Poslovni broj: Usž-1738/2022-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada P., P.1 , kojeg zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S.B. i A.S., odvjetnici u P.1 , protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, P.2 , uz sudjelovanje zainteresirane osobe N.Š.iz P.1 , radi ovrhe komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1323/2021-9 od 10. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
I Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1323/2021- 9 od 10. veljače 2022.
II Poništava se rješenje Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-363-03/21-02/55, URBROJ: 2163/1-18-09/3-21-02 od 4. listopada 2021. III Odbija se žalba N. Š. izjavljena protiv rješenja o ovrsi komunalnog doprinosa Grada P.-P., Upravnog odjela za komunalni sustav, Odsjeka za upravno administrativne poslove, KLASA: UP/i-363-01/21-03/54, URBROJ: 2167/01-05/14-21-1 od 5. srpnja 2021.
IV Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 7.031,25 kuna/933.21 eura[1] dok se zahtjev tužitelja u preostalom dijelu odbija.
Obrazloženje
1.
Osporenom presudom (točkom I izreke) odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-02/21-02/55, URBROJ: 2163/1-18-08/3-21-02 od 4. listopada 2021. (ispravno: KLASA: UP/II-363-03/21- 02/55, URBROJ: 2163/1-18-09/3-21-02). Također je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja za naknadom troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika, povodom žalbe ovdje zainteresiranog N. Š., poništeno je rješenje o ovrsi komunalnog doprinosa Grada P.-P., Upravnog odjela za komunalni sustav, KLASA: UP/I-363-01/21-03/54, URBROJ: 2167/01-05/14-21-1 od 5. srpnja 2021. te je postupak ovrhe obustavljen. Navedenim prvostupanjskim rješenjem o ovrsi komunalnog doprinosa utvrđeno je da ovdje zainteresirani N. Š. duguje na dan 5. srpnja 2021. za komunalni doprinos, temeljem ovršne isprave, rješenja o utvrđivanju obveze plaćanja komunalnog doprinosa, KLASA: UP/I-363-01/15-02/1010, URBROJ: 2167/01-05/03-15-2 od 22. srpnja 2015., ukupan iznos od 182.337,48 kn od čega glavnica predstavlja iznos od 131.853,49 kn, a kamatu predstavlja 50.483,99 kn. Iznos iz točke 1. uvećan je za iznos troškova ovrhe (200,00 kn) iz točke 6. rješenja i iznosi ukupno uz glavnicu i zatezne kamate 182.537,48 kn.
2.
Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom, navodeći da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na prisilno izvršenje u skladu s odredbom članka 135. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21.-dalje: ZUP), prema kojoj se rješenje o komunalnom doprinosu ne može izvršiti ako je proteklo više od 5 godina od dana kada je rješenje postalo izvršno. Tužitelj smatra da u ovom slučaju pitanje zastare naplate novčanog potraživanja s osnove neplaćenog komunalnog doprinosa nije regulirano odredbama ZUP-a, već odredbama članka 108. stavka 1. i 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20.- dalje: OPZ/16), kojim je određeno da zastara nastupa protekom roka od 6 godina, računajući od kada je zastara počela teći, odnosno istekom godine u kojoj je nastala obveza. Odredbe OPZ/16 primjenjuju se na pitanje zastare prava na utvrđivanje i naplatu obveze komunalnog doprinosa, budući da komunalni doprinos predstavlja javno davanje u smislu odredbe članka 2. stavka 3. OPZ/16. Takav stav zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev-2369/2017-2 od 8. siječnja 2022. To u konkretnom slučaju znači da je zastara prava na prisilno izvršenje počela teći 1. siječnja 2016. i nastupila 1. siječnja 2022. Dakle, zastara nije nastupila u trenutku koji navodi tuženik u svom rješenju. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 6.875,00 kn uvećano za PDV u iznosu od 1.718,75 kn i sudsku pristojbu u iznosu od 5.000,00 kn.
4.
Tuženik i zainteresirana osoba N. Š., iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
5.
Žalba je osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s odredbom članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. dalje: ZUS), Sud pobijanu presudu, uz obrazloženje koje je njome dano, nije mogao ocijeniti zakonitom.
7. Naime, pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja i potvrđeno rješenje tuženika od 4. listopada 2021. kojim je, povodom žalbe ovdje zainteresirane osobe poništeno rješenje o ovrsi komunalnog doprinosa od 5. srpnja 2021. i obustavljen postupak ovrhe. Pri tome se prvostupanjski sud pozvao na sudsku praksu ovog Suda izraženu u primjeni Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09. i 79/09. – dalje: ZKG/95) i Zaključak sjednice Imovinsko-pravnog odjela Suda od 25. rujna 2015., prema kojem se rok za provedbu izvršenja rješenja o komunalnom doprinosu ocjenjuje prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku, odnosno na primjenu roka od pet godina od izvršnosti rješenja o utvrđenoj obvezi komunalnog doprinosa. Prvostupanjski sud i tuženik, primjenjujući navedeni zaključak, smatraju da je rješenje o ovrsi doneseno nakon isteka roka te da je stoga isto nezakonito. Međutim, po ocjeni ovoga Suda u konkretnom slučaju treba primijeniti OPZ/16, čemu osnovano prigovara i tužitelj u žalbi.
8. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenje o utvrđivanju obveze plaćanja komunalnog doprinosa za izgradnju predmetne građevine ovdje zainteresirane osobe, N. Š., KLASA: UP/I-363-01/15-02/1010, URBROJ: 2167/01- 05/03-15-2 prvostupanjsko tijelo donijelo 22. srpnja 2015. Međutim, rješenje o ovrsi komunalnog doprinosa, KLASA: UP/I-363-01/21-03/54, URBROJ: 2167/01-03/14-21- 1 je donijelo isto tijelo 5. srpnja 2021., dakle nakon stupanja na snagu Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine“, broj 68/18., 110/18., 32/20.-dalje: ZKG/18), koji je mjerodavan za donošenje odluke u ovoj stvari. Za razliku od ZKG/95, odredbom članka 83. stavka 3. ZKG/18 propisano je da se rješenje o komunalnom doprinosu donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drugačije. Dakle, zakon na kojeg upućuje navedena odredba ZKG/18-a je OPZ/16. Prema odredbi članka 108. stavka 1. OPZ/16, pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveze poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, a prema stavku 2. tog članka zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza.
9. U konkretnom slučaju, dakle, u trenutku donošenja rješenja o ovrsi komunalnog doprinosa 5. srpnja 2021. nije nastupila zastara prava na naplatu dužnog komunalnog doprinosa jer nije proteklo 6 godina od dana kad je zastara počela teći (1. siječnja 2016.), na način kako to propisuje članak 108. stavak 1. OPZ/16.
10. U pogledu sudske prakse ovog Suda, glede izvršenja rješenja o komunalnom doprinosu na koju je uputio prvostupanjski sud, valja napomenuti da je u tim odlukama rješenje o ovrsi bilo doneseno prije stupanja na snagu ZKG/18, u vrijeme važenja ZKG/95 kojim je na drugačiji način bilo regulirano predmetno pravno pitanje.
11. Slijednom svega navedenog, riješeno je kao u točki I, II i III izreke presude.
12. U pogledu zahtjeva tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, valja reći da je tužitelj jedinica lokalne samouprave, zastupana po odvjetnicima, kao opunomoćenicima, a, prema zaključku Sjednice sudaca ovog Suda od 26. studenoga 2022., troškovi spora jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave kao tužitelja ili zainteresirane osobe, nastali uslijed zastupanja po odvjetniku kao opunomoćeniku, smatraju se opravdanim troškovima u smislu odredbe članka 79. stavka 1. ZUS-a. Tužitelj je tražio trošak pristupa na ročište pred prvostupanjskim sudom 2. veljače 2022. u iznosu od 2.500,00 kuna uvećano za PDV odnosno ukupno 3.125,00 kuna, prema Tbr. 23. točki 2. Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22.-dalje: Tarifa) te trošak sastava žalbe koji, prema Tbr. 23. t. 3. i Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife, iznosi 3.906,25 kuna, a koje je ovaj Sud ocijenio opravdanim izdacima, dok je iznos za trošak sastava žalbe u preostalom dijelu odbio jer isti nije u skladu s navedenim Tbr. Tarife. Slijedom navedenog, riješeno je kao u točki IV. izreke presude.
13. Stoga je Sud, na temelju odredbe članka 74. stavka 2., članka 58. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, presudio kao u izreci.
U Zagrebu 30. rujna 2022.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.
