P-1262/20-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-1262/2020-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz P., …, OIB: …, kojeg

zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u S., protiv tuženika A. P.

d.o.o. …, OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici iz

OD G., K. i K. u Z., radi proglašenja ovrhe

nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. srpnja 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja P. B., odvjetničkog vježbenika i zamjenika punomoćnika tuženika A. R., odvjetničkog vježbenika, na ročištu radi objave, dana 3. listopada 2022 .

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj … od 24. rujna 2019.

II Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove ovog postupka."

II Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 5.000,00 kn.

O b r a z l o ž e n j e

1.Dana 21. studenog 2019. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv tuženika radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovog suda broj …. od 24. rujna 2019. Navodi kako je ovrha određena na nekretnini ovdje tužitelja i to na suvlasničkom dijelu od … čest. zem. … K.O. D. P., etažno vlasništvo E-4, koji dio je povezan s cjelinom stana broj 4, "S 4" na drugom katu objekta prikazan žutom bojom, površine 59,43 m2. U bitnom, ističe nedostatak aktivne legitimacije tuženika kao ovrhovoditelja u ovršnom postupku, uz obrazloženje kako se ona temelji na statusnoj promjeni vjerovnika Poslovna ulaganja d.o.o., koji je 21. prosinca 2017. sklopio s tuženikom Ugovor o podjeli i preuzimanju, a kako tuženik uz prijedlog za ovrhu nije dostavio izvadak iz sudskog registra iz kojeg bi bila razvidno da je proveden upis podjele i preuzimanja. Dodaje kako tuženik nije kreditna institucija, stoga nije ovlašten u odnosu na tužitelja, kao fizičku osobu, odnosno kao potrošača, sklapati ugovor o zajmu, tako da su ništetni taj pravni posao i

Sporazum o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava na nekretnini, kao ovršna isprava. Na kraju navodi kako u skladu sa odredbama Zakona o potrošačkom

kreditiranju, sve sporedne tražbine iz ugovora o zajmu, uključujući i ugovorenu kamatu, ne mogu prelaziti najvišu zakonom propisanu kamatu, a u ovom slučaju ona je značajno veća i iznosi 39,50%, kada se uzme u obzir da je ugovorena glavnica od 240.000 eura, a dužnik je po dospijeću bio dužan platiti 334.817,46 eura.

2. U svom odgovoru od 9. srpnja 2020. tuženik se usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te prigovorio nisko označenoj vrijednosti predmeta spora. U bitnom navodi kako je u ovršnom postupku pobijano rješenje o ovrsi doneseno na temelju valjane ovršne isprave, kako je predmetna tražbina s vjerovnika prenesena na tuženika temeljem valjane ovjerene privatne isprave, kako je u sudskom registru upisana podjela društva Poslovna ulaganja d.o.o. odvajanjem s preuzimanjem, smanjenjem temeljnog kapitala, promjena predmeta poslovanja i promjena odredbi društvenog ugovora. S tim u vezi smatra kako je neosnovana tvrdnja o nedostatku aktivne legitimacije tuženika u ovršnom postupku te kako je pogrešan stav tužitelja o Ugovoru o zajmu i kako u ovom slučaju nema mjesta isticanju Zakona o potrošačkom kreditiranju, jer ni tuženik, a ni društvo Poslovna ulaganja d.o.o., kao zajmodavac, nisu financijske institucije i ne bave se kreditiranjem.

3. Na pripremnom ročištu 31. ožujka 2022. sud je odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 100.000,00 kn, a u tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom ovršnog spisa broj Ovr-1208/19, Ugovora o podjeli i preuzimanju te vlasničkog lista od 21. prosinca 2017., analitičke kartice primljenih pozajmica od 21. prosinca 2017., izvadaka iz registra Trgovačkog suda u Zagrebu od 29. listopada 2019., Ugovora o zajmu i Sporazuma o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 11. ožujka 2015. uz plan otplate od 10. ožujka 2015., Rješenja Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku broj 6-St.235/2017 od 16. srpnja 2018. uz prijavu tražbine u stečajnom postupku od 18. svibnja 2018. i tužbe glavnog miješanja od 7. srpnja 2022. s izvatkom iz Registra Trgovačkog suda u Splitu od 7.

srpnja 2022. i Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem hipoteke na nekretnini od 12. ožujka 2015.

4. Punomoćnici stranaka zatražili su naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke zbog kojih bi ovrha pod poslovnim brojem Ovr-1208/2019 bila nedopuštena.

7. Odredbom iz čl. 50. st. 1. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ) propisani su razlozi zbog kojih ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi, dok je odredbom iz čl. 52. st. 3. OZ propisano kako će sud ovršenika uputiti na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga koje navodi u žalbi.

8. Pregledom rješenja o ovrsi br. Ovr-1208/2019 od 24. rujna 2019. razvidno je kako je ovdje tuženik A. P. d.o.o. Z., kao ovrhovoditelj, pokrenuo protiv

ovršenika, ovdje tužitelja I. P. iz P., ovršni postupak radi naplate

novčane tražbine u iznosu od 61.950,60 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zateznom kamatom koja teče od 4. rujna 2018.

do isplate, a sve temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem hipoteke na nekretnini od 11. ožujka 2015., kao ovršne javnobilježničke isprave.

9. Pregledom Zaključka ovog suda br. Ovr-1208/19 od 9. travnja 2020. razvidno je kako je protiv označenog ovršnog rješenja ovršenik I. P. izjavio žalbu kojom osporava aktivnu legitimaciju ovrhovoditelja i kako ga je ovršni sud zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 10. OZ uputio na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

10. Pregledom ugovora o zajmu i Sporazuma o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 11. ožujka 2015. razvidno je kako je zajmodavac P. d.o.o. Z. odobrio zajmoprimcu P. d.o.o. S.

jednokratni zajam u iznosu od 240.000,00 eura s ugovorenom kamatnom stopom koja iznosi 11,99% godišnje. Radi osiguranja te novčane tražbine založni dužnik I. P. zasnovao je u korist zajmodavca založno pravo na nekretnini i to na svom suvlasničkom dijelu od 63/273 čest. zem. 1148/2 Z.U. 6173 K.O. D. P.,

etažno vlasništvo E-4, koji dio je povezan s cjelinom stana broj 4, "S 4" na drugom katu objekta prikazan žutom bojom, površine 59,43 m2.

11. Pregledom Ugovora o podjeli i preuzimanju od 21. prosinca 2017. razvidno je kako je P. d.o.o. Z., kao društvo koje se dijeli, prenio na ovdje

tuženika A. P. d.o.o. Z., kao društvo preuzimatelja, poslovne udjele,

uključujući podjelu i prijenos imovine, prava, obveza i pravnih odnosa, tako da je društvo preuzimatelj postalo ovlaštenik niza potraživanja prema trećim osobama pa tako i prema društvu P. d.o.o. iz S., temeljem Ugovora o zajmu od 11. ožujka 2015. i to založnog prava na nekretnini u vlasništvu založnog dužnika I. P.

iz P., upisanoj u zemljišne knjige O. suda u S., zemljišnoknjižni

odjel S., u Z.U. 6173, K.O. D. P., suvlasnički udio redni broj 4, zk.č.br. 1148/2 K.O. D. P. označena kao stambena zgrada, dvorišne površine 360

m2 i to posebni dio nekretnine koji dio je povezan s cjelinom stana broj 4, "S 4" na drugom katu objekta prikazan žutom bojom, površine 59,43 m2, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, kuhinje i blagovaonice, sobe, sobe i nenatkrivene terase te pripadajuće nenatkriveno parkirno mjesto u prizemlju. Tražbinu stečenu ugovorom iz prosinca 2017. A. P. d.o.o. prijavio je u stečajnom postupku koji se vodi u odnosu na dužnika P. d.o.o. u stečaju, kako to proizlazi iz prijave tražbine od 18. svibnja 2018.

12. Pregledom Izvatka iz Registra T. suda u Z. za P.

d.o.o. Z. od 29. listopada 2019. razvidno je kako je gore označeni

Ugovor o podjeli i preuzimanju odobren od skupštine ovog trgovačkog društva i upisan te je na temelju njega provedena podjela, odnosno odvajanje dijela imovine, na trgovačko društvo A. P. d.o.o.

13. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako u ovom slučaju ovršnu ispravu predstavlja ugovor o zajmu koji su 11. ožujka 2015. sklopili zajmodavac P. ulaganja d.o.o. Z. i zajmoprimac P. d.o.o. S.. Ovdje tužitelj I. P. založni je dužnik temeljem Sporazuma o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 11. ožujka 2015., koji su sudionici ugovora o zajmu sklopili radi osiguranja zajmodavčeve tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini u suvlasništvu više fizičkih osoba kao založnih dužnika, među kojima je i tužitelj. Slijedom toga, prije svega valja navesti kako je ugovor o zajmu sklopljen između pravnih osoba, a ne između fizičke i pravne osobe, tako da je valjalo cijeniti odredbu iz čl. 2. st. 1. toč. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16, dalje ZPK) po kojoj je potrošač isključivo fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ovim zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja. Kod činjenice da zajmoprimac P. d.o.o. S. nije fizička osoba, ne može se smatrati potrošačem u smislu citirane zakonske odredbe, niti taj status pripada tužitelju, jer nije ugovorna strana, tako da ovoj pravnoj stvari nema mjesta primjeni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16, dalje ZPK). U takvim okolnostima, pogrešan je stav tužitelja, a s tim u vezi promašen je i njegov tužbeni navodi kako je u ovom slučaju predmetnim ugovorom o zajmu ugovorena kamatna stopa veća od one propisane odredbama ZPK.

14. Što se tiče prigovora nedostatka aktivne legitimacije ovrhovoditelja, valjalo je uzeti u obzir odredbu iz čl. 32. st. 1. OZ prema kojoj se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili je na nju prešla na drugi način. Kako je već ranije navedeno, tuženik je priložio Ugovor o podjeli i preuzimanju od 21. prosinca 2017. iz kojeg jasno proizlazi kako je tražbina trgovačkog društva P. d.o.o. prema dužniku P. d.o.o. pa tako i prema

založnom dužniku I. P., prešla na novog vjerovnika A. P. d.o.o.,

kako je taj prijenos upisan u registar nadležnog trgovačkog suda i kako je tražbina novog vjerovnika prijavljena u stečajnom postupku koji se vodi prema dužniku P.

d.o.o. Dakle, tuženik je dokazao kako je u trenutku podnošenja ovršnog prijedloga 15.

srpnja 2019. bio ovlašten zahtijevati od dužnika pa tako i od založnog dužnika, ispunjenje novčane tražbine u cijelosti, a s tim u vezi bio je i aktivno legitimiran pokrenuti ovršni postupak protiv tužitelja radi prisilnog ispunjenja obveze, radi čega se ovaj prigovor tužitelja drži neutemeljenim i proizvoljnim.

15. U skladu s iznesenim, sud drži kako predmetna tužba nema valjanog zakonskog uporišta, budući se nisu ostvarile pretpostavke zbog kojih bi ovrha pod poslovnim br. Ovr-1208/2019 bila proglašena nedopuštenom. Naime, tužitelj do zaključenja raspravljanja nije priložio dokaze koji bi nedvojbeno ukazivali da su u ovršnom postupku učinjene kakve nepravilnosti, da je predmet ovrhe, a u ovom slučaju nekretnina u P., izuzeta od ovrhe, da isprava na kojoj se temelji ovršni postupak nije ovršna ili da je naknadno na bilo kakav način stavljena izvan snage ili bez pravnih učinaka, odnosno da je tražbina prestala. Konačno, iz činjeničnog supstrata ne nalazi se elemenata ništetnosti ugovora o zajmu od 11. ožujka 2015. na što sud pazi i po službenoj dužnosti, a na izneseno utvrđenje nema pravnog značaja ni podnesak priložen spisu 7. srpnja 2022. naslovljen kao "Tužba glavnog miješanja" kojom su treće osobe D., B., M., V. i D. P. iz P., ustali protiv ovdje

parničnih stranaka te trećih osoba V. B., M. G. i V. M.,

kao tuženika, radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o zajmu i Sporazuma o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 11. ožujka 2015.. Naime, iz sadržaja ovog podneska jasno je kako se ne radi o tužbi glavnog miješanja, već o posebnoj tužbi koju je sud izvanraspravnom odlukom izdvojio iz predmetnog spisa, nakon čega je zavedena pod novim poslovnim brojem.

16. Na temelju iznesenog, sud smatra kako osporavani ovršni postupak nema nikakvih zakonskih nedostataka, stoga je postavljeni tužbeni zahtjev valjalo odbiti u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

17. S obzirom na ishod postupka, tuženiku u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) pripada pravo na naknadu troška koji je

bio osnovan i neophodan za vođenje i okončanje parnice. Tako mu je priznat sastav odgovora na tužbu od 9. srpnja 2020. i podneska od 29. lipnja 2022. te zastupanja na ročištima održanim 31. ožujka i 7. srpnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku

radnju, a sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1.Tbr. 9 toč. 1.i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15)

. Dakle, priznat mu je trošak u iznosu od 4.000,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV, stoga je tužitelju valjalo naložiti trošak tuženika u iznosu od 5.000,00 kn, kako je i odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 3. listopada 2022.

S U D A C

Branko Malenica,v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istih. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka.