REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 67 Pž-3607/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja S. Z. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. & S. j.t.d., Z., protiv tuženika S. M. Z. - U.Z.I. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica I. G. S., odvjetnica iz Z., radi isplate iznosa od 36.347,24 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-866/2021-12 od 23. svibnja 2022., 30. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-866/2021-12 od 23. svibnja 2022.
II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-866/2021-12 od 23. svibnja 2022. odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za utvrđenje da je osnovano njegovo potraživanje kao stečajnog vjerovnika prema stečajnom dužniku S. M. Z. - U.Z.I. d.o.o., Z., u iznosu od 36.347,24 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 3.125,00 kn (točka II. izreke).
2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da su člankom 3. Ugovora o upravljanju zgradom u Z., broj ugovora 00484 od 1. travnja 2010. suvlasnici ovlastili upravitelja da u ime i za račun suvlasnika organizira naplatu sredstava pričuve, uključujući i prinudnu naplatu i da zastupa suvlasnike pred sudom i drugim tijelima državne vlasti u postupcima koje proizlaze iz upravljanja.
2.1. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio kako ovlasti upravitelja proizlaze iz zakona i ugovora o upravljanju zgradom te je u njima jasno navedeno da je on ovlašten isključivo u ime i za račun suvlasnika stambene zgrade, a ne u vlastito ime (i za vlastiti račun) organizirati naplatu sredstava pričuve i zastupati suvlasnike.
2.2. Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio kao na temelju ugovora o kupoprodaji stana i garaže u Z. ugovor br. 14-S/2011 D. G. posjeduje i koristi stan koji mu je predan u posjed 8. listopada 2011., što je evidentirano i zapisnikom, a što je navedeno i u Aneksu br. 1. ugovora o upravljanju i Međuvlasničkom ugovoru od 21. rujna 2012. u kojem je kao vlasnik stana S3 i parkirališnog mjesta P3 označen D. G..
2.3. Utvrdivši da je D. G. kupio stan i garažu, da mu je stan predan u posjed i da je naveden u međuvlasničkom ugovoru prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim i prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor nedostatka aktivne legitimacije i odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom žalbenom sudu da pobijanu presudu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe od 1.562,50 kn.
4. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da je tužitelj ovlašten u ime i za račun suvlasnika organizirati naplatu sredstava pričuve uključujući i prinudnu naplatu, zastupati suvlasnike pred sudom ili drugim tijelima državne vlasti u postupcima koji proizlaze iz upravljanja zgradom, a poziva se i na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1656-2004 i U-III-3695/2010.
4.1. Osim toga, tužitelj u žalbi ističe da je uz tužbu dostavio izvadak iz zemljišne knjige z.k. ul. br. ..., k.o. V., etaža 3, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, iz kojeg je razvidno kako je upravo tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik nekretnine, a pričuva je zakonska obveza koju plaćaju suvlasnici nekretnine. Smatra da predbilježeno pravo vlasništva, sve dok nije opravdana predbilježba ne predstavlja osnovu za obvezu plaćanja pričuve, a kako u konkretnom slučaju predbilježba nije opravdana, osoba D. G. ne može se smatrati „kupac stana kojemu je kupljena nekretnina predana u posjed i koji je kao suvlasnik naznačen u Međuvlasničkom ugovoru…“., pa za ovaj slučaj jedina pasivno legitimirana osoba može biti tuženik.
5. Tuženik je podnio odgovor na žalbu kojim predlaže da ovaj sud odbije tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i dosudi tuženiku trošak sastava odgovora na žalbu od 1.250,00 kn.
6. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da je tuženik prodavatelj stana, a kupac stana kojem je nekretnina predana u posjed i koji je kao suvlasnik naznačen u međuvlasničkom ugovoru je D. G..
7. Žalba nije osnovana.
8. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22) u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.
9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenje da je osnovano njegovo potraživanje koje je prijavljeno i osporeno u stečajnom postupku po osnovi neplaćene zajedničke pričuve od 36.347,24 kn.
10. U konkretnom sporu tužitelj je nesporno upravitelj zgrade za koju od tuženika kao suvlasnika zahtijeva plaćanje neplaćene zajedničke pričuve.
11. Odredbom članka 378. stavka 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14) propisano je da upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz stavka 1. toga članka nije drukčije određeno.
12. Stoga osnovano tužitelj u žalbi ističe da je upravitelj zgrade imenovan ugovorom ili prinudni upravitelj ovlašten, ex lege, pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju. Ovakvo pravno shvaćanje je prihvaćeno i u sudskoj praksi (npr. u predmetu Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3671/2003 i dr.).
13. Međutim, na sedmoj sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (7/21) održanoj 15. studenoga 2021. prihvaćeno je pravno shvaćanje poslovni broj Su-IV-16/2021-19 o tome da u sporu radi isplate zajedničke pričuve prodavatelj kao zemljišnoknjižni vlasnik nije pasivno legitimiran već kupac stana kojemu je kupljena nekretnina predana u posjed i koji je kao suvlasnik naznačen u međuvlasničkom ugovoru, neovisno o tome što je naknadno utvrđeno da je ugovor o kupoprodaji raskinut krivnjom kupca, a radi se o obvezama plaćanja zajedničke pričuve dospjele prije nego li je pravomoćno utvrđeno da je ugovor raskinut i u vrijeme kada je kupac posjedujući nekretninu vršio vlasnička ovlaštenja.
14. Budući da je tuženik u konkretnom predmetu nesporno prodao predmetni stan kupcu D. G., predao ga u posjed, a kupac D. G. je kao suvlasnik naznačen i u međuvlasničkom ugovoru, u skladu s prihvaćenim pravnim shvaćanjem kupac je obveznik plaćanja zajedničke pričuve, a tuženik (kao prodavatelj) nije pasivno legitimiran.
15. Stoga je na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev.
16. Budući da navodima žalbe tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u točki I. izreke.
17. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za donošenje odluke (članak 155. Zakona o parničnom postupku). Stoga je i zahtjev tuženika za naknadu troška nastalog u žalbenom postupku odbijen kao pod točkom II. izreke ove presude.
Zagreb, 30. rujna 2022.
Sudac
Davor Pustijanac
