Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26 EU 2024/2679
- 1 - Revd 1194/2024-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. R. iz S., OIB ..., koju zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u S., protiv I. tuženika M. L. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik E. S., odvjetnik u S. i II. tuženika R. S. S.-J.-W., S. S. im R., Republika Austrija, kojeg zastupa punomoćnica M. D., odvjetnica u Z. odvjetničkom uredu M. D., S. G. i J. D. B. u Č., radi utvrđenja ništetnosti i brisanja založnog prava i vlasništva, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3424/2022-2 od 30. listopada 2023. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-6251/17 od 20. svibnja 2022., u sjednici održanoj 19. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja u prijedlogu se odbija, a u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3424/2022-2 od 30. listopada 2023.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da je predlagateljica u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila 9 pravnih pitanja za koje ona smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, te da se pozvala na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
5. Revizijski sud je ocijenio da prva tri postavljena pravna pitanja ne predstavljaju pitanja u smislu odredbe čl. 385. a ZPP-a jer njima tužiteljica u bitnome ukazuje na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred nižestupanjskim sudovima, a što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije (u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a), pa se u okviru tih pitanja prijedlog ne može razmatrati. Naime, takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg tih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja, ona upućuju na osporavanje po nižestupanjskim sudovima utvrđenog činjeničnog stanja, što ne može biti predmetom razmatranja u ovome stupnju postupka.
5.1. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
6. Nižestupanjski sudovi su ocijenivši tužbeni zahtjev kao neosnovan zauzeli shvaćanje da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe austrijskog materijalnog prava, obzirom da je predmetni ugovor potpisan u Republici Austriji, ali da tužiteljica činjenično niti u tužbi niti tijekom postupka nije ukazivala na razloge ništetnosti u smislu normi austrijskog prava već isključivo tijekom postupka ističe da je ugovor o kreditu ništav jer II. tuženik nije imao odobrenje za obavljanje bankarskih usluga u Republici Hrvatskoj.
7. Sudovi sukladno iznesenim tvrdnjama tužiteljice u tužbi i tijekom postupka (u odnosu na ništetnost ugovora prema odredbama Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenim u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine", broj 72/17 i 131/20, dalje: ZNUKMO) jer da su predmetni ugovori sklopljeni na području Republike Hrvatske, a da je tuženik kreditna ustanova koja nema odobrenje za rad na području Republike Hrvatske te da su predmetni ugovori ništetni, jer su suprotni direktivama Europskog parlamenta i vijeća (Direktivi 2008/48/EU i Direktivi 2014/17/EU) kao potrošački ugovori)), cijenili samo te činjenice te otklonili kako primjenu ZNUKMO, jer su ugovori sastavljeni i zaključeni u Republici Austriji, pa ne bi dolazilo do primjene toga zakona, a i sam je zakon kasnije ukinut, tako i primjenu odredbi Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP), jer po utvrđenju drugostupanjskog suda tužiteljica nije imala status potrošača s obzirom da je kredite dizala radi pružanja usluga turističkog smještaja pa se u tom slučaju na nju ne mogu primijeniti odredbe o zaštiti potrošača.
8. Radi upravo navedenog od odgovora na pitanja od 4-9 u prijedlogu tužiteljice ne ovisi ishod ovog spora te budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je sukladno odredbi čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog odbio, a kako nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, revizija je u tom dijelu odbačena te riješeno kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 19. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.