Pn-557/2018

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex Vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Željku Boriću, u pravnoj stvari tužiteljice M.

K., OIB …, M., U. …. zastupane po

punomoćniku R. P., odvjetniku u S. protiv tuženika D. G.,

OIB …, M., U. 27. rujna 40 H, zastupanog po punomoćniku

I. V., odvjetniku u S., radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave 3. svibnja 2022. godine u prisustvu punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 30. rujna 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici, s osnove povrede prava osobnosti, iznos neimovinske štete od 9.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. rujna 2022. god. do

isplate.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici, s osnova imovinske štete iznos od 525,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. rujna 2022. do isplate.

III. U preostalom se dijelu tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici, s osnove naknade parničnog troška, iznos od 13.893,75 kn, sa zakonskom kamatom od dana 30. rujna 2022. godine do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu (listovi 1-2 spisa) protiv tuženika radi naknade štete.

1.1. Naime, tužiteljica u tužbi navodi da ju je dana 9. lipnja 2015. godine ispred njene obiteljske kuće napao i ugrizao pas čiji je vlasnik tuženik te da je tom prilikom zadobila ozljedu noge radi čega je trpjela bolove; dalje je navela da je tada trpjela bolove, osjetila dugotrajan strah, za što potražuje novčanu naknadu od tuženika, kao i zbog naruženja.

1.2. Radi toga tužiteljica podnosi tužbu protiv tužene.

1.3. Konačno određenje tužbenog zahtjeva tužiteljica je dala u svom podnesku predanom na ročištu od 13. prosinca 2018. godine (list 32 spisa).

2. Tuženik se u cijelosti usprotivio postavljenom tužbenom zahtjevu i tužbi.

2.1. Tuženik je u odgovoru na tužbu (list 7 spisa) naveo kako nema saznanja da bi dana 9. lipnja 2015. tužiteljicu napao pas i ugrizao ju te da bi on navodno bio vlasnik toga psa; nadalje, navodi da tužiteljica nije dostavila nikakvu dokumentaciju koja bi bila relevantan dokaz, odnosno nikakve službene zabilješke policijskih službenika, niti dokaze o pokretanju prekršajnog postupka protiv vlasnika psa, kao i to da razderotina noge može nastati od bilo čega, a da iz medicinske dokumentacije nije razvidno da bi to bio ugriz psa.

2.2. Tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužiteljice te se usprotivio i visoko postavljenom odštetnom zahtjevu od strane tužiteljice.

3. Sud je: pregledao presliku fotografije (list 4 spisa), pregledao presliku nalaza Zavoda za javno zdravstvo županije Splitsko – dalmatinske, Službe za epidemiologiju od 9. lipnja 2015. (list 5 spisa), pregledao presliku liječničke potvrde od 11. lipnja 2018. (list 12 spisa), pregledao presliku uputnice od 11. lipnja 2018. (list 13 spisa), pregledao presliku medicinske dokumentacije Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko – dalmatinske županije (listovi 22-24 spisa), pregledao dopis MUP-a, PU Splitsko – dalmatinske, Policijske postaje Solin od 21. studenog 2018. (list 25 spisa), na ročištu održanom dana 13. prosinca 2018. saslušao svjedoke

V. K. i D. G., te tužiteljicu i tuženika (listovi 26-31 spisa),

na ročištu održanom dana 16. travnja 2019. godine izveo dokaz vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. S. B., spec. psihijatru i dr. I. B.,

spec. traumatologu (listovi 43-44 spisa), na ročištu održanom dana 2. prosinca 2020.

izveo dokaz vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. D. T. i dr. N.

S. (listovi 61-64 spisa), pregledao presliku članka Slobodne Dalmacije (listovi 84- 87 spisa), pregledao presliku ispisa poruka (listovi 88-90 spisa), na ročištu održanom dana 31. svibnja 2022. izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. M. E. (listovi 92-94 spisa).

4. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale. 5. Tužbeni

zahtjev je djelomično osnovan.

6. Naime, među strankama jest sporno postoji li odgovornost na strani tuženika za naknadu štete tužiteljici.

7. Svjedok V. K. u svom iskazu (list 27 spisa) navodi: Imali smo

kuću na M. koja je bila otprilike udaljena 100 m do kuće tuženika. Toga dana moja mama je išla u M. javila mi telefonski da ju je ugrizao susjedov pas za nogu, da joj nitko neće pomoći te da dođem po nju. Odmah sam otišao po nju odvezao je na Zavod za javno zdravstvo gdje je napravljena obrada, a što se tiče daljnjeg liječenja ista se javila opće prakse gdje je primila injekciju protiv tetanusa i odlazila na previjanje. Poznato mi je da tuženik ima psa, terijera, a prije ovog događaja moja obitelj nije imala nikakvih drugih sličnih situacija vezani s psom tuženika. Ono što me je najviše zasmetalo jest što nitko u tom trenutku mojoj mami nije htio pomoći na bilo koji način.

Na posebno pitanje pun. tužitelja što su tužiteljici rekli na NZJZ , svjedok odgovara: pregledali su ranu, rekli da treba primiti cjepivo tetanusa, a oni da dalje trebaju obaviti radnje vezano za utvrđivanje eventualne bjesnoće ili drugog čudnog ponašanja kod psa. Ja sam istima naveo tko je vlasnik psa koji je ugrizao moju majku.

Na posebno pitanje pun. tuženika odakle je svjedoku poznato tko je vlasnik psa svjedok odgovara: mama mi je rekla čiji ju je pas ugrizao a tu sam informaciju proslijedio NZJZ.

Na posebno pitanje pun. tuženika jeli svjedok o predmetnom događaju izvijestio policiju svjedok odgovara: ja nisam.

Na posebno pitanje pun. tuženika ima li u susjedstvu još pasa odnosno jeli svjedok viđao druge pse da šetaju u blizini svjedok odgovara: u okolici naše kuće pa do sljedećih 4-5 kuća nije bilo pasa niti sam viđao pse da šetaju bez nadzora u susjedstvu, s tim da mogu kazati da sam psa tuženika viđao kako šeta po susjedstvu bez nadzora.

Na posebno pitanje pun. tuženika jeli svjedok poznaje tuženika, svjedok odgovara: tuženika ne poznajem, nemam nikakve odnose s njim pa tako ni loše.

Na posebno pitanje pun. tuženika jeli svjedok zna gdje je kuća od tuženika i ima li u dvoru ispred kuće, kućicu za psa, svjedok odgovara: znam gdje je kuća od tuženika, ali ne znam postoji li kućica za psa s obzirom da je kuću udaljena otprilike 50-60 metara od puta tako da dvor niti ne mogu vidjeti.

Na posebno pitanje pun. tuženika jeli svjedoku poznati proces postupanja pri NZJZ, svjedok odgovara: znam da postoji procedura, ali s detaljima nisam bio upoznat jer su djelatnici NZJZ preuzeli brigu o tome. Nakon toga sa zavoda nas nije nitko kontaktirao.

8. Svjedok D. G. u svom iskazu (list 28 spisa) navodi: Poznajem tužiteljicu budući je ista nekoć živjela u našem susjedstvu. Toga dana ja sam bio u kući učio za ispite, nisam vidio da bi naš ugrizao tužiteljicu niti u to vjerujem. Što se tiče samog psa radi se o mješancu koji je uginuo prošle godine. O tome psu sam najviše vodio brigu ja, uglavnom sam ga ja vodio u šetnje i to kasnije navečer i mogu navesti da pas nije bio agresivan, dapače bio je omiljen u susjedstvu . Inače je pas imao željezni ograđeni dio u dvoru u kojem se isti nalazio ispred kuće. Vezano za sam predmetni događaj koliko je meni poznato nitko nam se nije javljao iz bilo kojih nadležnih institucija a vezano za samog psa.

Na posebno pitanje pun. tužitelja jeli se pas slobodno šetao svjedok odgovara: nije uvijek je bio u kućici, a kada bih s njim šetao bio bi na uzici pa tako i u prisutnosti djece.

Na posebno pitanje pun. tuženika zašto je svjedok psa držao na uzici, svjedok odgovara: jer me bilo strah od drugih pasa s obzirom da je u neposrednoj blizini Karepovac, te mi je bilo poznato da je bilo dosta pasa lutalica na tom području.

Na posebno pitanje pun. tuženika jeli se o psu vodila briga u smislu veterinarskih pregleda i cijepljenja, svjedok odgovara: jeste redovito.

9. Tužiteljica u svom iskazu (listovi 28-29 spisa) navodi: Toga dana išla sam iz S. za M. gdje smo imali kuću, i nadomak od kuće tuženika naišao je pas od tuženika koji nije bio na uzici zaletio se prema meni i ugrizao me za nogu. U tom trenutku tu su bili tuženik i njegov sin koji su to vidjeli ali mi nisu odmah priskočili u pomoć već su mi rekli da se javim tuženikovoj supruzi u kući budući da je ista liječnica. Iz rano je stalno krvarilo i očekivala sam da će mi gospođa G.

nekako pomoći posebno što je ista liječnica međutim ista mi je pružila negdje nakon 20-tak minuta kada je donijela neku tekućinu za ranu s tim da navodim da sam to cijelo vrijeme ja bila ispred njihove kuće na verandi misleći da će mi pružiti nekakvu pomoć. Nakon toga sam otišla u svoju kuću i putem telefona nazvala sina da dođe po mene. Navodim da toga dana u tom trenutku pas tuženika nije bio na uzici, da je slobodno šetao, išao put sela, a što se događalo i prije. Nakon toga sin me odvezao na NZJZ pregledali su nogu, pitali jeli pas cijepljen i čiji je pas, a nakon što sam im rekla čiji je pas, djelatnica zavoda je nazvala putem telefona tuženika, javila se kćer a radi informacije jeli pas cijepljen. Nakon toga događaja nitko me nije kontaktirao od obitelji G., ali ono što želim posebno istaknuti jeste da sam prije svega bila izrevoltirana načinom postupanja obitelji G. u tom trenutku. Što se tiče same rane kasnije sam se javila svojoj liječnici opće prakse, gdje sam odlazila na previjanje.

Na posebno pitanje pun. tužitelja je li tužiteljica zna čiji je to pas, tužiteljica odgovara: znala sam čiji je to pas, to jest rekli su mi čiji već i prije budući sam toga psa i ranije viđala.

Na posebno pitanje pun. tužitelja što se dogodilo s psom kada je ugrizao tužiteljicu, tužiteljica odgovara: pas se sam vratio u kuću tj. u dvor.

Na posebno pitanje pun. tužitelja što je tuženik rekao tužiteljici nakon samog ugriza, tužiteljica odgovara: ne mogu se točno sjetiti ali mi se obratio riječima u smislu "što hoćeš", na što sam mu ja odgovorila da me je ugrizao njegov pas, a on mi je rekao da mu se žuri i obratio se svojoj gospođi riječima "ajde vidi što ona hoće".

Na posebno pitanje pun. tužitelja jeli tužiteljica vidjela da je netko odvezao psa, zavezao ga ili sl. tužiteljica navodi da to nije vidjela.

Na posebno pitanje pun. tužitelja što je napravila gospođa G., supruga tuženika u tom trenutku, tužiteljica odgovara: ponudila mi je da uđem u kuću, ja nisam htjela ući, a nisam nikad ranije bila u kući tuženika, ostala sam na verandi gdje sam otprilike oko 20-tak min. čekala da mi gospođa G. pruži nekakvu pomoć,

s tim da je ista navela kako ne može naći kutiju Hitne pomoći u kući.

Na posebno pitanje pun. tuženika u kojem je položaju bila tužiteljica kada je naišao pas, tužiteljica odgovara: ja sam u tom trenutku razgovarala s jednim poznanikom iz M., ime mu ne znam i bila sam okrenuta leđima, i pas je prišao

s leđa i ugrizao me, isti je vidio kada me pas tuženika ugrizao.

Na posebno pitanje pun. tuženika jeli tužiteljici poznato ima li u susjedstvu još pasa, zna li za pse lutalice u blizini, tužiteljica odgovara: ima u susjedstvu još pasa, a za pse lutalice ne znam budući u M. ne živim od 2013. godine.

Na posebno pitanje pun. tuženika jeli pas imao ogrlicu, tužiteljica odgovara: ne znam to nisam vidjela.

Na posebno pitanje pun. tuženika jeste li ovaj događaj prijavili policiji, tužiteljica odgovara: nisam ništa prijavila policiji budući su mi na zavodu rekli da će oni obaviti sve daljnje radnje.

Na posebno pitanje pun. tuženika jeli tužiteljica toga dana nosila naočale, tužiteljica odgovara: jesam, ali ne znam koja mi je točna dioptrija.

Na posebno pitanje pun. tuženika kakva je bila reakcije tužiteljice po ugrizu, tužiteljica odgovara: uhvatila sam se za nogu, poznanik s kojim sam pričala mi je rekao neka odem dezinficirati ranu rakijom a psa sam vidjela kako je trčeći otišao put sela.

10. Tuženik u svom iskazu (listovi 29-30 spisa) navodi: Izričito osporavam sve ono što je danas tužiteljica iznijela tijekom svog iskaza, i sve njene navode smatram ne istinitim i ne točnim.

Za ovaj slučaj sam saznao u trenutku kada sam dobio predmetnu tužbu a prethodno nikakvih saznanja nisam imao za predmetni događaj.

Točno je da sam imao psa radilo se o malom mješancu, isti je uvijek uredno bio u kavezu ispred kuće, imao je sve obavljene i odrađene veterinarske preglede koji su bili potrebni.

Pas je uginuo prošle godine, a o psu su se brinula moja djeca koja su ga najčešće i vodila u šetnju.

Navodim da sam psa imao od 2010 godine, a prije toga nisam imao drugog psa; kao što i sada nemam psa. Navodim da u susjedstvu postoje druge obitelji koji imaju pse i onda su ih imali kao i to da im je poznato da u okolici ima i dosta psa lutalica.

Inače navodim da tužiteljicu poznaje više od 20 godina te da sam poznavao njezinog supruga, da je ista više puta od moje supruge kao liječnice tražila i usluge za svog tadašnjeg supruga tako da mi je u potpunosti ne jasno iz kojeg je razloga tužiteljica uopće pokrenula ovaj postupak.

Na posebno pitanje pun. tužitelja jeli tuženik prije same tužbe dobio dopis od pun. tužiteljice s prilozima i prijedlogom za mirno rješenje spora, tuženik odgovara: nisam.

Na posebno pitanje pun. tužitelja jeli tuženik pozvao osobno pun. tužiteljice na razgovor u kafić K. radi pokušaja mirnog rješenje spora, tuženik odgovara:

nisam, nikad vas nisam prije vidio odnosno ne sjećam se da se takvo što dogodilo. Na posebno pitanje pun. tuženika jeli se tuženik sjeća gdje bio i što je radio 9. lipnja 2015. tuženik odgovara: ne sjećam se gdje sam toga dana bio, niti što sam radio, od kada sam u mirovini uglavnom na usluzi djeci u smislu odvođenja, dovođenja i sl.

Na posebno pitanje pun. tuženika kako je izgledala kućica psa, tuženik odgovara: radilo se o kavezu veličini 2 x 2.5 metra od željeza unutar kojeg je bila drvena kućica a koja se nije mogla vidjeti s ulice i od ulice je bila udaljena oko 20-tak metara. Psa su uglavnom šetala moja djeca, uglavnom predvečer, ja i moja supruga rjeđe kada djeca nisu bila u prilici. Pas je bio na uzici u tim prigodama, jer se radilo o manjem psu pa sam imao bojazan da bi ga napali veći psi. Nije mi poznato što više ne mogu vjerovati da bi takav omanji psić pokazivao agresiju prema bilo kome. Pas nije mogao preskočiti ogradu unutar koje je boravio s obzirom na njenu visinu i činjenicu da se radilo o malom psu. Vezano za događaj navodim da me nitko od djelatnika bilo kojih ovlaštenih državnih institucija u smislu policije ili NZJZ nije kontaktirao.

Na posebno pitanje pun. tuženika zna li tuženik koji je razlog odnosno motiv tužiteljice da pokrene ovaj postupak, tuženik odgovara: motiv mi stvarno nije jasan, ne znam zašto je tužiteljica pokrenula ovaj postupak, razloge mogu samo nagađati.

Na poseban upit suda kako tuženik objašnjava podatak dostavljen u spis od strane NZJZ, a vezano za iskaz tuženika da ga nitko nakon događaja vezano za psa nije kontaktirao a iz kojeg podatka NZJZ stoji da je pas pregledan 10. 6. 2015., 15. 6. 2015., i 20. 6. 2015., tuženik odgovara: da mu nije poznato, odnosno da on psa nije odveo veterinaru.

11. Prema izloženom postoji dijametralno suprotan iskaz tužiteljice i tuženika o tome čiji je pas kritične prigode ugrizao tužiteljica. Štoviše, navedeno nesuglasje očito proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka: V. K. (sina tužiteljica) te

D. G. (sina tuženika).

12. Međutim, iz pregleda dokumentacije dostavljene od Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije (listovi 22 do 24 spisa) nedvojbenim proizlazi da je tuženik D. G. vlasnik psa koji je kritične prigode, tj. 9.

lipnja 2015. godine, ugrizao tužiteljicu.

13. Okolnost pak da tužiteljica kritične prigode nije pozvala policiju nije od odlučne važnosti.

13.1. Naime, napose je razvidno iz nalaza Antirabične stanice Split od 9. lipnja 2015. godine (list 23 spisa) da je tužiteljica zadobila ugriznu ranu od psa u vlasništvu tuženika.

13.2. Štoviše, iz pregleda dopisa Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Županije Splitsko-dalmatinske od 10. lipnja 2015. godine (list 24 spisa) proizlazi da je tuženiku sugerirano da svoga psa stavi 10 dana pod kontrolu, a nalaz kao i datum cijepljenja unese u odgovarajuće rubrike. Napose je u tom dopisu napomenuto da ukoliko za vrijeme promatranja tuženik kao vlasnik psa postavi sumnju na bjesnoću,

odnosno pas nestane, ugine ili bude ubijen, da u tom slučaju odmah obavijesti zavod telefonom, a ugroženu osobu uputi zavodu radi tretmana.

14. Tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (članak 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima; Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; u daljnjem tekstu ZOO).

15. Vještak traumatolog dr. I. B. u svom vještačenju (list 43 spisa)

navodi: Uvidom u medicinsku dokumentaciju priloženu u spisu i naknadno dostavljenom u kartonu primarne zdrav. zaštite te pregledom same tužiteljice neposredno prije rasprave utvrdio sam slijedeće:

Tužiteljica je dana 09.05.2015.g. zadobila ugriz psa u području lijeve potkoljenice. Nakon ugriza liječena je u ambulanti primarne zdrav. zaštite gdje joj je skoro svakodnevno previjana ugrizna rana te je također katkad i krvarila. Previjanja su trajala do 19.07.2015.g. kada je vjerojatno rana zacijelila.

Kod pregleda sam utvrdio postojanje dubokog ožiljka dužine 2 cm na stražnjoj strani lijeve potkoljenice u srednjem dijelu. Kroz navedeni ožiljak se može uvesti jagodica prsta te se kod napinjanja mišića palpira izbočenje mišića što govori da je nakon ugriza došlo do defekta ovojnice mišića i krajnje je postojanje mišićne hernije (kile). Što se tiče funkcije noge, funkcija je uredna osim što kod stajanja vjerojatno ima napinjanje mišića, ima smetnje uslijed izbočenja mišića tj. zbog postojanja kile.

Možemo zaključiti da zbog dubokog ožiljka s mišićnom hernijom da je došlo do umanjenja životne aktivnosti od 5% kod tužiteljice.

Tužiteljica je trpjela bolove srednjeg intenziteta kroz 2 dana, te lakog intenziteta kroz 40 dana.

Kod tužiteljice postoji naruženje lakog stupnja kada je u suknji odnosno kada je gola, kada nosi hlače toga nema.

Tuđa pomoć i njega da je eventualno bila potrebna tjedan dana po 1 sat dnevno. Još sam zaboravio napomenuti da je tužiteljica nakon ugriza cijepljena protiv bjesnoće i da je također dobila antitetanus zaštitu, a sve navedeno dano u Zavodu za javno zdravstvo.

Na posebno pitanje pun.tuženika iz čega vještak zaključuje da bi se radilo o ugrizu psa, vještak odgovara: navedeno je razvidno iz dokumentacije zdravstvenog kartona liječnika opće prakse koji je dostavljen u spis.

Na posebno pitanje pun.tuženika je li rana kod tužiteljice mogla nastati i na drugi način osim ugriza psa, vještak odgovara: s obzirom na izgled rane i njezinu dubinu, radi se po mojoj procjeni o psu s obzirom da bi drugi način bio samo ubod debelim oštrim predmetom koji bi probio kožu, podkožu i mišiće, a tužiteljica ne bi ni dobila cjepivo protiv bjesnoće da se nije radilo o psu. Navodim da se nikako nije moglo raditi o ugrizu mačke.

Na poseban upit pun. tuženika je li rana kod tužiteljice šivana, vještak odgovara: ne, rana nije šivana, naime rane od ugriza životinja pa tako i psa, pa čak i od čovjeka ne smiju se šivati da se ne bi dodatno inficirale, jer su već inficirane, već se vrši samo previjanje dok rana ne zacijeli.

Na posebno pitanje pun.tuženika je li se kod takve rane može hodati, vještak odgovara: može, ali uz postojanje boli.

Na posebno pitanje pun.tuženika od kakvog je utjecaja činjenica što je tužiteljica starije životne dobi te da li bi bilo drugačije da se radilo o osobi mlađe životne dobi, vještak odgovara: razlike ne bi bilo ni kod zacjeljivanja ni same rane.

Na posebno pitanje pun.tuženika je li vještak u mogućnosti izjasniti se o kakvoj bi se vrsti psa radilo (većem, manjem) s obzirom na ugriz, vještak odgovara:

ne može se točno odrediti o kojoj se vrsti psa radilo, ali je sigurno da bi veći pas ostavio veći trag ugriza.

16. Vještakinja psihijatar dr. S. B. u svom vještačenju (list 44 spisa)

navodi: Uvidom u dokumentaciju iz sudskog spisa doznaje se da je 09.06.2015.g. tužiteljicu M. K. rođenu 1940.g. ugrizao pas, a iz tužbenog zahtjeva se

doznaje da je to baš pas tuženika, da je tužiteljica tijekom odvijanja ove nezgode zadobila ozljedu netom opisanu od strane vještaka spec. ortopeda traumatologa.

Pregledala sam dostupnu med. dokumentaciju te originalni osobni zdrav. karton tužiteljice s nadnevcima od 14.07.1977.g. do 12.03.2008.g., te elektronički ispis osobnog zdrav. kartona od 19.11.2007.g. do 08.03.2016.g. U elektroničnom ispisu nalazim da je 09.08.2012.g. upisana dijagnoza od strane moje spec., a od strane obiteljskog liječnika anksiozni poremećaj te je u terapiju uključen lijek za smirivanjem napetosti. Sukladno navedenom mogu iznijeti da je u trenutku ozljeđivanja tužiteljica doživjela primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1-2 minute.

Nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1-2 dana, a potom je uslijedio strah srednjeg intenziteta u trajanju od 3-4 dana. Strah blažeg intenziteta s iste osnove u različitim vremenskim intervalima je trpjela u trajanju od 3-4 tjedna. Trajnih posljedica straha nema.

Ranije navedeni psih. simptomi izazvali su kod tužiteljice povredu duševnog integriteta lakog stupnja, a privremenog karaktera. Tužiteljica je trpjela i povredu duševnog integriteta s osnove naruženja, radi se o blagom naruženju estetskog tipa koji je vidljiv kada je ista obnažena.

17. Vještakinja ortoped dr. D. T. u svom vještačenju (listovi 61-62

spisa) navodi: Pregledala sam sudski spis s priloženom med. dok. te sam pregledala i tužiteljicu u sudnici. Mogu izjaviti slijedeće da je tužiteljica 9. lipnja 2015. se javila na Zavod za javno zdravstvo, Služba epidemiologije zbog ugriza psa poznatog vlasnika.

Cijepljena je protiv tetanusa i pas je zadobio mjere veterinarskog nadzora.

Isti dan se javila liječničku opće prakse u ambulanti u kojemu se opisuje da je tužiteljicu ogrebao ili ugrizao pas sa stražnje strane lijeve potkoljenice. Rana je očišćena, te je previjana do 19. lipnja 2015. U sudnici sam ustanovila da tužiteljica u srednjem dijelu lijeve potkoljenice ima uredno zarastao ožiljak dužine 2 cm.

Mišljenja sam da se radi o lakšoj tjelesnoj ozljedi koja nije dovela do umanjenja životnih aktivnosti.

Bolove jakog intenziteta nje trpjela.

Srednjeg intenziteta je trpjela 1 dan, te slabog intenziteta još 6 dana.

Naruženost je više kozmetski efekt vidljiv samo u ljetnom periodu i kad se obrati pažnja na njega.

Tuđa njega i pomoć je bila potrebna više kao pomoć kod odlaženja na preglede tj. previjanja i trajala je devet dana po pola sata dnevno.

Drugo nemam što izjaviti. Nema

daljnjih pitanja.

Na upit suda punomoćniku tužitelja ima li pitanja za vještakinju, isti navodi: imam pitanje. Prethodni vještak u ovom postupku je naveo kako se radi o ozljedi mišića s mišićnom hernijom, jeste li vi našli takvu ozljedu? Vještakinja navodi: Ja nisam našla takvu ozljedu. Na upit suda punomoćniku tuženika ima li pitanja za vještakinju, isti navodi: imam pitanje. Jeste li vidjeli kroz pregledavajući karton je li se tužiteljica cijepila protiv tetanusa i je li takvo cjepivo uobičajeno kod ugriza ili ozljeda?

Vještakinja navodi: Cijepljenje protiv tetanusa je uobičajeno u takvim slučajevima, a tužiteljica je sama rekla da se cijepila.

Po vašem mišljenju može li liječnik koji primi pacijenta utvrdili je li riječ o ugrizu, ozljedi ili nečem drugom?

Vještakinja navodi: To je samo navod pacijenta. Tko bi

uopće mogao utvrditi porijeklo ozljede?

Vještakinja odgovara: Samo vještak sudske medicine i to prilikom tek nastale ozljede.

18. Vještak psihijatar dr. N. S. u svom vještačenju (list 63 spisa)

navodi: Pregledao sam sudski spis s priloženom med. dok. na ime M. K. iz

čega je vidljivo da je ista dana 9. lipnja 2015. se javila Epidemiološkoj službi Zavoda za javno zdravstvo SD županije, te je pri tom prijavila da ju je ugrizao pas, a nakon čega je zbrinuta po principima epidemiološke struke.

Iz navedene med. dok. nema elemenata na osnovu kojih bi se zaključilo da je navedeni događaj potencirao razvoj određenih psihičkih simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog psihičkog poremećaja.

Pregledao sam i zdrav. karton tužiteljice te također nisam pronašao takve podatke.

Uzevši u obzir sve navedeno te vještačenje spec. ortopeda mogu dati mišljenje da je tužiteljica u trenutku ozljeđivanja doživjela primarni strah u trajanju oko pola minute, nastavio se sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 12 do 24 sata,

sekundarni strah srednje intenziteta slijedeća 2-3 dana, te sekundarni strah blažeg intenziteta slijedeća 2-3 tjedna.

Trajnu povredu duševnog integriteta kao posljedice ozljeđivanja nema.

19. Vještak ortoped dr. M. E. u svom vještačenju (listovi 92-94 spisa)

navodi: Pregledao sam sudski spis i med. dok. kao i vještvo dr. B. i dr. T.. Nalazim da je tužiteljicu 9.06.2015. ugrizao pas u dvorištu ispred njezine kuće. Pas je tužiteljicu ugrizao u predjelu srednjeg djelića lijeve potkoljenice straga. Prema dokumentaciji upućena je na epidemiološku službu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Tamo je je dobila antirabičnu zaštitu (protiv bjesnoće i antitetanus terapiju a pas je podvrgnut veterinarskom nadzoru kroz 10 dana. te je upozoreno da ukoliko pas preživi i ne bude pokazivao promjenu ponašanja da kontrole tužiteljice što se epidemiološke službe tiče nisu više potrebne.

Iz dokumentacije se vidi da je tužiteljica previjana kod svog liječnika od dana ugriza 9.06.15. do 19.07.15. Rana nije bila šivana što je med. opravdano jer se inficirane rane ne šivaju nego zaraštavaju stvaranjem ožiljka.

Dr.. B. je 16.04.19 našao "duboki ožiljak dužine 2 cm na stražnjoj strani lijeve potkoljenice u srednjem dijelu, uz udubljenje na mjestu ožiljka“. Vještak navodi da je funkcija uredna ali svejedno da je 5% umanjenja životnih aktivnosti. Dao je bolove srednje jakosti 2 dana i bolove slabije jakosti 40 dana uz naruženje lakog stupnja koji se manifestira kada je tužiteljica u kratkim hlačama i u suknji bez nošenja čarapa – primjedba prof. E..

Tužiteljici je prema spomenutom vještaku bila potrebna tuđa pomoć i njega tjedan dana i to po jedan sat dnevno.

Dr. T., koja je pregledala tužiteljicu kao što ju je pregledao i dr. B., ne daje nikakav postotak na umanjenje životnih aktivnosti, da je na bolove srednje jakosti 1 dan, na bolove slabije jakosti 6 dana. D.. T. ne navodi herniju (kilu) mišića ozlijeđenog dijela potkoljenice, ne nalazi umanjenja životnih aktivnosti, na jake bolove ne daje ništa, za srednje bolove daje 1 dana a za slabe 6 dana. Tuđu pomoć i njegu spominje više kao kod odlaženja na preglede.

Ja tužiteljicu nisam vidio ali s obzirom na činjenicu da su oba ranija vještaka svaki na svoj način opisali ozljedu ja cijenim slijedeće: ne sporim da je ozljeda nastala ugrizom psa jer da je ozljeda nastala u neko drugo vrijeme ili na neki dr. način onda se tužiteljica ne bi obratila u epidemiološku službu, niti bi u epidemiološkoj službi dobila antirabičnu zaštitu, dok bi antitetanus terapiju mogla dobiti da je ozljeda nastala na bilo koji način. Kako veterinarsko praćenje psa koji je ugrizao tužiteljicu nije došlo niti do uginuća psa nit do promjene njegovog ponašanja daljnje kontrole pasa a ni tužiteljice u smislu povezivanja ozljede s ugrizom nisu vršene u epidemiološkoj službi nego je tužiteljica išla na previjanje. Prema izjavi vještaka privijanja su se događala sve do 19.07.15., što je vrijeme nešto dulje od uobičajenog,

ali zbog činjenice da se radi o razderotini nekih tkiva uz uobičajenu infekciju, previjanje, odnosno zaraštavanje rane je trajalo dulje.

Dr. B. opisuje da tužiteljica ima trajne posljedice zbog hernije mišića potkoljenice na mjestu ozlijede, te iako navodi da je funkcija oštečenog dijela tijela uredna daje 5% na umanjenje životnih aktivnosti. Dr. T. ne daje nikakve postotke na umanjenje životnih aktivnosti jer ih ne nalazi. Daje za jake bolove da traju 1 dan na slabe bolove da traju 6 dana te da je tuđa pomoć i njega više potrebna kao odlaženje na preglede.

Ja stanje tužiteljice opet naglašavajući da je nisam vidio cijenim na slijedeći način: meni sve sliči na to da je ozljeda nastala ugrizom psa, jer da je tužiteljica napadnuta na neki drugi način od neke osobe onda bi se prvo javila policiji a ne bi se javila veterinarskoj, odnosno veterinarskoj službi. Da me se pita je li se tužiteljica mogla samo ozlijediti i dobiti ovakvu ozljedu opet navodim da bi išla na Hitni kirurški prijeme na ne tamo gdje je išla.

Ja se priklanjam mišljenju dr. T. vezano za invaliditet tužiteljice, odnosno ne mislim da tužiteljica ima trajne posljedice u smislu umanjenja životnih aktivnosti. Bolesnica je imala jake bolove jedan sat, bolove srednje jakosti tjedan dana po dva sata dnevno i bolove slabije jakosti još 3 tjedna po jedan sat dnevno. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega 3 tjedna po jedan sat dnevno što uključuje odvoženje na preglede i previjanja. Tužiteljica ima naruženje blagog stupnja koje se manifestira u vremenima nošenja kratkih hlača, te suknje bez nošenja čarapa.

Na poseban upit pun. tuženika: recite mio je li ozljeda tužiteljice s obzirom na njezinu životnu dob, atrofičnost kože, bolest od dijabetesa, bilo kakav dodir nekakve životinje u vidu stavljanja takve šape na njeno tijelo može uzrokovati ogrebotinu ili razderotinu na njenom tijelu, vještak odgovara, da je pitanje dosta vijugavo a što znači da na tako opisanom dijelu tijela: atrofija kože, dijabetes, starost, sve to samo može pogoršavati zaraštavanje i pospješiti dubinu ozljede, ali ne govori o tome čija bi šapa to uzrokovala i tko bi durgi to mogao napraviti, mislim na ozljedu.

Na daljni upit je li se može prema navodima tužiteljice kojima je davala HZJZ sa sigurnošću utvrditi da li se radi o ugrizima životinje ili nečemu drugom ili trećem,. vjetšak odgovora: da ovakva primjedba i pitanje ovako formuliano bi zahtjevalo da svaki čovjek na glavi nosi video kameru. Inače ponovo skrećem pozornost na činjencu da se dotična nije javila ni policiji ni na Hitni kiruški prijem nego na epidemiološku službu.

Na dalji upit je li hernija može nastati kao posljedica nekog dr. događaja osim neke traume na tom dijelu tijela tužiteljice, vještak odgovara da hermija ili kila mišića nastaje mehaničkom ozljedom mišićne fascije (opne) koja obuhvaća dotični mišić. Znači sve što tu fasciju ozlijedi može biti uzrok nastanka hernije. Ovdje se radi o tome da je jedan vještak našao herniju a drugi nije; ovaj koji je našao herniju daje umanjenje životnih aktivnosti a ovaj koji nije našao herniju ne daje ništa. Ja sam se priklonio drugom vještaku.

20. S obzirom na različitost nalaza i mišljenja vještaka traumatologa dr. Bandalovića i vještaka ortopeda dr. D. T. o tome je li zbog ugriza psa došlo kod tužiteljice do umanjenja životnih aktivnosti, sud je uvažio u tom pogledu mišljenje vještaka ortopeda dr. E. koji se zapravo priklonio mišljenju dr. T. u smislu da tužiteljica zbog štetnog događaja nema trajne posljedice u vidu umanjenja životnih aktivnosti. To tim više s obzirom na činjenicu da sam vještak traumatolog dr. B. u svom nalazu i mišljenju zaključuje da što se tiče funkcije noge

tužiteljice, funkcija je uredna, slijedom čega proizlazi da trajnih posljedica u vidu umanjenja životnih aktivnosti kod tužiteljice zaista nema.

21. Rukovodeći se navedenim procjenama vještaka traumatologa i ortopeda, s osnove pretrpljenih fizičkih bolova, tužiteljici je dosuđen iznos od 5.000,00 kuna.

22. Rukovodeći se navedenim procjenama vještaka psihijatra, s osnove duševnih bolova zbog pretrpljenog straha, tužiteljici je dosuđen iznos od 2.000,00 kuna.

23. Rukovodeći se navedenim procjenama vještaka traumatologa i ortopeda, s osnove duševnih bolova zbog naruženja, tužiteljici je dosuđen iznos od 2.000,00

kuna.

24. Dakle, temeljem navedenih zakonskih odredbi, primjenom odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO, uz uvažavanje nalaza i mišljenja sudskih vještaka, sud je odredio novčanu naknadu za navedene vidove tužiteljičinog ozljeđivanja i zdravstvenih posljedica: na ime naknade za pretrpljeni fizičke bolove iznos od 5.000,00 kn za pretrpljeni strah iznos od 2.000,00 kn, te za naruženje iznos od 2.000,00 kn, odnosno ukupno iznos na ime naknade neimovinske štete od 9.000,00 kn.

25. Na dosuđeni ukupni iznos odštete neimovinske štete tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate od dana donošenja presude, tj. od 30. rujna 2022. god. do isplate (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO).

26. Na ime naknade za tuđu pomoć i njegu, na temelju prosudbe vještaka traumatologa i ortopeda, tužiteljici je dosuđen iznos od 525,00 kn (čl. 1095. st. 1. ZOO).

27. Na dosuđeni iznos odštete imovinske štete tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate od dana donošenja presude, tj. od 30. rujna 2022. god. do isplate (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO).

28. Radi toga je, temeljem citiranih zakonskih odredbi, prihvaćen djelomično kao osnovan tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari (toč. I. i II. izreke), odnosno u preostalom je dijelu odbijen kao neosnovan (toč. III. izreke).

29. Tužiteljica je tako djelomično uspjela u parnici; pripada joj stoga pravo na naknadu parničnog troška od tuženika (čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku;

Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP).

29.1. Obračunski postotak u kojem je tužiteljica, prema spomenutoj zakonskoj odredbi, uspjela u parnici iznosi 90 %.

29.2. Tužiteljici je, prema izloženom, temeljem spomenute zakonske odredbe u vezi sa odredbom čl. 155. ZPP, priznat sljedeći popisani (list 97 spisa) parnični trošak: trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7. toč. 1 OT), trošak zastupanja na ročištu od 7. studenoga 2018. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1

OT), trošak zastupanja na ročištu od 13. prosinca 2018. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1 OT), trošak zastupanja na ročištu od 14. veljače 2019. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9. toč. 2 OT), trošak zastupanja na ročištu od 16. travnja 2019. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1 OT), trošak zastupanja na ročištu od 7. svibnja 2019. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od

18. lipnja 2020. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 9. toč. 5 OT), trošak zastupanja na ročištu od 22. rujna 2020. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1 OT), trošak zastupanja na ročištu od 2. prosinca 2020. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1

OT), trošak zastupanja na ročištu od 23. ožujka 2021. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9.

toč. 2 OT), trošak zastupanja na ročištu od 16. veljače 2022. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1 OT), trošak zastupanja na ročištu od 13. travnja 2022. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9. toč. 2 OT), trošak zastupanja na ročištu od 31. svibnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1 OT), odnosno ukupno iznos od 10.750,00 kn. Tom je iznosu pridodan iznos od 2.687,50 kn na ime PDV-a, trošak vještačenja u iznosu od 1.600,00 kn, te iznos od 400,00 kn na ime sudske pristojbe na presudu.

Tako se dobije sveukupni iznos od 15.437,50 kn; pomnožen sa obračunskim

postotkom u kojem je tužiteljica uspjela u parnici od 90%, njoj je naposljetku dosuđen po navedenom pravnom osnovu iznos od 13.893,75 kn.

30. Radi toga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

U Splitu, dana 30. rujna 2022. god.

SUDAC

Željko Borić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu,

pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti: tužiteljici, po punomoćniku; tuženiku, po punomoćniku;