Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-175/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. Š. K., OIB:…, zastupane po opunomoćeniku M. Š., odvjetniku iz V. G., protiv tuženika O. š.

I. B., D. S., OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv dijela presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5019/2021-8 od 11. ožujka 2022., 3. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5019/2021-8 od 11. ožujka 2022. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici plati naknadu parničnog troška u iznosu od 1.875,00 kn (jednu tisuću osamsto sedamdeset i pet kuna) sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"Nalaže se tuženiku O. š. I. B. da tužiteljici S. Š. K. isplati iznos od 8.474,00 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 616,65 kn od 16.02.2016. do isplate;

- na iznos od 643,09 kn od 16.03.2016. do isplate;

- na iznos od 656,91 kn od 16.04.2016. do isplate;

- na iznos od 672,02 kn od 16.05.2016. do isplate;

- na iznos od 669,23 kn od 16.06.2016. do isplate;

- na iznos od 646,26 kn od 16.07.2016. do isplate;

- na iznos od 658,21 kn od 16.08.2016. do isplate;

- na iznos od 654,19 kn od 16.09.2016. do isplate;

- na iznos od 664,12 kn od 16.10.2016. do isplate;

- na iznos od 666,14 kn od 16.11.2016. do isplate;

- na iznos od 611,30 kn od 16.12.2016. do isplate;

- na iznos od 648,56 kn od 16.01.2017. do isplate;

- na iznos od 667,32 kn od 16.02.2017. do isplate;

sve po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kao i parnični trošak u iznosu od 1.875,00 kn zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 11. ožujka 2022. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv dijela presude kojim je odlučeno o trošku postupka žali se tužiteljica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sve iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijani dio preinači.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je donesenom presudom usvojio tužiteljičin tužbeni zahtjev te je tuženiku naložio da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kn.

5.1. Tužiteljica se žali zbog toga što joj nije dosuđen trošak podneska od 25. siječnja 2022. kojim je ona odgovorila na navode tuženikovog odgovora na tužbu. Poziva se na odredbu Tbr. 8/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22.) i smatra da je njome jasno propisano da se za podnesak kojim se odgovara na navode iz odgovora na tužbu dosuđuje nagrada kao i za tužbu i stoga smatra da joj je za taj podnesak trebalo dosuditi zatraženi trošak.

5.2. Prvostupanjski sud tužiteljici nije dosudio zatraženi trošak tog podneska jer je našao da u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a nije bio potreban za vođenje parnice jer je u tom podnesku tužiteljica ponovila svoje navode iz tužbe i navode koji predstavljaju pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske pa je tužiteljica isto mogla iznijeti i na pripremnom ročištu.

5.3. Iz tužiteljičinog podneska od 25. siječnja 2022., kojim je odgovorila na navode tuženikovog odgovora na tužbu, proizlazi da je u navodima tog podneska iznijela iste pravne stavove koje je iznijela i u tužbi zbog čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da taj podnesak u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a nije bio potreban za vođenje parnice obzirom da je tim podneskom tužiteljica ponovila navode iz tužbe glede primjene materijalnog prava proširivši ih malo sa navođenjem sudske prakse. Zbog toga taj žalbeni razlog nije osnovan.

6. Tužiteljica se nadalje žali zbog toga što joj nije dosuđen trošak sastava podneska od 26. siječnja 2022. Navodi da tim podneskom nije samoinicijativno ispravila pogrešan zbroj pojedinačno tuženih iznosa, kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud, već je istim specificirala tužbeni zahtjev nakon što je tuženik u spis dostavio vlastiti obračun tužiteljičinih tražbina.

6.1. Tužiteljica je tim podneskom doista specificirala svoj tužbeni zahtjev postavljen u tužbi, ali na način da je zatražila da se tuženiku naloži da joj plati iznos od 8.474,00 kn umjesto iznosa od 8.474,01 kn. Dakle, razlika između tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi i specificiranog tužbenog zahtjeva je 1 lipa, a do razlike je došlo zbog toga što je tužiteljica u tužbi pogrešno zbrojila pojedine mjesečne tražbine. Pozivanje tužiteljice na to da je specificirala tužbeni zahtjev nakon što je tuženik u spis dostavio vlastiti obračun tužiteljičinih tražbina nije osnovano jer nema nikakve razlike između pojedinih mjesečnih tražbina koje je tužiteljica zatražila tužbom i tuženikovog izračuna tužiteljičinih tražbina pa je potreba za specifikacijom tužbenog zahtjeva nastala isključivo zbog tužiteljičinog pogrešnog zbroja pojedinih mjesečnih iznosa tražbina. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je do potrebe sastava tog podneska došlo zbog tužiteljičine greške pa stoga ne postoji dužnost tuženika da joj naknadi trošak sastava tog podneska pa taj žalbeni razlog nije osnovan.

7. Zbog navedenih razloga je tužiteljičina žalba odbijena kao neosnovana na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđen je dio prvostupanjske presude kojim je odlučeno o trošku postupka.

Koprivnica, 3. listopada 2022.

Sudac

Veljko Kučeković v. r.