REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 10 Us I-901/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja S. R. iz P., 43. I. d., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja obveze doprinosa, 3. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 411-10/17-01/248, URBROJ: 513-04-21-2 od 7. srpnja 2021. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Istra, Primorje Lika, Ispostave Pula, KLASA: UP/I-411-01/2017-02/1465, URBROJ: 513-07-28-08-2017-01 od 24. ožujka 2017.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Istra, Primorje Lika, Ispostave Pula, KLASA: UP/I-411-01/2017-02/1465, URBROJ: 513-07-28-08-2017-01 od 24. ožujka 2017., kojim je tužitelju, kao osiguraniku po osnovi člana uprave trgovačkog društva utvrđena obveza plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje, doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje i doprinosa za zapošljavanje, počev od 30. siječnja 2016. pa nadalje.
2. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost tuženikova rješenja. U tužbi, u bitnome, navodi kako nije bilo osnove za utvrđivanje doprinosa po ovoj osnovi budući da u predmetnom razdoblju nije bio osiguranik. Nastavno na prethodno pojašnjava da je pravovremeno obavijestio porezno tijelo da trgovačko društvo R. M d. o. o., u kojem je temeljem ugovora o radu bio zaposlen na radnom mjestu direktora, prestaje s radom odnosno da je stavljeno u mirovanje i da ne posluje zbog financijskih problema te da likvidacija društva nije provedena jer osnivač za to nema sredstava. Nadalje, ističe da mu je dana 31. srpnja 2014. otkazan ugovor o radu te mu je radni odnos u trgovačkom društvu R. M prestao pretekom otkaznog roka (30 dana) odnosno 31. kolovoza 2014., a s kojim danom je izvršena i odjava s obveznih osiguranja. S tim datumom prestalo mu je i svojstvo osiguranika, a koje svojstvo je temeljem odredbe čl. 5. st. 1. Zakona o doprinosima („Narodne novine“ broj: 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14; dalje: ZD) pretpostavka za postojanje obveze doprinosa. Osim toga, osporava i visinu doprinosa budući da je ista utvrđena temeljem odredbi članka 90. – 93. ZD-a te navodi da je bio obvezno osigurana osoba temeljem radnog odnosa te je u tom slučaju osnovica za utvrđivanje doprinosa plaća a visina doprinosa utvrđuje se primjenom članka 19. – 26. ZD-a. U vezi prethodnog poziva se na mišljenje Porezne uprave od 22. ožujka 2012., KLASA: 411-01/13- 01/08).
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
4. Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne, a Sud nije našao potrebnim u sporu provoditi raspravu i izvoditi nove dokaze, uključujući i prijedlog tužitelj za njegovim saslušanjem, to je Sud na temelju članka 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21 dalje: ZUS) i odredbe članka 8. ZUS-a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama posl. br. UsII-224/21-6 od 16. studenoga 2021. i Usž-181/19 od 30. siječnja 2019.).
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi, a isto je i nesporno među strankama ovog uspravnog spora:
- da je tužitelj bio član uprave trgovačkog društva R. M d. o. o. od njegova osnivanja do 12. listopada 2017.
- da je tužitelj bio zaposlen u navedenom trgovačkom društvu na poslovima direktora te da je po toj osnovi bio prijavljen na obvezno mirovinsko osiguranje u razdoblju od 2. siječnja 2010. – 31. kolovoza 2014.
- da je pobijano prvostupanjsko rješenje doneseno nakon što je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: Zavod), u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti utvrdilo da tužitelj nije prema članku 117. stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 145/14, 33/15, 93/15; dalje: ZOMO) podnio prijavu na osiguranje nakon prestanka radnog odnosa, a slijedom kojeg utvrđenja je Zavod donio rješenje, KLASA: UP/I 140-10/16-03/03509054694, URBROJ: 341-13-11/2-16-018610 od 1. prosinca 2016. kojim se tužitelju priznaje svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje kao članu uprave trgovačkog društva u razdoblju od 1. rujna 2014. – 19. lipnja 2015., 14. rujna 2015. – 25. siječnja 2016., 30. siječnja 2016. – 30. lipnja 2016. te od 16. rujna 2016. pa nadalje.
7. Odredbom članka 12. ZOMO-a propisano da su obvezno osigurani članovi uprave ako nisu osigurani po drugoj osnovi i ako posebnim propisom nije drukčije uređeno.
8. Prema članka 90. stavak 1. ZD-a osiguranik po osnovi člana uprave trgovačkog društva i izvršni direktor trgovačkog društva i upravitelj zadruge (članak 9. stavak 1. točka 15.) obveznik je doprinosa i obveznik plaćanja doprinosa za osobno osiguranje.
9. Primjenom prethodno citiranih propisa na ukupnost odlučnih činjenica koje su među strankama ovog upravnog spora nesporne, Sud nalazi da su pobijana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, a što tužitelj prigovorima iznijetim u tužbi nije doveo u sumnju.
10. Naime, prema gore citiranim odredbama ZOMO-a i ZD-a osobe koje obavljaju funkciju člana uprave trgovačkog društva dužni su se prijaviti na obvezno članom uprave postaje činom upisa u mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Kako se
sudski registar to obveza prijave nastaje trenutkom takvog upisa u sudski registar, a prestaje brisanjem te osobe (kao člana uprave) ili brisanjem društva iz sudskog registra. U konkretnom slučaju obveza prijave na obvezno osiguranje nastala je s danom 1. rujna 2014. odnosno nakon što je tužitelju temeljem otkaza ugovora o radu prestao radni odnos u trgovačkom društvu R. M d. o. o. i po kojoj osnovi je do tada (31. kolovoza 2014.) bio osiguran. Okolnost što je društvo, prema navodima tužitelja, privremeno prestalo s radom, odnosno stavljeno u mirovanje, nije od utjecaja na drugačiji zaključak, budući da društvo i dalje stoji kao pravni subjekt te je podložno svim propisima i obvezama koje proizlaze ih njegova postojanja. Osim toga, za naglasiti da je mogućnost stavljana poslovanja u mirovanje predviđena samo za obrte međutim i za vrijeme privremene obustave djelatnosti obrtnik je obvezan plaćati doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Analogno tome, ista obveza postoji i u odnosu na članove uprave trgovačkih društava. Dalje, a vezano za način utvrđivanja osnovice valja istaknuti da se osobama koje obavljaju funkciju člana uprave trgovačkog društva a nisu obveznici plaćanja doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje po drugoj osnovi, primjerice nisu zaposleni u tom društvu (ili kod drugog poslodavca) niti ne obavljaju samostalnu djelatnost, doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje obračunavaju prema stopama propisanim u članku 13. i 17. ZD-a na mjesečnu osnovicu koja se utvrđuje na način propisan člankom 92. ZD-a. Sukladno prethodnom, obzirom da u razdoblju na koji se odnosi utvrđena obveza doprinosa nije bio zaposlen u trgovačkom društvu R. M d. o. o., niti je bio prijavljen na obvezna osiguranja po drugoj osnovi, to neosnovano tužitelj prigovara da je visinu doprinosa trebalo utvrditi primjenom odredbi članka 19. – 26. ZD-a.
11. Slijedom gore izloženog stanja stvari, Sud utvrđuje da pobijanim upravnim aktima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe članka 57. st. 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
12. Uzevši u obzir da je presudom odbijen tužbeni zahtjev to je prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe postao bespredmetan te je, na temelju odredbe članka 26. stavak 2. ZUS-a, odlučeno kao u dispozitivu rješenja.
U Rijeci 3. listopada 2022.
Sutkinja
Danica Vučinić, dipl. iur., vr.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
