrhovoditelja sud je donio rješenje o ovrsi na nekretnini ovršenice pod brojem Ovr-946/2022 od 10. ožujka 2022., i to na temelju ovršne isprave, Ugovora o kreditu od 30. ožujka 2009. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, kojeg su sklopili H. A. A. B. d.d. Z. kao kreditor i ovršenica kao korisnik kredita. Osim Ugovora o kreditu, kreditor je s korisnikom kredita i sudužnikom sklopio Aneks br. 1 od 23. listopada 2009. i Aneks br. 2 od 28. rujna 2010. Ovrhovoditelj je kao cesionar 25. siječnja 2018. s A. b. (2016. izmijenjena je tvrtka kreditora) kao cedentom sklopio Ugovor o cesiji na temelju kojeg je na cesionara prenesena tražbina prema korisniku, ovdje ovršenici. Rješenje o ovrsi određeno je radi naplate glavnice u iznosu od 828.254,12 kn, ugovornih kamata, troškova i zateznih kamata.
2. Protiv rješenja o ovrsi ovršenica je izjavila žalbu, kao i dopunu žalbe, iz raznih žalbenih razloga, na temelju koje je zaključkom od 26. travnja 2022. upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dok će o ostalim žalbenim razlozima naknadno odlučiti drugostupanjski sud.
3. Podneskom od 18. kolovoza 2022. ovršenica je osobno izvijestila sud da je pokrenula tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom kod ovog suda pod brojem P- 417/2022, iz razloga što je ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha izgubila svojstvo ovršnosti novacijom tražbine s ranijim vjerovnikom, a Ugovorom o cesiji nije preneseno potraživanje u skladu s zakonom, odnosno predmeti i sredstva osiguranja.
4. Ovršenica tvrdi da raniji vjerovnik, A. b. d.d., koji je navodno potraživanje prenio ovrhovoditelju kao novom vjerovniku, i dalje neprekidno vrši ovrhu na plaći ovršenice, i to svaki mjesec u iznosu od 1.000,00 kn, a da za navedene iznose uopće nije umanjen iznos tražbine u ovom postupku.
5. Ovršenik, nadalje, tvrdi da je riječ o jedinoj nekretnini u njezinom vlasništvu, a da u njoj živi sa članovima obitelji koje uzdržava, i to bratom koji boluje od PTSP-a te bolesnom i gotovo nepokretnom majkom. Ovršenica je istaknula da druge imovine nema, a da je u trenutku zaključenja ugovora o kreditu predmetna nekretnina bila tek sporedno sredstvo osiguranja tražbine uz nekretninu iz koje se ovrhovoditelj već naplatio, uz daljnja neprekidna ustezanja s primanja ovršenice.
6. Ovršenica je istaknula da bi za nju i njezinu obitelj provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva šteta zbog svega navedenog pa je predložila odgodu ovrhe do okončanja postupka koji se kod ovog suda vodi po brojem P-417/2022, a uz prijedlog je priložila medicinsku dokumentaciju i ostale dokaze na navedene okolnosti.
7. Osim prijedloga za ovrhu koji je podnijela ovršenica osobno, prijedlog je dopunila i njezina punomoćnica podneskom od 7. rujna 2022. u kojem je istaknuto da je parnični postupak pokrenut zbog zastare dijela potraživanja koje je raniji vjerovnik prenio na ovrhovoditelja kao i zbog nedostataka same ovršne isprave. Punomoćnica ovršenice tvrdi da rješenje o ovrsi doneseno temeljem tzv. „Izvoda iz poslovnih knjiga“ ovrhovoditelja, a ne temeljem ovršnih isprava – ugovora o kreditu, na koji je ugovor i njihove anekse stavljena potvrda ovršnosti od strane javnog bilježnika, a da potvrda ovršnosti nije stavljena na vjerodostojnu ispravu – Izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja, koji je očigledno temelj potraživanja iz pobijanog rješenja o ovrsi. Osim navedenog, navela je da će u parničnom postupku ovršenica dokazati i da je do sada izmirila određeni dio duga prema ovrhovoditelju, a unatoč tomu rješenje o ovrsi glasi na cjelokupnu tražbinu kao da umanjenja uplatama i ustegama od ovršenika nije bilo.
8. Punomoćnica ovršenice ponovila je da se radi o jedinoj nekretnini ovršenice u kojoj živi sa članovima obitelji koje uzdržava, te da je riječ o njihovom domu, koji uživa zaštitu na temelju Konvencije o ljudskim pravima i Ustava Republike Hrvatske. Punomoćnica se pozvala i na sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava, i to odluke C-118/17 i C-407/18. Naime, s obzirom da je ovršenica pokrenula parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u kojoj ukazuje na nedostatke ovršne isprave temeljem koje se ovrha provodi, a radi se o potrošačkim ugovorima iz kojih i proizlazi navodni obveznopravni odnos ovršenika i prednika ovrhovoditelja, navela je da bi ovršenica nastavkom provođenja ove ovrhe zasigurno bila oštećena jer bi u slučaju uspjeha u parničnom postupku sudska zaštita bila pružena prekasno.
9. Zbog svega navedenog, ovršenica je predložila odgodu do okončanja parničnog postupka koji se vodi radi utvrđivanja ovrhe nedopuštenom.
10. Prijedlozi ovršenice dostavljeni su na odgovor ovrhovoditelju koji se podneskom od 19. rujna 2022. očitovao na način da se usprotivio odgodi ovrhe. Ovrhovoditelj je istaknuo da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. Ovršnog zakona, odnosno, da ovršenica nije učinila vjerojatnim da i joj provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.
11. Ovrhovoditelj je istaknuo da je irelevantan navod ovršenice da se radi o jedinoj nekretnini koja joj služi za zadovoljenje osnovnih životnih potreba budući da se ovršenica kao založni dužnik izrijekom suglasila sa zasnivanjem založnog prava te provođenjem ovrhe na predmetnoj nekretnini, pozivajući se na odredbe čl. 77. st. 1. Ovršnog zakona.
12. Ovrhovoditelj je zaključno naveo da se u konkretnom slučaju odredbe čl. 80. b Ovršnog zakona koje govore o načelu razmjernosti ne treba ocjenjivati budući da je na nekretnini upisano založno pravo.
13. Prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe je osnovan.
14. Naime, u konkretnom slučaju ovrha na nekretnini ovršenika određena je na temelju hipotekarnog kredita sklopljenog između H. A. A. B. d.d. Z. (trgovca) i ovršenice u ovom postupku (potrošača), u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta (a koje potraživanje je Ugovorom o cesiji preneseno na ovrhovoditelja u ovom postupku).
15. Valja reći da iz potvrde koju je ovršenica podnijela uz prijedlog za odgodu (list 160 spisa) proizlazi da je nekretnina koja je predmet ovog ovršnog postupka jedina nekretnina u vlasništvu ovršenice na području nadležnosti zemljišnoknjižnog odjela ovog suda. Vanjskom pretragom e-spisa ZK uložaka i KPU poduložaka po osobi u Zajedničkom informacijskom sustavu zemljišnih knjiga i katastra utvrđeno je da je predmetna nekretnina doista jedina nekretnina u vlasništvu ovršenice. Iz kopija osobnih iskaznica Čupić Mande (list 107-108), i Čupić Slavka (list 109-110) proizlazi da navedene osobe imaju prebivalište na adresi predmetne nekretnine u vlasništvu ovršenice.
16. Nesporno je da se kod ovog suda pod brojem P-417/2022 vodi parnični postupak radi utvrđivanja nedopuštenosti ovrhe u kojem prvostupanjski sud može po službenoj dužnosti ispitati i nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi, odnosno, cijelog potrošačkog ugovora, sukladno zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022., čime se osigurava sudska kontrola koju zahtjeva pravo Europske unije.
17. U zaključku s navedenog sastanka stoji da je ovršni sud dužan po službenoj dužnosti u ovršnim postupcima, u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene ugovorne odredbe. Navedeni zaključak u skladu je s praksom Europskog suda.
18. Naime, činjenični supstrat u ovom postupku istovjetan postupku koji je rezultirao donošenjem presude Suda Europske unije pod C-407/18 od 26. lipnja 2019., odnosno, u konkretnom slučaju jest riječ o potrošačkom ugovoru te sud treba imati u vidu presude Suda Europske unije koje se odnose na njih.
19. Iz pravnog stava presude Suda Europske unije broj C-407/18 o tumačenju Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (koja je implementirana u Zakon o zaštiti potrošača, Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/19) proizlazi da nacionalni sud, koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu u takvom slučaju, mora ispitati jesu li odredbe u tom aktu nepoštene u smislu Direktive, i na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti odgoditi zatraženu ovrhu. S obzirom da ovaj sud u okviru nacionalnog zakonodavstva ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača, a koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obratio tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, da bi se ostvario cilj koji se želi postići Direktivom, valjalo je odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka ovog suda pod P- 417/2022, posebno s obzirom da je vjerojatno da će pljenidba predmetne nekretnine biti dovršena prije nego parnični sud donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi na temelju kojih je određena ovrha u ovom postupku, a da naknada štete koju bi ovršenica eventualno mogla ishoditi ne predstavlja odgovarajuće sredstvo protiv korištenja nepoštenih odredbi.
20. Slijedom navedenog, slijedeći pravni stav iz presude EU C-407/18, ovršenica nije bila dužna u konkretnoj situaciji u smislu čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu budući da takva vjerojatnost proizlazi iz pravnog stava presude Europskog suda C-407/18 od 26. lipnja 2019. o tumačenju Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993, čiju praksu slijedi i zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održan 11. ožujka 2022.
21. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci ovog rješenja, s obzirom da presude Suda Europske unije predstavljaju izvor prava Europske unije te su obvezujuće za sve države članice, njihova državna tijela i nacionalne sudove, u okvirima njihove nadležnosti, pri čemu presuda koja se odnosi na jednu državu članicu obvezuje i sve druge države članice. Također, valja naglasiti da odgoda ovrhe predstavlja odluku suda kojom se određuje privremeno nepoduzimanje ovršnih radnji s ciljem sprječavanja nastanka štetnih posljedica za ovršenika čime mu se pruža privremena zaštita, koja je naročito ključna u situaciji kad je predmet postupka prisilna naplata tražbine prodajom doma u kojem ovršenik živi.
U Osijeku 4. listopada 2022.
S u d a c
Branka Lukić, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
- ovrhovoditelju
- ovršenici po pun.
