Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Psp-66/2020-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji N. C. V., u pravnoj stvari tužitelja C. S. iz K., J. 1, OIB …, zastupanog po punomoćnicima iz OD V., J., Š., S., J. i J. iz R., protiv tuženika: 1. L. S. iz R., B. 9, OIB …, zastupane po punomoćniku I. Š., odvjetniku iz R. i 2. E. J. iz R., Š. V. N. 19, OIB …, zastupanog po punomoćniku L. K., odvjetniku iz R., oboje kao nasljednici tuženika pok. J. J. iz R., Š. J. R. 5/III, radi smetanja posjeda, objavljene dana 30. rujna 2022.

r i j e š i o  j e

I.Utvrđuje se da je tuženik J. J., iz R., Š. J. R. 5/III, OIB …, smetao tužitelja C. S. iz K., J. 1, OIB …, u posljednjem mirnom suposjedu kčbr. … K.O. K., na način da je tužitelju nepoznatog datuma, a za što je isti saznao dana 20. svibnja 2015.godine, na južnom dijelu navedene kč. br. postavio (ukopao) dva željezna stupa, povezavši iste debelim lancem s lokotom, i to na poziciji označenoj linijom od točke A do točke B kako je to označeno na skici lica mjesta sačinjenoj u okviru vještačkog nalaza mjerničkog vještaka B. D. od 19. studenoga 2015. godine koji nalaz prileži spisu, onemogućivši tako tužitelja u njegovu dosadašnjem načinu suposjedovanja navedene kč br. 3139/1, te se nalaže sljednicima prvotnog tuženika J. J., i to L. S., iz R., Bošket 9, OIB …, te E. J., iz R., Š.. V. N. 19, OIB …, da uspostave ranije suposjedovno stanje kakvo je bilo prije opisanog čina smetanja posjeda, na način da uklone dva željezna stupa povezana debelim lancem s lokotom, i to na poziciji označenoj linijom od točke A do točke B kako je to označeno na skici lica mjesta sačinjenoj u okviru vještačkog nalaza mjerničkog vještaka B. D. od 19. studenoga 2015. godine koji nalaz prileži spisu, te im se ujedno zabranjuje da počine novi ili sličan čin smetanja suposjeda u odnosu na tužitelja, nalažući im da se suzdrže od svakog istog ili sličnog smetanja posjeda u odnosu na tužitelja, kao i da mu naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 6.555,04 kn/870,00 eura (slovima: šest tisuća pet stotina pedeset i pet kuna i četiri lipa/osam stotina sedamdeset eura), sve u roku od 8 dana.

II.Odbija se tužbeni zahtjev u opisanom dijelu, da nekretnina iz toč. I.“ u naravi predstavlja nerazvrstanu cestu u predjelu K. pod nazivom J.“.

III.Odbija se zahtjev prvotužene za naknadu troškova postupka u iznosu od 5.000,00 kn/663,61 euro (slovima: pet tisuća kuna/šest stotina šezdeset i tri eura i šezdeset i jedan cent) te zahtjev drugotuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 12.500,00 kn/1.659,04 eura(slovima dvanaest tisuća pet stotina kuna/tisuću šest stotina pedeset i devet eura i četiri centa).

Obrazloženje

1.Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. 23 Gž-1371/20-2 od 27. srpnja 2020. ukinuto je rješenje Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Psp-116/2019- 13 od 10. prosinca 2019. kojim je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje da je tuženik J. J., iz R., Š. J. R. 5/III, OIB: …, smetao tužitelja C. S., iz K., J. 1, OIB: …, u posljednjem mirnom suposjedu kčbr. … k.o. K., koja kčbr. u naravi predstavlja nerazvrstanu cestu u predjelu K. pod nazivom J., na način da je tužitelju nepoznatog datuma, a što je isti saznao 20. svibnja 2015., na južnom dijelu navedene kčbr. postavio (ukopao) dva željezna stupa, povezavši iste debelim lancem s lokotom, onemogućivši tako tužitelju u njegovom dosadašnjem načinu suposjedovanja navedene kčbr., te se nalaže tuženiku da uspostavi ranije suposjedovno stanje kakvo je bilo prije opisanog čina smetanja posjeda, na način da tužitelju ukloni dva željezna stupa povezana debelim lancem s lokotom, te se ujedno zabranjuje tuženiku da počini novi ili sličan čin smetanja suposjeda u odnosu na tužitelja, nalažući mu da se suzdrži od svakog istog ili sličnog smetanja posjeda u odnosu na tužitelja, u roku od 8 dana. Istim rješenjem odlučeno je da će se o troškovima odlučiti u ponovljenom postupku.

2. Sud je u postupku proveo dokaze uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za k.č.br. …, k.o. K. (list 33, 77-78 spisa) te za k.č. br. …, k.o. K. (list 34 spisa), Rješenje o nasljeđivanju od 7. siječnja 2016. posl. br. O-5966/2015 (list 43 spisa), predmet Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-2695/03, dokaz uviđajem na licu mjesta i vještačenjem po vještaku B. D. (list 26-38 spisa) te saslušanjem svjedoka R. B. (list 102-103 spisa), M. B. (list 103-104 spisa), M. B. (list 117 spisa), N. S.-C. (list 118 spisa), I. S. (list 118 spisa), N. C. (list 119 spisa), S. J. (list 121 spisa) i saslušanjem tužitelja C. S. (list 104-105 spisa) te I. tužene L. S. (list 105 spisa). Ponovljen je uviđaj prijeporne nekretnine dana 2. srpnja 2021. (list 186-219), te su prilikom uviđaja dopunski saslušani svjedoci S. J. (list 208), N. S.-C. (list 209-210), M. B. (list 210- 211), R. B. (list 211), M. B. (list 211-212), I. S. (list 213), dopunski je saslušan tužitelj C. S. (list 223-224), prvotužena L. S. (list 224-226) te drugotuženik E. J. (list 234- 236).

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem suposjedovne zaštite nekretnine k.č.br. … k.o. K., pobliže opisane u izreci ovog rješenja. U činjeničnim navodima tužbe i tijekom postupka tužitelj navodi da je predmetnu nekretninu koristio na način da je njome prolazio osobnim vozilom kako bi došao do nekretnine k.č.br. … k.o. K., iz čega slijedi da je tužitelj podnio tužbu radi zaštite posjeda prava služnosti puta preko nekretnine tada u vlasništvu prednika tuženika pok. J. J. koja nosi oznaku k.č.br. … k.o. K., po čijem nalogu su postavljena dva željezna stupa spojena lancem, radi čega je onemogućen prolaz osobnim vozilima preko prijeporne k.č.br. … k.o. K..

4.Nadalje, iz ukidnog rješenje suda drugog stupnja proizlazi da prvostupanjsko rješenje nema razloga o tome kada je tužitelj saznao da je prednik tuženika postavio lanac, što je odlučno radi utvrđenja je li tužba podnesena u subjektivnom roku od 30 dana propisana odredbom čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17- dalje u tekstu: ZV), pri čemu je očiglednom omaškom sud naveo drugi propis (ZPP).

5.Dakle, prije svega je valjalo utvrditi je li tužitelj u zakonskom roku istaknuo pravo na posjedovnu zaštitu, budući da se radi o prekluzivnom roku. Tužitelj je tužbu podnio dana 17. lipnja 2015. te iz činjeničnih navoda tužbe doista proizlazi da je tužitelj saznao za opisano smetanje dana 18. lipnja 2015., no podneskom od 15. siječnja 2018. (list 54-55) tužitelj je ispravio navode i istaknuo da je za čin smetanja saznao 20. svibnja 2015.. Da se radi o evidentnoj omašci proizlazi iz činjenice da je tužba ponesena 17. lipnja 2015., pa kada bi se uzelo da je čin smetanja počinjen 18. lipnja 2015., proizlazilo da bi da je smetanje posjeda počinjeno dan nakon što je tužba podnesena. Stoga je sud prihvatio navode tužitelja da se radilo o evidentnoj omašci u pisanju, pogotovo kada se uzmu u obzir iskazi tužitelja, pa i samih tuženika, kao i svjedoka saslušanih tijekom postupka, na temelju čijih iskaza je nedvojbeno utvrđeno da je tuženik pok. J. J. dao nalog da se na prijeporu postave dva željezna stupa povezana debelim lancem s lokotom tijekom svibnja 2015. Konkretno, prvotužena navodi da su ove radnje poduzete dana 8. svibnja 2015. te da ih je po nalogu pok. J. J. izvršio M. B., koji je pak iskazao da je on ove radnje poduzeo u svibnju ili lipnju 2015. Prema stajalištu ovog suda, tužitelj je po saznanju za čin smetanja ustao tužbom unutar zakonom propisanog roka od 30 dana, a svakako unutar godinu dana od dana nastalog smetanja. Sud je pritom uzeo u obzir da tužitelj, što nije sporno, ima prebivalište u Š. i u R. H. dolazi nekoliko puta godišnje te je zatražio zaštitu posjeda nakon što ga je svjedok R. B. telefonom obavijestio o radnjama tuženika i u zakonom propisanim rokovima. U konkretnom slučaju ne radi se o preinaci tužbenog zahtjeva, na što upiru tuženici, već o ispravku činjeničnih navoda.

6.Nije sporno da je pok. J. J. dao nalog da se postave sporna dva željezna stupa spojena lancem, međutim sporno je je li tužitelj koristio nekretninu k.č.br. … k.o. K. za prolaz osobnim vozilom do nekretnine u svom vlasništvu.

7.Odredbom čl.16.st.1. ZV-a propisano je da kad posjednik jedne nekretnine jednostrano učini glede nekretnine koju drugi posjeduje nešto što taj ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi, posjednik prve nekretnine je time u korist te nekretnine, kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti na drugoj nekretnini kao poslužnoj. Međutim, posjed prava stvarne služnosti ne stječe se samim vršenjem sadržaja tog prava, već je potrebno da se sadržaj služnosti vrši uz znanje posjednika druge nekretnine.

8. Prema odredbi čl. 10. st. 5. ZV, faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti u pogledu neke nekretnine (posjed prava) izjednačeno je sa suposjedom prava stvari, pa se na posjed prava služnosti primjenjuju, na odgovarajući način, odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona. Slijedom citirane odredbe, u vezi s odredbom čl. 22. st. 1. ZV, sam zakon pruža zaštitu ne samo posjedu stvari nego i posjedu prava (stvarnih služnosti), a samim time i prava prolaza i provoza.

9. Odredbom čl. 21. st. 1. ZV, propisano je kako onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Odredbom čl. 22. st. 1. ZV, određeno da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten štititi svoj posjed putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja, te zabrani tako ili slično smetanje ubuduće.

10.U smislu citiranog propisa cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja, pa je rasprava ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čin smetanja. Posjed prava stvarne služnosti postoji kroz faktično izvršavanje sadržaja nekog prava, u konkretnom slučaju posjeda prava stvarne služnosti puta u smislu prava provoza i prolaza po predmetnom putu. Posjed se može smetati bilo kojim činom bez obzira na to u koju je svrhu i kojim povodom je poduzet. Relevantno je da je tim činom ovlaštenik ograničen (ometan) u razumnom i očekivanom korištenju svojim pravom.

11.Iz iskaza tužitelja proizlazi da je 2007. kupio kat kuće od R. B., koju nekretninu je uređivao tijekom 2007. i 2008. te je za cijelo to vrijeme prolazio prijeporom prevozeći materijal kamionom do svoje nekretnine. Nikoga nije pitao za suglasnost, a prvi put je spriječen u prolazu prijeporom nakon dvije ili tri godine, kada je pok. J. J. (prednik tuženika) postavio rampu na prolazu. Radi se o rampi koja je bila predmetom postupka posl.br. P-2695/03 i u kojem postupku je, između ostalog, naloženo J. J. da s prijepora ukloni metalna ogradna vrata, prema kojoj presudi je isti i postupio. Radi se o rampi koja nije bila na istoj poziciji na kojoj i željezni stupovi spojeni lancem koji su predmetom ovog postupka, no na istom pravcu prolaza. Da je J. J. jasno iskazao svoje protivljenje da ostali suvlasnici, kao i treće osobe, koriste prijepor za prolaz, potvrđuje i sam tužitelj u svojem iskazu, a posebno u dijelu u kojem je izričito izjavio da mu se i prije prije predmetnog čina smetanja događalo da zbog rampe ili lanca ne može proći, pa kada je bilo moguće proći prolazio bi prijeporom, a inače bi koristio alternativni prilaz preko svoje parcele (s južne strane iz U. J.). I svjedok R. B., koji je tužitelju prodao nekretninu, potvrdio je u svom iskazu da je pok. J. J. branio prolaz prijeporom, opisujući to kao njegov "pokušaj" da ih onemogući u prolazu, tako što je na različitim pozicijama stavljao zapreke na prijeporu u obliku lanca i žičane ograde, no da bi svjedok potom nasilno uklonio prepreku da bi se koristio spornim prolazom. Štoviše, da mu je pok. J. J. zabranio koristiti prolaz, ali da je on tu zabranu ignorirao budući da ranije nije imao drugog prilaza nekretnini (naknadno je napravio prilaz svojoj nekretnini s južne/morske strane).

12.Dakle, unatoč tome što je prednik tuženika branio svima, uključujući i tužitelja, da koriste njegovo zemljište kao prolaz, tužitelj je tu zabranu ignorirao i nastavio vršiti posjed prava stvarne služnosti prolaza preko dijela k.č.br. … k.o. K.. Ovo potvrđuje svjedok R. B., koji je i sam koristio prijepor za prolaz i pritom osobno uklanjao postavljene prepreke (lanac), kao i M. B. koji je na zahtjev J. J. postavio stupiće s lancem na prijepor. Upravo svjedok M. B. potvrđuje da su svi susjedi iz obližnjih kuća prolazili prijeporom, pa i sam tužitelj, koji u to doba nije imao drugog prilaza svojoj nekretnini vozilom. Svjedok potvrđuje i da je viđao tužiteljevo vozilo švicarskih registarskih oznaka parkirano uz nekretninu u njegovom vlasništvu, a do koje je mogao prići jedino spornim prolazom. Osim toga, potvrdio je i da je prolaz bio otvoren i da se njime moglo slobodno prolaziti.

13.Sud je prihvatio iskaze ovih svjedoka, ocijenivši ih vjerodostojnima, budući da su osobno nezainteresirani za ishod ovog postupka. Naime, M. B. sporni prolaz ne koristi, kao ni R. B. koji je u međuvremenu napravio drugi prilaz. Iskaze svjedoka. Sud nije prihvatio iskaze svjedoka N. S.-C. , I. S. i N. C., koji su u srodničkim odnosima s tuženicima, pa stoga i osobno zainteresirani da tuženici uspiju u ovoj parnici. Pored toga, sud je dojma da se radi o osobama koje su vrlo rijetko dolazile na prijepor i stoga imaju oskudna (selektivna) saznanja o načinu izvršavanja posjeda prava služnosti.

14.Prema tome, tužitelju pripada pravo na posjedovnu zaštitu, budući da je kontinuirano izvršavao suposjed prava stvarne služnosti prolaska preko predmetne nekretnine, sve dok ga tuženici odnosno njihov prednik u tome nije onemogućio. Unatoč protivljenju da se prijepor koristi kao prolaz, tuženici svoj posjed nisu umirili, jer se tužitelj nije pokorio zahtjevu prednika tuženika za prestankom prolaženja preko ove nekretnine.

15.Je li i pod kojim uvjetima tužitelj stekao pravo služnosti i temeljem koje pravne osnove, ne može biti predmet raspravljanja u ovoj parnici, gdje se utvrđuje samo posljednje stanje posjeda i čin smetanja. Isto tako, za ovaj postupak nije odlučno je li tužitelj suposjed prava služnosti stekao jednostrano ili po sporazumu. Za ovaj postupak bilo je relevantno utvrditi je li tuženik bio suposjednik prava služnosti puta, a ta činjenicu je tužitelj dokazao u visokoj vjerojatnosti. Okolnost da je tužitelj imao mogućnost prilaza svojoj nekretnini i drugim putem – s morske strane iz ulice J., nije od utjecaja. Naime, svrha služnosti mora biti razumna, a može biti i udobnost. Tužitelj je do predmetnog čina smetanja suposjeda prava služnosti jedini prilaz svojoj nekretnini vozilom imao preko prijepora.

16.Stoga je tužbenom zahtjevu valjalo udovoljiti, osim u manjem dijelu u kojem tužitelj opisno navodi da prijepor „u naravi predstavlja nerazvrstanu cestu u predjelu K. pod nazivom J.“, s obzirom da nekretnina tako nije označena u zemljišnim knjigama, a niti je vještak B. D. dipl. ing. u ovom postupku izvršio identifikaciju nekretnine na takav način. Nekretnina se nalazi na predjelu O. u nastavku ulice Marijana Jurkovića i dio je k.č.br…. upisane u z.k.ul. … k.o. K. prema provedenom vještačenju te samo na temelju takve identifikacije tužitelj može precizirati svoj zahtjev, a sve ostalo prelazi okvire tog utvrđenja.

17.Odluka o troškovima temelji se na odluci iz čl 154. st. 5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP), te je tužitelju valjalo dosuditi jednokratnu nagradu za prvostupanjski postupak, sukladno T.br. 7.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa) u visini 2.000,00 kn s PDV-om (T.br.42.) što iznosi 2.500,00 kn. Nadalje, tužitelju je valjalo priznati troškove vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn i uviđaja suda u iznosu od 455,04 kn, kao i sudskih pristojbi na rješenje u iznosu od 200,00 kn te žalbu u iznosu od 400,00 kn, što ukupno iznosi 6.555,04 kn.

18.Kako su tuženici uspjeli u postupku samo u neznatnom dijelu, imajući u vidu dio tužbenog zahtjeva koji je odbijen, to je valjalo odbiti tuženike sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova. Pored toga, zahtjev tuženika je neosnovan i po visini, budući da strankama u parnici radi smetanja posjeda pripada pravo na jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupka, neovisno o činjenici da se radi o ponovljenom postupku, sukladno T.br. 7.2., u visini 2.000,00 kn s PDV-om.

U Rijeci, 30. rujna 2022.

S U T K I NJ A

Nataša Citković Vrkić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o istoj odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. prvotuženika

- pun. drugotuženika