Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 26 Gž Ovr-490/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu u postupku predlagatelja osiguranja A. G., OIB:…, iz Đ., kojeg zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u Đ., protiv ovršenice N. G., OIB:… iz Đ., radi osiguranja određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu broj Ovr-608/2022-3 od 8. rujna 2022., dana 3. listopada 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja osiguranja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu broj Ovr-608/2022-3 od 8. rujna 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:

„Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere od 22. kolovoza 2022. koji glasi:

„1. Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivnici osiguranja u iznosu od ukupno 212.000,00 EUR, zajedno s troškovima postupka, određuje se osiguranje privremenom mjerom tako što se nalaže:

- E. b. d.d. R.,

- P. b. Z. d.d.,

- Z. b. d.d.,

da uskrate protivniku osiguranja ili trećoj osobi, da na temelju naloga protivnika osiguranja vrše isplatu novčanih iznosa koji se nalaze na računima navedenim u toč.

2. ovog prijedloga.

2. Ova privremena mjera traje do pravomoćnosti presude u postupku koji će radi naplate tražbine predlagatelj osiguranja pokrenuti protiv protivnika osiguranja.

3. Predlagatelj osiguranja mora podnijeti tužbu radi opravdanja mjere, u roku od 15 dana, računajući od dana kada predlagatelju osiguranja bude dostavljan prijepis rješenja.“

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija predlagatelj osiguranja navodeći da žalbu izjavljuje iz svih zakonom dopuštenih razloga, te predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti rješenje i prihvatiti prijedlog, odnosno ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba predlagatelja osiguranja nije osnovana.

4. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je predlagatelj osiguranja podnio sudu prijedlog za određivanje privremene mjere u kojem navodi da su stranke sklopile brak 2016. i da je protivnica osiguranja prekinula bračni život i odselila iz kuće predlagatelja osiguranja, da je tijekom braka svu gotovinu koju je zaradio prije sklapanja braka radeći u inozemstvu i novčana sredstva koja je ostvarivao iz inozemne mirovine uplatio na račun protivnice osiguranja, a da je ona nakon prekida zajedničkog života bez njegovog znanja i odobrenja raspolagala novčanim sredstvima. Protivnica osiguranja ima otvorene račune kod E. b. d.d., P. b. Z. d.d. i Z. b. d.d. te je izdala nalog E. b. d.d. da s njezinom računa isplati 100.000,00 EUR-a osobi pod imenom M. P. na njezin račun kod D. V. EG D.. Nadalje, iz obrazloženja proizlazi da je predlagatelj dopunio prijedlog u podnesku od 23. kolovoza 2022. u kojem ističe da svi računi na kojima je predloženo osiguranje glase na protivnicu osiguranja i da ih je otvorila za vrijeme trajanja braka jer je do tada živjela u Nj. i da novčana sredstva koja se na njima nalaze predstavljaju bračnu stečevinu pa podnošenje prijedloga ima za cilj spriječiti protivnicu osiguranja da raspolaže dijelom bračne stečevine koja pripada predlagatelju osiguranja.

5. Polazeći od sadržaja prijedloga i priloženih materijalnih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje da iz vjenčanog lista proizlazi da su stranke sklopile brak 2016., da iz izvješća E. b. d.d. proizlazi da je protivnica osiguranja izdala nalog banci da sa svog računa na račun M. P. prenese iznos od 100.000,00 EUR-a i da je predlagatelj osiguranja 18. srpnja 2022. opozvao punomoć protivnici osiguranja da raspolaže po tekućem kunskom računu za umirovljenike i po tekućem deviznom računu E. b. d.d. R., te primjenjujući čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., u daljnjem tekstu: OZ) zaključuje da predlagatelj osiguranja nije dokazao postojanje novčane tražbine prema protivnici osiguranja, a slijedom toga niti da raspolaganje s računa protivnice osiguranja u korist treće osobe predstavlja opasnost u smislu citirane zakonske odredbe. Predlagatelj osiguranja nije priložio dokaze (izvode iz računa banaka) iz kojih bi proizlazio prijenos novčanih sredstava s računa predlagatelja osiguranja na račun protivnice osiguranja, niti da je njegovo mirovinsko primanje uplaćivano na račun protivnice osiguranja, iz čega slijedi da nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine prema protivnici osiguranja, pri čemu sami navodi iz prijedloga (i dopune) ne mogu biti dokaz o postojanju tražbine pa je sud odbio prijedlog za osiguranje.

6. U žalbi predlagatelj sadržajno ponavlja navode iz prijedloga – da su stranke sklopile brak 2016. i da je zajednički život stranaka prestao unatrag dva mjeseca kada je protivnica osiguranja odselila u Nj. gdje je živjela prije sklapanja braka, da je protivnica osiguranja otvorila u Republici Hrvatskoj račune na koje su tijekom trajanja braka ulagana zajednička sredstva stranaka, te da je tim novčanim sredstvima raspolagala bez znanja i odobrenja predlagatelja osiguranja. Kako novčana sredstva predstavljaju bračnu stečevinu temeljem Obiteljskog zakona, to je protivnica osiguranja raspolagala i dijelom novčanih sredstava koja njemu pripadaju. Protivnica osiguranja je izdala nalog E. b. d.d. da se s računa u toj banci novčani iznosi od 100.000,00 EUR, 8.428,21 EUR, 4.588,86 EUR i 3.270,80 CHF prenesu na račun njezine kćeri pa kako je time protivnica osiguranja raspolagala s imovinom koja predstavlja bračnu stečevinu i da je sud zanemario čl. 344. st. 3. OZ-a koji propisuje da ako bi se tražbina imala ostvarivati u inozemstvu da se smatra da postoji opasnost iz st. 1. iste zakonske odredbe, to smatra da su ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere.

7. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u okviru žalbenih navoda predlagatelja osiguranja i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, time da predlagatelj osiguranja niti sadržajno a niti prema zakonskom određenju ne ukazuje na ijednu od bitnih povreda odredaba parničnog/ovršnog postupka.

8. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilnom primjenom materijalnog prava zaključio da nisu ispunjenje pretpostavke za određivanje privremene mjere kako je to predložio predlagatelj osiguranja.

9. Odredbom čl. 344. OZ-a propisano je da privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati (1); predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu (2); smatra se da opasnost iz stavka 1. ovoga članka postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu (3).

10. Obzirom je predlagatelj uz prijedlog priložio vjenčani list iz kojeg proizlazi da su stranke sklopile brak 11. studenog 2016. i potvrdu E. b. d.d. da je s računa koji glasi na protivnicu osiguranja N. G. po njezinom nalogu isplaćeno 100.000,00 EUR na račun M. P., kao i iznosi od 4.588,86 EUR, 3.270,01 CHF i 8.428,21 EUR, to niti iz jednog dokaza ne proizlazi vjerojatnost da predlagatelj osiguranja ima tražbinu prema protivnici osiguranja u visini od 212.000,00 EUR. Navodi iz prijedloga koji se odnose na tvrdnju da je predlagatelj osiguranja nakon sklapanja braka s protivnicom osiguranja svoju ušteđevinu položio na njezin račun i da je primao inozemnu mirovinu na njezin račun nisu učinjeni vjerojatnim jer za isto nije priložen niti jedan dokaz kojim bi isto bilo potkrijepljeno do razine vjerojatnosti, pa se postojanje tražbine bazira jedino na činjeničnim navodima iz prijedloga za osiguranje, dok se visina tražbine za koju je predloženo osiguranje u iznosu od 212.000,00 EUR ne bazira niti na prijedlogu obzirom predlagatelj osiguranja ni na koji način nije obrazložio visinu tražbine koju ima s osnova bračne stečevine prema protivnici osiguranja. Isto tako nisu potkrijepljene dokazom tvrdnje da protivnica osiguranja ima otvorene račune u P. b. Z. d.d. i Z. b. d.d.

11. Osim toga valja ukazati da iz priloženih isprava s lista 12 i 13 spisa, kojima je predlagatelj osiguranja opozvao punomoć kojom je ovlastio protivnicu osiguranja na raspolaganje po računima u vlasništvu predlagatelja osiguranja, je evidentno da predlagatelj u E. b. d.d. ima tekući kunski račun za umirovljenike i tekući devizni račun, pa je nelogično da su inozemna mirovina i novčana sredstva koja je stekao radom u inozemstvu uplaćivana na račun u vlasništvu protivnice osiguranja kada je predlagatelj osiguranja imao za istu svrhu otvorene račune na svoje ime.

12. Obzirom na navedeno prvostupanjski sud je pravilno zaključio da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine i da stoga nisu ispunjeni uvjeti za donošenje privremene mjere u smislu čl. 344. st. 1. OZ-a.

13. Stoga je ovaj sud odbio žalbu predlagatelja osiguranja i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, potvrdio prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 3. listopada 2022.

Sutkinja

Sanja Bađun v.r.