Poslovni broj: 3 UsI-1262/22-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Ljiljani Lijić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja N. B., L., … protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike

Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, Službe upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca, Šibenik, Velimira Škorpika 5, radi izdavanja odobrenja za nošenje oružja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 23. rujna 2022., a objavljene 30. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko- kninske, Službe upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca, Broj: 511-13-06-UP/I-… od 26. travnja 2022., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, Službe upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca, Broj: 511-13-06-UP/I-… od 26. travnja 2022., u točci 1. izreke, odobrava se N. B., rođenom …. u Š., ovdje

tužitelju, nabava oružja u svrhu osobne sigurnosti, radi držanja. Točkom 2. izreke rješenja, odbija se zahtjev imenovanog za nabavu oružja u svrhu nošenja.

2. Protiv točke 2. izreke osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu iskazujući nezadovoljstvo načinom na koji je predmetna upravna stvar riješena te opisuje kronologiju predmetne upravne stvari, u bitnom navodeći da je njegov život ugrožen jer da je u svom vinogradu pronašao postavljenu bombu, a da je kazneno djelo pogrešno okvalificirano kao kazneno djelo dovođenje u opasnost općeopasnom radnjom ili sredstvom, iako da je trebalo biti okvalificirano kao kazneno djelo terorizma. Da pronalazak dijelova "zolje", odnosno ručnog bacača raketa uz vinograd prije nego što je postavljena bomba, smatra dokazom da je bomba bila namijenjena upravo njemu jer je stajala u njegovu vinogradu 4,5 mjeseca i da nitko nije stradao. Da navedeno potvrđuje i natpis na cesti koji se pojavio prije 4 godine da je udbaš i ubojica, te da, iako je to prijavio, policija nije reagirala, stoga da ne može konzumirati svoja Ustavom zagarantirana prava, pravo na život, slobodu, slobodu kretanja, privatno vlasništvo. Također navodi da je policiji prijavljivao i prijetnje smrću, ali da se ništa nije poduzelo, a u međuvremenu da je doznao da je bio i na spisku za likvidaciju. Dodaje da su ga u šumi prije dva mjeseca napala dva velika psa te da se uspio spasiti zahvaljujući svom psu koji je ozlijeđen. Slijedom navedenog, da držanje oružja u zaključanom sefu, a što mu je omogućeno, za njegovu sigurnost ne znači ama baš ništa bez dozvole za nošenje oružja. Da mu prijetnje i ugroze dolaze od 2014. godine kada mu je i ukinut status nošenja oružja, a koja činjenica da bi bila poznata samo njemu i MUP-u. Smatra da mu Ustavom zagarantirano pravo policija ne može osigurati, a da mu se osporavanim rješenjem kojim mu se odbija zahtjev za nošenje oružja, ne dozvoljava da se sam obrani. Ujedno ističe da zna da je oružje opasno jer da ga je i sam nosio 30 godina bez ikakvih ekscesa i to kao aktivni djelatnik MUP-a RH i umirovljeni inspektor, ali da nikada nije dobio odgovor zašto mu je poništen status nošenja oružja. Slijedom navedenog, traži od Suda da poništi osporavano rješenje tuženika u dijelu kojim se odbija njegov zahtjev za nabavu oruža u svrhu nošenja, te mu odobri nošenje oružja u svrhu zaštite život.

3. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 27. srpnja 2022. u cijelosti osporilo navode tužitelja te se očitovalo na tužbene navode tužitelja. U odnosu na tužbeni navod da je riječ o pogrešnoj pravnoj kvalifikaciji utuženog kaznenog djela i da je postavljanje bombe u njegov vinograd greškom okvalificirano kao kazneno djelo dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, umjesto kao kazneno djelo terorizma, a osobito da je neprihvatljiv stav da je isto učinjeno iz razloga možebitnog izricanja blaže kazne za počinitelja ili kraćih rokova kaznenog progona, tuženo tijelo je navelo da je nesporno da je Služba kriminalističke policije PU š.-k. dana 10.04.2015. podnijela kaznenu prijavu pod brojem: 511-

13-…. protiv nepoznatog počinitelja zbog kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st.1. KZ-a RH počinjenog na štetu N. B.. Dakle, da ne stoji tvrdnja tužitelja da se time što je riječ o imovini tužitelja i što nitko drugi nije stradao, nije radilo o ugroženosti života drugih osoba. U odnosu na tužbeni navod da je tužitelj policiji prijavljivao prijetnje smrću kao i pronalazak "zolje", tuženo tijelo je navelo da su isti navodi potpuno neutemeljeni jer da navedene prijave nisu evidentirane u službenoj evidenciji prijava. U odnosu na tužbeni navod da su ga u šumi napala dva psa, tuženik je istakao da je napad na psa prijavio P. K., tužiteljev zet, uz navod da su njegova psa, kojeg je dao na čuvanje svom puncu, N. B., napala dva

psa pasmine "kangal". Također je navelo da je u cijelosti neutemeljen i neopravdan stav tužitelja da ga se kao umirovljenika, tretira kao građanina drugog reda.

4. Konačno, tuženo tijelo je navelo da je činjenica da tužitelj nije dokazao da je njegova sigurnost ugrožena ili da bi mogla biti ugrožena u tolikoj mjeri da mu za njezino osiguranje treba oružje za držanje i nošenje, niti da tužitelj obavlja poslove za koje mu, pored držanja, treba oružje i za nošenje. Ujedno je navelo da su se pred Upravnim sudom u Splitu već vodili upravni sporovi povodom tužbi tužitelja radi poništenja rješenja tuženog tijela kojima je odbijen zahtjev tužitelja za nabavu oružja u svrhu nošenja te da su donesene pravomoćne presude i to presuda posl. broj 5 UsI-458/17-7 od 19.04.2018. koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usž-2809/18-3 od 23.05.2019., kao i presuda posl. broj 18 UsI-474/20-4 od 22.10.2020. koja je potvrđena presudorn Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. broj Usž-613/21-2 od 20.04.2021. Stoga, a kako u konkretnom slučaju nije došlo do nikakve promjene u činjeničnom stanju, tuženo tijelo je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 23. rujna 2022. stranke su ustrajale u svojim do sada iznijetim navodima u tužbi, kao i odgovoru na tužbu te nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu te svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

7. Stranke trošak nisu popisale, ni zatražile.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti točke 2. izreke osporavanog rješenja Policijske uprave šibensko-kninske, Službe upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca, Broj: 511-13-06-UP/I-… od 26. travnja 2022.

10. Među strankama je sporno je li točkom 2. izreke osporavanog rješenja tužitelju pravilno odbijen zahtjev za nabavu oružja u svrhu nošenja, odnosno ispunjava li tužitelj opravdani razlog za nabavu oružja radi osobne sigurnosti u smislu odredbe čl. 12. st. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana (Narodne novine, broj: 94/18, dalje Zakona).

11. Odredbom članka 11. stavak 2. i 3. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana (Narodne novine, broj 94/18, dalje Zakona) propisani su opći i posebni uvjeti za izdavanje odobrenja za nabavu oružja. Kao jedan od općih uvjeta za izdavanje odobrenja za nabavu oružja u stavku 2. točka 1. članka 11. propisano je da fizička osoba mora imati opravdan razlog za nabavu oružja ako oružje nabavlja radi osobne sigurnosti.

12. Odredbom članka 12. stavkom 1. Zakona propisano je da opravdani razlog za nabavu oružja radi osobne sigurnosti ima osoba koja dokaže da je njezina osobna sigurnost ugrožena ili bi mogla biti ugrožena u tolikoj mjeri da joj za njezino osiguranje treba oružje te ako zbog naravi posla ili okolnosti u kojima ga obavlja postoji potreba za nabavom oružja, a aktivnostima i mjerama institucija sigurnosti ili drugim mjerama ne bi se mogla osigurati dostatna zaštita. Stavkom 2. istog članka je propisano da mišljenje o tome postoji li kod osobe koja je podnijela zahtjev za nabavu oružja radi osobne sigurnosti opravdani razlog za nabavu oružja daje povjerenstvo koje osniva čelnik nadležnog tijela, na temelju činjenica i okolnosti koje je u svom zahtjevu za nabavu oružja radi osobne sigurnosti naveo podnositelj zahtjeva i činjenica i okolnosti utvrđenih tijekom provođenja postupka povodom zahtjeva za nabavu oružja.

13. Odredbom članka 19. stavkom 2. Zakona propisano je da će građaninu koji ispunjava opće i posebne uvjete iz članka 11. ovoga Zakona nadležno tijelo izdat odobrenje za nabavu lovačkog oružja radi držanja i nošenja te odobrenje za nabavu sportskog oružja i oružja za osobnu sigurnost radi držanja.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, građaninu koji ispunjava opće i posebne uvjete iz članka 11. ovoga Zakona nadležno tijelo može izdati odobrenje za nabavu oružja za osobnu sigurnost radi držanja i nošenja, o čemu nadležno tijelo odlučuje po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir činjenice i okolnosti koje je u svom zahtjevu za nabavu oružja radi osobne sigurnosti naveo podnositelj zahtjeva i činjenice i okolnosti utvrđene tijekom provođenja postupka povodom zahtjeva za nabavu oružja.

14. Dakle, iz citiranih odredbi članka 19. Zakona proizlazi da se odobrenje za nabavu oružja za osobnu sigurnost u pravilu izdaje samo za držanje, dok se odobrenje za držanje i nošenje izdaje samo u iznimnim situacijama, i to po slobodnoj ocjeni nadležnog tijela.

15. Odredbom članka 5. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09, dalje ZUP-a) propisano je kako u upravnim stvarima u kojima je javnopravno tijelo zakonom ovlašteno rješavati po slobodnoj ocjeni, odluka mora biti donesena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana.

16. Odluka o izdavanju odobrenja za nabavku oružja za držanje i nošenje podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih tijela, a upravno sudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen je na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (članak 4. stavak 2. ZUS-a).

17. Iz stanja i sadržaja spisa je razvidno da je upravni postupak proveden na zahtjev N. B., ovdje tužitelja, za izdavanje odobrenja za nabavu kratkog vatrenog oružja radi držanja i nošenja u svrhu osobne sigurnosti, a kako je to naveo i u svojoj Izjavi danoj na Zapisnik pred prvostupanjskim upravnim tijelom Broj: 511-13- 06-84-… od 13. rujna 2021., ujedno navodeći da od 2015.g. nije riješen predmet u kojem je podnijeta kaznena prijava protiv nepoznatog počinitelja za kazneno djelo koje je okvalificirano kao dovođenje u opasnost općeopasnom radnjom ili sredstvom, s čime se ne može pomiriti jer da je i u ranije podnesenim zahtjevima navodio da je na vratima njegova vinograda bila postavljena ručna bomba, a da počinitelj nije pronađen. Da je i nakon toga policiji prijavljivao i sve druge događaje koji su uslijedili kao što je, između ostalog, pojava natpisa na cesti da je "udbaš i ubojica" te da mu je jedini cilj zaštititi se.

18. Također je razvidno da rješavajući o podnesenom zahtjevu tužitelja, Povjerenstvo za odlučivanje o predmetima nabave i registracije oružja u svrhu osobne sigurnosti Policijske uprave … donijelo odluku kojom se

usvaja zahtjev podnositelja, ovdje tužitelja, za nabavu oružja u svrhu držanja, a odbija zahtjev za nošenje oružja, ocjenjujući da je pored izdavanja odobrenja za držanje oružja, zahtjev za nošenjem oružja neutemeljen, jer isti nije dokazao da mu je nošenje oružja radi osobne sigurnosti potrebno, nužno i neophodno.

19. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, ocjenjujući okolnosti konkretnog slučaja, pravilnim se ocjenjuje osporavano rješenje tuženog tijela kojim je tužitelju odobrena nabava oružja u svrhu osobne sigurnosti, radi držanja, dok je tužitelju odbijen zahtjev za nabavu oružja u svrhu nošenja, uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao da je njegova sigurnost ugrožena ili da bi mogla biti ugrožena u tolikoj mjeri da mu za osiguranje treba oružje za nošenje te da tužitelj ne obavlja poslove za koje mu, pored držanja, treba oružje i za nošenje, a koje obrazloženje kao pravilno, argumentirano i na Zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

20. Pored navedenog, valja istaći da je osporavano rješenje doneseno primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela budući da iz odredbi članka 19. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana proizlazi da se odobrenje za nabavu oružja za osobnu sigurnost u pravilu izdaje samo za držanje, dok se odobrenje za držanje i nošenje izdaje iznimno, o čemu nadležno tijelo odlučuje po slobodnoj ocjeni. Uzimajući u obzir činjenice i okolnosti konkretnog slučaja, koje je u svom zahtjevu za nabavu oružja radi osobne sigurnosti naveo tužitelj, a koje činjenice i okolnosti tužitelj u bitnom ponavlja i u tužbi, te posebno uzimajući u obzir činjenice i okolnosti utvrđene tijekom provođenja postupka povodom zahtjeva za nabavu oružja, pri tom cijeneći nespornu činjenicu da su o istom činjeničnom i pravnom osnovu već donesene dvije pravomoćne presude Upravnog suda u Splitu pod posl. brojem 5 UsI- 458/17-7 od 19.04.2018. koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usž-2809/18-3 od 23.05.2019., kao i presuda posl. broj 18 UsI-474/20-4 od 22.10.2020. koja je potvrđena presudorn Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. broj Usž-613/21-2 od 20.04.2021., a kako u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije došlo do nikakve promjene u činjeničnom stanju, tuženo tijelo je pravilno i zakonito postupilo kada je točkom 2. izreke osporavanog rješenja odbilo zahtjev tužitelja za nabavu oružja u svrhu nošenja.

21. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja po ocijeni ovog Suda, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, nisu povrijeđena pravila postupka niti je pogrešno primijenjen pravni propis, a tužitelj tužbenim navodima nije osporio zakonitost ni pravilnost osporavanog rješenja, slijedom čega nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja.

22. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

23. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12,152/14 i 29/17, dalje ZUS- a), odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu 30. rujna 2022.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku

- tužitelja pozvati na uplatu sudske pristojbe za tužbu 400,00 kn / 53,09 EUR i za presudu 500,00 kn / 66,36 EUR (fiksni tečaj konverzija 7,53450), po pravom.

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti

- u spis

- kal. do 28.11. 2022.