Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1592/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu po sudcu tog suda Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke koju je izradila viša sudska savjetnica-specijalist Marijana Ostojić Kavain, u građanskopravnoj stvari tužiteljice M. M. iz Z., OIB: ..., zastupana po punomoćniku V. Z., odvjetniku iz R., protiv tuženika 1. Grad O., O., OIB: ... i 2. K. d.o.o. iz J., OIB: ..., radi uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P- 902/2022-6 od 17. kolovoza 2022., dana 3. listopada 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-902/2022-6 od 17. kolovoza 2022.
Obrazloženje
1.Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor tužiteljice na rješenje ovog suda gornji poslovni broj P-902/2022-2, od dana 8. srpnja 2022. kao neosnovan.
2.Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužiteljica pobijajući to rješenje zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje kao i prvostupanjsko rješenje poslovni broj P-902/2022-2.
3. Žalba tužitelja nije osnovana.
4. Iz stanja spisa proizlazi sljedeće:
- kako je tužiteljica, zastupana po odvjetniku, 8. srpnja 2022. u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava sudu podnijela tužbu;
- da je pristojbena osnovica iznosila 11.000,00 kuna, dok je nominalni iznos pristojbe iznosio 400,00 kuna;
- kako je tužiteljica, temeljem korištenja sustava e-komunikacije, ostvarila oslobođenje u visini od 50%;
- kako je tužiteljica iznos od 200,00 kune uplatila 8. srpnja 2022.,
- kako je prvostupanjski sud rješenjem od 8. srpnja 2022., tužiteljici naložio plaćanje sudske pristojbe na tužbe u iznosu od 400,00 kuna,
- kako je tužiteljica dokaz o uplati navedene pristojbe dostavila u sudski spis uz prigovor dana 27. srpnja 2022.
5. Ispitujući pobijano rješenje, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi sud, prilikom donošenja prvostupanjskog rješenja počinio bitnu povredu odredaba postupka, kao niti ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.
6. U ovoj fazi postupka ostaje sporno da li je, sukladno odredbi članka 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18; dalje: ZS) tužitelj koji polovicu pristojbenog iznosa ne plati u trenutku predaje podneska, u obvezi platiti puni iznos pristojbe.
7.Naime, tužiteljica u žalbi ističe kako bi bila dužna platiti iznos sudske pristojbe na tužbu sukladno odredbi članka 7. stavak 1. ZSP i sukladno zauzetom stavu Visokog trgovačkog suda RH u rješenju posl. br. Pž-4599/2019, od 22. srpnja 2019. godine, odnosno polovicu propisanog iznosa pristojbe neovisno o činjenici plaćanja sudske pristojbe prilikom podnošenja tužbe.
8.Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbu članka 7. stavak 1. ZSP.
9.Naime, prema odredbi članka 7. stavak 1. ZS za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom. To znači da za plaćanje sudske pristojbe na podnesak u visini polovice propisanog iznosa moraju biti ispunjene dvije pretpostavke. Prva, da je podnesak podnijet u elektroničkom obliku, te druga, da je pristojba plaćena trenutkom podnošenja podneska.
10. Jezičnim tumačenjem odredbe članka 7. stavak 1. ZS jasno proizlazi kako pravo na umanjenje pristojbene obveze u visini od 50% ima stranka koja pristojbenu obvezu plati u trenutku podnošenja elektroničkog podneska. Ne može se prihvatiti shvaćanje žalitelja prema kojem je intencija zakonodavca da se pristojba za podneske podnesene u elektroničkom obliku uvijek plaća u polovici iznosa. Naime, trenutak dospijeća pristojbene obveze propisan je u članku 4. ZS pa je tako člankom 4. točka 1. ZS propisano kako obveza plaćanja sudske pristojbe za tužbu nastaje trenutkom njenog podnošenja.
11. Isto tako, odredbom članka 12. Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji ("Narodne novine", broj 5/20, 139/21) propisano je kako je u trenutku podnošenja podneska u elektroničkom obliku, odnosno zaprimanja sudskog pismena u sigurni elektronički poštanski pretinac za koji postoji obveza plaćanja sudskih pristojbi vanjski korisnik sustava dužan bez odgode izvršiti plaćanje sudskih pristojbi sukladno odredbama propisa koji propisuje visinu i način plaćanja sudskih pristojbi.
12.Dakle, u slučaju kada stranka preda podnesak u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava i ne plati odmah pristojbu, u takvom slučaju mora platiti pristojbu u punom iznosu, a ne polovicu iznosa pristojbe (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u zaključku sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-87/2022 održanog 11. ožujka 2022). U konkretnom slučaju, tužiteljica, iako je tužbu podnijela u elektroničkom obliku, sudska pristojba u visini polovice propisnog nije plaćena u trenutku podnošenja elektroničkog podneska tako da je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je tužiteljici naložio da plati puni iznos predmetne pristojbe.
13. Slijedom navedenoga, valjalo je, temeljem odredbe članka 380. točka 2.
ZPP, riješiti kao u izreci.
Split, 3. listopada 2022.
Sudac:
Marko Pribisalić, v. r.