Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: 17 Gž Ovr-21/21-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, a na prijedlog sudske savjetnice Dore Prpić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja K. W., A., B., OIB: ..., zastupan po punomoćnicima iz odvjetničkog ureda B., D. i p. u Z., protiv ovršenika D. B. iz N., H., OIB: ..., radi naplate novčane tražbine prodajom nekretnine, odlučujući o žalbama ovrhovoditelja i odvjetnika D. V. kao zamjenika ranije privremene zastupnice ovršenika D. A., odvjetnice u P., podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj Ovr-912/2015-154 od 13. prosinca 2019., 3. listopada 2022.

r i j e š i o  j e

I.Odbijaju se žalbe ovrhovoditelja i odvjetnika D. V., kao zamjenika ranije privremene zastupnice ovršenika D. A., kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Ovr-912/2015-154 od 13. prosinca 2019. u točki I. i II. izreke do iznosa od 3.125,00 kuna/414,76 eura[1] (tri tisuće sto dvadeset pet kuna/četiristo četrnaest eura i sedamdeset i šest centi).

II. Djelomičnim uvažavanjem žalbe ovrhovoditelja citirano rješenje se preinačuje u točki I. izreke i rješava:

Odbija se zahtjev privremene zastupnice D. A. za priznavanjem naknade za zastupanje u iznosu od 16.689,37 kuna/ 2.215,06 eura¹ (šesnaest tisuća šesto osamdeset devet kuna i trideset i sedam lipa/dvije tisuće dvjesto petnaest eura i šest centi).

III. Odbija se zahtjev odvjetnika D. V., kao zamjenika ranije privremene zastupnice ovršenika D. A., za naknadu troškova žalbenog postupka i troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem je u točki I. izreke privremenoj zastupnici ovšenika, odvjetnici D. A. priznata naknada zastupanja u iznosu od 19.814,37 kuna te je naloženo ovrhovoditelju da se predmetni iznos isplati, dok je u točki II. izreke određen daljnji ovršni trošak ovrhovoditelju u iznosu od 19.814,37 kuna na ime priznate naknade za rad privremenog zastupnika ovršenika zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv tog rješenja žale se ovrhovoditelj i odvjetnik D. V. kao zamjenik ranije privremene zastupnice ovršenika D. A..

3. Ovrhovoditelj pobija prvostupanjsko rješenje u cijelosti izrijekom ne navodeći iz kojeg žalbenog razloga te smatra da se pravno shvaćanje zauzeto na zajedničkoj sjednici predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenog 2018., a na koje shvaćanje se prvostupanjski sud poziva, odnosi na predujmljivanje troškova privremenog zastupnika te ističe da ovršenik u ovom postupku nije nepoznata boravišta čime osporava odluku prvostupanjskog suda kojom je postavljen privremeni zastupnik ovršeniku. Ističe da ako sredstva za rad privremenog zastupnika nisu bila predujmljena od strane ovrhovoditelja prije nego li se ovršenik pojavio pred sudom, nakon što je ovršenik postao dostupan pred sudom i dao punomoć za zastupanje istoj privremenoj zastupnici, odnosno sada punomoćnici, prestaje postojati razlog za donošenje rješenja kojim bi se od ovrhovoditelja tražilo predujmljivanje troškova za rad privremenog zastupnika. Napominje da su pobijanim rješenjem priznati troškovi sastava žalbe i prijedloga za odgodu ovrhe, a koji su odbačeni, odnosno odbijeni slijedom čega smatra da prvostupanjski sud nije pravilno odmjerio potrebne troškove za vođenje ovog postupka u smislu članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14.; dalje u tekstu: ZPP) te osporava dosuđeni iznos poreza na dodatnu vrijednost. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i odbije zahtjev privremene zastupnice na naknadu troškova.

4. Odvjetnik D. V., kao zamjenik ranije privremene zastupnice ovršenika D. A., pobija prvostupanjsko rješenje iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 2. u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a. Ističe da, a budući je u vrijeme kad je imenovana privremena zastupnica postupala u ovom postupku ovrhovoditelj bio B. K. d.o.o., je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo obvezavši sadašnjeg ovrhovoditelja na predujam troškova privremene zastupnice. Smatra da su ovrhovoditelj i B. K. d.o.o. solidarno odgovorni za isti predujam. Nadalje, ističe da je pogrešan stav prvostupanjskog suda prema kojem je naknada privremenog zastupnika umanjena za 50% s obzirom da se Pravilnik o visini iznosa i načinu isplate naknade skrbnika, a na koji se prvostupanjski sud poziva, ne primjenjuje u ovom predmetu, pa drži da privremenoj zastupnici pripada naknada u punom iznosu sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Konačno, u odnosu na odbijeni trošak naknade privremene zastupnice ističe da je sud prije odbijanja zatraženog troška trebao pozvati istu na dostavu dokaza ukoliko je to smatrao potrebnim. Predlaže preinačenje pobijane odluke na način da se u cijelosti usvoji zatraženi trošak te obveže na isplatu na teret državnog proračuna ili, alternativno, na teret B. K. d.o.o. i ovrhovoditelja solidarno.

5. Žalba ovrhovoditelja je djelomično osnovana, dok je žalba odvjetnika D. V. kao zamjenika ranije privremene zastupnice ovršenika D. A. neosnovana.

6. Pobijanim rješenjem, prvostupanjski sud je ranijoj privremenoj zastupnici ovršenika D. A. priznao kao potreban trošak sastava žalbe nakon proteka roka od 27. travnja 2017. i trošak sastava prijedloga za odgodu ovrhe od 28. travnja 2017., a koje troškove je odmjerio na temelju odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje u tekstu: Tarifa), te umanjivši tako odmjerene troškove za 50% na temelju Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika („Narodne novine“ broj 5/14.; dalje u tekstu: Pravilnik), u ukupnom iznosu od 19.814,37 kuna. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem očito odbio zatraženi trošak privremene zastupnice u odnosu na dva dopisa ovršeniku od 14. studenog 2016. i trošak poštarine za slanje istih dopisa s obrazloženjem da u spisu nema dokaza za navedene troškove, kao i trošak uvida u spis 14. studenog 2017. budući da u spisu ne postoji službena zabilješka o navedenoj radnji.

6.1. Prvostupanjski sud je pozivom na pravno shvaćanje broj SU IV-148/2018 od 21. studenog 2018. zauzeto na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 21. studenog 2018. prema kojem je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan predujmiti tužitelj, a troškovi predujma ulaze u parnični trošak, s time da je tuženik, kojem je postavljen privremeni zastupnik, dužan nadoknaditi te troškove tužitelju, naložio ovrhovoditelju isplatu naknade za zastupanje ranijoj privremenoj zastupnici ovršenika D. A. u iznosu od 19.814,37 kuna, te u istom iznosu ovrhovoditelju odredio daljnji ovršni trošak postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja do isplate.

7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba postupka iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, u svezi sa člankom 381. ZPP-a, koji se propisi primjenjuju u ovršnom postupku sukladno odredbi članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13. i 93/14.; dalje u tekstu: OZ), ovaj sud utvrdio je da donošenjem pobijanog rješenja nije ostvarena niti jedna od tih bitnih postupovnih povreda.

8. Osnovano se ovrhovoditelj žalbom poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

9. Naime, osnovani su žalbeni navodi ovrhovoditelja kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 155. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a kada je priznao potrebnim trošak sastava žalbe nakon proteka roka od 27. travnja 2017. budući da iz stanja spisa proizlazi da je ista odbačena kao nedopuštena. Naime, u situaciji kad je žalba nakon proteka roka odbačena kao nedopuštena jer se ista uopće nije odnosila na razloge zbog kojih se žalba nakon proteka roka sukladno odredbi članka 53. stavka 1. OZ-a može podnijeti, kao u ovom predmetu, trošak sastava takve žalbe ne može se smatrati potrebnim za vođenje ovršnog postupka.

10. Nadalje, suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, pravilno se prvostupanjski sud poziva na pravno shvaćanje zauzeto na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj SU IV-148/2018 od 21. studenog 2018. prema kojem je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan predujmiti tužitelj, a troškovi predujma ulaze u parnični trošak, s time da je tuženik kojem je postavljen privremeni zastupnik, dužan nadoknaditi te troškove tužitelju. Odluke u pobijanom rješenju donesene su u skladu s citiranim pravnim shvaćanjem budući da je prvostupanjski sud u točci I. izreke naložio ovrhovoditelju isplatu priznatih troškova privremenoj zastupnici, a u točci II. izreke navedene troškove privremene zastupnice priznao ovrhovoditelju kao ovršni trošak sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja pobijanog rješenja, slijedom čega je u suštini obvezao ovrhovoditelja predujmiti troškove privremenoj zastupnici, te iste troškove priznao kao ovršni trošak i naložio ovršeniku da isti naknadi ovrhovoditelju u smislu članka 14. stavka 4. OZ-a budući da su bili potrebni za predmetnu ovrhu.

11. U odnosu na žalbene navode ovrhovoditelja kojima osporava rješenje o postavljanju privremene zastupnice ovršeniku, za istaknuti je da se ne može s uspjehom ovom žalbom pobijati pravilnost i zakonitost tog rješenja.

12. Neosnovani su žalbeni navodi odvjetnika D. V. kao zamjenika ranije privremene zastupnice ovršenika D. A. kojima ističe da je pobijano rješenje trebalo biti doneseno u odnosu na B. K. d.o.o. kao ranijeg ovrhovoditelja u ovom ovršnom postupku budući da je privremena zastupnica radnje za koje joj je priznata naknada troškova poduzimala u vrijeme kad je imenovani bio ovrhovoditelj. Navedeno iz razloga što je K. W. ustupom tražbine od strane B. K. d.o.o. sukladno članku 32. stavku 3. OZ-a stupio u procesnu poziciju ovrhovoditelja, te je time B. K. d.o.o. prestao biti stranka u ovom postupku pa privremena zastupnica nema pravo potraživati troškove za rad od B. K. d.o.o., već upravo od K. W. kao sadašnjeg ovrhovoditelja.

13. Žalbeni navodi odvjetnika D. V., kao zamjenika ranije privremene zastupnice ovršenika D. A., kojim osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na trošak dva dopisa ovršeniku od 14. studenog 2016. te trošak poštarine za isti dopis i trošak uvida u spis od 14. studenog 2017., nisu osnovani, budući da u spisu nema dokaza da su isti učinjeni, pri čemu su neosnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud bio dužan prije odbijanja zatraženog troška pozvati privremenu zastupnicu na dostavu dokaza o učinjenim troškovima, budući da sud o troškovima odlučuje na temelju određenog zahtjeva sukladno članku 164. stavku 1. ZPP-a, bez raspravljanja pa je privremena zastupnica o obavljenim radnjama o kojima nema dokaza u spisu predmeta trebala iste dostaviti zajedno sa zahtjevom za naknadu troškova.

14. Neosnovan je žalbeni navod odvjetnika D. V., kao zamjenika ranije privremene zastupnice ovršenika D. A., kojim ističe da je prvostupanjski sud pogrešno umanjio priznate troškove privremene zamjenice za 50% prema Pravilniku o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika. Naime, prema zaključku poslovni broj Su IV-87/2022 usvojenom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. odvjetnik koji je postavljen za privremenog zastupnika (sukladno članku 84. ZPP-a) ima pravo na naknadu za rad na temelju Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika, u iznosu od 50% nagrade za rad koja bi mu pripadala sukladno Odvjetničkoj tarifi, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno priznao naknadu za rad ranijoj privremenoj zastupnici u iznosu od 50% naknade za rad koja bi joj pripala prema Tarifi.

15. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno odmjerio trošak sastava prijedloga za odgodu ovrhe, a kako se to osnovano žalbom poziva odvjetnik D. V., kao zamjenik ranije privremene zastupnice ovršenika D. A.. Odredbom Tbr.11.t.4 Tarife, na koju se pravilno poziva prvostupanjski sud, propisano je da odvjetniku za sastav prijedloga za odgodu ovrhe pripada 50% naknade iz Tbr. 7.t.1., 3. i 6., ali ne više od 500 bodova, dok je odredbom Tbr. 7.t.1. Tarife propisano da ako vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 500.000,00 kuna do iznosa od 5.000.000,00 kuna, odvjetnik pored nagrade od 500 bodova ima pravo obračunati nagradu od 1 boda na svakih započetih 1.000,00 kuna. Uzevši u obzir da je vrijednost predmeta spora 2.671.059,93 kune te je privremena zastupnica osnovano zatražila naknadu troška za sastav prijedloga za odgodu ovrhe u visini 500 bodova, a što pomnoženo sa vrijednošću boda iznosi 5.000,00 kuna, a uz obračunati porez na dodanu vrijednost u skladu s Tr.42 Tarife iznosi 6.250,00 kuna. Budući da privremenoj zastupnici pripada naknada za rad u iznosu 50% naknade za rad koja bi joj pripala prema odredbama Tarife to istoj pripada naknada troška za sastav prijedloga za odgodu ovrhe u visini od 3.125,00 kuna, a ne 3.120,00 kuna kako je to odmjerio prvostupanjski sud.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju članka 380. stavka 1. točki 2. i 3. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

17. Budući da odvjetnik D. V. kao zamjenik ranije privremene zastupnice ovršenika D. A. nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka sukladno članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, kao i zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu kao nepotreban u smislu odredbe članka 155. ZPP-a.

U Rijeci 3. listopada 2022.

Sutkinja

Ingrid Bučković