REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: 8 Us I-594/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker, po prijedlogu sudske savjetnice Tatjane Sekulić, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužitelja B. P. iz Č., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, OIB: 18683136487, radi prisilne naplate, 30. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništavanje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-05/21-01/10, URBROJ: 513-04- 22-2 od 11. travnja 2022. i rješenja o ovrsi Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O. KLASA: UP/I-415-02/20-15/962, URBROJ: 513-02-7010/24-20-1 od 7. prosinca 2020.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o ovrsi Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O. KLASA: UP/I-415-02/20-15/962, URBROJ: 513-02- 7010/24-20-1 od 7. prosinca 2020. kojim je, u točki I. izreke, utvrđeno da tužitelj duguje na dan 7. prosinca 2020. temeljem ovršne isprave po poreznom rješenju Područnog carinskog ureda O. KLASA: UP/I-471-01/20-18/126, URBROJ: 513-02- 7056/29- 20-1 od 3. ožujka 2020., ovršno s danom 7. travnja 2020., na ime trošarine na duhanske prerađevine, iznos u visini od 9.378,11 kn (glavnica u iznosu od 9.370,57 kn, kamate u iznosu od 7.54 kn obračunate od dana dospijeća porezne obveze 9. siječnja 2020. do dana donošenja ovršnog rješenja 7. prosinca 2020.). Točkom II. izreke utvrđeno je da je tužitelj izvršio uplate u visini 2.900,00 kn, te smanjio dospjeli dug na 9.378,11 kn (glavnica i kamata). Pod točkom III. izreke, nalaže se Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja sa svih njegovih računa i na oročenim novčanim sredstvima. Pod točkom IV. izreke navedeni su brojevi računa na koje se uplaćuju sredstva koja se plijene tužitelju. Točkom V. izreke prvostupanjskog rješenja nalaže se Financijskoj agenciji obračunati daljnje kamate na glavnicu duga počevši od 8. prosinca 2020. do podmirenja duga. Za iznos obračunatih kamata Financijska agencija je dužna banci izdati nalog da novčani iznos obračunatih kamata prenese ovrhovoditelju u korist računa iz točke IV. izreke rješenja. Točkom VI. izreke određeno je da se troškovi ovrhe određuju se u iznosu od 200,00 kn te se navodi račun na koji se utvrđeni iznos ima uplatiti. Točkom VII. izreke određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
2. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi kako osporavano rješenje nije zakonito jer tuženik u obrazloženju istog nije dao nikakav odgovor na ključne žalbene navode. Navodi kako je prije donošenja rješenja od 3. ožujka 2020., koje je ovršna isprava u ovom postupku, protiv tužitelja pokrenut kazneni postupak u svezi predmetnog duhana, pa je prvostupanjsko tijelo bilo dužno prekinuti postupak do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka. Smatra kako uvjeti za obračun i naplatu trošarine od tužitelja ovise od odluke nadležnog kaznenog suda o prethodnom pitanju, odnosno o tome da li je tužitelj posjedovao predmetni duhan i cigarete ili ne. Navodi kako rješenje nema razloga a navedeni razlozi o odlučnim činjenicama su nerazumljivi i u znatnoj mjeri proturječni pa se rješenje ne može ispitati što predstavlja bitnu povredu odredaba postupka. Smatra da je u postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje kao i prvostupanjsko rješenje od 7. prosinca 2020.
3. Tuženik se u odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti ostaje kod pobijanoga rješenja iz razloga navedenih u obrazloženju istoga te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Dana 23. rujna 2022. kod ovoga suda je održana rasprava na koju je pristupio opunomoćenik u zamjeni tužitelja dok nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana u njegovoj odsutnosti na temelju članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.). Na održanoj raspravi opunomoćenik u zamjeni tužitelja ostao je kod svih navoda iznesenih u tužbi te zatražio trošak upravnog spora za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kn i trošak zastupanja na ročištu u iznosu od 2.500,00 kn sve s pripadajućim PDV-om, odnosno ukupno 6.250,00 kn.
5. Sud je izveo dokaze uvidom u spis, svu dokumentaciju koja je priložena spisu kao i u spis provedenog upravnog postupka.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7. Sukladno odredbi članka 140. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) ovrha se provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave (stavak 1.). Ovršne isprave iz stavka 1. ovoga članka su: rješenje o utvrđivanju poreza, obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza, jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina, druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava, te upravni ugovor i porezna nagodba (stavak 2.).
8. Prema članku 153. stavak 1. Općeg poreznog zakona, provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika obavlja se dostavom osnove za plaćanje Financijskoj agenciji sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, broj 91/10. i 112/12.).
9. Odredbom članka 130. stavka 1. Općeg poreznog zakona propisano je da se protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave iz članka 128. stavak 2. ovoga Zakona može podnijeti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja. Stavkom 7. istog članka Općeg poreznog zakona propisano je da se žalbom na rješenje iz stavka 1. ovoga članka ne može pobijati zakonitost ovršne isprave.
10. Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da je prvostupanjsko rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave, rješenja područnog carinskog ureda O. KLASA: UP/I-471-01/20-18/126, URBROJ: 513-02-7056/29-20-1 od 3. ožujka 2020. koje je postalo ovršno 7. travnja 2020.
11. Prema tome, imajući u vidu naprijed navedene odredbe Općeg poreznog zakona kao i činjenicu da je prvostupanjsko rješenje o ovrsi doneseno na temelju valjane ovršne isprave te činjenicu da tužitelj nije priložio dokaze kojima bi dokazao da je njegova obveza prema tuženiku, koja je određena navedenom ovršnom ispravom, manja od iznosa utvrđenog prvostupanjskim rješenjem o ovrsi od 7. prosinca 2020. niti je dokazao da je ovršna isprava na temelju koje je doneseno predmetno rješenje o ovrsi ukinuta, poništena ili na drugi način stavljena izvan snage, ovaj Sud je stava da donošenjem prvostupanjskog rješenja kao i osporavanog rješenja tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te da navodi tužitelja izneseni u tužbi nisu osnovani.
12. Neosnovan je stoga i tužbeni navod tužitelja kako je prvostupanjsko tijelo bilo dužno prekinuti predmetni postupak do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka u kojem se utvrđuje da li je tužitelj nezakonito posjedovao predmetni duhan i cigarete ili ne jer je tužitelj navedeni prigovor mogao iznositi u postupku u kojem je doneseno rješenje od 3. ožujka 2020. koje je ovršna isprava u ovom postupku.
13. Slijedom navedenog, kako je osporavano rješenje utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni odredaba materijalnih propisa, a tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost osporavanog rješenja, tužbeni zahtjev je odbijen na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima i odlučeno je kao u točki I izreke presude.
14. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II izreke presude.
U Osijeku 30. rujna 2022.
Sutkinja
Jasenka Beker v. r.
Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).
