REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 80 P-534/2016-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene E. B., OIB:…, iz Z., koju zastupa punomoćnik I. F., odvjetnik u Z., protiv tuženika-protutužitelja M. V., OIB:…., iz R. (T.), kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 14. rujna 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 3. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se djelomična ništavost Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 18. rujna 2014. godine u članku 1. u dijelu u kojem tuženik M. V., Z., od tužiteljice E. B., Z. stječe idealni suvlasnički udio preko 1/8 idealnog dijela k.o. V. N., zk.ul. … k.č. broj … , u naravi kuća u ulici …i dvorište u površini od 232 m2, 64 čhv. Tuženik M. V., Z., dužan je trpjeti da se temeljem ove pravomoćne i ovršne presude u zemljišnim knjigama za k.o. V. N. u zk.ul. …k.č. broj…, izvrši brisanje njegova prava vlasništva preko 1/8 idealnog dijelaukupne nekretnine, te se istovremeno na dijelu te nekretnine uspostavi prijašnje zk. stanje tako da se kao vlasnik 1/8 nekretnine u zemljišnim knjigama upiše E.

B., Z., u roku od 15 dana."

II Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tužitelj-protutuženik E. B., OIB: . . . u roku od 15

dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku-protutužitelju M. V., OIB:.. iznos od 9.500,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od 15. listopada 2014. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet

postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

III Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 22. siječnja 2016. podnijela tužbu u kojoj navodi da je Darovnim ugovorom od svog oca stekla vlasništvo 4/16 dijela nekretnine u Z. u ulici …, što u naravi predstavlja dvosobni stan - koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i kupaonice s wc-om s pripadajućim dijelom k.č.br. … k.o. V. N., u z.k.ul.br. .. Dalje navodi da je predmetni dvosobni stan preuređen u dvije stambene jedinice na način da su kuhinja i kupaonica preuređene u garsonijeru, a preostale dvije sobe u jednosobni stan. Dana 18. rujna 2014. tužiteljica je sa tuženikom zaključila Ugovor o kupoprodaji nekretnine kojim u čl. 1. prodaje, a kupac kupuje suvlasnički dio 1/4 dijela nekretnine i to k.o. V. N., zk.ul.br….,

k.č.br. … u naravi kuća u Ulici … i dvorište u površini od 232 m2, 64

čhv. U članku 3. dalje se navodi da suvlasnički dio prodavatelja u naravi predstavlja stan u prizemlju desno, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, čajne kuhinje i sobe veličine 30 m2 i pravo korištenja dvorišta u površini 15 m2 što u naravi iznosi 3 m od kuće prema cesta i 5 m širine desnog dijela dvorišta - ostali dijelovi nekretnine ostaju u vlasništvu prodavatelja. Tužiteljica ističe da Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 18. rujna 2014. ne predstavlja pravu volju stranaka, koja je bila da se prenese novostvoreni jednosobni stan, ali ne i garsonijera. Dakle, suvlasnički udio napisan u čl. 1. Ugovora ne određuje ispravno suvlasnički udio koji pripada strankama, jer po svemu sudeći tužiteljici i tuženiku pripada svakom po 1/8 dijela nekretnine. Stoga tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu kojom će utvrditi djelomičnu ništavnost Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 18. rujna 2014. u čl. 1. u dijelu u kojem tuženik od tužiteljice stječe idealni suvlasnički udio preko 1/8 idealnog dijela predmetne nekretnine uz uspostavu zemljišnoknjižnog stanja preko 1/8 idealnog dijela sporne nekretnine kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora te istovremeni upis prava vlasništva za korist tužiteljice u 1/8 dijela nekretnina u zemljišnim knjigama, sve u roku 15 dana.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio kao neosnovane navode u tužbi. Naveo je da su parnične stranke 15. listopada 2014. sastavile Zapisnik o primopredaji nekretnine te da počevši od rujna 2014. tužiteljica nije koristila niti jedan dio sporne nekretnine. Tuženik navodi da ukoliko je tužiteljica za svoj suvlasnički dio nekretnine primila iznos 19.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti proizlazi da bi stvarna vrijednost onoga što je prodala trebala iznositi 9.500,00 EUR iz čega slijedi da je tužiteljica neosnovano stekla iznos 9.500,00 EUR. Stoga tuženik predlaže sudu donijeti presudu kojom će naložiti tužiteljici-protutuženici u roku 15 dana isplatiti mu 9.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja s pripadajućim zateznim kamatama uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o darovanju nekretnine (listovi 5-7 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (listovi 8-11, 30-31 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 29 spisa), Zapisnik o primopredaji nekretnine (list 32 spisa), izveden je uviđaj na licu mjesta (listovi 54-57 spisa) te su saslušani svjedoci R. Z. (list 91 spisa), L. Č. (list 92 spisa), Ž. B. (list 92 spisa), D. M. (list 93 spisa), D. K. (listovi 125-126 spisa) i A. D. (list 159 spisa).

3.1. Sud nije uzeo u obzir prijedlog tuženika da sud pribavi spis ovog suda poslovni broj Z-43504/14, u smislu odredbe čl. 299. ZPP, jer je isti stavljen nakon zaključenja prethodnog postupka.

3.2. Tužiteljica-protutužena je odustala od prijedloga da se saslušaju svjedoci J. B. i Z. P. te da se izvede dokaz njezinim saslušanjem, a tuženik-

protutužitelj je odustao od prijedloga da se izvede dokaz njegovim saslušanjem.

3.3. Stoga sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka J. B. i Z.

P. te saslušanjem stranaka.

3.4. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice- protutuženice kao i protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja neosnovanima u cijelosti.

4. Predmet spora po tužbi je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 18. rujna 2014. uz djelomičnu uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa tog ugovora (preko 1/8 dijela) te istovremeni upis prava vlasništva u korist tužiteljice u 1/8 dijela sporne nekretnine.

5. Predmet spora po protutužbi je zahtjev za isplatu iznosa 9.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti.

6. Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnina od 10. srpnja 2007. sklopljen između tužiteljice kao daroprimatelja i njezinog oca Z. R., kao darodavatelja utvrđeno je da je predmet istoga nekretnina upisana u zk.ul.br. … k.o. V. N., k.č.br. … , koja se u naravi sastoji od 4/16 dijela nekretnine u Ulici … i dvorište, Z., što u naravi predstavlja stan u prizemlju desno, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i kupaonice sa wc-om, sa pripadajućim dijelom čestice i

zajedničkim dijelovima zgrade razmjerno veličini stana u odnosu na ostale dijelove - stanove u zgradi.

7. Na uviđaju održanom 8. veljače 2019. sud je utvrdio da se nekretnina koja je bila predmet darovanja sastoji od:

- jednosobnog stana u prizemlju desno koji se sastoji od hodnika, jedne spavaće sobe, kuhinjice s blagavaonom i kupaonice s wc-om, a koji prostor je prije preuređenja predstavljao dvije sobe,

- garsonijere u stražnjem dvorištu zgrade lijevo, koja se sastoji od hodnika, kuhinjice, wc-a i spavaće sobe, a koji prostor je prije preuređenja predstavljao kuhinju i kupaonu s wc-om te

- pripadajućeg dijela čestice i zajedničkog dijela zgrade razmjerno veličini stana u odnosu na ostale dijelove zgrade, a za koje otac tužiteljice tvrdi da predstavljaju šupu u stražnjem dvorištu desno te dio prednjeg dvorišta.

8. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 18. rujna 2014. utvrđeno je da su isti sklopili tužiteljica kao prodavatelj i tuženik kao kupac (dalje Ugovor o kupoprodaji).

8.1. Čl. 1. Ugovora o kupoprodaji glasi:

"Ovim Ugovorom Prodavatelj prodaje, a Kupac kupuje suvlasnički dio od 1/4 dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu i to u:

k.o. V. N., z.k.ul. 4472,

kat. čestica broj … , u naravi kuća u Ulici … i dvorište u površini 232 m2, 64 čhv".

8.2. Čl. 3.1. Ugovora o kupoprodaji glasi:

"Ugovorne strane suglasno utvrđuju da suvlasnički dio prodavatelja u naravi predstavlja stan u prizemlju desno, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, čajne kuhinje i sobe veličine 30 m2 i pravo korištenja dvorišta u površini 15 m2 što u naravi iznosi 3 m od kuće prema cesti i 5 m širine desnog dijela dvorišta. Ostali dijelovi nekretnine ostaju u vlasništvu prodavatelja."

9. Dakle, s jedne strane iz posljednje citirane ugovorne odredbe slijedi da su predmet kupoprodaje stan u prizemlju desno i pravo korištenja dvorišta - prednjeg dijela te da ostali dijelovi nekretnine ostaju u vlasništvu tužiteljice kao prodavateljice.

9.1. S druge strane, suprotno proizlazi iz citirane odredbe čl. 1. Ugovora o kupoprodaji prema sadržaju koje odredbe je predmet kupoprodaje 1/4 dijela nekretnine, koji suvlasnički dio, osim stana u prizemlju desno, obuhvaća i garsonijeru u stražnjem dvorištu zgrade.

10. Saslušani svjedok, R. Z., otac tužiteljice u svom iskazu naveo je da im je hitno trebao novac, zbog čega su odlučili prodati stan u prizemlju desno, koji se nakon preuređenja više nije sastojao od dvije sobe, već od jedne sobe, kuhinje, kupaone i hodnika. Odlučili su da dio stana koji se sastojao od kuhinje i kupaone u dvorištu preurede u zasebnu cjelinu, kao i da taj dio ne prodaju nego ostave sebi. Svjedok je dalje iskazao da on živi u toj garsonijeri te da taj dio tuženiku nije nikada bio predan u posjed. Dalje je naveo da je kupoprodajni Ugovor između stranaka sastavljala arhitektica, koju je upozorio da tužiteljica ne prodaje 1/4 dijela zgrade. Taj Ugovor bio je izmijenjen na način da je arhitektica dodala da ostali dio nekretnine ostaje u vlasništvu tužiteljice, ali nije izmijenila i naznačeni suvlasnički dio koji se prodaje i koji je u Ugovoru ostao opisan kao 1/4 dijela. Prilikom potpisivanja Ugovora svjedok nije primijetio da naznačeni suvlasnički udio nije izmijenjen.

10.1. Saslušani svjedok L. Č. u svom iskazu naveo je da je pomagao

R. Z. preurediti kuhinju i kupaonu u dvorištu u garsonijeru te da je to bilo u vrijeme kada je njegova kćer prodavala stan u prizemlju. Također je naveo da je bio prisutan kada je ona predavala ključeve samo stana u prizemlju, jer su oni uređivali stan u dvorištu. Rekao je da ne bi uređivali taj stan da je i on bio prodan.

10.2. Saslušani svjedok D. K. u svom iskazu naveo je da je radio instalacije za struju prema garsonijeri u dvorištu te da se sjeća da je jednom prilikom došla tužiteljica sa ljudima s kojima je razgovarala o kupoprodaji te da im je objašnjavala da se garsonijera uređuje zbog prodaje, jer da se prodaje samo garsonijera desno od prolaza zgrade, a da će garsonijera u dvorištu lijevo ostati njenom ocu, svjedoku R. Z. Dalje je naveo da je postavljao kontrolno brojilo za struju, kako bi gospodin Z. mogao plaćati struje koliko potroši.

10.3. Saslušani svjedok A. D. u svom iskazu naveo je da je pomagao

s uređenjem garsonijere u dvorištu te da mu je poznato da je svjedok R. Z. kuhinju u dvorištu preuređivao za sebe. Također je naveo da mu je svjedok Z. rekao da se prodaje stan desno.

10.4. Saslušani svjedok D. M. u svom iskazu naveo je da je tuženiku pomagao u traženju i kupnji nekretnine. Bio je prisutan svim dogovorima, potpisivanju Ugovora i primopredaji ključeva te je naveo da je uvijek bio prisutan otac tužiteljice, dok je tužiteljica došla samo na potpisivanje Ugovora. Naveo je da je prilikom dogovora otac tužiteljice pokazivao stan u prizemlju zgrade desno, šupu u dvorištu lijevo, podrum u dvorištu i prednji dio dvorišta te su dogovorili da kupuju cijeli taj dio. U periodu od davanja kapare do sklapanja Kupoprodajnog ugovora otac tužiteljice nadogradio je šupu koja se nalazi u dvorištu lijevo. Naveo je da su prilikom primopredaje ključeva tuženiku bili uručeni ključevi svih prostora pa tako i šupe u dvorištu lijevo i ključevi podruma. Ovo mu je poznato zato što su provjeravali sve ključeve koje je tuženik dobio. U trenutku primopredaje ključeva, šupa u dvorištu lijevo bila je proširena sa 2-3 kvadrata, koliko je bila velika kada je tuženik plaćao kaparu, na otprilike 10 kvadrata, a dobili su ključeve i od te šupe.

11. Sud je prihvatio kao istinite tvrdnje saslušanog svjedoka R. Z. u dijelu u kojem je naveo da su odlučili prodati stan u prizemlju desno te da se nije prodavala garsonijera u dvorištu u kojoj on živi. Naime, ovakav iskaz sukladan je odredbi čl. 3. Ugovora o kupoprodaji prema kojoj je predmet kupoprodaje stan u prizemlju desno dok ostali dijelovi nekretnine ostaju u vlasništvu prodavatelja. Dodatno, u tom smislu iskazivali su i saslušani svjedoci L. Č., D. K. i

A. D.

11.1. Tako je L. Č. u svom iskazu naveo da je pomagao R. Z. preurediti kuhinju i kupaonu u dvorištu u garsonijeru i to u vrijeme kada je njegova kćer prodavala stan u prizemlju. Svjedok D. K. radio je instalacije za struju prema garsonijeri u dvorištu te mu je poznato da je tužiteljica prodavala stan desno u prolazu zgrade, a da je garsonijera trebala ostati njezinom ocu. Svjedok A. D. također je u svom iskazu naveo da je svjedok Z. prostor u dvorištu preuređivao za sebe.

11.2. Ovakve iskaze svjedoka sud je prihvatio kao istinite, jer su isti uvjerljivi i životno logični. Iako su saslušani svjedoci poznanici svjedoka Z., oni su izravno nezainteresirani za ishod postupka, a sud je njihove iskaze ocijenio iskrenima i istinitima.

11.3. Naime, nelogično je da bi tužiteljica uređivala prostor u dvorištu u samostalnu cjelinu u vrijeme prodaje, ako je njezina namjera bila prodati i taj dio, nakon preuređenja potpuno samostalni prostor. Zbog navedenog sud nije prihvatio kao istinit iskaz svjedoka D. M. koji je u svom iskazu naveo da je otac tužiteljice pokazivao kao predmet kupoprodaje i šupu u dvorištu lijevo i podrum u dvorištu desno te koji je iskazao da su tuženiku bili uručeni svi ključevi, uključujući i ključeve od šupe u dvorištu lijevo i podruma desno. Ovakav iskaz svjedoka nelogičan je, a i sam svjedok potvrdio je navode da se prostor u dvorištu lijevo preuređivao u vrijeme prodaje predmetne nekretnine. Naime, on je u svom iskazu naveo da je šupa u dvorištu lijevo u vrijeme plaćanja kapare bila veličine 2-3 kvadrata, a u vrijeme navodne predaje u posjed veličine 10 kvadrata.

11.4. Stoga, dovodeći u vezu iskaze saslušanih svjedoka i tekst čl. 3. Ugovora o kupoprodaji sud zaključuje da je prava volja stranaka bila prodaja samo stana u prizemlju desno, odnosno samo dijela suvlasničkog dijela tužiteljice predmetne nekretnine i to za iznos kupoprodajne cijene navedene u ugovoru. Dakle, da je volja stranaka bila da se proda jedino stan u prizemlju desno za iznos kupoprodajne cijene naveden u ugovoru.

12. Međutim, sud ne nalazi da bi pogrešnim naznačivanjem suvlasničkog dijela nekretnine koji je predmet kupoprodaje bio ostvaren bilo koji zakonom predviđeni razlog za (djelomičnim) utvrđenje ništetnim pravnog posla.

12.1. Naime, prema činjeničnim tvrdnjama iznesenima tijekom postupka tužiteljica svoj zahtjev za utvrđenje ništetnim temelji na tvrdnji da predmetni Ugovor o kupoprodaji ne predstavlja pravu volju stranaka u dijelu naznake suvlasničkog dijela nekretnine, koji je predmet kupoprodaje, jer da je volja tužiteljice bila da se prenese novostvoreni jednosobni stan, ali ne i garsonijera u dvorištu, odnosno 1/8 dijela predmetne nekretnine, a ne 1/4 dijela te nekretnine.

12.2. Dakle, iz činjeničnih navoda tužiteljice slijedi da bi se radilo o mani volje. Neke mane volje uzrokuju ništetnost, a neke pobojnost pravnog posla.

12.3. Iz navoda tužiteljice te iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da bi u konkretnom slučaju ugovor bio sklopljen uporabom sile (mana volje iz čl. 279. st. 3. ZOO-a ili da bi Ugovor o kupoprodaji bio prividan (čl. 285. ZOO), posljedica kojih mana volje bi bila ništetnost pojedinih odredbi ili cijelog ugovora.

12.4. Također ne proizlazi niti da bi došlo do nesporazuma iz odredbe čl. 282. ZOO-a, koji ne predstavlja razlog za ništetnost ugovora, već u tom slučaju ugovor ne bi nastao.

13. Prema utvrđenjima ovog suda u konkretnom slučaju radi se o zabludi i to u pogledu naznake suvlasničkog udjela nekretnine koji je predmet kupoprodaje. Naime, prema činjeničnim utvrđenjima ovoga suda tužiteljica je znala da je predmet kupoprodaje stan u prizemlju desno, jednako tako što je to znao i tuženik. Također, oboje su znali da je za stan u prizemlju desno ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu 19.000 eura. Međutim, u pogledu naznake suvlasničkog udjela nekretnine došlo je do nesvjesnog nesklada između volje i očitovanja tužiteljice.

13.1. U takvoj situaciji tužiteljica je mogla zahtijevati poništaj ugovora, a ne njegovo djelomično utvrđenje ništetnim. Pri tome se ističe kako pojedini ugovor nije moguće djelomično poništiti, već ga je moguće poništiti samo u cijelosti, sa svim posljedicama koje u tom slučaju nastaju - obveza povrata u prijašnje stanje (restitucija) odnosno odgovornost za štetu.

13.2. Kako u konkretnom slučaju nije istaknut tužbeni zahtjev na poništaj spornog ugovora, to je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan.

14. Obzirom na utvrđenje suda da je prava volja stranaka bila prodaja samo stana u prizemlju za kupoprodajnu cijenu u iznosu 19.000 eura navedenu u ugovoru, odbijen je i protutužbeni zahtjev tuženika kao neosnovan u cijelosti.

14.1. Sud nije posebno cijenio iskaz saslušanog svjedoka Ž. B., koji nema saznanja relevantnih za odlučivanje o predmetu spora.

15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao točkama I i II izreke ove presude.

16. Obzirom da niti jedna stranka nije uspjela sa svojim zahtjevom, odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

16.1. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 3. listopada 2022.

Sutkinja:

Ana Štimac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude je dopuštena žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, županijskom sudu.

Dostaviti:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika