REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj:6.Pr-909/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovog suda Snježani Polgar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. A. iz P., OIB: …, zastupanog po Odvjetničkom društvu M. i J., j.t.d., O., protiv tužene bolnice P1 ., P., OIB …, zastupane po opunomoćeniku P. K., odvjetniku iz P., uz sudjelovanje umješača bolnice P2 . I bolnice P2 ., zastupanog po opunomoćeniku D. I., odvjetniku iz S. B., radi isplate dijela plaće, v.p.s. 13.539,22 kuna, nakon glavne rasprave zaključene 29. kolovoza 2022. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja G. D., opunomoćenika tuženika i zakonske zastupnice umješača M. M., na temelju članka 335 stavak 4.

ZPP-a, dana 30. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužitelj V. A. iz P., , OIB: …, s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi :

"Nalaže se tuženoj bolnici P1 ., OIB:…, da tužitelju V. A. iz P., OIB: …, isplati razliku manje isplaćenih plaća u iznosu od 13.539,22 kuna/1.796,96 € bruto zajedno

s

pripadajućom

z.z.

kamatom

tekućom

:

-

za ožujak 2014. godine na iznos od 3.012,09 kuna od 15.4.2014.

-

za travanj 2014.godine na iznos od 2.732,13 kuna od 15.5.2014.

-

za srpanj 2014. godine na iznos od 4.603,38 kuna od 15.8.2014.

- za rujan 2014. godine na iznos od 3.191,62 kuna od 15.10.2014."

II Nalaže se tuženoj bolnici P1 ., OIB …, da tužitelju V. A. iz P., OIB: …, naknadi parnični trošak u iznosu od 14.812,50 kuna /1.965,96 € , s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. rujna 2022. godine pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva na ime troškova parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kuna/1.327,23 €[1] .

Obrazloženje

1. Tužitelj V. A. podnio je tužbu protiv tužene bolnice P1 . radi isplate razlike plaće. Ističe da je u razdoblju od 1.prosinca 2013.godine do 31. prosinca 2017. zaposlen kod tužene na radnom mjestu doktora medicine, liječnika specijaliste te mu je rad organiziran na način da učestalo radi prekovremeno.

1.1. Sud je donio prvostupanjsku odluku pod brojem Pr-33/2019-35, dana 19. veljače 2021. godine kojom je naložio tuženoj isplatu iznosa od 75.108,00 kuna sa pripadajućom z.z. kamatom, a odbio tužitelja s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 13.539,22 kuna.

2. Drugostupanjski sud je u Odluci br. Gž R-644/2021-2 od 16. travnja 2021. godine potvrdio točku i izreke kojom je naloženo da tužena isplati tužitelju iznos od 72.930,39 kuna te preinačio presudu u dijelu pod navedenom točkom i odbio tužitelja sa zahtjevom za isplatu iznosa od 2.177,61 kuna, jer je navedeni iznos zastario.

2.1. Nadalje, sud je rješenjem br. Gž R-644/2021-2 od 16. travnja 2021. godine ukinuo presudu u pobijanom dijelu u točki II i točki III izreke vrativši predmet na ponovno održavanje glavne rasprave.

3. Opunomoćenik tužitelja je na glavnoj raspravi od 22. veljače 2022. godine ostao kod zahtjeva za isplatu razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 13.539,22 kuna. Smatra da se dvije sporne uplate iz prosinca 2014. i siječnja 2015. odnose na neko ranije razdoblje (2012-2013) a ne za utuženo razdoblje, te da je teret dokazivanja činjenice na koje se razdoblje odnosi isplata spornih naknada za vrijeme godišnjeg odmora, na tuženiku.

4. Tužena je predložila da se od umješača zatraže podaci o vremenu na koje se odnosi plaćanje navedenih iznosa, a jer je tužena od 1.1.2014. tek legitimirana kao tuženik u odnosu na tužitelja, odnosno bolnica P2 . je prije toga bio poslodavac tužitelju.

5. Umješač je dostavio podnesak te izračun razlike za godišnji odmor iz kojeg je vidljivo da se isplaćena razlika u prosincu 2014. te u siječnju 2015. godine odnosi upravo na razdoblje za mjesece u kojima je bio godišnji odmor u 2014. godini (ožujak. travanj, srpanj i rujan 2014. godine). Umješač ističe da je tužitelju uz plaću za prosinac 2014. i siječanj 2015. godine isplaćena ukupna razlika plaće od 13.539,22 kuna, a što je vidljivo na obračunskoj ispravi za navedene mjesece šifra- 10741, a odnosi se na ukupno 296 sati godišnjeg odmora iz 2014. godine. Ističe da je broj sati godišnjeg odmora vidljiv na obračunskim listama za pojedini mjesec, ožujak 88 sati, travanj 48 sati, srpanj 80 sati, dok je u studenom 2014. godine (80 sati) obračun godišnjeg odmora bio ispravan. Kao dokaz da se navedene isplate odnose na točno navedena razdoblja, a ne ranija razdoblja, umješač je dostavio i Sporazum o isplati naknade plaće za godišnji odmor potpisan s bolnica P1 . koji se odnosio na razdoblje srpanj 2012 – studeni 2013. godine, a koja razlika mu je isplaćena nakon plaće za rujan 2015., te nakon plaće za listopad 2015. godine. Kako su isplatu dosuđenih razlika po drugostupanjskoj presudi br. Gž R-644/2021-2 od 16. travnja 2021. godine isplatili 13.12.2021., umješač smatra da nema nikakvih dugovanja prema tužitelju.

6. Tužitelj smatra da dostavljene platne liste i dokumentacija od strane umješača, tri godine nakon pokretanja postupka, sa žigom bolnica P2 ., iako je u to vrijeme tužitelj bio zaposlenik bolnice P1 ., ukazuju da je izračun izrađen naknadno i da ne predstavlja relevantnu dokumentaciju kojom bi se dokazalo da je išta tuženik isplatio za navedeno razdoblje.

7. Tužena ističe da dovođenje u pitanje vjerodostojnosti dostavljene dokumentacije, je sasvim promašeno. Umješač je prema nalogu suda dostavio dokumentaciju koja se odnosi na spornu isplatu, a koju je pribavio iz elektroničkog sustava u vrijeme kada je sud odredio tu dostavu, te da je zbog toga statusni oblik takvog sadržaja, a ne zbog okolnosti koje tužitelj implicira umješaču. Navedena dokumentacija se nalazi u sustavu i dostupna je u svako vrijeme.

8. Prijeporno je da li se isplata iznosa od 13.539,22 kuna odnosi na isplatu razlike plaće za godišnji odmor korišten u 2014. godini ili na prethodno razdoblje.

8.1. Prijeporna je i vjerodostojnost dostavljenih obračunskih lista.

9. Sud je dokaznom postupku izvršio uvid u obračunske liste plaća (list br. 4-5), Sporazum između bolnica P1 . i bolnica P . od 14.2.2018., Zaključak županije od 8. veljače 2018. Odluke bolnice P2 . i bolnice, u obračunske liste za prosinac 2014 i siječanj 2015., u nalaz i mišljenje

vještaka od ožujka 2020., te je pročitan iskaz vještakinje dan na raspravi od 25. studenog 2020.g. Nadalje je izvršen uvid u obračun razlika za prekovremeni rad proizašlih iz dodataka na plaću (list br. 488), obračunske isprave za isplatu plaća za siječanj 2015 i prosinac 2014., studeni 2014., rujan 2014, srpanj 2014. (list 489-497), plaću za 4. mjesec 2014, i 3.mj. 2014., Sporazum o isplati razlike plaće za godišnji odmor od 18.9.2015., te obračunsku ispravu za isplatu plaće za rujan i listopad 2015.

10. Nakon provedenog dokaznog postupka, analizirajući dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/2013, - Rješenje USRH, 89/14 – OUSRH 70/19 i 80/22 dalje: ZPP-a), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, odbivši ga u cijelosti.

11. Naime, uvidom u Sporazum o isplati razlike plaće za godišnji odmor od 18.9.2015. (list br. 501) utvrđeno je da je tužitelj koristio godišnji odmor u razdoblju od srpnja 2012. do studenog 2013. u terminima sukladno izdanim rješenjima pravnog prednika poslodavca i koji je isplaćen radniku sukladno Naputku Ministarstva zdravlja od 22. kolovoza 2012. Isti Naputak je suspendiran novim Naputkom od 28. studenog 2014. godine.

11.1. Iz članka 2. Sporazuma proizlazi da se tužena kao poslodavac tim Sporazumom obvezala isplatiti razliku iznosa naknade plaće za godišnji odmor naveden u čl. 1. Sporazuma koja razlika, suglasno potpisnicima Sporazuma, iznosi 7.707,11 kuna u bruto iznosu. Tužena se obvezala isplatiti navedeni iznos tijekom listopada i studenog 2015.godine.

11.2. Prema čl. 3. Sporazuma proizlazi da su sklapanjem Sporazuma sva sporna pitanja potraživanja proizašla iz razlike naknade plaće za godišnji odmor u razdoblju od srpnja 2012. do studenog 2013. riješena.

12. Uvidom u obračunske isprave za isplatu plaće za rujan 2015. utvrđeno je da je tužitelju isplaćena razlika naknade za godišnji odmor u bruto iznosu od 3.853,56 kuna, a uvidom u obračunsku ispravu za isplatu plaće naknade za listopad 2015. utvrđeno je da je isplaćena razlika naknade za godišnji odmor u iznosu od 3.853,56 kuna.

12.1. Iz navedenih lista vidljivo je dakle da je tužena postupila sukladno sklopljenom Sporazumu između stranaka od 18.9.2015. te isplatila tužitelju razliku naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od srpnja 2012. do studenog 2013. godine u ukupnom iznosu od 7.707,12 kuna.

12.2. Sud obračunske liste ocjenjuje vjerodostojnim jer se radi o ispisu iz elektronskog sustava te nije odlučno što je umješač stavio svoj žig na tu listu, a jer je on upravo po nalogu suda trebao pribaviti te podatke, te je logično da je stavio svoj žig na obračunske liste koje je izvukao iz sustava.

13. Uvidom u priložene obračunske isprave za isplatu plaće za prosinac 2014. utvrđeno je da je na ime razlike naknade za godišnji odmor, upravo za 2014. godinu, isplaćen iznos od 6.069,40 kuna, dok je u siječnju 2015. na ime razlike naknade za godišnji odmor isplaćen iznos od 7.469,82 kuna, ukupno 13.539,22 kuna. Da se isplata odnosi za navedeno razdoblje vidljivo je i iz obračunskih isprava za ožujak, travanj, srpanj i rujan 2014. godine u kojim ispravama je naveden broj sati godišnjeg odmora koji je tužitelj koristio u tom razdoblju.

13.1. Kako je isplata razlike naknade za godišnji odmor za 2012. i 2013. godine isplaćena u rujnu i listopadu 2015. to se jedino navedena isplata u prosincu 2014. i siječnju 2015. može odnositi na isplatu razlike naknade za godišnji odmor za 2014. godinu.

14. Vještakinja je u svom iskazu navela da je imala saznanja da se isplate u prosincu 2014. i siječnju 2015. odnose na prethodne mjesece, ali kako nije od tuženika dobila podatke o tome na koje se mjesece doista odnose isplate koje su evidentirane u 12. mjesecu 2014. i siječnju 2015. da je te iznose evidentirala da su isplaćeni, no nije ih uzela u obzir prilikom obračuna naknade za godišnji odmor u narednim mjesecima, odnosno na taj način da nije povećana obveza naknade za godišnji odmor u slijedećim mjesecima.

15. Slijedom navedenoga, a jer su utuženi iznosi isplaćeni u prosincu 2014. i siječnju 2015. i nedvojbeno se odnose na razliku naknade za godišnji odmor za 2014. godinu, sud je odbio tužitelja sa tužbenim zahtjevom.

16. Kako je Županijski sud ukinuo u cijelosti odluku o troškovima postupka, sud je ovom odlukom odlučio o ukupnim troškovima postupka.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a.

17.1. Tužitelj je uspio 100 % u odnosu na osnov tužbenog zahtjeva, dok je u odnosu na visinu uspio sa 82 %, tako da njegov uspjeh u parnici iznosi 91,00 % ( 100 + 82 = 182 : 2 = 91,00 %).

17.2. Tuženik je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio sa 18 %, a u odnosu na osnov s 0%, tako da njegov uspjeh iznosi 9,00 % (0 + 18 =18 : 2 = 9,00 %).

17.3. Sud je oduzeo postotak tužene jer je uspjela u manjem omjeru od postotka tužitelja, te utvrdio uspjeh tužitelja u parnici od 82 %.

17.4. Sud je kao osnovan priznao trošak tužitelja za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, nagradu za sastav podneska od 7. veljače 2019. (list br. 88) u iznosu od 1.000,00 kuna, za sastav podneska od 25. travnja 2019. (list br. 112) u iznosu od 1.000,00 kuna, 50% nagrade za zastupanje na pripremnom ročištu od 15. svibnja 2019., (list br. 114) u iznosu od 500,00 kuna, 50% nagrade za ročište od 21. siječnja 2020. ( list br.126) u iznosu od 500,00 kuna, a jer se na istom raspravljalo o procesnim pitanjima, nagradu za sastav podneska od 25. svibnja 2019. (list br. 181- 183) u iznosu od 1.000,00 kuna, 25 % nagrade za pristup na ročište od 21. rujna 2020. u iznosu od 250,00 kuna, nagradu za sastav podneska od 8.5.2020. (list br. 180) u iznosu od 250,00 kuna (Tbr.8. čl. 3. OT), nagradu za sastav podneska od 29. listopada 2020. (list br. 200) u iznosu od 250,00 kuna (Tbr.8. čl. 3. OT), nagradu za sastav podneska od 5. siječnja 2021. u iznosu od 250,00 kuna (Tbr.8. čl. 3. OT), nagradu za zastupanje na ročištu od 25. studenog 2020. u iznosu od 1.000,00 kuna i nagradu za zastupanje na ročištu glavne rasprave od 13. siječnja 2021. (list br. 211) u iznosu od 1.000,00 kuna, te nagradu za pristup ročištu od 19. veljače 2021. za objavu presude u iznosu od 500,00 kuna.

Nadalje je priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna, trošak zastupanja na raspravi od 22. veljače 2022. godine u iznosu od 1.000,00 kuna, nagradu za sastav podneska od 3.6.2022. godine u iznosu od 250,00 kuna, i nagradu za zastupanje na ročištu glavne rasprave od 29. kolovoza 2022. godine u iznosu od 1.000,00 kuna, te nagradu za pristup na ročište radi objave presude 30. rujna 2022. godine u iznosu od 500,00 kuna.

17.5. Ukupno troškovi zastupanja s PDV-om iznose 15.625,00 kuna. Obzirom na uspjeh u parnici od 82 % tužitelju pripada trošak u iznosu od 12.812,50 kuna.

17.6. Trošak vještačenja iznosi 2.000,00 kuna, a koji trošak je sud priznao u cijelosti, tako da je tužitelju na ime parničnog troška odmjeren iznos od 14.812,50 kuna, dok je sukladno čl. 155. ZPP-a, odbijen s preostalim dijelom zahtjeva na ime troškova parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kuna.

18. Zbog izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 30. rujna 2022.

S u d a c

Snježana Polgar, v.r.

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. M. i J., j.t.d., O.

2. P. K., odvjetnik iz P.

3. D. I., odvjetnik iz S. B.

4. bolnica P2 . i bolnice P .

5. Porezna uprava, Područni ured Požega, Ispostava Požega, po pravomoćnosti