Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-654/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Vesne Britvec, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. D. pok. V.1 , OIB: …, iz P., protiv 1. tuženika I. B. pok. A., iz P., kao pravni slijednik A. B.1 pok. J. , pravnog slijednika upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika pok. J. B. I.1 , zastupan po punomoćniku A. V., odvjetniku u Z., 2. tuženika Z. B. pok. B., iz P., pravni slijednik upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika pok. B. B. I., 3. tuženika I. B.2 pok. V. , iz P., kao pravni slijednik pok. V. B., pravnog slijednika upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika pok. J. B. I.2 , 4. tuženika T. B. pok. Š., iz P., kao pravni slijednik pok. Š. B., pravnog slijednika upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika pok. J. B. I.2 , 5. tužene G. M. pok. Š., iz P., kao pravna slijednica pok. Š. B., pravnog slijednika upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika pok. J. B. I.2 , zastupana po punomoćniku A. S., odvjetniku u Z., 6. tužene M. B.1 , ud. S., iz P., kao pravna slijednica pok. S. B., pravnog slijednika upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika pok. P. B. pok. P., 7. tuženika H. B. pok. S., iz P., kao pravni slijednik pok. S. B., pravnog slijednika upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika pok. P. B. pok. P., 8. tužene M. B.2 ud. M., iz P., kao pravna slijednica pok. M. B.3 , pravnog slijednika upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika pok. P. B. pok. P., 9. tuženika A. B.2 pok. M., iz P., kao pravnog slijednika pok. M. B.3 , pravnog slijednika upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika pok. P. B. pok. P., 10. tužene B. B. pok. J.2 , iz P., slijednik upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika pok. J. B., 11. tuženika D. B. pok. I., OIB: …, zastupan po skrbnici Z. B., OIB: …, iz K., osobno i kao pravni slijednik upisane zemljišnoknjižne vlasnice pokojne M. B.4 ud. I. i 12. tuženika V. B. pok. I., iz Z., osobno i kao pravni slijednik upisane zemljišnoknjižne vlasnice pokojne M. B.4 ud. I. (dalje: tuženici), radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-1987/20-23 od 2. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-1987/20-23 od 2. lipnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj A. D. pok. V.1 iz P., OIB: …, stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine oznake k.č.br. 2/8 ZGR upisane u zemljišnoknjižni uložak broj 246 k.o. P., koji dio nekretnine ima površinu od 18 m2, te je na skici sudskog očevida od 1. listopada 2021., izrađene od strane društva G. L. j.d.o.o., označen žutom bojom te likom i točkama A-B-C-D-E-F-A, a što su tuženici dužni priznati i trpjeti, te da tužitelj na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, izvrši prijenos prava vlasništva na dijelu navedene nekretnine na svoje ime, uz istovremeni upis brisanja tog prava na predmetnoj nekretnini s imena tuženika i pravnih prednika tuženika, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj A. D. pok. V.1 iz P., OIB: …, stekao pravo vlasništva dijela nekretnine oznake k.č.br. 2/8 ZGR upisane u zemljišnoknjižni uložak broj 246 k.o. P., koji dio nekretnine ima površinu od 18 m2, te je na skici sudskog očevida od 1. listopada 2021., izrađene od strane društva G. L. j.d.o.o., označen žutom bojom te likom i točkama A-B-C-D-E-F-A, a što su tuženici dužni priznati i trpjeti, te da tužitelj na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, izvrši prijenos prava vlasništva na dijelu navedene nekretnine na svoje ime, uz istovremeni upis brisanja tog prava na predmetnoj nekretnini s imena tuženika i pravnih prednika tuženika, sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju da tuženici 5. G. M. naknadi parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kuna, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku u žali te tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji jedan od alternativno postavljenih tužbenih zahtjeva ili podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna + 25 % na ime PDV-a, odnosno ukupno 1.562,50 kuna.

3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine oznake 2/8 zgr, k.o. P. koji dio nekretnine ima površinu od 18 m2, te je na skici sudskog očevida od 1. listopada 2021., izrađene od strane društva G. L. j.d.o.o., označen žutom bojom te likom i točkama A-B-C-D-E-F-A, što da su tuženici dužni priznati i trpjeti prijenos prava vlasništva na ime tužitelja, uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tuženika i njihovih pravnih prednika.

6. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tužitelja i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijane presude i postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.

7. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj, budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi, te utemeljeni na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

8. Nije osnovan ni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Naime, prvostupanjski sud je pravilnom analizom u postupku provedenih i od stranaka predloženih dokaza, te ocjenom istih u smislu odredbe članka 8. ZPP-a utvrdio sljedeće pravno relevantne činjenice:

- da su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru kao suvlasnici predmetne nekretnine oznake 2/8, k.o. P., u površini 53 m2, koja se sastoji od kuće i dvora upisani prednici tuženika i to J. B. I.1 , B. B. I., J. B. I. , svi za po 1/5 dijela, P. B. pok. P. i J. B. pok. P., obojica za po 1/10 dijela, M. B.4 ud. I. za 2/20 dijela, D. B. pok. I. za 1/20 dijela i V. B. pok. I. za 1/20 dijela, kako proizlazi iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka,

- da je u posjedovnom listu br. 2520 Područnog ureda za katastar Z. kao posjednica predmetne nekretnine upisana pok. majka tužitelja M. D. za 1/1,

- da je tužitelj A. D. nasljednik za cijelo svoje majke M. D., umrle 4. siječnja 2020., kako to proizlazi iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-136/20 od 6. ožujka 2020., prema kojem rješenju ostavinu pok. M. D. čini čest. zgr. 2/8 (kuća i dvorište), površine 53 m2, kao izvanknjižno vlasništvo,

- da je majka tužitelja pok. M. D., kao daroprimatelj 31. kolovoza 2011. sklopila ugovor o darovanju nekretnina sa svojim stricem T. B. pok. J.3 iz P., kao darodavateljem, kojim ugovorom darodavatelj daruje majci tužitelja nekretninu br. 2/8 k.o. P., površine 53 m3, u naravi kuća i dvorište, koji ugovor je ovjeren od strane Zadarske županije, Ureda državne uprave, Službe za opću upravu od 31. kolovoza 2011. pod br. OV br. 156, kako to proizlazi iz priloženog darovnog ugovora,

- da prema odredbi čl. IV. darovnog ugovora daroprimatelj stupa u posjed darovanih nekretnina danom zaključenja ugovora,

- da su prema povijesti posjedovanja predmetne nekretnine Područnog ureda za katastar Z. od 17. siječnja 2012. , prema najstarijim podacima iz 1937. godine, do I. revizije 1955. godine, posjednicima ove nekretnine upisani I. B.3 pok. J. , te J. , P., 3  1

B. i J. B. I.2 (za po 1/5), a ovom revizijom 1955. godine da je upisana M. B. ud. P.. Godine 1990., prema ugovoru o diobi Ov.br. 7/90 (M.U. P.) umjesto M. upisan je T. B. pok. J.3 ,

- da se pred Općinskim sudom u Zadru vodio postupak u pravnoj stvari tužitelja T. B. pok. J.3 (darovatelja) protiv tuženika I. B. pok. A., B. B. I., S. N. pok. J.4 , S. B. pok. P., M. B. , D. B. pok. I. i V. B. pok. I., tuženici 4 i 5 kao nasljednici P. B. pok. P., J. B.2 pok. P. i M. B. ud. I., radi utvrđenja da je tužitelj T. B. stekao valjanu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva iste nekretnine (čest. zgr. 2/8 k.o. P.), darovanjem od svog oca J. B.3 , uz uknjižbu i brisanje postojećeg upisa s imena tuženika, u kojem predmetu je donesena presuda posl. br. P-3139/08 od 31. kolovoza 2016. kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev.

10. Cijeneći sve izvedene dokaze sud prvog stupnja zaključuje da iz iskaza 1. tuženika I. B.1 ne proizlaze relevantne činjenice za donošenje odluke u predmetnoj pravnoj stvari, a s obzirom da isti navodi da ne zna tko je vlasnik ove nekretnine. S druge strane iz iskaza 5. tužene G. M. proizlazi da je upravo ona u posjedu predmeta spora, što je utvrđeno i neposrednim opažanjem suda na održanom očevidu, kada je utvrđeno da ova tužena ima ključ predmetne kuće, koju je za potrebe očevida otključala, te je također utvrđeno da se u kući nesporno nalaze njene stvari, te ista tu nekretninu koristi kao svoju ostavu, a s obzirom da u neposrednoj blizini ima sagrađenu kuću.

11. Nadalje, daljnjom analizom iskaza saslušanih svjedoka 1. i 3. tuženika, te 5. tužene sud utvrđuje i zaključuje da ni majka tužitelja nije bila u posjedu predmeta spora, a niti je to bio darovatelj T. B., već su u posjedu ove nekretnine bili majka i otac 5. tužene G. M., pok. M.6 i Š. B., a prije njih njezini djed i baka J. i A. B., roditelji oca 5. tužene G. M., Š. B., darovatelja T. B., te djeda tužitelja V.2 B., a što osim 5. tužene navodi i 3. tuženik I. B.2 u svom iskazu.

12. Isto tako, prvostupanjski sud iz provedenih dokaza utvrđuje da se tužitelj poziva na to da je pok. T. B. (koji je nesporno živio u Kanadi, a što proizlazi iz spisa poslovni broj P-3139/08, gdje je isti kao tužitelj naveo svoje prebivalište u Kanadi i u kojem spisu je imenovani kao tužitelj tvrdio da je stekao valjanu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine darovanjem od svog oca J.3 B., pok. I.), ovu nekretninu stekao temeljem ugovora o diobi s pok. M. B.7 broj: Ov-7/90, kako je to navedeno u povijesti posjedovanja Područnog ureda za katastar Z. od 17. siječnja 2012.

13. Međutim, iz priloženog ugovora o diobi sklopljenog 24. siječnja 1990. između A. B.3 , pok. P., J. B., pok P. i Z. M., pok. P., J. B. pok. P. i Z. M. pok. P., čiji su potpisi na ovom ugovoru ovjereni kod mjesnog ureda P. pod br. 7/90 24. siječnja 1990., prvostupanjski sud utvrđuje da predmet ovog ugovora nije bila sporna nekretnina oznake 2/8 k.o. P., niti da je stranka ovog ugovora bila pok. M. B.5 , niti pok. T. B., s tim što se napominje da su 3. tuženik I. B.2 i 5. tužena G. M. u svojim iskazima suglasno pojasnili da se majka 5. tužene G. M. zvala M. B.9 pok. Š., dok da je M. B.8 ud. Petra (koja je upisana posjednicom predmetne nekretnine revizijom iz 1955. godine) susjeda koja nema veze s njihovom obitelji. 3. tuženik I. B.2 je u prvom dijelu svog iskaza naveo i da je pok. stric T. B. živio u Kanadi te da je ovu nekretninu dobio 90-tih godina od Z. M. i njene braće koji su potpisali da to nije njihovo, a u daljnjem dijelu svog iskaza je naveo da Z. M. nije s njima u rodu iako se djevojački prezivala B., zbog čega da toj Z. M. ne može biti poznato kako su se njihovi preci dijelili, jer ona nije iz njihovog roda.

14. Konačno sud utvrđuje i zaključuje, temeljem naprijed navedenog da tužitelj na kojem je teret dokaza u postupku nije s uspjehom dokazao da bi darovatelj T. B. stekao vlasništvo predmetne nekretnine sklapanjem ugovora o diobi s pok. M. B.5 , jer isto ne proizlazi iz priloženog diobenog ugovora, ali niti iz ostalih predloženih i provedenih dokaza. Kako nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što sam ima, a u postupku nije dokazano da je darovatelj T. B. stekao pravo vlasništva predmeta spora, nije dokazano da je isti bio u kvalificiranom posjedu predmeta spora, niti da je došlo do prave predaje predmetne nekretnine majci tužitelja, nakon sklapanja darovnog ugovora koji nema propisani oblik to je prvostupanjski sud sasvim pravilno zaključio da u ovom postupku nije dokazano da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine slijedom čega je odbio kao neosnovan njegov tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke.

15. Nadalje, tužitelj u eventualnom tužbenom zahtjevu tvrdi da je stekao vlasništvo nekretnine koja je predmet ovog spora na temelju pravnog posla njegove majke – naprijed navedenog ugovora o darovanju od 31. kolovoza 2011., dakle, na temelju istih činjenica, pa je i eventualni tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da je stekao vlasništvo sporne nekretnine odbijen kao neosnovan, iz svih naprijed navedenih razloga, kao i iz razloga jer se po osnovi stjecanja nekretnine na temelju pravnog posla ne može tražiti utvrđenje stjecanja vlasništva i priznanje istog, budući se vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla stječe upisom u zemljišnoj knjizi, tj. na način kako je to propisano odredbom članka 119. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09).

16. Odredbom članka 482. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08 i 125/11), propisano je da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku, a da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

17. U konkretnom slučaju nije sporno da predmetni ugovor o darovanju od 31. kolovoza 2011. sklopljen između majke tužitelja i T. B. nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, a kako to proizlazi i iz samog ugovora, već je tijekom postupka bilo sporno da li je nakon sklapanja ovog ugovora došlo do prave predaje predmetne nekretnine koja je predmet spora, a koje sve okolnosti je prvostupanjski sud u detaljnom obrazloženju presude raspravio na jasan i određen način, dajući o svim spornim pitanjima jasne i razumljive odgovore, a na koje se upućuje tužitelj da se ovdje bez potrebe ne ponavljaju.

18. Navedena činjenično pravna utvrđenja prvostupanjskog suda ovaj sud prihvaća kao pravilna. Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupnja pravilno je primijenio mjerodavno materijalno pravo, te je u pogledu toga iznio jasne, detaljne i pravno argumentirane razloge, kada je odbio kao neosnovane tužbene zahtjeve tužitelja.

19. Žalbenim navodima tužitelja u kojima tužitelj u bitnom daje svoju ocjenu dokaza suprotstavljajući je ocjeni prvostupanjskog suda, te na svoj način daje svoje viđenje ovog spora, nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja, pravni zaključci i primjena materijalnog prava od strane suda prvog stupnja, a koja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. U razlozima prvostupanjske presude provedeni dokazi ocjenjeni su sukladno odredbi članka 8. ZPP-a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te je prvostupanjski sud na temelju cjelokupnog dokaznog postupka utvrdio koje su činjenice dokazane i utvrđene i za to je naveo valjane i logične razloge.

20. Naime, u ovom postupku nije sporno da je tužitelj svoje tužbene zahtjeve za utvrđenje stjecanja valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine temeljio na tvrdnji da je to pravo stekao nasljeđivanjem svoje majke pok. M. D., koja je istu nekretninu stekla u vlasništvo temeljem ugovora o darovanju sklopljenog s T. b. 31. kolovoza 2011., a pok. T. B. da je ovu nekretninu stekao na temelju ugovora o diobi broj O-7/90, sklopljenim s pok. M. B.5 . Nije sporno da su se 1. tuženik I. B.1 i 5. tužena G. M. u odgovoru na tužbu usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu, a ostali tuženici su se oglušili.

21. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je sud trebao imati u vidu, u konkretnom slučaju situaciju da se jedanaest od dvanaest tuženika koji su srodnici, sumještani i čiji su pravni prednici bili suvlasnici i suposjednici predmetne nekretnine u svezi predmeta spora nisu oglasili i nisu porekli tužitelju pravo vlasništva, dok su dvojica tuženika to izričito priznala. U odnosu na ovaj žalbeni navod potrebno je odgovoriti da je sud pravilno, imajući u vidu pravnu prirodu predmetnog spora, po koju su zemljišnoknjižni suvlasnici nekretnine u postupcima u kojima jedan od njih ili treća osoba traži utvrđenje prava vlasništva na realnom dijelu nekretnine jedinstveni suparničari, a što znači da se zbog prirode pravnog odnosa predmetni spor može riješiti samo na jednak način prema svim tuženicima kao suparničarima, budući se oni u smislu odredbe članka 201. ZPP-a smatraju kao jedna parnična stranka, pa stoga ogluha pojedinih tuženika ne dovodi tužitelja u povoljniji pravni položaj.

22. U odnosu na daljnje bitne žalbene navode tužitelja, u kojima također osporava činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja potrebno je odgovoriti da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju, s obzirom da se tužitelj u svojoj tužbi poziva na rješenje o nasljeđivanju iza smrti svoje majke pok. M. D., pravilno zaključio da rješenje o nasljeđivanju ima značaj presuđene stvari, te djeluje samo u odnosu na stranke koje su sudjelovale u takvom ostavinskom postupku. Kako tuženici nisu nesporno sudjelovali u navedenom ostavinskom postupku iza smrti pok. M. D., to u ovom postupku tuženike ne veže predmetno rješenje o nasljeđivanju u smislu odredbi članka 232. stavak 1. i 3., te članka 138. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15).

23. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da tužitelj predloženim dokazima, a sud je proveo sve predložene dokaze nije dokazao osnovanost svojih tužbenih zahtjeva ni činjenično, ni pravno, a k tome tužitelj se nije niti odazvao sudu iako uredno pozvan kao stranka radi saslušanja, a u cilju eventualne potvrde činjeničnih navoda svoje tužbe.

24. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovu tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

25. S obzirom na naprijed izneseno, a kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja, a ne postoje ni oni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, valjalo je na osnovu odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

26. Kako tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku isti je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

U Gospiću, 3. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić, v.r.