Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 10 Povrv-286/2021-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Denisu Krnjaku, u pravnoj stvari tužitelja G. U. d.o.o., Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica N. K., odvjetnica iz Z , protiv tuženika B. d.o.o., B.1 , OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik Z. Ž., odvjetnik iz I., u sporu radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 25. kolovoza 2022. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja I. Š., zamjenika punomoćnice tužitelja M. K., zastupnika po zakonu tuženika M. P. i punomoćnika tuženika Z. Ž., 30. rujna 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja te se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. Š.-B. iz I., poslovnog broja: Ovrv- 538/2021-4, od 30. rujna 2021., u kojem se tuženiku nalaže u roku od 8 dana platiti tužitelju iznos od 57.230,00 kn / 7.595,73 eura[1] sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 31.040,00 kn od 17. lipnja 2021. do isplate i na iznos od 26.190,00 kn od 23. lipnja 2021. do isplate po stopi od 7,75% godišnje u razdoblju od 17. lipnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 7,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 7,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30.

lipnja 2022. i po stopi od 7,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. pa nadalje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

kao i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.322,30 kn / 175,50 eura[1] zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 30. rujna 2021. pa do isplate po stopi od 7,61% godišnje u razdoblju od 30. rujna 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 7,49%

godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. i po stopi od 7,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. pa nadalje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika istaknuta radi prebijanja u iznosu od 57.230,00 kn. III. Odbacuje se kao nedopušten tuženikov prigovor radi prebijanja u dijelu u kojem tuženik traži utvrđenje da tuženikova tražbina iznosi 442.770,00 kn.

IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.984,50 kn / 661,56 eura[1] .

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave povodom kojeg je 03. studenoga 2020. doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. Š.-B. pod brojem: Ovrv- 538/2021-4. Po prigovoru tuženika sud je donio rješenje 02. veljače 2022. poslovnog broja: Povrv-286/2021-4 kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen pred sudom kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tužitelj je prijedlog za ovrhu kod javnog bilježnika podnio na temelju vjerodostojnih isprava i to računa broj R1-P1-010/2021 izdanog 14. lipnja 2021. i računa broj R1-P1-011/2021 izdanog 20. lipnja 2021., a iz kojih isprave je vidljivo da tražbina tužitelja iznosi ukupno 57.230,00 kn. Ističe se da su navedene isprave podobne za ovrhu u smislu čl. 31. st. 1. i 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 94/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

3. Tuženik u prigovoru kojeg je izjavio protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika ističe da se ovrha ne smije provesti zbog nekvalitetno izvedenih radova na objektu Opće bolnice u S., zbog nekvalitetno izvedenih radova na objektima Studentskog doma

P. i to objektu P3 i P2 zbog kojih tuženik nije uspio naplatiti sve radove koje je tužitelj odradio, zbog toga što je tužitelj tuženika oštetio na materijalu utrošenom za ispravke njegovih pogrešaka, troškovima rada, strojeva, financijskih resursa i tuženikovog vremena koji su bili potrebni da se isprave tužiteljeve pogreške te i zbog toga što je tuženik za oba projekta tužitelju već platio ukupan iznos od 82.800,00 kn. Tuženik ističe da je predlagao način zatvaranja predmetnog duga, a što je tužitelj odbio te isto tako ističe da se još uvijek zbrajaju podaci o šteti koja je tuženiku nastala te će se do konačnog iznosa štete doći završetkom oba projekta kada će tuženik tužitelju ispostaviti fakture za svaki projekt zasebno.

4. Tužitelj se o prigovoru tuženika primarno očitovao u svom podnesku od 16. ožujka 2022. gdje tužitelj ujedno i činjenično i pravno determinira predmet spora. Tužitelj ističe da su tuženikovi navodi o materijalnim nedostacima u potpunosti paušalni te su isti nastali nakon što je tuženik pozvan na plaćanje dužnog iznosa te se tužitelj pri tom poziva na čl. 403. st. 1. Zakona o obveznim odnosima te zaključuje da su tuženikovi prigovori o navodnim nedostacima istaknuti izvan svih zakonom propisanih rokova. Tužitelj dodatno pojašnjava da je tuženik u svojoj izjavi sa ponudom o obročnoj otplati duga iz dopisa od 20. srpnja 2021. izvršio priznanje predmetnog duga te se pri tom poziva na čl. 240. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

5. Tuženik je u kasnijem tijeku postupka i to u podnesku od 16. svibnja 2022. istaknuo da osporava sve tužiteljeve navode te ističe da tuženik nije izvršio priznanje duga odnosno da je isti sporan. Tuženik ponovno ističe da je odbio isplatiti tužitelju predmetni iznos iz razloga što je tužitelj prilikom izvođenja predmetnog posla tuženiku prouzročio štetu pa stoga tuženik u ovom postupku ističe prigovor radi prebijanja s time da tuženik štetu procjenjuje na iznos od najmanje 500.000,00 kn. Tuženik pojašnjava da se iznos štete odnosi na štetu koju je tužitelj napravio u materijalu vezano za poslove na paviljonima 2 i 3 (ploče žute boje, transport, izrada kazeta), na iznos štete koju je tužitelj napravio u uslugama (najam košare za skidanje i ponovno vraćanje fasade, klupčica i atike, rad za navedene radnje), na račune za sve ranije navedeno,

za dopise i zahtjeve nadzora na temelju kojih je tuženik bio prisiljen raditi sanaciju kao i zbog toga što se tuženiku od ostalih sudionika posla prijeti ugovornim kaznama, o čemu u ovoj fazi ne postoje kompletna izvješća, jer se još nije došlo do okončane situacije.

6. Tužitelj se u povodu tuženikovog prigovora radi prebijanja očitovao na pripremnom ročištu 16. svibnja 2022. te je istaknuo da su svi tuženikovi navodi neosnovani i to kako po svom sadržaju tako i po vremenu podnošenja te su isključivo usmjereni prema odugovlačenju ovog postupka.

7. U dokaznom postupku tužitelj predlaže pročitati dokumentaciju koju je tužitelj dostavio u spis, a tuženik predlaže pročitati dokumentaciju koju je tuženik dostavio u spis, saslušati direktora tuženika M. P. te i provesti građevinsko vještačenje.

8. Primarno, a vezano za provedbu dokaznog postupka, sud ističe da je glavna rasprava prvotno zaključena na ročištu 16. svibnja 2022., ali je sud u skladu sa čl. 305. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu ZPP) preotvorio glavnu raspravu koja je održana 25. kolovoza 2022. te je tako u dokaznom postupku pročitana sva dokumentacija koja je dostavljena u spis i to:

- račun broj R1-P1-010/2021 od 14. lipnja 2021. (list 6 spisa)

- račun broj R1-P1-011/2021 od 20. lipnja 2021. (list 7 spisa)

- nalozi za plaćanje od 18. lipnja 2021., 04. lipnja 2021., 23. svibnja 2021., 20. svibnja 2021., 10. svibnja 2021., 02. svibnja 2021. i 27. travnja 2021. (listovi 16 do 19 spisa)

- dopis društva Vis projektiranje d.o.o. od 26. srpnja 2021. (listovi 20 do 21 spisa)

- dopis tuženika od 20. srpnja 2021. sa fotodokumentacijom (listovi 22 do 25 spisa)

- dopis tuženika od 20. srpnja 2021. (list 44 spisa)

- mail korespondencija (listovi 45 do 47 spisa)

- računi predani uz podnesak tuženika od 16. svibnja 2022. (listovi 55 do 64 spisa).

9. Nadalje, u dokaznom postupku saslušani su zastupnici po zakonu stranaka i to direktor tužitelja I. Š. i direktor tuženika M. P.

10. Na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 25. kolovoza 2022. sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za provedbom građevinskog vještačenja. Navedeni dokazni prijedlog odbijen je iz razloga što je činjenično stanje relevantno za donošenje meritorne odluke moguće utvrditi već i na temelju provedenih dokaza. Uz to ističe se da u postupku tuženik svoj prigovor radi prebijanja činjenično nije dovoljno obrazložio, a na ročištu za glavnu raspravu 25. kolovoza 2022., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, tuženik je istaknuo da vezano za provedbu građevinskog vještačenja postoje građevinske knjige, računi i druga dokumentacija koje se može koristiti prilikom vještačenja, a što je, međutim, u suprotnosti sa pravilima parničnog postupka odnosno tuženik je bio dužan svu dokumentaciju koju smatra relevantnom dostaviti u spis prije zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 1. ZPP-a).

11. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno,

a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sve u smislu čl. 8. ZPP-a, sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan te i da ne postoji tražbina tuženika istaknuta radi prebijanja.

12. Ono što sud primarno želi istaknuti da između parničnih stranaka nije sporno da su zasnovali ugovorni odnos i to ugovorni odnos iz čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu:

ZOO) – ugovor o djelu – odnosno tužitelj se kao izvođač obvezao obaviti određeni posao, a tuženik kao naručitelj se obvezao platiti tužitelju naknadu. Apostrofira se da su direktori stranaka navedeno decidirano izjavili na ročištu koje je održano 25. kolovoza 2022. odnosno naveli su da su se stranke nalazile u ugovornom odnosu prema kojem je tužitelj kao izvođač radova morao za tuženika kao naručitelja obaviti određene fasadne radove na objektu u P. Studentski dom te isto tako nije sporno da je između stranaka ugovorena naknada prema režijskim satima i to u visini od 90,00

kn / sat.

13. Uvidom u predmetne vjerodostojne isprave i to račun broj R1-P1-010/2021 od 14. lipnja 2021. (list 6 spisa) i račun broj R1-P1-011/2021 od 20. lipnja 2021. (list 7 spisa) vidljivo je da tužitelj u ovom postupku traži naknadu ukupnog iznosa od 57.230,00 kn, a koji se odnosi na 456 režijskih sati u razdoblju od 01. lipnja do 12. lipnja 2021. (iznos računa je 41.040,00 kn) te na 291 režijskih sati u razdoblju od 12. lipnja do 20. lipnja 2021. (iznos računa je 26.190,00 kn), s time da je iznos od 10.000,00 kn vezan za račun od 14. lipnja 2021. od strane tuženika dobrovoljno plaćen.

14. Nakon što je sud saslušao direktore parničnih stranaka sud zaključuje da tuženik ne osporava činjenicu da su svi režijski sati iz utuženih računa izvršeni pa se posljedično zaključuje da je tuženik dužan platiti naknadu za obavljeni posao u razdoblju od 01. lipnja do 20. lipnja 2021. odnosno dužan je platiti predmetni utuženi iznos od 57.230,00 kn.

15. Ono što je sporno između parničnih stranaka je pitanje da li su radovi koje je tužitelj kao izvođač obavio izvršeni stručno i kvalitetno odnosno da li eventualno postoje nedostaci u obavljenim radovima te je isto tako sporna i visina štete koju je tuženik kao naručitelj eventualno pretrpio zbog nekvalitetno izvedenih radova.

16. Upravo zbog činjenice nekvalitetno izvedenih radova tuženik je u ovom postupku izjavio procesno pravni prigovor radi prebijanja s time da je istaknuo da je tuženik pretrpio štetu u iznosu od najmanje 500.000,00 kn.

17. Za odluku o tome da li je tuženikov prigovor radi prebijanja osnovan potrebno je ispitati okolnosti koje su vezane uz obvezu tuženika kao naručitelja predmetnog posla da o eventualnim nedostacima obavijesti tužitelja kao izvođača posla. U čl. 604. st. 1. ZOO-a određeno je da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača, dok je u st. 3. određeno da nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovora za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju. U čl. 605. st. 1. ZOO-a određeno je da ako se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja.

18. Budući da se tuženik činjenično u svojim podnescima uopće ne referira vezano za svoju obvezu davanja obavijesti tužitelju o nedostacima sud je izvršio saslušanje direktora tuženika M. P. koji je vezano za pitanje obavijesti o nedostacima izjavio slijedeće:

- da je tuženik obavještavao tužitelja o nedostacima u njegovom radu za vrijeme dok je bio na gradilištu te je tužitelj neke radove ispravio, a neke nije,

- da je obavijesti tužitelj dobivao od glavnog inženjera M. P.1 koji je bio glavni inženjer društva Lavčević, glavnog izvođača na predmetnom gradilištu,

- da je on kao direktor samo jednom prigovarao za montažu klupčica na prozore,

- da nakon što je tužitelj napustio gradilište od strane tuženika više nije bilo nikakvih obavijesti o nedostacima te nije traženo niti otklanjanje, a niti je traženo smanjenje naknade za obavljene radove.

19. Uz saslušanje vezano za prednje okolnosti sud je direktora tuženika pitao da li je poznat iznos štete koji je prouzročen tuženiku zbog radova koje je obavio tužitelj te je direktor tuženika odgovorio da ta vrsta analize još nije rađena budući da su prigovori od strane nadzornog inženjera dolazili sve do siječnja 2022. Povezujući navedeni činjenični navod sa dopisom društva V. P. d.o.o. od 26. srpnja 2021. (listovi 20 do 21 spisa) koji je sastavljen od strane glavnog nadzornog inženjera I. Š.1 te u kojem se poziva izvođač S. d.o.o. na otklanjanje uočenih nedostataka te se tu i nabrajaju nedostaci vezani za izvođenje radova na ventiliranoj fasadi na Studentskom domu u P. – paviljon 2 i 3, sud zaključuje da tuženik zapravo smatra da su radovi tužitelja kao izvođača obuhvaćeni tzv. skrivenim nedostacima iz čl. 605. ZOO-a. Naime, tužitelj je svoje radove obavljao do zaključno 20. lipnja 2021. dok je tuženik do saznanja o eventualnim nedostacima dolazio tek po izvršenim nadzorima pa posljedično se ovdje nikako ne može raditi o vidljivim nedostacima u smislu čl. 604. ZOO-a. Budući da je direktor tuženika M. P. decidirano izjavio da tuženik o nedostacima ni na koji način nije obavijestio tužitelja nakon što je ovaj napustio gradilište sud zaključuje da tuženik kao naručitelj radova nije izvršio svoju obvezu normiranu u čl. 605. st. 1. ZOO-a odnosno o postojanju nedostataka tužitelja nije obavijestio najkasnije u roku od mjesec dana od otkrivanja nedostataka. Posljedica ne davanja obavijesti te i ne traženja da se nedostaci otklone je ta da tuženik kao naručitelj gubi svoja prava pa tako i pravo na prigovor iz čl. 606. st. 2. ZOO-a gdje je određeno da naručitelj ima pravo, ako je o nedostacima pravodobno obavijestio izvođača,

prigovorom protiv izvođačeva zahtjeva za isplatu naknade istaknuti svoj zahtjev na sniženje naknade i naknadu štete.

20. Posljedično navedenom sud tuženikov prigovor radi prebijanja cijeni neosnovanim s time da se apostrofira, a to imajući u vidu pravnu narav procesno pravnog prigovora radi prebijanja, da je tuženikov prigovor neosnovan do visine tražbine tužitelja odnosno neosnovan je do iznosa od 57.230,00 kn (točka II. izreke presude). Naime, cilj procesno pravnog prigovora radi prebijanja je, u situaciji da sud utvrdi da postoji tužiteljeva tražbina, da se prebiju utužena tužiteljeva tražbina sa tuženikovom protutražbinom te i, u slučaju postojanja tuženikove protutražbine, da se odbije tužbeni zahtjev. Dakle, radi se o defanzivnom prigovoru koji nije istaknut u obliku samostalnog zahtjeva te sud posljedično o prigovoru radi prebijanja može odlučivati samo u granicama tužiteljevog tužbenog zahtjeva. Ako je tuženik prigovorom radi prebijanja istaknuo tražbinu koja je veća od tužiteljeve tražbine potrebno je za višak tuženikove tražbine koji prelazi tužiteljevu tražbinu odbaciti tuženikov prigovor radi prebijanja kao nedopušten. Posljedično sud je o tome donio odluku u točci III. izreke presude.

21. Završno sud želi istaknuti i to da je osnovna obveza svake stranke u parničnom postupku da sudu prezentira činjenični supstrat na kojem bazira svoj zahtjev (čl. 7., čl. 299. st. 1. ZPP-a). Konkretno, a budući da je tuženik taj koji je izjavio prigovor radi prebijanja zbog postojanja svoje tražbine na naknadu štete zbog nekvalitetno obavljenih radova tužitelja, da je tuženik bio dužan činjenično pojasniti koje konkretne radove na gradilištu je tužitelj obavio nekvalitetno te i konkretno navesti koje iznose štete je zbog toga pretrpio tuženik. Tuženik, međutim, u ovom postupku samo paušalno ističe da svoju štetu procjenjuje na iznos od oko 500.000,00 kn, a direktor tuženika prilikom saslušanja na direktno pitanje suda odgovara da još uvijek nije izvršena analiza iznosa štete koju je pretrpio tuženik zbog tužiteljevih radova te i pojašnjava da je ukupna šteta koju je pretrpio tuženik iznosa od oko 550.00,00 kn, a ista se odnosi na cijeli projekt odnosno vezano za radove i drugih izvođača, a ne samo na tužiteljeve radove. Iz tih navoda sud zaključuje da tuženik zapravo niti nema preciznih činjeničnih saznanja o tome koji radovi su obuhvaćeni nedostacima, da li je uopće riječ o tuženikovim radovima ili radovima koje su obavljali drugi izvođači na predmetnom gradilištu, a posebice nema preciznih činjeničnih saznanja o tome za koji iznos štete je eventualno odgovoran tužitelj kao izvođač.

22. Posljedično svemu sud zaključuje da je tuženik dužan podmiriti u cijelosti predmetni utuženi iznos naknade u iznosu od 57.230,00 kn s time da tužitelj ima pravo i na zateznu kamatu tekuću na glavnični iznos i to tekuću od dospijeća iznosa iz svakog pojedinog računa pa do dana plaćanja. Pravo tužitelja na zateznu kamatu proizlazi iz čl. 29. st. 1. ZOO-a u kojem je određeno da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, s time da prema čl. 183. st. 1. ZOO-

a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

Budući da predmetni ugovorni odnos parničnih stranaka predstavlja u svojoj naravi trgovački ugovor iz čl. 14. st. 2. ZOO-a (ugovor sklopljen između trgovaca u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednog od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti) stopa zatezne kamate određuje se prema čl. 29. st. 2. ZOO-

a za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

23. Vezano za dospijeće tražbine ističe se da je tužitelj u svojim računima od 14. lipnja 2021. (list 6 spisa) i 20. lipnja 2021. (list 7 spisa) kao valutu plaćanja naveo dva dana. U smislu čl. 183. st. 1. ZOO-a tuženik kao dužnik došao je u zakašnjenje protekom datuma valute koji je naveden na računu pa tužitelj ima pravo na zateznu kamatu tekuću od slijedećeg dana po proteku datuma valute pa do isplate odnosno u konkretnom slučaju tuženik je dužan platiti zateznu kamatu na iznos od 31.040,00 kn koja teče od 17. lipnja 2021., a na iznos od 26.190,00 kn koja teče od 23. lipnja 2021.

24. Slijedom navedene argumentacije sud tužbeni zahtjev tužitelja cijeni osnovanim te je sud u točci I. izreke presude u smislu čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. Š.-B. iz I. poslovnog broja: Ovrv- 538/2021-4, od 30. rujna 2021., i to u dijelu u kojem se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 57.230,00 kn zajedno sa pripadajućom zateznom

kamatom.

25. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a

kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku razvidnim proizlazi obveza tuženika na naknadu troškova postupka tužitelju.

26. Sud je kao potrebne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a za vođenje parnice tužitelju priznao slijedeće troškove u fazi ovršnog postupka kod javnog bilježnika (vrijednost predmeta spora iznosi 57.230,00 kn):

- trošak javnobilježničke nagrade u predmetu javnog bilježnika prema čl. 6. Pravilnik o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine, broj: 8/11 i 114/12 – u daljnjem tekstu: Pravilnik) u iznosu od 247,30 kn,

- trošak prema čl. 3. Pravilnika u iznosu od 75,00 kn,

- sastav prijedloga za ovrhu po punomoćniku Tbr.11.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – u daljnjem tekstu: Tarifa) u iznosu od 1.000,00 kn

te u fazi parničnog postupka kod suda:

- sastav podneska od 16. ožujka 2022. (očitovanje na prigovor tuženika) po punomoćniku prema Tbr.8.t.1. Tarife u iznosu od 1.250,00 kn (uključen PDV),

- zastupanje na ročištu po punomoćniku 06. travnja 2022. prema Tbr.9.t.5. Tarife u iznosu od 312,50 kn (uključen PDV),

- zastupanje na ročištima po punomoćniku 16. svibnja 2022. i 25. kolovoza 2022. prema Tbr.9.t.1. Tarife u iznosu od 2.500,00 kn (uključen PDV; 2 x 1.250,00 kn),

- trošak na ime sudskih pristojbi u iznosu od 922,00 kn (pristojbe na presudu),

odnosno sumarno je tužitelju priznat trošak cjelokupnog postupka u iznosu od 6.306,80 kn. Dio troška koji je nastao u fazi ovršnog postupka kod javnog bilježnika u iznosu od 1.322,30 kn dosuđen je tužitelju u točci I. izreke presude dok je u točci III. tuženiku naložena platež iznosa od 4.984,50 kn kao dio troška koji je nastao u parničnoj fazi postupka pred sudom. Na dosuđeni trošak tužitelju je dosuđena i zatezna kamata i to na iznos od 1.322,30 kn (dio troška nastao u fazi ovršnog postupka kod javnog bilježnika) tekuća od dana donošenja rješenja o ovrsi javnog bilježnika u skladu sa čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona.

U Varaždinu 30. rujna 2022.

Sudac:

Denis Krnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako

je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o

tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano u tri primjerka (e-Komunikacijom

za osobe koje su obvezne komunicirati putem e-Komunikacije), a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

DNA:

1. punomoćnica tužitelja

2. punomoćnik tuženika