Poslovni broj:Ref 30P: P-4586/2019
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex.Vojarna Sv. Križ, Dračevac,
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Ljiljani Mustapić u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o.,S., OIB:.., zastupana po punomoćniku A. B. odvjetnik u S., protiv tuženika D. B. S.,OIB:.., zastupan po punomoćniku N. J. odvjetnik u S.,radi stjecanja bez osnove, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 25. kolovoza 2022 g., presudom donesenom i objavljenom 30. rujna 2022 g.,
p r e s u d i o j e
I Dužan je tuženik D. B. OIB... isplatiti tužitelju iznos od 12.825,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:
- na iznos od 526,00 kuna od 16. siječnja 2016.
- na iznos od 535,00 kuna od 16. veljače 2016.
- na iznos od 547,00 kuna od 16. ožujka 2016.
- na iznos od 538,00 kuna od 16. travnja 2016.
- na iznos od 526,00 kuna od 16. svibnja 2016.
- na iznos od 526,00 kuna od 16. lipnja 2016.
- na iznos od 517,00 kuna od 16. srpnja 2016.
- na iznos od 547,00 kuna od 16. kolovoza 2016.
- na iznos od 559,00 kuna od 16. rujna 2016.
- na iznos od 532,00 kuna od 16. listopada 2016.
- na iznos od 532,00 kuna od 16. studenoga 2016.
- na iznos od 511,00 kuna od 16. prosinca 2016.
- na iznos od 511,00 kuna od 16. siječnja 2017.
- na iznos od 544,00 kuna od 16. veljače 2017.
- na iznos od 544,00 kuna od 16. ožujka 2017.
- na iznos od 511,00 kuna od 16. travnja 2017.
- na iznos od 541,00 kuna od 16. svibnja 2017.
- na iznos od 505,00 kuna od 16. lipnja 2017.
- na iznos od 526,00 kuna od 16. srpnja 2017.
- na iznos od 565,00 kuna od 16. kolovoza 2017.
- na iznos od 565,00 kuna od 16. rujna 2017.
- na iznos od 556,00 kuna od 16. listopada 2017.
- na iznos od 535,00 kuna od 16. studenoga 2017.
- na iznos od 526,00 kuna od 16. prosinca 2017.
do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.
II Dužan je tuženik D. B., OIB:.., isplatiti tužitelju parnične troškove ovoga postupka u iznosu od 7.050,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja 30. rujna 2022 g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.
Obrazloženje
U tužbi tužitelj navodi aktivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari se temelji na odredbi čllanka 378 i 279 Zakona o vlasništvu i drugim stvarni pravima ( NN 91/96, dalje ZV).Tuženik je korisnik stana u stambenoj zgradi u S. anagrafske oznake Stambena zgrada posjeduje vlastito postrojenje za centralno
grijanje. Troškove rada postrojenja za centralno grijanje kao i troškove potrošene vode, struje za lift i troškove čišćenja zgrade podmiruju svi suvlasnici kao zajedničke troškove. Sve radnje vezane za izračun, evidenciju i naplatu naprijed navedenih troškova vodi blagajnik zgrade. Pregledom dostavljenog obračuna razvidno je da tuženik nije podmirio obveze zajedničkih troškova za razdoblje od mjeseca siječnja 2013.g. do mjeseca prosinca 2016.g. Suvlasnici stambene zgrade su tijekom spornog razdoblje u cijelosti platili se zajedničke troškove zgrade, a samim time i troškove koje je tuženik bi u obvezi platiti, a koji troškovi se potražuju ovim postupkom. Takvim postupanjem tuženik je stekao bez osnove iznos koji se potražuje ovim postupkom. Stoga predlaže donošenje presude kao u izreci.
U odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako osnovu tako i visini, predlaže istu odbaciti kao nedopuštenu odnosno odbiti kao neosnovan uz osudu tužitelja na platež parbenih troškova.
Prigovora se nedostatku aktivne legitimacije s obzirom na jasnu odredbu čl.378 st.5 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96,68/98,137/99,22/00,73/00,129/00,114/01,79/06,141/06,146/08,38/09, 153/09,143/12,152/14).
Prigovara se promašenoj pasivnoj legitimaciji jer tuženik nije potpisnik međuvlasničkog ugovora u smislu st.1 i 2 čl.375 ZOV-a, time da ne dolazi do primijene st.3 čl.375 ZOV-a budući tuženik nije suvlasnik nekretnine a radi čega uostalom nije ni dužan sklopiti ugovor iz st.1 i čl.375 ZOV-a. Prigovara se nedostatku pravnog osnova jer potraživanje tužitelja ne predstavlja izdatak za drugoga koji bi tuženik po zakonu bio dužan učiniti (arg a contrario iz čl.1119 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05,41/08,125/11,78/15,29/18). Prigovara se nastupu zastare potraživanja koji za režijske troškove zgrade iznosi jednu godinu. Zahtjev je neosnovan iz razloga što tuženik nikada nije zaprimio obavijest ili opomenu za utužene troškove zgrade koje i ne koristi.
Podneskom od dana 23. siječnja 2020.godine tužitelj navodi, aktivna legitimacija proizlazi iz Ugovora o upravljanju i Međuvlasničkog ugovora koje isprave su zaključene s suvlasnicima stambene zgrade u S. na adresi. Odredbama članka 378 stavak 5 i članka 379 stavak 1 ZV-a normirana su prava I ovlasti upravitelja u odnosu na ovlaštenja za postupanje u ime suvlasnika stambene zgrade.U konkretnom slučaju, riječ je o potraživanju koje se tiču nekretnine I korištenja same nekretnine, a koja nekretnina je suvlasništvo suvlasnika koji se je zaključenjem ugovora stavili pod upravljanje upravitelja koji je naznačen kao tužitelj u ovoj pravnoj stvari.
Tuženik je kao korisnik stana u predmetnoj zgradi nesumnjivo koristio sve usluge koje se potražuju u ovom postupku, pa se u tom dijelu otklanja istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije. Zgrada u kojoj je tuženik jedan od suvlasnika ima vlastitu kotlovnicu koja predstavlja zajednički dio zgrade a koji sustav zgrade ima troškove održavanja i korištenja. Navedena zgrada je specifične gradnje u odnosu na druge stambene zgrade zato što je projektiranjem predviđena mogućnost da se u slučaju nestanka kakvog događaja ili nepogode ista može u kratkom roku namijeniti u smještaj bolničkog tipa. Zgrada je izgrađena neposredno uz Klinički bolnički centar K.,S. Zbog posjedovanja vlastitog sustava grijanja putem vlastite kotlovnice, svi ulazi u predmetnu zgradu su s društvom tužitelja kao upraviteljem zaključili poseban Ugovor o upravljanju nekretninom u S. i to dana 02. siječnja 2018.g., kojim Ugovorom su posebno regulirali način korištenja i sva ostale radnje vezane za zajedničku kotlovnicu cijele stambene zgrade. Istog dana zaključen je i dodatni Međuvlasnički ugovor, potpisan po većini suvlasnika kojim je odluka o povjeri na upravljanje društvu tužitelja upravitelju stupila na snagu.
Tijekom postupka pregledana je cjelokupna pisana dokumentacija koja prileži spisu, te izveden dokaz saslušanjem svjedoka.
Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi isplate utuženog iznosa u smislu odredbe članka 84 i 86 Zakona o vlasništvu i stvarnim pravima ( NN br.91/96,68/98,137/99,22/00 i 114/01- dalje ZV).
Među strankama nije prijeporno da je tuženik suvlasnik stana u stambenoj zgradi u S. anagrafske oznake, nije sporno da su suvlasnici stambene zgrade tijekom utuženog razdoblja platili zajedničke troškove zgrade koje je tuženik bio u obvezi platiti koje troškove tužitelj potražuje za razdoblje od siječnja 2016 g. do prosinca 2017 g. Nije prijeporno da je između suvlasnika zaključen Međuvlasnički ugovor, te Ugovor o upravljanju stambenom zgradom tj. sukladno donesenom Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojem su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu sa Ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju, stoga nije osnovan prigovor aktivne i pasivne legitimacije Saslušanjem svjedoka Z. B. sud je utvrdio da je blagajnik zgrade i vodi evidenciju o uplatama stanara za režijske troškove, centralno grijanje, vode i struje za liftove, stubišta i čistačice zgrade. Tuženik u utuženom razdoblju nije podmirivao utužene troškove ,navedeno je evidentirano u knjigovodstvenoj evidenciji, obavlja poslove blagajnika zgrade već sedamnaest godina tuženik nikada nije podmirivao utužene troškove, o svim dugovanjima obavijestio je tužitelja.
Tužitelj je postupio prema odredbi čl.1122 i čl.1124 Zakona o obveznim odnosima te je radio u svemu kako treba i ono što su okolnosti zahtijevale a što je tužitelj iskazivao svojim računima koje je dostavljao suvlasnicima, pa tako i tuženiku na način da je sačinjavao specifikaciju troškova. Iz takvih specifikacija troškova vidljivo je koliko iznose te usluge-na koliki je zajednički račun potroška, a sve naslovljene na tužitelja.
Odredbom čl.1111 st.1 ZOO-a propisano je kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, zakonu stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi.
Nije osnovan prigovor zastare istaknut od tuženika pozivom na odredbu čl.225 Zakona o obveznim odnosima najstarije utuženo potraživanje dospjelo je 16. siječnja 2016 g, a tužba je podnijeta 17. srpnja dakle unutar zastarnog roka. Stoga pozivom na citirane zakonske odredbe odlučeno je kao u izreci. ( čl.219 ZPP-a)
Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku za sastav tužbe i zastupanja na jednom ročištu po 1.000,00 kuna, pristupa na dva ročišta po 500,00 kn, sastava dva podneska po 250,00 kn uvećano za PDV daje iznos 6.250,00 kn, pristojba tužbe i presude po 400,00 kuna tako ukupan trošak tužitelja iznosi 7.050,00 kn. Glede svega naprijed iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Splitu, 30. rujna 2022 g.
S U D A C
LJILJANA MUSTAPIĆ v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski sud putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka.
