REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna „Sv. Križ“

D r a č e v a c

Poslovni broj: K-446/2020-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Jasenki Pavlović, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Antonije Markušić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika A. P., zbog dva kaznena djela i to jednog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje – djela označenog i kažnjivog po čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 dalje u tekstu: KZ/11) i jednog kaznenog djela protiv imovine – oštećenja tuđe stvari – djelo opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZ/11, u svezi čl. 51. KZ/11 nakon održane javne rasprave u nazočnosti oštećenika kao tužitelja pod 2. D. P. T., zamjenice punomoćnika oštećenika kao tužitelja pod 1. i pod 2. S. K., odvjetnice u S., okrivljenika A. P. i branitelja okrivljenika D. M., odvjetnika u S., 30. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: A. P.,  OIB:…, sin pok. M. i pok. M. rođene B., rođen ... u O., s prebivalištem na adresi K. K., državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom stručnom  spremom,  policajac,  zaposlen, oženjen, otac dvoje djece, srednjeg imovnog stanja, neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je 6. srpnja 2017. u K. K., u dvorištu zajedničke obiteljske kuće u cilju da ga zaplaši obratio se malodobnom T. K. riječima: "što prolaziš u moj vrta? Nakazo, ubit ću te, satrat ću ti glavu, jebem ti majku u pičku", što je kod malodobnog T. K. izazvalo osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti i teško tjelesno ozlijediti,

II. što je 10. prosinca 2017. u K. K., u dvorištu zajedničke obiteljske kuće u suvlasništvu njega i D. P.-T. više puta udario maljem po dvorišnim vratima i vrtnoj ogradi na zapadnoj i istočnoj strani kuće, čime ih je oštetio,

dakle, oštetio tuđu stvar,

čime je počinio pod točkom I. kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje – djela označenog i kažnjivog po čl. 139. st. 2. KZ/11 i pod točkom II. kazneno djelo protiv imovine – oštećenja tuđe stvari – djelo opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZ/11, u svezi čl. 51. KZ/11

III. Stoga se okrivljeniku A. P. prethodno utvrđuju kazne zatvora:

- za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 – na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11– kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

- za kazneno djelo prijetnje iz čl. 235. st. 1. KZ/11– na temelju čl. 235. st. 1. KZ/11– kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

IV. Potom se okrivljenik A. P. na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 i čl. 235. st. 1. KZ/11, a sve u svezi čl. 51. KZ/11

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci,

a nakon čega mu se na temelju čl. 56. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

s tim da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko isti u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine, po pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik A. P. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 500,00 (petsto) kuna / 66,36 (šezdesetšesteuraitridesetšestcenti) EUR-a, a koji iznos se odnosi na paušalnu svotu.

Obrazloženje

1.Oštećenici kao tužitelji pod 1. T. K. (ranije malodoban i zastupan po majci zz T. I. P.-T.) i pod 2. D. P. T. 19. prosinca 2018. podnijeli su putem punomoćnika Ž. O., odvjetnika u S., optužnicu od 18. prosinca 2018. protiv okrivljenika A. P. zbog dva kaznena djela i to jednog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje – djela označenog i kažnjivog po čl. 139. st. 2. KZ/11 i jednog kaznenog djela protiv imovine – oštećenja tuđe stvari – djelo opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZ/11, u svezi čl. 51. KZ/11 koja djela da bi okrivljenik počinio na način kako je to pobliže činjenično i pravno opisano u izreci optužnice.

2. Pozvan da se izjasni o osnovanosti optužbe okrivljenik A. P. je na raspravi naveo kako se u odnosu na optužbu ne smatra krivim, slijedom čega je iznio svoju obranu na kraju dokaznog postupka.

2.1. U svojoj obrani okrivljenik je naveo kako je 6. srpnja 2017. u dvorištu zajedničke obiteljske kuće u K. K., vidio T. K., koji je tada bio malodoban i rekao mu nešto u smislu da se ostavi njegovog djeteta i da oni nisu ista vrsta, a pritom da je mislio na godine, jer da je njegovo dijete tada išlo u II. razred Osnovne škole. Naveo je kako je saznao da je T. udario njegovog sina na judo treningu i to nogom, pa da mu se zato obratio, ali ne riječima kako ga se tereti u optužnici. U odnosu na događaj od 10. prosinca 2017. u cijelosti je ostao pri svom ranijem iskazu od 3. travnja 2018. kojeg je dao pred ODO-m u Splitu. Naveo je kako ga je D. P.-T. isprovocirao jer je probio rupu u zidu pa da je sva kišnica odlazila na njegovu stranu kuće, a da je on tu rupu zatvorio, a da ju je D. ponovno ove prigode otvorio, kako se to vidi na snimci, zbog čega da je reagirao na način da je maljem udario više puta po dvorišnim vratima i vrtnoj ogradi na zapadno-istočnoj strani kuće, a da je D. očito bio pripremljen s obzirom da je događaja snimala njegova supruga, pretpostavljajući kako će on reagirati na ponovno otvaranje rupe u zidu. Na poseban upit branitelja još je naveo kako je riječ o zajedničkoj vrtnoj ogradi, zajedničke obiteljske kuće, te kako ograda nije mijenjana i kako je ona i danas u funkciji.

3. U dokaznom postupku sud je ispitao svjedoke, oštećenike kao tužitelje D. P. T. i T. K., svjedokinju T. I. P.-T., te S. P..

4. Svjedok, oštećenik T. K. u svom iskazu je naveo kako živi s majkom T. i očuhom D. na prizemlju obiteljske kuće u K. K., a na gornjem katu da živi A. P., brat njegovog očuha. Do 6. srpnja 2017. da mu se nije nikada obratio, ali da je oko 12,00 sati u dvorištu hranio kornjače, te da mu se A., sa svoga kata obratio riječima u smislu što prolazi u njegov vrt, nakazo, ubit ću te, satrat ću ti glavu, jebem ti majku. Naveo je kako se prepao i otišao u kuću, a sve da je čula njegova majka koja nije reagirala i koja se također prepala. A. da mu se nije obraćao nakon ovog događaja, iako da je bio još jedan događaj u odvjetničkom uredu. U odnosu na događaj od 10. prosinca 2017. naveo je kako nije bio neposredni svjedok događaja, ali da je sve čuo iz kuće i da se bojao izaći iz kuće, a da su ulazna vrata dvorišta i vrtna ograda nakon ovog događaja vidno oštećeni.

5. Svjedok, oštećenik D. P. - T. u svom iskazu je naveo kako je 6. srpnja 2017. bio na poslu, te kako mu je poznato da ga je supruga T. nazvala na telefon i rekla kako je njegov brat A. P. prijetio njegovom posinku, tada malodobnom T. K.. Kada je došao kući da je T. bio isprepadan pa da i danas zaobilazi A. da ga ne bi sreo. Dana 10. prosinca 2017. da je bio svjedok događaja kada je A. više puta udario maljem po dvorišnim vratima na zapadnoj strani kuće koju on koristi. Riječ je o obiteljskoj kući u kojoj on živi u prizemlju, a A. na prvom katu. Što se tiče oštećenja koja su nastupila na vratima i ogradi da ih on nije sanirao, ali da je izračunao kako je imovinska šteta otprilike 6.500,00 kuna. Dodao je kako je s bratom u lošim odnosima od 2013., a da su problemi imovinskopravne naravi koji traju i danas. Na upit zamjenika branitelja okrivljenika kada je prijavio događaj od 6. srpnja 2017., naveo je kako je događaj prijavio 28. srpnja 2017. nakon što je u odvjetničkom uredu D. V. ponovno došlo do prijetnji od strane A. upućenih njegovom posinku T. K., zbog čega da je njegova supruga tada odlučila oba događaja prijaviti policiji.

6. U svom iskazu T. I. P. T. u svom iskazu je navela kako je 6. srpnja 2017. bila u svom stanu na prizemlju obiteljske kuću u K. K.. Navela je kako je bila na samim vratima i kako je čula da se A. obraća njenom sinu T. riječima " što prolaziš u moj vrt nakazo, ubit ću te, satrat ću ti glavu, jebem ti mater…. Tada da je T. imao svega 14 godina, te da se prepao, a ona da je o svemu obavijestila supruga, koji je bio na terenu, kontaktirali su odvjetnicu koja da im je savjetovala da se zatvore u kuću. Međutim, iza ovog događaj da je bio još jedan događaj u kojem je A. prijetio njenom sinu, pa da je tada odlučila prijaviti i ovaj događaj krajem srpnja 2017. Dana 10. prosinca 2017. u dvorištu obiteljske kuće A. da je više puta udario maljem po dvorišnim vratima, po ogradi na zapadnoj i istočnoj strani kuće te je tu ogradu i vrata oštetio. Riječ je o vidnim oštećenjima, ali da su u vrata u funkciji, ali da se nešto teže zatvaraju.

7. Svjedokinja S. P. u svom iskazu je navela kako 6. srpnja 2017. u K. K. u obiteljskoj kući nije čula da bi se njen suprug A. P. obratio tada malodobnom T. K.. Što se tiče događaja od 10. prosinca 2017. da događaj nije vidjela niti čula, te kako je riječ o neznatnom oštećenju zbog čega ona nije neuporabljiva. Odnosi njenog supruga i tužitelja da su se poremetili zbog podjele imovine.

8. U daljnjem dokaznom postupku sud je suglasnošću stranaka čitao iskaz svjedoka- oštećenog-žrtve, oštećenog kao tužitelja D. P. T. sa zapisnika o raspravi od 28. veljače 2022. (list 206. – 207. spisa), iskaz svjedoka-oštećenog-žrtve, oštećenog kao tužitelja T. K. sa zapisnika o raspravi od 28. veljače 2022. (list 208. spisa), iskaz svjedokinje T. I. P.-T. sa zapisnika o raspravi od 28. veljače 2022. (list 208. – 209. spisa) i iskaz svjedokinje S. P. sa zapisnika o raspravi od 26. svibnja 2022. (list 214. spisa).

9. Sud je dalje u dokaznom postupku čitao nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-506/2018 od 30. ožujka 2022. (list 217. – 228. spisa), te presudu Općinskog prekršajnog suda u Splitu pod poslovnim brojem 31 Pp J-5128/2017-27 od 14. ožujka 2022., pravomoćna 29. ožujka 2022.

10. U dokaznom postupku sud je pregledao snimku priloženu spisu Općinskog prekršajnog suda u Splitu poslovni broj Pp J-5128/18 (koja prileže spisu ovog suda pod poslovnim brojem K-506/18). Na navedenoj snimci vidljivo je kako okrivljenik A. P. postupa na način da u dvorištu obiteljske kuće više puta udara maljem po dvorišnim vratima i vrtnoj ogradi. Na pregledanu snimku stranke nisu imale primjedbi.

11. Punomoćnik oštećenika kao tužitelja predlagao je da se u daljnjem dokaznom postupku sasluša odvjetnica I. Š., na okolnost da je ista prilikom događaja opisanog pod točkom 1. optužnice kontaktirala saslušanu svjedokinju te joj dala upute, te da se provede vještačenje po vještaku građevinske struke vezano uz oštećenja na ogradi, dok je zamjenica branitelja okrivljenika predložila da se u daljnjem tijeku postupka sasluša svjedok, odvjetnik D. V. na okolnosti istinitosti iskaza svjedoka-oštećenika- žrtve D. P. T.

12. Sud je na temelju čl. 421. st. 4. ZKP odbio prijedlog punomoćnika oštećenih kao tužitelja za saslušanjem svjedokinje I. Š. i prijedlog za provođenje vještačenja po vještaku građevinske struke kao i prijedlog branitelja okrivljenika za saslušanjem svjedoka D. V. jer je predloženo izvođenje dokaza usmjereno na odugovlačenje postupka.

13. Kako nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga za nadopunu ovako izvedenog dokaznog postupka sud je pregledao izvadak Ministarstva RH, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije za okrivljenika A. P. (list 230. – 231. spisa).

14. Cijeneći svaki dokaz pojedinačno tako i sve dokaze u cjelini ovaj sud je našao utvrđenim činjenično stanje upravo onakvim kako je to i navedeno u izreci ove presude pod 1. i pod 2.

15. Nesporno je, a kako to proizlazi iz obrane okrivljenika A. P. kako se prigode opisane u izreci ove presude pod 1. obratio tada malodobnom T. K.. Dalje je nesporno kako je okrivljenik A. P. prigode opisane u izreci pod 2. udarao maljem po vrtnoj ogradi obiteljske kuće i dvorišnim vratima, kako to također proizlazi iz obrane okrivljenika. Okrivljenik spori da bi se prigode opisane pod 1. obratio malodobnom T. K. riječima opisanima u izreci presuda i da bi mu prijetio, navodeći kako mu se obratio da se ostavi njegovog djeteta i da oni nisu ista vrsta, misleći pri tome na svog sina jer da ga je T. K., prema njegovom saznanju, ranije udario na treningu. U odnosu na događaj opisan u izreci pod 2. okrivljenik je naveo kako ga je D. P.-T. izazvao da tako postupi jer da je otvorio rupu u zidu koju je on ranije zatvorio radi izlijevanja oborinskih voda i da je šteta koju je napravio udarajući maljem neznatna, te kako su ograda u i ulazna vrata u funkciji.

16. S obzirom na očitovanje okrivljenika u odnosu na optužbu kako se ne smatra krivim i kako nije prijetio T. K. riječima navedenima u izreci ove presude pod 1., valjalo je tijekom dokaznog postupka na nedvojben način utvrditi je li okrivljenik A. P. prigode opisane u izreci pod 1. uputio prijetnje tada malodobnom T. K. i je li radnjom opisanom u izreci pod 2. ove presude oštetio tuđu stvar.

17. Iz rezultata postupka nesporno proizlazi kako su odnosi između oštećenika kao tužitelja i okrivljenika znatno narušeni zbog neriješenih imovinsko pravnih pitanja.

18. Iz iskaza T. K. proizlazi kako mu se okrivljenik obratio upravo riječima citiranima u izreci presude pod 1. zbog čega da se on prepao i ušao u kuću u kojoj je bila njegova majka T. I. P.-T.. Svjedokinja T. I. P. -T. u svom iskazu je navela kako je bila u kući i kako je čula riječi koje je okrivljenik uputio njenom sinu T. K. koji je tada bio malodoban i koji se zbog tih riječi prepao. Navela je kako događaj nije odmah prijavila policiji, već naknadno krajem srpnja kada se sličan događaj, u kojem je okrivljenik prijetio njenom sinu, ponovio u odvjetničkom uredu odvjetnika D. V..

19. Iskaz svjedokinje, majke oštećenika T. I. P.-T. i oštećenika T. K. sud je prihvatio kao uvjerljiv i istinit. Naime, u kontekstu poremećenih međuljudskih odnosa zbog imovinsko pravnih pitanja i tenzija koje vladaju unutar obitelji oštećenika kao tužitelja i okrivljenika, što proizlazi i iz postupaka vođenih pred sudovima, odnosno presuda koje je sud pregledao u dokaznom postupku, te obrane okrivljenika i iskaza oštećenika kao tužitelja, a dovodeći u vezu obranu okrivljenika u kojoj navodi kako se doista obratio oštećenom, tada malodobnom T. K., jer da je T. K. udario njegovog sina na treningu, sud drži uvjerljivim i iskaz oštećenog T. K. da mu je navedene prigode pod 1. izreke ove presude okrivljenik uputio riječi citirane u izreci presude pod 1., zbog kojih riječi se oštećenik prepao, a kako riječi koje je okrivljenik uputio tom prigodom oštećeniku objektivno predstavljaju prijetnju, vodeći računa o kontekstu događaja i svim okolnostima iz kojih je ovaj događaj proizašao, dakle teško narušenih međuljudskih odnosa i uvjerenja okrivljenika da mu je oštećeni T. K. udario sina na treningu, sud je utvrdio kako je okrivljenik navedene prigode T. K. uputio riječi; "što prolaziš u moj vrta, nakazo, ubit ću te, satrat ću ti glavu, jebem ti majku u pičku", što je kod malodobnog T. K. izazvalo osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost, a kako je naveo u svom iskazu dodatno navodeći kako i danas izbjegava bilo kakav kontakt s okrivljenikom jer da ga se boji. Kod takvog utvrđenja ovaj sud drži da je okrivljenik svojim postupanje opisanim u izreci presude pod 1. ostvario sva Zakonom propisana obilježja kaznenog djela prijetnje. Iako je oštećenik T. K. naveo u svom iskazu kako je majka sutra dan prijavila događaj policiji, a iz provedenih dokaza proizlazi kako je majka događaj prijavila policiji 28. srpnja 2017., dakle s vremenskim odmakom, ne umanjuje vjerodostojnost iskaza oštećenog T. K. i svjedokinje T. I. P.-T. jer okolnost kada je majka događaj prijavila ne utječe na utvrđenja ovog suda o postojanju događaja za kojeg se okrivljenik tereti, naročito ako se uzme u obzir iskaz svjedokinje T. I. P.-T. da je okrivljenik njenom sinu ponovno uputio prijetnje, zbog čega da je on tada odlučila prijaviti oba događaja, odnosno prijetnje upućene njenom sinu, oštećenom T. K..

20. Iz iskaza svjedokinje S. P. proizlazi kako nije čula događaj opisan u izreci pod 1. i kako o njemu nema nikakva saznanja, iako da je bila u kući u opisano vrijeme.

21. Obzirom na ovakvo utvrđenje suda, obranu okrivljenika A. P. u kojoj on negira počinjenje kaznenog djela prijetnje opisanog u izreci ove presude pod 1. sud ocjenjuje neuvjerljivom i usmjerenom isključivo na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti u ovom postupku.

22. Nadalje, u odnosu na kazneno djelo opisano u izreci pod 2. izreke ove presude iz obrane okrivljenika proizlazi da je postupio upravo na način opisan u izreci ove presude pod 2. Međutim, okrivljenik navodi kako se ne smatra krivim jer da ga je oštećenik isprovocirao jer da je probio rupu u zidu koju je on ranije zatvorio zbog odljeva oborinskih voda i kako je šteta koju je napravio gotovo zanemariva. Na pregledanoj snimci samog događaja vidljivo je kako je oštećenik kao tužitelj doista otvorio rupu u zidu nakon čega je okrivljenik maljem lupao po dvorišnoj ogradi i ulaznim vratima. To što je okrivljenik bio revoltiran radnjom oštećenika, nikako ga ne opravdava da namjerno maljem više puta udara po dvorišnoj ogradi i ulaznim vratima, a nesporno je riječ o zajedničkoj dvorišnoj ogradi i ulaznim vratima, kako su to iskazali okrivljenik i oštećenik. Sama činjenica da je došlo do oštećenja stvari, što okrivljenik niti ne spori, ali navodi kako je riječ o zanemarivom oštećenju i kako su dvorišna ograda i vrata i dalje u upotrebi i funkciji, također ne opravdava okrivljenika činjenice da je namjernom radnjom udaranja maljem istu oštetio, a kolika je vrijednost konkretne štete nije od posebnog utjecaja na utvrđenje ovog suda da je okrivljenik svojim postupanjem opisanim u izreci pod 2. okrivljenik ostvario sva obilježja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari.

23. Sud je utvrdio kako se činjenični opis opisan u izreci ove presude pod 2. nalazi i u prekršajnom predmetu Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj Pp J- 5128/2017 od 14. ožujka 2022., pravomoćan 29. ožujka 2022. Po mišljenju ovog suda nije došlo do povrede načela ne bis in idem iz razloga što je prekršajni postupak okončan na način da je protiv okrivljenika A. P. odbijena optužba zbog počinjenja prekršaja iz čl. 4. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivog po čl. 20. st. 3. citiranog Zakona zbog nastupanja zastare.

24. Nakon naprijed navedenih utvrđenja valjalo je odlučiti o krivnji okrivljenika. Ubrojivost okrivljenika tijekom postupka nije bila sporna, te ga sud smatra u cijelosti ubrojivim počiniteljem.

25. Utvrđujući potreban oblik krivnje, cijeneći cjelokupne rezultate raspravljanja i sve činjenice koje su tijekom rasprave utvrđene, a naprijed navedene, sud je utvrdio kako je okrivljenik postupajući prema oštećenicima T. K. i D. P.-T. na način opisan u izreci ove presude, postupao s izravnom namjerom, dakle da je bio svjestan svojih učina i htio njihovo počinjenje.

26. Stoga sud okrivljenika A. P. drži krivim za počinjenje dva kaznena djela u stjecaju i to jednog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje – djela opisanog i kažnjivog po čl. 139. st. 2. KZ/11 i jednog kaznenog djela protiv imovine – oštećenja tuđe stvari – djela opisanog i kažnjivog po čl. 235. st. 1. KZ/11, u svezi čl. 51. KZ/11.

27. Nakon naprijed navedenog valjalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije koja će prije svega biti primjerena osobi okrivljenika kako bi shvatio društvenu neprihvatljivost i štetnost ranijeg načina ponašanja, te se ubuduće klonio činjenja kaznenih djela, pri čemu je valjalo voditi računa i o tome da se primijenjenom sankcijom ostvari svrha kažnjavanja određena u čl. 41. KZ/11.

28. Stoga je sud okrivljeniku za svako pojedino kazneno djelo utvrdio kazne zatvora i to - za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 – na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11– kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo prijetnje iz čl. 235. st. 1. KZ/11– na temelju čl. 235. st. 1. KZ/11– kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, nakon čega se je okrivljenika A. P. na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 i čl. 235. st. 1. KZ/11, a sve u svezi čl. 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, pa mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s tim da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko isti u roku provjeravanja od jedne godine, po pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

29. Sud je mišljenja da će se upravo ovakvom sankcijom postići svrha specijalne i generalne prevencije.

30. Prilikom odluke o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije sud je kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika cijenio njegovu raniju neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti nije našao.

31. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 6. ZKP/08 sud je okrivljenika A. P. obvezao naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 500,00 kuna / 66,36 EUR-a, a koji iznos se odnosi na paušalnu svotu s obzirom na duljinu i složenost postupka.

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude presude.

Split, 30. rujna 2022.

Sudac

Jasenka Pavlović, v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu u 4 (četiri) primjerka, a putem ovog suda.

DNA:

- oštećenom kao tužitelju,

- punomoćniku oštećenika kao tužitelja,

- okrivljeniku,

- branitelju okrivljenika,

- u spis