REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: 24. Povrv-355/2021.-38.

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Zagreb, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Bugi Mrzljak Stenzel kao sutkinji pojedincu, u predmetu tužitelja V. I. O. d.o.o. Z.,

OIB: … , zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz

odvjetničkog društva L. i partneri iz Z., protiv tuženice M. Š. (ranije

Đ.) iz K. S., OIB: … , zastupane po punomoćnici

M. P. F., odvjetnici u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. kolovoza 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja A. S., odvjetničke vježbenice u O. društvu L. i P., 30. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u točki 1. rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. J. u Z. od 25. kolovoza 2017.

poslovni broj Ovrv-35593/2017 kojim je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju

- iznos od 2.389,84 kune/317,18 eura[1] na ime glavnice sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja na taj iznos teče od 12. kolovoza 2017. pa do isplate

- iznos od 143,79 kuna/19,08 eura na ime zatezne kamate dospjele do 11. kolovoza 2017. sve u roku 8 dana te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak ovršnog i parničnog postupka u iznosu 600,00 kuna/79,63 eura u roku 8 dana.

III.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. kolovoza 2017 podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, sada tužbu, protiv tužene radi isplate glavnice u iznosu 2.389,84 kune sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Na temelju tog ovršnog prijedloga javni bilježnik M. J. iz Z., je donio 25. kolovoza 2017. rješenje o ovrsi poslovni broj

Ovrv-35593/2017.

2. Tužena je podnijela prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, sada odgovor na tužbu, u povodu kojeg je 12. prosinca 2017. doneseno rješenje kojim je odbačen prijedlog za ovrhu i ukinuto rješenje javnog bilježnika navedeno u prethodnoj točki. To rješenje ukinuo je Županijski sud u Rijeci, svojim rješenjem od 12. studenog 2018. poslovni broj Gž- 1545/2018.-2. te je predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak. Potom je prvostupanjskim rješenjem od 3. siječnja 2019. određen prekid postupka do odluke Suda Europske unije u predmetu C 657/18. koje rješenje je međutim ukinuo Županijski sud u Rijeci, svojim rješenjem od 29. siječnja 2021. poslovni broj Gž-708/2019.-2. Konačno, 4. ožujka 2021. doneseno je ovosudno rješenje Povrv-355/2021.-.12. kojim je rješenje o ovrsi označeno u točki 1. ovog obrazloženja stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje i određeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Tužitelj u tužbi i kasnije tijekom postupka navodi kako su predmet postupka neplaćeni računi za korištenje vodnih usluga i naknada nastalih u stanu u Zagrebu, Strojarska 2. Tužitelj tvrdi da je tužena bila prijavljena na toj adresi u zajedno sa 5 članova kućanstva. Sve stanare prijavio je tadašnji predstavnik stanara g. M. K.. Tvrdi da je iz izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu razvidno da je vlasnik predmetnog stana u utuženom periodu bilo upisano društvo P.-O. d.o.o. a kojem je osnivač te nekadašnji član uprave društva upravo tužena. Dakle, iz navedenog je razvidno kako je tužena kao korisnica zavedena u evidencije tužitelja uz suglasnost vlasnika stana (kojemu je sama odgovorna osoba, odnosno zakonski zastupnik) te da je u predmetnom stanu živjela sa suprugom i djecom. Tužitelj posebno upućuje na izvadak iz matične evidencije od 1. rujna 2015. iz kojeg je razvidno kako je kao korisnik usluga prethodno bilo prijavljeno društvo P.-O. d.o.o. koje je i upisano u zemljišnim knjigama kao vlasnik stana, te da je izvršena promjena korisnika na tuženu prijavom predstavnika stanara K. M..

3.1. Tužitelj ističe da sukladno članku 11. stavcima 3. i 4. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik grada Zagreba br. 17/2013) za slučaj promjene korisnika usluge dotadašnji korisnik ostaje u statusu korisnika i obveznika plaćanja vodnih usluga sve do početka novoga obračunskog razdoblja u kojem je kopijom ugovora, odnosno drugim vjerodostojnim dokumentom obavijestio isporučitelja o promjeni korisnika. Korisnik usluge i novi korisnik iz odredbe stavka 3. ovoga članka dužni su o nastaloj promjeni obavijestiti Isporučitelja usluge u roku od 8 dana, te solidarno odgovaraju za plaćanje vodne usluge do trenutka dostavljanja vjerodostojne dokumentacije o promjeni korisnika.

4. Tužena u prigovoru/odgovoru na tužbu navodi kako osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Tvrdi da s tužiteljem nikada nije sklopila Ugovor o isporuci vode. Tvrdi da se s tužiteljem ne nalazi ni u kakvom obvezno-pravnom odnosu. Ističe da nije niti vlasnica niti posjednica stana u pitanju. Adresa u S. nije adresa njezina prebivališta. Dalje tijekom postupka u podnesku od 30. ožujka 2021. dodaje da činjenica da je bila suvlasnica društva P.-O. prijavljenog na adresi u S. ne utječe niti ima utjecaja na činjenicu da nikada nije prebivala na adresi u Strojarskoj niti bila korisnicom usluga tužitelja. Osim toga ističe da je tužitelj protiv nje pokrenuo više istovjetnih postupaka koji se tiču drugog razdoblja, a koji postupci su završili u njezinu korist.

5. U provedenom dokaznom postupku prihvaćeni su dokazni prijedlozi tužitelja i tuženika. Stranke nisu imale primjedbe na izvedene dokaze niti su imale drugih dokaznih prijedloga.

5.1. Prihvaćanjem prijedloga tužitelja pročitani su izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 3 spisa), računi (list 50-68 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 69-73 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora (list 74-75 spisa), kartica dužnika (list 76-78 spisa), uvid u mjerno mjesto (list 79 spisa), s dokumentacijom (list 80 spisa), popis stanova na šifri kupca (list 81-82 spisa), pregled obveznika na objektu (list 83 spisa), uvid u mjerno mjesto (list 84 spisa), uvid u kupca (list 85 spisa), izvadak iz matične evidencije (list 86-87 spisa), ugovor o očitanju internih vodomjera i obračun o potrošnji vode broj 39 (list 88 spisa), aneks međuvlasničkog ugovora (list 89 spisa), opći i tehnički uvjeti isporuke vodnih usluga (list 90-149 spisa) te dopisi (list 175 i 200).

5.2. Prihvaćanjem dokaznih prijedloga tužene pročitani su presuda OSNZG Povrv-405/2019 (list 154-158 spisa), presuda OGSZ (list 160-164 spisa), presuda OSNZG Povrv-1490/2018 (list 170-172 spisa), presuda OSNZG SS Jastrebarsko Povrv-663/2019., izvadak iz JRO za tuženu (list 173 spisa).

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti prema članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP/13.) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. 7. Predmet ovog postupka je potraživanje tužitelja prema tuženici za plaćanje naknade za potrošnju vode u objektu u Z., S. , stambeni prostor, broj korisnika 9000002192481, sistemski broj objekta 08636338, na kojem je kao potrošač evidentirana tuženica, u ukupnom iznosu od 2.389,84 kune, s pripadajućim kamatama, sve po ispostavljenim računima za razdoblje od srpnja 2016. do prosinca 2016.

8. Nije sporno da je tužena M. Š. koristila prezime Đ. do 3. siječnja 2019. kako je to navedeno na izvatku iz JRO-a (list 173).

9. U postupku je sporna pasivna legitimacija tuženice, obzirom da tuženica tvrdi da ne živi niti nije živjela na adresi S. u Z., na koju se odnose računi za vodne

usluge i naknade, da nije vlasnica te nekretnine i da usluge tužitelja nije koristila.

10. Iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja sa stanjem na dan 11. kolovoza 2017. proizlazi da je pod šifrom objekta 08636338 i brojem korisnika 9000002192481, kao korisnica usluga tužitelja upisana M. Đ., Z., S. , te da ukupno

dugovanje iznosi 2.389,84 kune.

11. U zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu (list 74) Zemljišnoknjižni odjel Zagreb upisana je stambena zgrada S., Z. sagrađena na čestici

broj … /6, u kojoj se nalazi četverosobni stan broj 24, površine 99,05 m2, na V. katu koji se sastoji od dnevnog boravka, tri individualne sobe, kuhinje, kupaonice, wc-a, izbe, hall- garderobe i balkona sa pripadajućim spremištem broj 24 površine 1,77 m2, ukupne površine 100,82 m2. Kao vlasnik navedenog stana temeljem kupoprodajnog ugovora broj 150/98 od 28.12.1998. bilo je upisano društvo P.-O. d.o.o., nakon njega A.

Š. iz Š. B., zatim K. V. iz G., a sada je kao vlasnik upisan K.

V. iz gruda, B.. Dakle, u razdoblju od 2016. do danas tuženica nije bila upisana kao vlasnica predmetnog stana.

12. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra (list 69) proizlazi da je tuženica bila osnivač, odnosno član društva P.-O. d.o.o. do 9. lipnja 2017., kada je tuženica temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu brisana kao član društva P.-O. d.o.o. S obzirom na činjenične navode istaknute u tijeku postupka, za koje je sud vezan, tužitelj plaćanje predmetne usluge niti ne potražuje od tuženice kao od članice društva. Osim toga razvidno je da je tužena bila ovlaštena zastupati društvo do 27. svibnja 2009., a tužitelj nije predložio, a osobito ne dostavio nikakvu ispravu iz koje bi bilo razvidno da je bilo koja osoba ovlaštena zastupati P.-O. pristala na promjenu korisnika kod tužitelja, s obzirom na to da je iz podataka "uvid u kupca" (list 85) razvidno da je tužena kod tužitelja evidentirana kao kupac 1. listopada 2015., dok je to 1. rujna 2015. bio upravo P.- O. (list 87 i 86 spisa).

13. Nadalje, iz podataka JRO MUP-a proizlazi da tužena od 4. rujna 2008. ima prijavljeno prebivalište na adresi u K. S., , iz čega proizlazi da tuženica u

vrijeme kada je sastavljen izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i kada su ispostavljeni računi za potrošnju vode nije imala niti sada ima prijavljeno prebivalište ili boravište na adresi u Z., S. na koju adresu se odnosi potraživanje tužitelja prema ispostavljenim računima.

14. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da se tuženica vodi kao korisnica usluga tužitelja temeljem prijave predstavnika stanara g. M. K. međutim tužitelj nije dostavio niti jednu ispravu koja bi to potvrđivala. Tužitelj je predložio tu činjenicu utvrditi ispitivanjem svjedoka g. M. K., čije prezime je u daljnjem tijeku postupka utvrđeno kao K., a koji je sudu prvo uputio dopis kojim ispričava svoj nedolazak na suđenje zbog visoke životne dobi (94 godine) i teškog zdravstvenog stanja (onkološki bolesnik). Osim toga naveo je da je raniji iskaz dao u drugom postupku i da se ne sjeća činjenica iz "sada već davne prošlosti". Tužitelj je tada predložio da se pozove svjedoka da dostavi svoji iskaz koji je dao u postupku o kojem govori ili da da iskaz pisanim putem. Svjedok je potom dostavio pisanu izjavu u kojoj je naveo kako je sve promjene prijavljivao na temelju zahtjeva dotičnog suvlasnika/stanara, te je svaka prijava ovisila o toj inicijativi. Početno stanje (ime obveznika, broj osoba) prijavio je prikupljanjem od svakog pojedinog suvlasnika/stanara. Međutim, to je samo načelna izjava jer se ne sjeća nikakvih konkretnih detalja. Nakon toga tužitelj je odustao od prijedloga za ispitivanjem svjedoka. Dakle, iz naprijed navedenog treba zaključiti da se svjedok K. ne sjeća nikakvih konkretnih detalja koji se tiču situacije tužene, a tužitelj uopće nije dostavio nikakvu prijavu svjedoka K. o tuženoj kao korisnici usluga tužitelja. S obzirom na iskaz svjedoka Ž. P., o čemu će biti riječi kasnije, ostaje dvojbeno je li promjenu predstavniku stanara, ako je takve prijave uopće bilo (jer je se predstavnik stanara ne sjeća), a tužitelj ne dostavlja nikakvu ispravu u tom pravcu, uopće dala tužena.

15. Naime, tužitelj je u postupku predlagao ispitati svjedoke Ž. P. i F. B. na okolnost da je tužena živjela u stanu na koji se odnose računi koji su predmet postupka. S. P. tako navodi da tuženu ne poznaje. Navodi da je tuženičin suprug živio u stanu u Z., S. na 5. katu sa djecom do 2005. Od 2005.

godine stan je prazan do 2016. kada je prodan. Brak se raspao 2005, a 2008. je došlo do rastave. Ne zna je li tužena stanovala u stanu do 2005. U stan nije dolazio. U S. je živio od kolovoza 1998. do ožujka 2001. godine i cijelu 2003. godinu. I dalje je prijavljen u S., ali stvarno živi u Š.. Zbog stalnih poziva sudu obratio se tuženičinom suprugu da ga pita zbog čega su svi ti pozivi i od njega je doznao ove podatke. Dalje je svjedok iznosio svoja razmišljanja da se tužena vjerojatno našla u evidencijama tužitelja kao vlasnica stana. Pretpostavlja da se tužena iselila iz stana 2005. a da su očito računi i dalje ostali na njoj, jer ih nije odjavila. Smatra da je tužena formalno pravno kriva, ali da je zapravo bivši suprug kriv. F. O. promet mu je poznata, to je bila M. firma koju mu je M. otela i zapravo je na O. promet glasio stan. Kada je M. otprilike 2016. vratio O. promet vratio je i stan. Iskaz svjedoka P. sud prihvaća kao istinit, međutim taj iskaz nije od veće važnosti za ovaj postupak. Svjedok u stvari nema neposrednih saznanja o odlučnoj činjenici, a to je je li tužena stvarno živjela na adresi u S.. Iz iskaza svjedoka, proizlazi da je moguće da je ona tamo živjela do raspada braka 2005., međutim, ta je činjenica irelevantna u svjetlu činjenice, da iz matičnih evidencija proizlazi da je evidentirani korisnik do rujna 2015. bilo trgovačko društvo P.- O., koji je u to vrijeme bio i zemljišno-knjižni vlasnik stana. Tužitelj je u međuvremenu odustao od prijedloga za ispitivanjem svjedoka F. B..

16. Nadalje, tužitelj je dostavio samo uvid u mjerno mjesto (list 79) iz kojeg proizlazi da je tužena evidentirana kao korisnica i uvid u kupca (list 85) iz kojeg proizlazi da je evidentirana od 1. listopada 2015. te pregled obveznika na objektu iz kojeg proizlazi da je tužena vlasnica objekta na kojem tužitelj pruža svoje usluge (list 83). Ova posljednja isprava u suprotnosti je sa podacima iz zemljišne knjige (točka 10 obrazloženja).

17. Prema tome, kraj nedostatka prijave svjedoka K., kojom on prijavljuje upravo tuženu kao korisnicu usluga, kraj činjenice da prema podacima iz JRO-a tužena nema prebivalište na adresi koja se tiče ovog postupka, kraj činjenice da tužitelj niti nije dostavio dokaz o suglasnosti P.-O. da se kao korisnik navede tužena, da iz iskaza svjedoka Pavlovića proizlazi da ona ne živi na adresi u S., pa tako ovaj svjedok, iako uglavnom iskazuje o posrednim saznanjima, indikativno da tuženu ne poznaje, sud nije potpuno uvjeren da je takva prijava uopće izvršena. Posebno je indikativno da tužitelj dostavlja Anex međuvlasničkog ugovora od 7. rujna 2015. (list 89 – do 1. rujna 2015. kod tužitelja je evidentiran P.-O.!) koji se tiče očitanja vodomjera, u prilogu kojeg se nalazi potpisna lista suvlasnika koji je tužitelj propustio dostaviti. Nije na sudu da nagađa je li do evidentiranja tužene došlo zbog prijave predstavnika stanara ili neprovjerenom prijavom do koje je došlo uslijed poremećenih branih odnosa ili jednostavno omaškom, primjerice evidentiranjem tužene kao odgovorne osobe ranije evidentiranog društva. U svakom slučaju tužitelj je trebao dostaviti barem ispravu na kojoj je utemeljio uvrštavanje tužene u svoju evidenciju, kako bi se pored postojanja takve isprave, mogla provjeriti i njezina pouzdanost i točnost.

18. Iz presuda ovog suda Povrv-405/2019.-28. (list 154) i Povrv-1490/18.-16. (list 170), Općinskog građanskog suda u Zagrebu Povrv-10731/2016.-2. (list 160) razvidno je da je tužitelj pokretao više istovjetnih tipa postupaka koji se tiču drugog razdoblja, a koje su okončane u tuženičinu korist.

19. Prema tome, iz svega naprijed navedenog sud je nedvojbeno utvrdio da tužena u utuženo vrijeme nije bila vlasnica stana u povodu kojeg su izdani računi. Nadalje, sud iz svih izvede ih dokaza nije mogao sa sigurnošću zaključiti temeljem čega je tužena evidentirana kod tužitelja kao korisnica tužiteljevih usluga, a koju činjenicu je ona osporila.

20. Odredbom članka 201. Zakona o vodama („Narodne novine“ broj: 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14 i 46/18 – dalje: ZV) propisano je da djelatnost javne vodoopskrbe i javne odvodnje obavljaju javni isporučitelji vodne usluge, dok je odredbom članka 3. točke 10. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 17/13, 12/14 - dalje: Opći uvjeti) propisano da je javni isporučitelj vodne usluge trgovačko društvo V. i O. d.o.o., Z..

21. Prema odredbi članka. 205. ZV cijena vodnih usluga prihod je isporučitelja usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi. Odredbom čl. 3. toč. 14. Općih uvjeta je propisano da je korisnik vodne usluge svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (npr. najmoprimac, zakupac odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s isporučiteljom sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je temeljem ovih Uvjeta izjednačena s tim osobama (u daljem tekstu: korisnik).

22. Odredbom članka 11. stavka 2. Općih uvjeta propisano je da korisnik usluge može otkazati korištenje vodnih usluga zbog preseljenja, odnosno trajnoga prestanka korištenja stana odnosno poslovnoga prostora. U stavku 3. Općih uvjeta stoji da u slučaju promjene vlasnika nekretnine, dotadašnji vlasnik ostaje u statusu potrošača i obveznika plaćanja sve do kraja tekućeg mjeseca u kojem je pisanim putem obavijestio isporučitelja usluge o prenošenju obveze na novog vlasnika. U stavku 4. je određeno da su korisnik nekretnine iz stavka 2., odnosno novi vlasnik iz članka 3. dužni obavijestiti isporučitelja usluge o promjenama iz stavka 3., te odgovaraju za plaćanje komunalne usluge solidarno s prijašnjim potrošačem.

23. Prema tome, iz navedenih odredaba proizlazi da uslugu opskrbe vodom plaća korisnik usluge, a to je vlasnik ili posjednik nekretnine.

24. Iz provedenih dokaza proizlazi da tuženica nije bila vlasnica, a sud nije mogao zaključiti niti da je bila posjednica nekretnine u Z., S. . u vrijeme na koje se računi odnose, niti u vrijeme kada je zavedena u matične evidencije tužitelja unatoč tome što je očito bila zavedena u matičnoj evidenciji tužitelja. Prema tome, sud zaključuje da nije dokazano da je ona bila korisnica predmetne nekretnine niti korisnica usluga tužitelja, pa stoga ne može obveznik plaćanja usluga tužitelja isporučenih za stan na adresi S. , Z..

25. Budući tužitelj nije dokazao da je tuženica korisnik ili vlasnik stana na koji se potraživanje odnosi, trebalo je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221. a ZPP/13. ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbiti tužbeni zahtjev.

26. Sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu broj Su-IV-204/17. o troškovima ovršnog postupka odlučeno je zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovom parničnom postupku.

27. Odluka o trošku temelji se na članku 154. stavku 1. ZPP/13. u vezi članka 28. i 117. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.) i članku 155. ZPP/13. Tužena je u cijelosti uspjela u parnici pa joj pripada pravo na naknadu troškova postupka. Visina troška tužene koju je zastupao punomoćnica odvjetnica određena je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12., 103/04., 118/04., i 107/15., dalje OT.). Materijalni troškovi određeni su prema Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/2019, dalje Uredba). Trošak je određen prema vrijednosti predmeta spora u iznosu 2.389,84 kuna.

28. Tako je tuženoj priznat trošak:

- sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu 500,00 kuna (Tbr. 11. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. stavak 1. alineja 2. sve u vezi i Tbr. 50. OT),

- trošak plaćene sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu 100,00 kuna (Tar. br. 1 Uredbe)

- sveukupno: 600,00 kuna.

29. Zbog toga je u pogledu troškova postupka odlučeno kao pod točkama II. i III. izreke presude.

U Zagrebu, 30. rujna 2022.

Sutkinja:

Buga Mrzljak Stenzel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP/13.). Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP/13. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. ZPP/13.).

DNA

1.Tužitelj po pun. uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

2. Tuženi po pun.

Broj zapisa: eb312-6754d

Kontrolni broj: 0ca75-26a94-93b6e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=BUGA MRZLJAK STENZEL, L=ZAGREB, O=OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Novom Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.