Poslovni broj: UsI-2370/21-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: K. S. iz Z., protiv tuženika: Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Z., radi poništavanja rješenja, 30. rujna 2022. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-555-05/21-03/53, URBROJ: 524-11-02/2- 21-3 od 25. lipnja 2021. godine.

Obrazloženje

Tužiteljica tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 25. lipnja 2021. godine, kojim je odbijena njezina žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 26. veljače 2021. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužiteljici odbijen zahtjev za priznanje statusa njegovatelja svog supruga J. M..

Obrazloženja rješenja donesenih u upravnom postupku se svode na utvrđenje da je tužiteljica izjavila kako ne namjerava prekinuti radni odnos u kojem je tada bila, što bi bilo nespojivo sa statusom njegovatelja jer taj status podrazumijeva cjelodnevnu skrb o invalidnoj osobi i potrebu da bude na raspolaganju toj osobi 24 sata dnevno.

Tužiteljica u tužbi i u toku upravnog spora navodi da u Zakonu o socijalnoj skrbi (NN 157/13, 1520/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 133/20 i 138/20 - raniji ZSS), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva, nije postojao uvjet nezaposlenosti za stjecanje prava na status njegovatelja niti je stupanje u radni odnos bilo propisano kao razlog za prestanak tog statusa. Ističe da status njegovatelja nije radni odnos, već socijalni status. Poziva se na pojedine odredbe Zakona o doprinosima (NN 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16 i 106/18 - ZD). Tužiteljica dalje navodi da je u međuvremenu postala obrtnik te ukazuje na nužnost primjene ranijeg ZSS-a, u suprotnosti s kojim novi Zakon o socijalnoj skrbi (NN 18/22 i 46/22 - novi ZSS) propisuje inkompatibilnost obrtništva i statusa njegovatelja. Stoga tužiteljica priznanje prava na status njegovatelja traži od podnošenja svog zahtjeva 29. prosinca 2020. godine do stupanja na snagu novog ZSS-a 17. veljače 2022. godine. Smatra da se donesenim odlukama krše temeljna načela i prava iz sustava socijalne skrbi.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužiteljica je 29. prosinca 2020. godine podnijela zahtjev za stjecanje prava na status njegovatelja svog supruga J. M., kojem nesporno nije osigurana usluga smještaja, stanovanja ili boravka (u smislu čl. 65. st. 1. ranijeg ZSS-a) te kojem je utvrđen teški invaliditet i potreba terapije kisikom (pa i noću), što predstavlja načelno ostvarenje uvjeta za stjecanje prava na status njegovatelja u smislu čl. 63. st. 1. al. 1. i čl. 63. st. 3. ranijeg ZSS-a.

Međutim, u upravnom postupku je utvrđeno da je tužiteljica bila u radnom odnosu, a ona sama je u toku upravnog spora dokazala činjenicu da je od rujna 2021. godine nadalje u statusu obrtnika.

Upravna tijela su u oba stupnja upravnog postupka odbila zahtjev tužiteljice, smatrajući da kao zaposlena osoba ne može ostvarivati pravo na status njegovatelja jer bi u tom statusu trebala svom suprugu pružati cjelodnevnu skrb i biti mu na raspolaganju 24 sata dnevno.

Tužiteljica pak ističe da u čl. 70. ranijeg ZSS-a stupanje u radni odnos nije propisano kao razlog za prestanak prava na status njegovatelja te da u ranijem ZSS- u za stjecanje prava na taj status nigdje nije propisan uvjet nezaposlenosti. Sud prvenstveno napominje da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe ranijeg ZSS-a, s obzirom na to da je u prijelaznoj odredbi čl. 315. st. 1. novog ZSS-a propisano da će se postupci započeti prije stupanja na snagu novog ZSS-a dovršiti prema odredbama ranijeg ZSS-a.

Točno je da odredbe ranijeg ZSS-a ne propisuju izričito uvjet nezaposlenosti za stjecanje prava na status njegovatelja niti se u čl. 70. ranijeg ZSS-a stupanje u radni odnos navodi kao razlog za prestanak prava na taj status. Tužiteljica to dovodi u vezu s odredbom čl. 68. t. 5. novog ZSS-a u kojoj je izričito propisano da pravo na status njegovatelja prestaje ako njegovatelj zasnuje radni odnos, obavlja obrtničku, samostalnu ili neku drugu profesionalnu djelatnost.

Međutim, sud smatra da je i na temelju ranijeg ZSS-a status njegovatelja bio inkompatibilan sa statusom osobe u radnom odnosu ili sa statusom osobe koja obavlja samostalnu djelatnost obrtništva.

Sud u tom smislu prvenstveno ukazuje na to da je u čl. 67. st. 1. i 2. ranijeg ZSS-a bilo propisano da njegovatelj ima pravo na naknadu, pravo na uplatu doprinosa za obvezna osiguranja i prava iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, kao i prava za vrijeme nezaposlenosti - i to kao zaposlena osoba prema posebnim propisima.

Nadalje, u čl. 68. st. 1. i 2. ranijeg ZSS-a je bilo propisano da njegovatelj ima pravo na naknadu i za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege zbog bolesti, kao i tijekom odmora kojeg može koristiti do četiri tjedna tokom godine, a kada ne obavlja poslove njegovatelja.

Iz navedenih odredbi proizlazi da i po ranijem ZSS-u osoba sa statusom njegovatelja ima status zaposlene osobe prema posebnim propisima te da ima pravo na sva temeljna prava koja ostvaruju i zaposlene ili samozaposlene osobe (pravo na isplatu naknade, pravo na uplatu doprinosa, pravo i obvezu na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, prava za vrijeme privremene nesposobnosti za pružanje njege i pravo na korištenje godišnjeg odmora uz isplatu naknade). To znači da je novi ZSS u čl. 68. t. 5. samo izričito sankcionirao inkompatibilnost statusa njegovatelja sa statusom osobe u radnom odnosu, odnosno osobe koja obavlja samostalnu (obrtničku) djelatnost, a koja inkompatibilnost je zapravo proizlazila i na temelju odredbi ranijeg ZSS-a.

Pored toga, čl. 7. st. 4. u vezi čl. 7. st. 1. t. 25. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13 i 98/19) propisuje da su osobe s priznatim statusom njegovatelja, uz status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju, također obvezno osigurane i za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti - što također ukazuje na to da navedene osobe zapravo imaju status zaposlene osobe prema posebnim propisima.

Općenito je u čl. 9. st. 1. t. 7. ZD-a propisano da je osoba sa statusom njegovatelja obvezno osigurana na mirovinsko osiguranje i na obvezno zdravstveno osiguranje, što je analogan status kao i status osobe u radnom odnosu (čl. 9. st. 1. t. 1. ZD-a), obrtnika (čl. 9. st. 1. t. 9. ZD-a) ili osobe u slobodnom zanimanju (čl. 9. st. 1. t. 10. ZD-a).

U čl. 14. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19) je također propisano da je osoba sa statusom njegovatelja obvezno osigurana na mirovinsko osiguranje za vrijeme trajanja tog statusa.

Zbog svega navedenog tužiteljica neosnovano ukazuje na to da status njegovatelja ne predstavlja radni odnos, već socijalni status. Kada je riječ o pravu na status njegovatelja, socijalni status zapravo ostvaruje osoba s invaliditetom kojoj je potreban njegovatelj, dok sâm njegovatelj na temelju svih spomenutih odredbi ima status zaposlene osobe prema posebnim propisima te ostvaruje sva bitna prava koja ostvaruju i sve druge zaposlene ili samozaposlene osobe.

Zbog toga tužiteljica ujedno neosnovano navodi da se donesenim odlukama krše temeljna načela i prava iz sustava socijalne skrbi.

Dodatno za konkretni slučaj treba navesti da iz dostupne materijalne dokumentacije proizlazi kako je tužiteljičinom suprugu njezina pomoć i njega zbog održavanja života (terapijom kisikom) zapravo potrebna samo noću, što znači da tužiteljica kao član uže obitelji svom suprugu pomoć i njegu radi održavanja života ionako pruža u vrijeme kada ne obavlja svoje radne aktivnosti iz radnog odnosa, odnosno iz statusa obrtnika. Stoga, ukoliko ona i dalje obavlja te svoje radne aktivnosti, njezino pružanje pomoći i njege suprugu tokom noći ne može predstavljati pravnu osnovu za stjecanje statusa njegovatelja, pa ni za vrijeme važenja ranijeg ZSS-a.

U tom smislu su obrazloženja osporavanih rješenja o tome da bi tužiteljica trebala biti suprugu na raspolaganju 24 sata dnevno bespredmetna, ali i bez toga proizlazi inkompatibilnost statusa njegovatelja sa statusom osobe u radnom odnosu, odnosno osobe sa statusom obrtnika, pa su odluke upravnih tijela o odbijanju tužiteljičinog zahtjeva za stjecanje statusa njegovatelja ipak pravilne i zakonite. Zbog toga je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen na temelju čl. 57. st. 2. Zakona o upravnim sporovima, a sud nije smatrao potrebnim provoditi dokaz saslušanjem tužiteljice, s obzirom na to da je u ovoj pravnoj stvari prvenstveno bilo sporno pravno pitanje.

U Zagrebu, 30. rujna 2022. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.