Poslovni broj: 119 Povrv-5148/2021-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Heleni Frigo Bomeštar, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Tihane Fijan, u pravnoj stvari tužitelja V. i o. d.o.o. Z…, OIB: …, zastupani po punomoćniku T. O., odvjetniku iz O. d. O., V., K., Š. iz Z., protiv tuženice Z. O. iz Z., … OIB: …, vl. odjavljenog ugostiteljskog obrta "C.", zastupana po punomoćnici M. M. J. C., odvjetnici iz Z., radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene 13. rujna 2022., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženice, 30. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-18570/2021 od 13. srpnja 2021. te se odbija tužbeni zahtjev u cijelosti.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn / 96,22 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je kod javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, 25. svibnja 2021. ovršni prijedlog kojim traži donošenje rješenja na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, radi naplate od ovršenice, sada tuženice iznosa od 508,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, te da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka.

2. Dana 13. srpnja 2021. javni bilježnik Mladen Ježek je temeljem navedenog ovršnog prijedloga donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-18570/2021.

3. Protiv tog rješenja o ovrsi tuženica kao ovršenica je pravodobno podnijela prigovor pa je Općinski građanski sud u Zagrebu ovosudnim rješenjem stavio rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha dok je u odnosu na dio u kojem je naloženo plaćanje nastavljen parnični postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom kao mjesno nadležnim.

4. Tuženica u svom prigovoru pobija predmetno ovršno rješenje ističući prigovor promašene pasivne legitimacije obzirom da ona kao niti njezin obrt koji je prestao važiti s danom 04.07.2013. nisu odgovorni za predmetno potraživanje. Nadalje, ističe kako je predmetni ugovor o zakupu vezan uz lokal na adresi O…, Z.

raskinut od strane zakupodavca dana 18.06.2013. i nakon toga ovršenica/tuženica nema više nikakve veze sa predmetnim prostorom obzirom da je izašla iz prostora odmah po raskidu ugovora o zakupu, dakle u lipnju 2013. Ističe i prigovor zastare.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju spisa.

6. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11,23/13, 43/13 i 89/14, u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

7. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženice, odnosno je li tuženica dužna podmiriti potraživanje tužitelja za vodne usluge u utuženom razdoblju te je li predmetno potraživanje u zastari.

8. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženice, ističe se da je tužitelj sukladno prigovoru tuženice podneskom od dana 27. prosinca 2021. djelomično povukao svoj tužbeni zahtjev za iznose za koje je nastupila zastara tj. ukupno 226,00 kn na ime računa dospjelih u periodu za koji je nastupila zastara, odnosno za račune dospjele u razdoblju od 19.1.2018- . 26.4.2018., ostajući kod zahtjeva za isplatom preostalog djela dugovanja u iznosu od 282,50 kuna sa zateznim kamatama na pojedine iznose od njihovih dospijeća do isplate. Naime, odredbom čl. 226. st.1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“, broj:35/05., 41/08. i 125/11 dalje: ZOO) propisano je da potraživanje povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim vremenskim razmacima zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Kako je utvrđeno da se naknada za isporučenu vodu obračunavala za potrebe obrta koji je koristila tuženica, to je sud našao kako je tužena navedenu uslugu koristila u svrhu obavljanja svoje poslovne djelatnosti, a ne domaćinstva. Odredbom članka 215. st.1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjene obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je odredbom članka 216. ZOO-a propisano da zastara nastupa kad istakne posljednji dan zakonom određenog roka. Slijedom navedenog, kako je prijedlog za ovrhu podnesen dana 25. svibnja 2021, za preostali dio dospjelog potraživanja (od 25.5.2018. – 26.9.2018.) nije nastupila zastara.

9. Sud je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i presliku utuženih računa utvrdio da se potraživanje tužitelja odnosi na isporučene vodne usluge, za poslovni prostor koji se nalazi na adresi u Z., O.., i to za razdoblje od 22.

ožujka 2018. do 23. kolovoza 2018., u ukupnom iznosu od 282,50 kn. Daljnjim uvidom u isti, sud je također utvrdio činjenicu da je tuženica naznačena kao obveznik plaćanja potrošnje vode za utuženo razdoblje pod šifrom objekta ... Uvidom u Izvadak iz obrtnog registra sud utvrdio kako je obrt "C." čija vlasnica je bila tuženica odjavljen dana 04.07.2013.

10. Uvidom u Rješenje Grada Z., Gradskog ureda za gospodarstvo, rad i poduzetništva od 07. kolovoza 2013. utvrđeno je kako je isto utvrdilo odjavu obrta ugostitelja Z. O. danom 04.07.2013.

11. Uvidom u obavijest o raskidu ugovora od 18.06.2013. utvrđeno je kako je istim tuženica obaviještena preko punomoćnika P. i A. M., a vezano za

Ugovor o zakupu i aneksu istog koji su sklopili 20.08.2012. da ovim putem njihove stranke raskidaju predmetni ugovor budući da preuzetu obvezu nije uredno ni u cijelosti ispoštovala. Uvidom u Ugovor o zakupu od 20. kolovoza 2012. utvrđeno je kako su istim P. i A. M., kao zakupodavci i vlasnici poslovnog

prostora na adresi O…, Z., Z. O., kao zakupoprimcu predali na

korištenje poslovni prostor, lokal br. 6, veličine 58,96 m2 počevši od 01.rujna 2012. do 31. kolovoza 2017. s tim da se za svako produženje obvezuju sklopiti aneks ugovora.

12. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud polazi od odredbe čl. 205. Zakona o vodama ( NN br. 153/09, 63/11, 130/11 i 56/13 ) kojom je propisano da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi ( korisnik). Odredbom čl. 84. st.1. Općih i tehničkih uvjeta za opskrbu vodom i uslugama odvodnje otpadnih voda ( Sl. glasnik Grada Z. broj: 10/06,12/06 i 13/07 dalje u tekstu Uvjeti) propisano je da korisnik usluge plaća uslugu na temelju računa koji se ispostavljaju 15-to dnevno, mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, a prema količini pružene usluge važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju.

13. Članak 221. a ZPP-a propisuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14. Temeljem navedenog, a budući da je teret dokazivanja u ovom postupku isključivo na tužitelju sud je ocijenio da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je tuženica u utuženom razdoblju bila vlasnica ili korisnica nekretnine u Z., O… Naime, nakon što je tuženica istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije, tužitelj je morao dokazati da je upravo tuženica obveznica plaćanja utuženog iznosa, a tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je sa tuženicom imao sklopljen Ugovor o korištenju bilo kakve komunalne usluge za Ugostiteljski obrt „C.“.

15. Sama činjenica da je tuženica bila vlasnica Ugostiteljskog obrta „C. “ koji je odjavljen 04.07.2013. te da je imala sklopljen ugovor o zakupu na predmetnoj adresi, ne mogu je obvezivati na plaćanje predmetne naknade koju potražuje tužitelj. Tužitelj također nije dostavio nikakve svoje evidencije potrošača iz kojih bi se moglo utvrditi da je tuženica bila zavedena i od kojeg točno datuma kao obveznik plaćanja predmetne naknade te postoji li uopće njezina odgovornost da o bilo kakvim promjenama obavijesti tužitelja. Naime, prema odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08. i 125/11 , dalje: ZOO), propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjene, dok je čl. 65. st. 1. istog Zakona propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjene obveze, a dužnik ju je dužan ispuniti. U ovom slučaju tužitelj nije dokazao da je tuženica u utuženom razdoblju, a niti prije tog razdoblja bila u bilo kakvom poslovnom odnosu sa tužiteljem, stoga ih nije dužna niti podmiriti, odnosno platiti.

16. Imajući u vidu odredbu čl. 20. st. 5. ZKG, čl. 205. Zakona o vodama i čl. 09. ZOO-a, sud je ukinuo platni nalog kako je navedeno u točki I. ove presude i odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer osnovanost novčane tražbine ničim nije dokazana.

17. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sud je temeljem odredbe čl.154. st. 1. ZPP-a u cijelosti odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

18. Sud nije izveo dokaz saslušanjem tuženika s obzirom na dovoljno razjašnjeno činjenično stanje i uzimajući u obzir načelo ekonomičnosti postupka.

19. Tuženiku su temeljem odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a priznati troškovi parničnog postupka, i to troškovi u visini jednokratne nagrade s PDV-om u iznosu od 625,00 kn prema Tbr. 7. toč. 8. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, dalje: Tarifa) i trošak sudske pristojbe na prigovor na rješenje o ovrsi u iznosu od 100,00 kn prema Tbr. 2. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (NN broj 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13), što ukupno iznosi 725,00 kn.

20. Svi iznosi su izraženi i u kunama i u eurima, a iznosi u eurima su preračunati prema fiksnom tečaju konverzije 1€ =7,53450 kn.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb 30. rujna 2022.

Sutkinja:

Helena Frigo Bomeštar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.