REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 22 Pr-17172/2021-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Melaniji Centner, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I.L. iz Z. OIB: …, zastupane po punomoćnici M.P., odvjetnici iz Z. i punomoćniku Z.V., odvjetniku iz O.D. V. & p. j.t.d. iz Z., protiv tuženika Klinika iz Z., OIB: … te umješača na strani tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo, OIB: …, zastupanog po O.G.D.O. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02. rujna 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i zakonske zastupnice umješača, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 30. rujna 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Klinika da tužiteljici I.L. isplati razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 20.605,15 kn bruto (2.734,77 EUR), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

- iznos od 334,50 kn od 15. siječnja 2014.,

- iznos od 427,58 kn od 15. veljače 2014.,

- iznos od 220,77 kn od 15. ožujka 2014.,

- iznos od 186,97 kn od 15. travnja 2014.,

- iznos od 334,50 kn od 15. svibnja 2014.,

- iznos od 267,60 kn od 15. lipnja 2014.,

- iznos od 490,60 kn od 15. srpnja 2014.,

- iznos od 463,97 kn od 15. kolovoza 2014.,

- iznos od 597,06 kn od 15. rujna 2014.,

- iznos od 268,84 kn od 15. listopada 2014.,

- iznos od 64,29 kn od 15. studenog 2014.,

- iznos od 533,02 kn od 15. prosinca 2014.,

- iznos od 525,33 kn od 15. siječnja 2015.,

- iznos od 487,48 kn od 15. veljače 2015.,

- iznos od 369,65 kn od 15. ožujka 2015.,

- iznos od 386,46 kn od 15. travnja 2015.,

- iznos od 363,05 kn od 15. svibnja 2015.,

- iznos od 211,23 kn od 15. lipnja 2015.,

- iznos od 453,67 kn od 15. srpnja 2015.,

- iznos od 203,07 kn od 15. kolovoza 2015.,

- iznos od 546,55 kn od 15. rujna 2015.,

- iznos od 202,56 kn od 15. listopada 2015.,

- iznos od 406,04 kn od 15. studenog 2015.,

- iznos od 264,50 kn od 15. prosinca 2015.,

- iznos od 224,75 kn od 15. siječnja 2016.,

- iznos od 552,37 kn od 15. veljače 2016.,

- iznos od 344,74 kn od 15. ožujka 2016.,

- iznos od 423,37 kn od 15. travnja 2016.,

- iznos od 370,13 kn od 15. svibnja 2016.,

- iznos od 313,29 kn od 15. lipnja 2016.,

- iznos od 318,82 kn od 15. srpnja 2016.,

- iznos od 489,80 kn od 15. kolovoza 2016.,

- iznos od 447,38 kn od 15. rujna 2016.,

- iznos od 236,05 kn od 15. listopada 2016.,

- iznos od 422,83 kn od 15. studenog 2016.,

- iznos od 269,57 kn od 15. prosinca 2016.,

- iznos od 241,76 kn od 15. siječnja 2017.,

- iznos od 80,26 kn od 15. veljače 2017.,

- iznos od 441,41 kn od 15. ožujka 2017.,

- iznos od 230,30 kn od 15. travnja 2017.,

- iznos od 320,02 kn od 15. svibnja 2017.,

- iznos od 259,05 kn od 15. lipnja 2017.,

- iznos od 240,77 kn od 15. srpnja 2017.,

- iznos od 448,34 kn od 15. kolovoza 2017.,

- iznos od 571,94 kn od 15. rujna 2017.,

- iznos od 430,75 kn od 15. listopada 2017.,

- iznos od 356,63 kn od 15. studenog 2017.,

- iznos od 251,64 kn od 15. prosinca 2017.,

- iznos od 472,35 kn od 15. siječnja 2018.,

- iznos od 365,99 kn od 15. veljače 2018.,

- iznos od 405,40 kn od 15. ožujka 2018.,

- iznos od 251,64 kn od 15. travnja 2018.,

- iznos od 351,49 kn od 15. svibnja 2018.,

- iznos od 320,93 kn od 15. lipnja 2018.,

- iznos od 454,04 kn od 15. srpnja 2018.,

- iznos od 537,42 kn od 15. kolovoza 2018.,

- iznos od 550,63 kn od 15. rujna 2018.,

po stopi određenoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015., a počam od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i st. 8 Zakona o obveznim odnosima, na svaki navedeni iznos sve do isplate, osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak ovoga postupka u iznosu od 13.437,50 kn (1.783,46 EUR) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 30. rujna 2022. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre te da je njegov radni odnos reguliran Zakonom o radu (NN 93/14 i 127/17 – u daljnjem tekstu: ZR), internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11, 88/13 i 143/13 – u daljnjem tekstu: KU) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13 i 24/17 – u daljnjem tekstu TKU). Tužitelj navodi da je njegov rad organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), pa je zbog toga u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvario veliki broj prekovremenih sati. Tužitelj dalje navodi da je njegova plaća regulirana čl. 47 KU i čl. 51 TKU te da KU u čl. 51, 57 i 59 te TKU u čl. 54 propisuju dodatke i uvećanja za osnovnu plaću tužitelja, koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Tužitelj navodi da je on od 01.12.2013.g. do dana podnošenja tužbe kao medicinska sestra ostvario pravo na povećanu plaću, jer je radio u otežanim uvjetima, a što je propisano odredbom čl. 86 ranijeg ZR-a iz NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 te čl. 94 sadašnjeg ZR-a (NN 91/14 i 127/17). Tužitelj navodi da je u tom vremenskom razdoblju odredbom čl. 65 KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz NN 88/13, a koji je bio na snazi od 01.06.2013.g. do 30.11.2013.g., propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i 25% za radna mjesta II vrste. Tužitelj se poziva i na čl. 57 KU iz NN 143/13 koji je u primjeni od 01.12.2013.g., a kojim je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i 25% za radna mjesta II vrste. Tužitelj navodi da njemu tuženik u navedenom spornom razdoblju nije isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada na sve sate koje je tužitelj odradio, već samo na dio odrađenih sati. Tužitelj u tužbi dalje navodi da je on u vremenskom razdoblju važenja Dodatka I KU-a koji je zaključen 01.10.2015.g. ostvario pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Pri tome se poziva na čl. 59.a Dodatka I KU iz NN 96/15, a koji propisuje da iznimno od čl. 59 tog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Tužitelj navodi da njemu tuženik od 01.10.2015.g. nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužitelj je radio u redovnom i u prekovremenom radu. Tužitelj navodi da obzirom da je tuženik njemu pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće po prije navedenim osnovama, da je posljedično tome pogrešno isplaćivao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, a isto tako navodi da njemu tuženik nije platio prekovremeni rad ostvaren na dane državnih blagdana i praznika te mu je umanjio iznos plaće. Tužitelj još navodi da je njemu tuženik obzirom na prednje navedeno isplatio umanjene plaće za razdoblje od 01.12.2013.g. do dana podnošenja ove tužbe, i to na način da u navedenom razdoblju nije plaćao dodatak na otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio u otežanim uvjetima u prekovremenom radu, već samo na one koje je odradio u redovnom radu, iako je tužitelj i u redovnom i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima. Time je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo iz čl. 86 ZR- a iz 2009.g. i pravo iz čl. 94 ZR-a iz 2014.g., a u svezi s čl. 67 KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz NN 126/11, čl. 65 KU iz NN 88/13 i čl. 57 st. 2 TKU-a iz NN 143/12. Osim toga, tužitelj navodi da njemu tuženik u utuženom razdoblju nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio u prekovremenom radu, iako je tužitelj i u redovnom i u prekovremenom radu radio na poslovima na kojima ima iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi. Time je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo iz već citiranih čl. 86 ZR-a iz 2009.g. i čl. 94 ZR-a iz 2014.g., a u svezi s čl. 69 KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz NN 126/11, čl. 66 KU iz NN 88/13 i čl. 59 TKU-a iz NN 143/12, pa je tužitelju isplaćena plaća u umanjenom iznosu.

2. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom (u postupku pod ranijim poslovnim brojem Pr-4507/2018) kao u podnesku od 27.05.2020. tužitelj potražuje isplatu iznosa od 21.682,06 kn bruto koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, kao razlike manje isplaćenih plaća s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 15.-tog u narednom mjesecu za prethodni mjesec, i to za razdoblje od prosinca 2013. zaključno sa kolovozom 2018., osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zatraženim bruto iznosima.

Konačno uređenim tužbenim zahtjevom u ponovnom postupku pod novim poslovnim brojem Pr-17172/2021, kao u podnesku od 21.06.2022., tužitelj potražuje isplatu iznosa od ukupno 20.605,15 kn bruto, koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, kao razlike manje isplaćenih plaća s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 15.-og u narednom mjesecu za prethodni mjesec, i to za razdoblje od prosinca 2013. zaključno s kolovozom 2018., osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zatraženim bruto iznosima. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te opreza radi ističe prigovor zastare. Tuženik ističe da je naknada plaće za prekovremeni

rad tužitelja obračunata u potpunosti sukladno odredbama KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Tuženik navodi da plaću radnika prema KU čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću te da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Obzirom da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća, to tuženik navodi da isti dodaci ne čine osnovnu plaću, već se na istu dodavaju. Tuženik navodi da sukladno KU radnici ostvaruju dodatak kojim se uvećava osnovna plaća s osnova posebnih uvjeta rada te dodatak kojim se uvećava osnovna plaća za 4%, odnosno 12% kod doktora medicine, a zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Navodi i da radnik ostvaruje dodatak na plaću za prekovremeni rad u iznosu od 50%, također od osnovne plaće, pa tuženik zaključuje da dodaci na plaću tužitelja nisu vezani uz broj prekovremenih sati rada, već su isti vezani uz osnovnu plaću te su kao takvi fiksno ugovoreni kao dodatak na osnovnu plaću. Tuženik navodi i da se prekovremeni rad izračunava tako da se samo radnikova osnovna plaća, bez dodataka, podijeli s mjesečnim fondom sati te se dobiva vrijednost sata rada osnovne plaće za taj mjesec i ona se uvećava za 50% te množi s brojem sati prekovremenog rada radnika. Tuženik navodi da je stoga vidljivo da tuženik tužitelju u cijelosti pravilno obračunava prekovremeni rad, budući KU određuje uvećanje od 50% na osnovnu plaću. Tuženik se pri tome rukovodio i obveznim tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU te se poziva na Zaključak broj 48, koji dostavlja kao prilog odgovoru na tužbu. Tuženik navodi da ukoliko se uzme u obzir jasna i nedvosmislena odredba o uvećanju osnovne plaće za vrijeme prekovremenog rada u iznosu od 50%, a bez primjene ostalih dodataka te ako se uzmu u obzir i prije istaknuti obvezni zaključci Povjerenstva, da bi tada svaka druga interpretacija, odnosno primjena odredaba KU bila u nesuglasju s pravom voljom stranaka. Tuženik smatra da je namjera i sindikata kao zastupnika interesa radnika bila takova da se naknada za prekovremeni rad radnika obračunava tako da se na osnovnu plaću dodaje uvećanje za 50%, bez ostalih dodataka, jer bi u suprotnom odredbe novog KU bile zasigurno izmijenjene u pregovorima sa sindikatima. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Umješač na strani tuženika Republika Hrvatska za Ministarstvo pridružuje se u cijelosti navodima iz odgovora na tužbu. Navodi da se temeljem čl. 51. st. 1. citiranog KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13 i 143/13) prekovremeni rad, ako ga je bilo, računa na osnovnu plaću, bez dodataka uvećan za dodatak za prekovremeni rad. Poziva se na presudu Županijskog suda u Osijeku Gž R- 209/2016 od 20.02.2017.g. i presudu Županijskog suda u Splitu Gž R-518/16 od 30.05.2017.g. iz kojih je vidljivo da nije dopuštena kumulacija dodataka od 50% za prekovremeni rad za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te znanstveni stupanj, već se u slučaju da je bilo prekovremenog rada, isti računa na osnovnu plaću bez dodataka. Umješač smatra da tužitelju ne pripada zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, koja teče na pojedine mjesečne iznose bruto plaće. Slijedom navedenog i umješač predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i potražuje naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

5. Sud je prihvatio sudjelovanje umješača Republike Hrvatske na strani tuženika sukladno odredbi čl. 206 Zakona o parničnom postupku (NN 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP). Isto iz razloga što je umješač osnivač tuženika, a osnivač temeljem čl. 59 Zakona o ustanovama odgovara solidarno s poslodavcem, ovdje tuženikom za njegove obveze. Sud smatra da umješač ima pravni interes za miješanje u ovoj pravnoj stvari iz razloga što se temeljem čl. 2 Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09) sredstva za plaće zaposlenika tuženika kao javne ustanove osiguravaju iz Državnog proračuna Republike Hrvatske, a osim toga je Republika Hrvatska i potpisnik KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, primjena kojeg je predmet ovog parničnog postupka.

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u sudsku praksu (list 12-13, 86-185, 188, 209-219, 227-244, 255-280, 287-292, 301-303, 309-316 spisa), zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU (list 14 spisa), pravno mišljenje prof. dr. V.G.

od 28.03.2018. (list 15-38 spisa), izvadak iz Statuta bolnice tuženika od 03.03.2014.g. (list 39-40 spisa), evidenciju radnog vremena za sporno razdoblje (list 51-62 spisa), CD s dokumentacijom - platne liste za sporno razdoblje (list 63 spisa), dopis FINA-e od 10.06.2019. (list 195-197 spisa), zaključak broj 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU (list 226 spisa) i dokument o transakciji kod Zagrebačke banke d.d. (list 323 spisa). U postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Z.R. iz R. vještačenja d.o.o., koji se i tri puta dopunski pisano očitovao. U ponovnom postupku pod poslovnim brojem Pr-17172/2021 vještak financijske struke sačinio je još jedno dodatno financijsko vještačenje.

7. Sud je u ovoj pravnoj stvari donio prvostupanjsku presudu poslovni broj Pr- 4507/2018-45 od 31.08.2020., kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te je istom dosudio ukupan iznos od 21.682,06 kn bruto na ime razlike plaće s pripadajućom zateznom kamatom, a za razdoblje od prosinca 2013. zaključno s kolovozom 2018.

8. Povodom izjavljene žalbe tuženika Županijski sud u Osijeku donio je rješenje poslovni broj Gž R-927/2020-2 od 02.12.2021. Istom odlukom prije citirana prvostupanjska presuda ovoga suda ukinuta je u cijelosti te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

9. Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11. 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje u tekstu ZPP), sud je utvrdio da je konačno uređeni tužbeni zahtjev tužitelja u ponovnom postupku, pod novim poslovnim brojem, osnovan u cijelosti.

10. U obrazloženju ranije prvostupanjske presude donijete u ovoj pravnoj stvari ovaj sud je naveo sljedeće:

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika, i to na radnom mjestu medicinske sestre, koje radno mjesto je vidljivo i u spisu priležećim obračunskim listama za plaću tužitelja sadržanim na CD-u.

12. Među strankama je sporan pravni osnov, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva, kao i da li je nastupila zastara.

13. Predmet ovoga spora je isplata uvećane plaće za otežane uvjete rada uvijek kada je radnik, tj. tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, odnosno da li tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću uvijek kada radi u otežanim uvjetima, dakle i u prekovremenom radu ili samo u sklopu redovne mjesečne satnice. Predmet ovoga spora je i isplata uvećane plaće na ime prekovremenog rada u one dane kada državni praznici ili blagdani padaju u radne dane od ponedjeljka do petka (ovo posljednje potraživanje nije predmet spora u razdoblju od 21.12.2015. nadalje, u ponovnom postupku, prema konačnom tužbenom zahtjevu iz podneska od 21.06.2022.).

14. Sud je utvrdio da je tuženikov prigovor zastare neosnovan u cijelosti, iz razloga što se u predmetnom sporu u odnosu na tužbu zaprimljenu kod ovoga suda dana 06.08.2018. ima primijeniti odredba čl. 139 ZR-a iz NN 93/14, prema kojoj potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina. Pri tome je sud u odnosu na utuženo potraživanje, i to počam od prve zahtijevane mjesečne glavnice koja dospijeva 15.01.2014. utvrdio da je postavljeno unutar navedenog zastarnog roka.

Naime, odredbom čl. 135 Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13 – u daljnjem tekstu: ZR), bio je propisan trogodišnji zastarni rok za potraživanja iz radnog odnosa. Odredbom čl. 139 ZR-a iz NN 93/14 propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Prijelaznom odredbom u čl. 232 st. 2 ZR-a iz NN 93/14 propisano je da se odredbe toga Zakona o zastari potraživanja neće primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa radnika kojima je rok zastare od tri godine istekao prije stupanja na snagu toga Zakona, dakle prije 07. kolovoza 2014.g. Stoga se uz primjenu argumentum a contrario, za potraživanja kojima do dana stupanja na snagu toga Zakona nije protekao trogodišnji zastarni rok, primjenjuje petogodišnji zastarni rok. U konkretnom slučaju, do 07. kolovoza 2014.g. kao dana stupanja na snagu ZR iz NN 93/14, trogodišnji zastarni rok nije protekao niti za jednu mjesečnu glavnicu potraživanja tužitelja. Stoga zastara nije nastupila niti za jedan dio predmetnog tužbenog zahtjeva.

15. U odnosu na odredbe relevantnog materijalnog prava, sud navodi da je KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz NN 143/13 koji je bio zaključen na vrijeme od 4 godine prema čl. 2 tog KU-a, u čl. 47 propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osim toga je ovom odredbom propisano da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća, a pri tome je sadržajno identično propisano u čl. 45 KU iz NN 29/18. Nadalje, čl. 51 citiranog KU-a iz NN 143/13 propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%, a pri tome je sadržajno identično propisano u čl. 49 KU-a iz NN 29/18, dok je čl. 57 KU-a iz NN 143/13 propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću, a sadržajno identično propisano je u čl. 55. KU-a iz NN 29/18.

Nadalje, čl. 51 citiranog KU-a propisano je da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima (st. 1). Nadalje, noćni rad je u pravilu rad radnika u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana (st. 7), dok za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150% (st. 8). Nadalje, prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (st. 9). Nadalje, redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna te da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati (st. 10). Osim toga, čl. 51 KU-a u st. 12 propisuje da se dodaci iz stavka 1. i 8. toga članka međusobno ne isključuju.

Sud dalje navodi da sukladno čl. 5 Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN 33/96, NN 13/02, NN 136/02, NN 112/05, NN 59/06, NN 55/08, NN 74/11 i NN 130/11), zaposlenici u dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće.

Nadalje, sud navodi da je odredbom čl. 36. KU-a u st. 1. propisano da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Istim čl. u st. 2. propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije, a sadržajno identično propisano je u čl. 34 st. 2 KU-a iz NN 29/18.

Nadalje, u Dodatku I citiranog KU-a iz NN 96/15 koji je stupio na snagu 01.10.2015.g., u čl. 5 propisano je da se iza čl. 59 u Kolektivnom ugovoru dodaje čl. 59.a koji glasi: "Iznimno od čl. 59 ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće". Nadalje, TKU za službenike i namještenike u javnim službama iz NN 141/12, koji se primjenjuje i na tužitelja, plaća radnika je u čl. 51 definirana na jednaki način kao i u KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

Osim toga, odredbama Zakona o radu uređeno je pravo na povećanu plaću, pa je čl. 86 Zakona o radu (NN 149/09 – u daljnjem tekstu: ZR) propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Identičan sadržaj ima i odredba čl. 94 ZR-a iz NN 93/14.

16. Obzirom da je među strankama bila sporna i visina tužbenog zahtjeva, to je u postupku (pod ranijim poslovnim brojem) provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Z.R. iz R. vještačenja d.o.o., sa zadatkom vještačenja utvrditi potencijalnu visinu tužbenog zahtjeva.

Vještak financijske struke u Nalazu i mišljenju od 07.05.2019. u nalazu navodi da je tužitelj u utuženom razdoblju od prosinca 2013. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre te da je rad tužitelja organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo) i da je stoga u svakom mjesecu u spornom razdoblju tužitelj ostvario veliki broj prekovremenih sati. Vještak navodi da se tužiteljev tužbeni zahtjev odnosi na neisplaćene dodatke s osnova posebnih uvjeta rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve ostvarene sate te s osnova neisplaćene naknade za vrijeme godišnjeg odmora za sve sate koje je tužitelj odradio u prekovremenom radu, a sve u utuženom razdoblju od prosinca 2013. do zaključno kolovoza 2018., kao posljednjeg evidentiranog mjeseca isplate plaće. Vještak navodi da prema odredbama važećeg KU- a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Vještak navodi da osnovnu plaću radnika čini umnožak vrijednosti koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Navodi da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada i položajni dodaci i uvećanja plaća, prema čl. 47 KU iz NN 143/13 te čl. 45 KU-a iz NN 29/18. Vještak dalje navodi da se osnovna plaća djelatnika uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad na blagdane i Uskrs 150%, za prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10% (ako radnik radi u dvokratnom radu, u smjenskom radu ili u turnusima) te da je osnovna plaća propisana u čl. 51 KU iz NN 143/13 i u čl. 49 KU iz NN 29/18. Vještak navodi da se prema citiranim odredbama navedeni dodaci međusobno ne isključuju. Vještak u nalazu dalje navodi da djelatniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na osnovnu plaću prema čl. 57 st. 2 KU-a iz NN 143/13 te čl. 55 st. 2 KU-a iz NN 29/18. Nadalje, vještak navodi da je osim dodatka za posebne uvjete rada odredbom čl. 59.a Dodatka I. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz NN 96/15 propisano da iznimno od čl. 59 KU iz NN 143/13 i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% osnovne plaće s primjenom od 01.10.2015.g., a zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Vještak još navodi da je u predmetnom razdoblju osim KU-a iz NN 143/13 na snazi i TKU za službenike i namještenike u javnim službama iz NN 141/2012.

Vještak je u nalazu na listu 2 i 3 istoga analizirao i opisao relevantna utvrđenja do kojih je došao temeljem pregleda obračunskih lista plaća tužitelja, odnosno naveo je sljedeće. Vještak je najprije popisao sve osnovne elemente izračuna plaće tužitelja, odnosno vještak navodi da je obim rada tužitelja evidentiran po vrstama rada (redovan rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanom, u drugoj smjeni, noću, prekovremeni rad, godišnji odmor i plaćeni dopust). Nadalje, navodi da je plaća za evidentirani broj sati redovnog rada, kao i naknade za blagdan obračunata primjenom odgovarajuće osnovice, propisanog koeficijenta radnog mjesta, uz uvećanje za stopu minulog rada. Nadalje, za sve sate za koje je predviđeno plaćanje dodataka (rad noću, rad blagdanom i dr.), navodi da su obračunati dodaci primjenom odgovarajućih stopa uvećanja, u skladu s odredbama važećeg KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Nadalje, navodi da su za sve sate redovnog rada i sate dežurstva obračunati dodaci po osnovi posebnih uvjeta rada i po osnovi odgovornosti za život i zdravlje pacijenata, primjenom ispravnih stopa, na osnovicu koju čini osnovna plaća (osnovica × koeficijent + minuli rad). Vještak navodi da je plaća za prekovremene sate rada obračunata u visini osnovne plaće (osnovica × koeficijent + minuli rad), uz uvećanje za 50%, a što je stopa uvećanja u skladu s odredbama važećih KU-ova, ali bez uvećanja za dodatke po osnovi posebnih uvjeta rada te po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi.

U svezi izračuna visine potraživanja na ime naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad nastalih zbog neisplaćenih, umanjenih iznosa po osnovi dodatka za posebne uvjete rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi te za prekovremeni rad ostvaren na neradne dane, državni blagdan ili praznik koji padaju u radni dan, vještak navodi da će izračun razlike naknade plaće za godišnji odmor obračunati u skladu s čl. 36 st. 2 KU-a iz NN 143/13. Ista odredba propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna 3 mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Vještak navodi da je u svom izračunu uzeo prosjek plaća za 3 mjeseca koji neposredno prethode mjesecu u kojem je tužitelj koristio godišnji odmor ili bolovanje te da je prosjek uzet na temelju neisplaćenih uvećanja po osnovi utuženih dodataka za prekovremene sate te posljedično neisplaćene razlike naknade za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad u prethodna 3 mjeseca. Obzirom na zadatak vještačenja, a uz primjenu uvećanja u skladu s prije citiranim odredbama, uvećanje plaće obračunava se na osnovnu plaću (koju čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža), a što znači da bi se predmetna uvećanja odnosila na sve sate rada, pa tako i na prekovremeni rad, na osnovicu koju čini osnovna plaća radnika.

Vještak navodi da će slijedom prije iznijetoga u Tabeli 1 nalaza za obračunate prekovremene sate iskazati neobračunato uvećanje po osnovi posebnih uvjeta rada, po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi i neisplaćene bruto iznose za vrijeme godišnjeg odmora, uzimajući u obzir potencijalne bruto plaće tužitelja, odnosno pod pretpostavkom da su obračunata i isplaćena predmetna uvećanja na prekovremene sate, a za razdoblje od prosinca 2013. do zaključno kolovoza 2018.

Slijedom svega navedenog, vještak financijske struke daje mišljenje da tužitelju za sve odrađene sate nisu isplaćeni dodaci za prekovremeni rad ostvaren na neradne dane, državni blagdan ili praznik te nisu isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada i dodaci za odgovornost za život i zdravlje u zdravstvu za sve odrađene sate. Vještak navodi i da visina neisplaćene bruto plaće za utuženo razdoblje od prosinca 2013. do zaključno kolovoza 2018. iznosi ukupno 21.773,48 kn, pri čemu su pojedini mjesečni iznosi iskazani u stupcu "s" Tabele 1 iz nalaza. Navedeni ukupni iznos odnosi se na: 1.567,43 kn neisplaćene bruto plaće po osnovi dodatka za prekovremene sate odrađene na neradne dane, državne blagdane i praznike, a pojedini mjesečni iznosi iskazani su u stupcu "k" Tabele 1 iz nalaza; 17.440,14 kn neisplaćene bruto plaće po osnovi posebnih uvjeta rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi za ostvarene prekovremene sate, a pojedini mjesečni iznosi iskazani su u stupcu "o" Tabele 1 iz nalaza te 2.765,91 kn neisplaćene bruto naknade za godišnji odmor, a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu "p" Tabele 1 iz nalaza. Vještak zaključno navodi da su datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani u stupcu "r" Tabele 1 iz nalaza.

17. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju financijskog vještaka u podnesku od 20.05.2019., ali su tuženikovi prigovori isključivo pravne prirode, pri čemu tuženik ne prigovara samom matematičkom izračunu i ne predlaže saslušanje vještaka na ročištu, niti dopunsko vještačenje. Umješač je prigovorio u podnesku od 27.06.2019., ali su svi ovi prigovori bili isključivo pravne prirode, dok je tužitelj prigovorio u podnesku od 27.05.2019.

18. Vještak financijske struke očitovao se na prigovore stranaka u dopunskom pisanom Očitovanju od 01.10.2019.

U odnosu na prigovore tužitelja u odnosu na obrađeno razdoblje, vještak se očitovao da je on u nalazu i mišljenju obuhvatio upravo razdoblje obuhvaćeno u tužbi. Nadalje, vještak se očitovao da rad ostvaren na blagdan nije sam po sebi prekovremeni rad, već je to onda kada ukupan mjesečni broj sati rada prelazi fond radnih sati u tom mjesecu. Nadalje, vještak se očitovao da je on identificirao one sate rada za koje tužitelju nisu isplaćeni predmetni dodaci, a to su upravo prekovremeni sati rada i da je za iste sačinio predmetne izračune. Nadalje, vještak ukazuje da je tužitelj u tužbi naveo kako potražuje razlike naknada za godišnji odmor koje proizlaze isključivo iz neobračunavanja predmetnih dodataka, pa je shodno tome vještak u nalazu i mišljenju sačinio upravo takve izračune.

U odnosu na podnesak tuženika od 20.05.2019., vještak navodi da se tuženik očitovao da ne prigovara matematičkom izračunu, već je iznio svoje pravno viđenje predmeta spora.

U odnosu na podnesak umješača od 27.06.2019., vještak navodi da umješač nije stavio nikakve prigovore na nalaz i mišljenje, već je iznio svoje pravno viđenje predmeta spora, a u odnosu na primjedbe FINA-e koje su isključivo pravne prirode, vještak navodi da se u odnosu na iste nema što očitovati, već da će o tome odlučiti sud. Slijedom navedenog, vještak ostaje u cijelosti kod utvrđenja iz osnovnog nalaza i mišljenja.

19. Nakon zaprimanja dopunskog pisanog očitovanja vještaka financijske struke, tuženik je prigovorio na način da vještak kod izračuna nije uzeo u obzir Zaključak broj 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a, dok umješač nije dao nikakvo dodatno očitovanje, a tužitelj je u podnesku od 18.10.2019. predložio da vještak sačini dopunu nalaza i mišljenja, na način da u svom izračunu obuhvati i razdoblje od srpnja 2013. do studenog 2013., jer je prijedlog za dostavom takve dokumentacije, a koju je tuženik i dostavio uz podnesak od 07.11.2018., iznijet na pripremnom ročištu održanom dana 16.10.2018.

20. U odnosu na ove prigovore, vještak je u drugom dopunskom pisanom Očitovanju od 11.12.2019., naveo da je uzeo u obzir i obračunske liste za plaću tužitelja od srpnja 2013. do studenog 2013. i da je utvrdio da u tom razdoblju nije bilo prekovremenih sati rada, pa je time izostala osnova za izračun neisplaćenih bruto dodataka za posebne uvjete rada za prekovremene sate rada, kao i neisplaćene naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora. Stoga vještak daje mišljenje da tužitelju nije plaćen dodatak za prekovremene sate odrađene na neradne dane, državni blagdan ili praznik, kao i dodaci za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi za ostvarene prekovremene sate. U svezi same visine potraživanja tužitelja, vještak je ponovio identične iznose pojedinih dodataka, odnosno razlika kao u osnovnom nalazu i mišljenju, osim što je visinu neisplaćene bruto naknade za godišnji odmor utvrdio u nižem iznosu u odnosu na tu visinu iz osnovnog nalaza i mišljenja, pa je vještak po toj osnovi iskazao iznos od 2.674,49 kn. Stoga i ukupan zbroj visine neisplaćene bruto plaće za utuženo razdoblje od prosinca 2013. do zaključno kolovoza 2018. iznosi ukupno 21.682,06 kn.

21. Nakon zaprimanja ispravljenog nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, tužitelj se u podnesku od 17.12.2019. očitovao da vještak u nalazu nije objasnio iz kojeg razloga je došlo do promjene bruto iznosa za godišnji odmor za mjesece siječanj 2014. i ožujak 2014.

Tuženik je u odnosu na pisano očitovanje vještaka od 11.12.2019. predložio da se provede dopuna vještačenja koja će uzeti u obzir Zaključak broj 153.

22. Vještak financijske struke u trećem dopunskom pisanom očitovanju od 21.02.2020. očitovao se da se razlike na koje ukazuje tužitelj odnose na razlike u naknadama za godišnji odmor za siječanj i ožujak 2014., a iste proizlaze iz toga što je u dopunskom očitovanju razdoblje prošireno te su uključeni mjeseci od srpnja do studenog 2013. Stoga je razlika naknada za godišnji odmor za siječanj 2014. u sebi uključila sva tri prethodna mjeseca, tj. od listopada 2013. do prosinca 2013., dok je u prvotnim izračunima bio uključen samo mjesec prosinac 2013. (obzirom da raniji mjeseci nisu bili obuhvaćeni izračunima). Vještak još navodi da budući razlika naknade za godišnji odmor za ožujak 2014. između ostalog ovisi o visini razlike naknade za godišnji odmor za siječanj 2014., obzirom da taj mjesec ulazi u prosjek izračuna, to je stoga promjena naknade u mjesecu siječnju 2014. utjecala na promjenu naknade za ožujak 2014. Vještak još zaključno navodi da je obzirom na prije obrazloženo ispravan izračun iz dopunskog očitovanja od 11.12.2019.

23. Tužitelj nakon zaprimanja trećeg dopunskog očitovanja vještaka financijske struke nije imao daljnjih prigovora te je u podnesku od 27.05.2020. (u postupku pod ranijim poslovnim brojem) konačno uredio tužbeni zahtjev, na način da potražuje isplatu razlike manje isplaćene plaće u ukupnom iznosu od 21.682,06 kn bruto. Isti iznos je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica kao što je to bilo precizirano u izreci ranije prvostupanjske presude u toč. I., s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 15.-tog u narednom mjesecu za prethodni mjesec, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u iskazanim bruto iznosima, a za razdoblje počam od prosinca 2013. zaključno s kolovozom 2018.

24. Sud je (u postupku pod ranijim poslovnim brojem Pr-4507/2018) nalaz i mišljenje vještaka financijske struke prihvatio u cijelosti, jer je za isti smatrao da je objektivan i izrađen u skladu s pravilima struke, a temeljem spisu priležeće dokumentacije. Pri tome tuženik i umješač nisu imali prigovore na sam matematički izračun vještaka financijske struke, o čemu se tuženik izričito očitovao na ročištu održanom dana 05.06.2020., pa iz tog razloga sud nije smatrao potrebnim da se vještak saslušava na glavnoj raspravi u odnosu na navode tuženika te umješača, koji su osporavali samo pravni osnov. Osim toga, sud ističe da je vještak financijske struke (u postupku pod ranijim poslovnim brojem) dopunskim pisanim očitovanjima s uspjehom otklonio istaknute prigovore tužitelja na osnovni nalaz i mišljenje. Zbog svega navedenog, za ovaj sud nije postojao niti jedan razlog (u postupku pod ranijim poslovnim brojem) zbog kojeg se stručni nalaz i mišljenje vještaka financijske struke ne bi prihvatio u cijelosti.

25. Sud smatra da se bez obzira i na jedan i na drugi Zaključak (148 i 153), mjesečni fond radnih sati dobije tako da se pomnoži broj radnih dana u mjesecu puta 8, a u koje radne dane ne ulaze blagdani, obzirom na Zakon o spomendanima i neradnim danima. Osim toga, sud navodi da je vještak nalaz i mišljenje izradio vodeći računa o tome da je uvijek, za svaki mjesec u kojem su padali blagdani, vršio obračun tako da je broj radnih dana pomnožio s 8 i dobio je mjesečni fond radnih sati te je svaki sat koji je bio duži od toga fonda obračunao kao prekovremeni rad, a sve to za razdoblje od 01. prosinca 2013. zaključno s 31. kolovozom 2018.

26. Ocjenjujući sadržaj prigovora tuženika na provedeno financijsko vještačenje, sud smatra da istim prigovorima tuženik zapravo osporava pravni osnov na temelju kojeg je izrađen nalaz i mišljenje financijskog vještaka, pa stoga prigovori tuženika nisu od nikakovog utjecaja na pravilnost samog izračuna koji je proveo financijski vještak. Naime, sud zaključuje da iz citiranih odredbi čl. 51 KU-a i citiranog Zaključka broj 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, proizlazi da se u mjesečni fond radnih sati ne ubrajaju dani blagdana koji padaju u vremenu od ponedjeljka do petka. Upravo zbog navedenog, ovaj sud smatra da tužitelju pripada naknada (dodatak na plaću) za prekovremeni rad, ukoliko ti sati prelaze redovni mjesečni fond radnih sati, a da ih prelaze utvrdio je financijski vještak za razdoblje od 01. prosinca 2013. zaključno s 31. kolovozom 2018.

27. Sud je odbio tuženika s prijedlogom za provođenjem novog financijskog vještačenja na ročištu održanom dana 20.12.2019. iz razloga što je to vještačenje smatrao nepotrebnim, neekonomičnim i usmjerenim na daljnje odugovlačenje predmetnog spora. Naime, sud u prvom redu navodi da je odredbom čl. 261 st 3. ZPP-a propisano da ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka. U konkretnom slučaju, pozivanje tuženika na druge sudske predmete i na druga provedena financijska vještačenja nije uopće u relevantnoj svezi s predmetnim radnim sporom, obzirom da je svaki parnični postupak individualan. Pri tome ovaj sud ne obvezuju dokazi izvedeni u drugim sudskim postupcima, čak i kada su postupci analogne vrste, kao niti obrazloženje drugih sudaca u drugim presudama, jer ovaj sud obvezuje samo izreka neke pravomoćne sudske odluke. Osim toga, ovaj sud ističe da se prigovori tuženika odnose isključivo na primjenu prava, odnosno tuženikovi prigovori odnose se na pravni osnov (da li se ima primijeniti Zaključak 153), pri čemu je primjena prava u domeni suda, a ne stranaka niti vještaka. Kako sud smatra da primjena Zaključka 153 nije relevantna za ovu pravnu stvar, to je sud zaključio (u postupku pod ranijim poslovnim brojem) i da nije potrebno novo financijsko vještačenje koje bi uzimalo u obzir sporni Zaključak 153. Obzirom da sud smatra da ne postoji osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja od strane vještaka Z.R., koje je dano temeljem zadatka suda, odnosno budući u njegovom nalazu i mišljenju nema niti proturječnosti niti nedostataka, ovaj sud zaključuje da doista nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz citirane odredbe čl. 261 st. 3 ZPP-a za provođenje novog financijskog vještačenja.

28. U odnosu na rezultate provedenog financijskog vještačenja, proizlazi da su točni navodi tužitelja da tuženik tužitelju nije obračunao i nije isplatio dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve, tj. na sve odrađene sate u spornom razdoblju. Stoga je i od strane vještaka financijske struke utvrđeno da su ti navedeni dodaci obračunati i isplaćeni tužitelju samo na sate koji su odrađeni u redovnom radnom vremenu, dok na sate koji su evidentirani kao prekovremeni sati, navedeni dodaci nisu obračunati. Nadalje, rezultati provedenog financijskog vještačenja potvrđuju i tvrdnju tužitelja da njemu tuženik nije obračunao i nije isplatio niti dodatak za prekovremeni rad koji je obavljen blagdanom i praznikom, u dane koji padaju od ponedjeljka do petka (pri čemu ovaj dodatak nakon 21.12.2015. tužitelj ne potražuje u ponovnom postupku, nakon donošenja ukidnog rješenja). Osim toga, rezultati provedenog dokaznog postupka, a posebice financijsko vještačenje, potvrđuju i navod tužitelja da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće za godišnji odmor, tj. temeljem manjih iznosa plaća koje čine prosjek. Stoga tužitelj osnovano potražuje i razliku plaće s osnove naknade za godišnji odmor po čl. 36 st. 1 i st. 2 KU.

29. Ocjenjujući rezultate provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan i da tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, pa i za sve odrađene prekovremene sate, jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni prema mišljenju ovoga suda postoje i u redovnom radu i u prekovremenom radu. Stoga tužitelju za efektivno odrađene sate rada pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate, i to počam od 01.12.2013. Pri tome se navedeno pravo tužitelja zasniva na odredbi čl. 57 KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz NN 143/13 te čl. 55 kasnijeg KU iz NN 29/18, koji propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, koji u konkretnom slučaju za radno mjesto tužitelja iznosi 25% u cijelom utuženom razdoblju. Ovo stoga što se u popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih radnika i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak iz čl. 57 KU-a, odnosno čl. 55 kasnijeg KU-a, navodi i radno mjesto tužitelja, kao radno mjesto za koje pripada dodatak od 25%. Pri tome je u predmetnom postupku, i to uvidom u spisu priležeće obračunske liste za isplatu plaće tužitelja, kao i provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da je tuženik tužitelju u spornom razdoblju obračunavao i isplaćivao dodatak od 25%, ali samo za sate redovnog rada tužitelja.

30. U odnosu na dio zahtjeva tužitelja za uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, sud smatra da je potraživanje tužitelja počam od 01.10.2015. osnovano, jer je tužitelj jednako odgovoran za život i zdravlje ljudi i u redovnom radu i u prekovremenom radu. Isto iz razloga što je citiranom odredbom čl. 59.a predmetnog Dodatka KU-a (čl. 5 Dodatka I KU-a koji je na snazi od 01.10.2015.), odnosno čl. 58 kasnijeg KU iz NN 29/18, utvrđeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Ovaj sud je mišljenja da se taj dodatak od 4% ima obračunavati za svaki efektivno odrađeni sat rada, odnosno i redovnog rada i prekovremenog rada, i to na način da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i da se na njega obračuna dodatak. Sud navodi da iz spisu priležećih obračunskih lista za plaću tužitelja, kao i iz rezultata provedenog financijskog vještačenja proizlazi da je tuženik tužitelju u spornom razdoblju obračunavao i isplaćivao taj dodatak od 4%, ali samo za sate redovnog rada tužitelja.

31. Upravo iz razloga što je zbog neobračunavanja i neisplaćivanja dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost, kao i dodatka za prekovremeni rad koji je obavljen blagdanom i praznikom u dane koji padaju od ponedjeljka do petka (time da je posljednji navedeni dodatak prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu u ponovnom postupku predmet spora zaključno do 21.12.2015.), u cijelom spornom razdoblju na sate rada koje je tužitelj odradio u prekovremenom radu, tužitelju bila isplaćivana manja plaća, to posljedično tome tužitelju osnovano pripada razlika plaće s osnove naknade za godišnji odmor, i to u iznosima utvrđenima od strane vještaka financijske struke.

32. Sud još navodi da tužitelj u slučaju kada mu Kolektivni ugovor istodobno daje pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 57 KU-a iz 2013.g. te čl. 55 KU-a iz 2018.g. i čl. 59.a Dodatka I KU, odnosno čl. 58 kasnijeg KU-a iz NN 29/18, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Ovaj sud smatra da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodatka po osnovama iz citiranih čl. 57 KU-a iz 2013. te čl. 55 KU-a iz 2018. i čl. 59.a Dodatka I KU, odnosno čl. 58 kasnijeg KU-a iz NN 29/18, obzirom da tužitelj i kada radi prekovremeno, tada također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57 citiranog KU-a te čl. 55 KU-a iz 2018. te u svojstvu radnika definiranog odredbom čl. 59.a Dodatka I KU, odnosno čl. 58 kasnijeg KU iz NN 29/18, jer i tada kada radi prekovremeno, tužitelj odgovara za život i zdravlje ljudi, tj. pacijenata. Sud još navodi (u ranijoj prvostupanjskoj presudi) da tužitelj u slučaju kada mu Kolektivni ugovor istodobno daje pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno dodataka iz čl. 51 KU-a iz st. 1 (za prekovremeni rad 50%) i st. 8 (za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%), jer se isti, kao što je već ranije rečeno, prema čl. 51 st. 12 KU-a međusobno ne isključuju.

33. U odnosu na tumačenja Zajedničkog povjerenstva na koja se poziva tuženik, ovaj sud navodi da Zaključak broj 48 nije relevantan za ovu pravnu stvar. Isto iz razloga jer u istom nije izrijekom navedeno da dodaci koji su predmet ovoga spora pripadaju radniku samo za redovni rad, tj. samo za sate redovnog radnog vremena. Pri tome ovaj sud smatra da radnik uvijek ima pravo na isplatu uvećane plaće za otežane uvjete rada kada je radio u otežanim uvjetima rada. U odnosu na Zaključak broj 153 na koji se poziva tuženik, sud (u ranijoj prvostupanjskoj presudi) navodi da su u svim KU-ovima koji su bili na snazi u spornom razdoblju na isti način definirani pojmovi plaće, uvećanja plaće i dodatka na plaću. Stoga sud navodi da je obračun od strane financijskog vještaka vršen pravilno na način da je za svaki mjesec u kojem su padali blagdani broj radnih dana pomnožen s 8, čime se dobije mjesečni fond radnih sati. Stoga je prema mišljenju ovoga suda svaki sat koji je bio duži od toga fonda sati, trebalo obračunati kao prekovremeni rad. Osim toga, sud još navodi da prema odredbama važećih KU-ova u spornom razdoblju, ali i Zaključku br. 153 na koji se poziva tuženik, radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa, ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.

U odnosu na Zaključak broj 153 na koji se poziva tuženik u ovoj pravnoj stvari, sud je utvrdio da je isti donijet na sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU održanoj dana 21.12.2015.g. Izmjena iz toga Zaključka u odnosu na Zaključak broj 148 na koji se poziva tužitelj, odnosi se na okolnost da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, tj. izostavljeni su blagdani. Ovim Zaključkom broj 153 navedeno je da sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno, odnosno identično kao u čl. 52 KU-a navodi se da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima, kao i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu. Pri tome se prekovremenim radom smatra svaki sat duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. U ovom Zaključku navodi se i da radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa, ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Ovim Zaključkom broj 153 stavljeni su izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.

Sud za Zaključak broj 153 ističe da nije bio na snazi u cijelom spornom razdoblju, kao što to nije bio niti Zaključak broj 148, koji se primjenjuje u razdoblju od stupanja na snagu KU-a iz NN 143/13 (prema čl. 19 st. 6 istog), do donošenja Zaključka broj 153. Ovaj sud naglašava da taj Zaključak broj 153, jednako kao i Zaključak broj 148, ali i važeći KU-ovi iz spornog razdoblja, definiraju mjesečni fond radnih sati upravo na identičan način. Pri tome među strankama nije bilo sporno da su u svim KU-ovima koji su bili na snazi u spornom razdoblju na isti način definirani pojmovi plaće, uvećanja plaće i dodataka na plaću, pri čemu je KU iz NN 143/13 bio u primjeni u prvom dijelu spornog razdoblja. Upravo zbog te okolnosti, sud (u ranijoj prvostupanjskoj presudi) smatra da se može prihvatiti nalaz i mišljenje financijskog vještaka koji se odnosi i na razdoblje važenja Zaključka broj 148, ali i poslije važenja istog, prema kojem je za svaki mjesec u kojem su padali blagdani vršen obračun tako da je broj radnih dana pomnožen s 8, čime se dobije mjesečni fond radnih sati, pa je prema mišljenju ovoga suda svaki sat koji je bio duži od toga fonda trebalo obračunati kao prekovremeni rad. Sud prednjem još dodaje da prema odredbama važećih KU-ova u spornom razdoblju, ali i Zaključku broj 153 na koji se poziva tuženik, radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa, ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.

U odnosu na pozivanje tuženika na tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora, obzirom da pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, sud ukazuje da odredba čl. 91 st. 3 ZR-a propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Obzirom da prema odredbi čl. 94 ZR radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, isto znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada. Zbog prednje navedenog, ovaj sud smatra da nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužitelj ima pravo za rad koji je ostvario u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužitelj također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano prije citiranom odredbom čl. 91 st. 3 ZR-a. Sud smatra da se na tužitelja imaju primijeniti odredbe najpovoljnijeg prava, pri čemu je u čl. 51 st. 9 i st. 10 KU-a iz NN 143/13, odnosno i kasnijeg čl. 49 KU-a iz NN 29/18 utvrđeno što se smatra prekovremenim radom. Stoga je tužitelj bio obvezan odraditi redovni mjesečni fond radnih sati u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, time da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Sud dalje navodi (u ranijoj prvostupanjskoj presudi) da je Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj u čl. 1 određeno da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi i tim Zakonom nije propisano da se rad na blagdan uračunava u redovan rad i u redovnu mjesečnu satnicu. Stoga ukoliko se uzmu u obzir odredbe KU i čl. 1 citiranog Zakona o blagdanima, koji predstavljaju kogentni propis i iz kojih proizlazi da blagdan nije radni dan, tada je vidljivo da je mjesečni fond radnih sati umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati, i to tako da u isti ne ulaze dani blagdana, jer isti i nisu radni dani. Pri tome je navedeno stajalište iznijeto i u presudama Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1478/2019 i Gž

34. Sud se u ovoj pravnoj stvari vezano za osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja poziva na sudsku praksu viših sudova, i to u prvom redu na Odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 206/2012 od 02.04.2014.g. u kojoj je navedeno da ako tužitelj ima pravo na određene dodatke na plaću, a prema izdanom mu rješenju ima pravo i na druge dodatke, ta se prava kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Osim toga, u Odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-761/16 od 18.04.2017.g. navodi se da tužitelj, kada mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57 i čl. 59 iz KU-a 143/13 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Isto iz razloga jer isplata dodataka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama čl. 57 i čl. 59 iz tog KU-a, budući da tužitelj i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada. Osim toga, u Odluci Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-455/16 od 27.02.2017.g. navodi se da je tužitelju priznato uvećanje i na sate ostvarene u prekovremenom radu iz razloga što niti iz jedne odredbe KU-a iz NN 143/13 ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno ne proizlazi da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju; odnosno u ovoj Odluci navedeno je i da isključenje prava na uvećanje osnovne plaće za 25% temeljem odredbe čl. 57 KU-a 143/13 i na sate ostvarene u prekovremenom radu, ne proizlazi ni iz jedne druge odredbe navedenog Kolektivnog ugovora, pa niti iz odredbe čl. 53 st. 5.

35. Sud se u svezi osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja u ovoj pravnoj stvari poziva i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici Građanskog odjela od 09.12.2019., a prema kojem: Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 99/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

Isto tako, sud se u svezi potraživanja tužitelja za prekovremeni rad na dane blagdana koji padaju u dane od ponedjeljka do petka poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 281/2021-2 od 27.04.2021. U istoj odluci navedeno je da Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe čl. 51 st. 10 KU/13 nije stavljen izvan snage, a obzirom na Zaključak broj 169 koji glasi da zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, odnosno da izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene. Vrhovni sud navodi da budući je tumačenje broj 148 izmijenjeno, tj. stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21.12.2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmjene tumačenja, da se stoga od 21.12.2015. primjenjuje to tumačenje broj 153. Slijedom navedenog, iz citirane odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da se mjesečni fond radnih sati ima pravilno računati na način da se isti umanjuje za dane blagdana u tom mjesecu.

36. Tužitelj je u ponovnom postupku pod gornjim poslovnim brojem Pr- 17172/2021 u podnesku od 01.06.2022. predložio provođenje dopunskog financijskog vještačenja, na način da se potraživanje tužitelja s osnove rada na blagdan usred radnog tjedna do prosinca 2015. računa na način da se tako odrađeni sati ne uračunavaju u redovnu mjesečnu satnicu, a da se nakon tog datuma tako odrađeni sati uračunavaju u redovnu mjesečnu satnicu (obzirom na iznijeti pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev 281/2021 od 27.04.2021.).

37. U ponovnom postupku (pod novim poslovnim brojem Pr-17172/2021) vještak financijske struke R. vještačenja d.o.o. izradio je dodatno financijsko vještačenje od 11.06.2022. obzirom na odluku VSRH broj Rev 281/2021-2 od 27.04.2021. imajući u vidu tumačenja Zajedničkog povjerenstva, odnosno Zaključak broj 153 s primjenom od 21.12.2015., kao i Zaključak broj 148 s primjenom za razdoblje do 21.12.2015. Navodi da iz citirane odluke proizlazi kako tumačenja Povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja imaju pravnu snagu i učinke od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora, a izmjene tumačenja od dana donošenja izmjene. Stoga se sati prekovremenog rada obračunavaju u odnosu na mjesečni fond radnih sati u koji nisu uključeni blagdani i neradni dani koji padaju u radni dan od ponedjeljka do petka (zaključno do 20.12.2015. - Zaključak broj 148), dok se počam od 21.12.2015. sati prekovremenog rada obračunavaju u odnosu na mjesečni fond radnih sati u koji su uključeni i blagdani i neradni dani koji padaju u radni dan od ponedjeljka do petka (Zaključak broj 153 koji je na snazi od 21.12.2015. i kojem je istovjetan Zaključak broj 17, a koji je na snazi od dana donošenja kolektivnog ugovora - 01.03.2018.). Vještak je u nalazu naveo da će u Tabeli 2a sačiniti novi obračun prekovremenog rada iz Tabele 2 iz ranijeg nalaza, u skladu sa Zaključkom broj 153 i njemu istovjetnom Zaključku broj 17, za razdoblje od 21.12.2015., tj. od obračuna plaće za prosinac 2015. do konca utuženog razdoblja. Isto na način da se od ukupno ostvarenih sati rada oduzme mjesečni fond radnih sati iskazan kao umnožak broja dana od ponedjeljka do petka (bez subota i nedjelja) u mjesecu i 8 sati dnevnog rada. Vještak još navodi da je metodologija izračuna utuženih elemenata plaće u ostalom dijelu ostala nepromijenjena. Slijedom navedenog, vještak daje novo mišljenje da visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od prosinca 2013. do zaključno kolovoza 2018. iznosi ukupno 20.605,15 kn, pri čemu su pojedini mjesečni iznosi dani u stupcu "s" Tabele 2a, a isti se odnosi na: 670,17 kn neisplaćene bruto plaće po osnovi dodatka za prekovremene sate odrađene na neradne dane, državne blagdane i praznike, a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu "k" Tabele 2a; 17.440,14 kn neisplaćene bruto plaće po osnovi posebnih uvjeta rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi za ostvarene prekovremene sate, pri čemu su pojedini mjesečni iznosi dani u stupcu "o" Tabele 2a, kao i 2.494,84 kn neisplaćene bruto naknade za godišnji odmor, pri čemu su pojedini mjesečni iznosi dani u stupcu "p" Tabele 2a. Vještak zaključno navodi da su datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani u stupcu "r" Tabele 2a.

38. Niti jedna parnična stranka, a niti umješač, nije imala primjedbi niti prigovora u odnosu na dodatno financijsko vještačenje provedeno u ponovnom postupku pod novim poslovnim brojem Pr-17172/2021 te je tužitelj u podnesku od 21.06.2022. konačno uredio tužbeni zahtjev. Unatoč okolnosti što pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske (koji citira i vještak financijske struke u nalazu dodatnog financijskog vještačenja od 11.06.2022.) smatra spornim, tužitelj radi ekonomičnosti i efikasnosti postupka ipak konačno uređuje tužbeni zahtjev u iznosu potraživanja, tj. u visini utvrđenoj dodatnim financijskim vještačenjem. Stoga tužitelj potražuje ukupan iznos od 20.605,15 kn bruto, s pripadajućom zateznom kamatom. Pri tome su svi pojedinačni mjesečni iznosi specificirani u visini kako je to navedeno u izreci ove presude pod toč. I, s iskazanom zateznom kamatom od 15.-og u narednom mjesecu za prethodni mjeseci pa do isplate, a sve to za razdoblje počam od prosinca 2013. zaključno s kolovozom 2018.

39. U odnosu na konačno uređenje tužbenog zahtjeva tužitelja iz podneska od 21.06.2022., niti tuženik, a niti umješač nisu osporavali visinu tako postavljenog tužbenog zahtjeva.

40. Sud je nakon savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza i to svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u njihovoj sveukupnosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti i da ima pravni osnov, jer pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz ranije citiranih odredbi Kolektivnih ugovora i Zakona o radu, pri čemu ovaj sud smatra da tumačenja Zajedničkog povjerenstva (osim Zaključka broj 153 sukladno prije iznijetom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz rješenja broj Rev 281/2021-2 od 27.04.2021.) nisu od utjecaja na predmetnu pravnu stvar. Pri tome je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da tuženik u spornom razdoblju iz konačno uređenog tužbenog zahtjeva, tužitelju nije obračunao plaću i naknadu plaće u skladu s prije citiranim odredbama Kolektivnih ugovora koji su bili na snazi u utuženom razdoblju.

Stoga je sud tužitelju dosudio ukupan iznos od 20.605,15 kn bruto, kao razlike manje isplaćenih plaća u razdoblju od prosinca 2013. zaključno s kolovozom 2018., a koji iznos je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica kao što je to navedeno u izreci ove presude pod toč. I. Sud pri tome dodaje da je tužiteljev konačno uređeni tužbeni zahtjev u cijelosti usklađen s izračunom vještaka financijske struke iz dodatnog financijskog vještačenja provedenog u ponovnom postupku, koji je sud iz prije iznijetih razloga prihvatio u cijelosti. Tužitelju osnovano pripada i zakonska zatezna kamata koja na svaku pojedinačnu mjesečnu glavnicu iz toč. I izreke ove presude teče od svakog 15.-tog u narednom mjesecu za prethodni mjesec.

41. Budući je tužitelj vjerovnik novčane obveze, to sud smatra da je isti sukladno čl. 65 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – u daljnjem tekstu: ZOO) ovlašten zahtijevati od tuženika kao dužnika njezino ispunjenje, a da je dužnik dužan ispuniti obvezu. Pri tome tuženik kao dužnik sukladno čl. 65 st. 2 ZOO-a za ispunjenje obveze odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Osim svega navedenog, ovaj sud smatra da je tuženik kao sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a u skladu s čl. 9 ZOO-a u svezi s čl. 8 st. 1 ZR-a (čl. 6 st. 1 ZR-a iz NN 149/09), kojim je propisano da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi ZR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

42. Ovaj sud je mišljenja da je u predmetnom obvezno - pravnom odnosu tužitelj ovlašten od tuženika zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno podmirenje utuženog iznosa, a tuženik je dužan obvezu ispuniti savjesno u svemu kako ona glasi, a sve sukladno odredbi čl. 9 ZOO-a i čl. 342 istog Zakona, kojim je propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a da je dužnik dužan obvezu u cijelosti ispuniti (st.1).

43. Također valja navesti da u slučaju zakašnjenja s ispunjenjem obveze tužitelj kao vjerovnik ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu u smislu čl. 29 st. 1 ZOO-a. Isto tako, vjerovnik ima pravo na zateznu kamatu bez obzira na to da li je pretrpio kakvu štetu zbog dužnikovog zakašnjenja, a u smislu čl. 30 st. 1 ZOO-a.

U svezi datuma dospijeća tuženikove obveze, valja navesti da isti među strankama nije bio sporan označen kao 15.-ti u narednom mjesecu za prethodni mjesec, a u skladu s odredbom čl. 92 st. 3 ZR-a.

Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a (NN 35/05) i čl. 3 ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

44. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a u svezi s čl. 155 ZPP-a, a isti je odmjeren prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje. Trošak se sastoji od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, i to: sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7 toč. 1), podnesak 12.10.2018. 100 bodova (tbr. 8 toč. 1), ročište 16.10.2018. 100 bodova (tbr. 9 toč. 1), podnesci 30.01.2019., 23.05.2019. (zaprimljen na sudu 27.05.2019.) i 18.10.2019., svaki po 25 bodova (tbr. 8 toč. 3), podnesak 29.10.2019. 50 bodova (tbr. 8 toč. 3), ročište 09.12.2019. 25 bodova (tbr. 9 toč. 5), ročište 13.12.2019. 100 bodova (tbr. 9 toč. 1), podnesak 17.12.2019. 25 bodova (tbr. 8 toč. 3), ročište 20.12.2019. 100 bodova (tbr. 9 toč. 1), ročište 05.06.2020. 50 bodova (tbr. 9 toč. 2), ročište 06.07.2020. 100 bodova (tbr. 9 toč. 1), podnesak od 01.06.2022. 25 bodova (tbr. 8 toč. 3), podnesak od 21.06.2022. 100 bodova (tbr. 8 toč. 1), ročište 01.07.2022. 25 bodova (tbr. 9 toč. 5), ročište 02.09.2022. 100 bodova (tbr. 9 toč. 1) i ročište za objavu presude 50 bodova (tbr. 9 toč. 3). Tužitelju je ukupno priznato 875 bodova, tj. iznos od 8.750,00 kn, a na isti je priznat trošak PDV-a od 25% u iznosu od 2.187,50 kn. Tužitelju je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn u cijelosti, jer je isti trošak bio potreban za vođenje postupka. Stoga sveukupno priznati i dosuđeni trošak tužitelja iznosi 13.437,50 kn.

45. Tužitelju nisu priznati podnesci od 06.07.2020. i od 01.07.2022. (troškovnik po Tarifi nije predviđen kao posebni podnesak), kao niti podnesci od 30.01.2019., 23.05.2019., 18.10.2019. i 17.12.2019., odnosno ovi navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka, a uz primjenu odredbe čl. 155 ZPP-a. Isto iz razloga što je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 103/14, 118/14 i 107/15) propisano da odvjetniku pripada pravo na trošak sastava 4 podneska (tbr. 8). Kako je tužitelju priznat sastav upravo 4 podneska koji su precizirani u toč. 44 obrazloženja ove presude, to tužitelju nije priznat sastav gore navedenih podneska koji premašuju broj od 4 priznata podneska.

Tužitelju nije priznat trošak pristupa ročištu radi objave prve donijete prvostupanjske presude u ovoj pravnoj stvari, jer sud smatra da tužitelju pripada samo jedan trošak pristupa ročištu održanog radi objave presude.

Tužitelju nije priznat niti zatraženi trošak od 1,90 kn na ime bankarskih transakcija u svezi uplate predujma, iako je tužitelj uz svoj troškovnik dostavio i dokument o transakcijama Zagrebačke banke d.d. (list 323 sudskog spisa). Međutim, kako na tom dokumentu nema imena niti nikakove oznake predmetnog tužitelja, a niti oznake poslovnog broja predmetnog sudskog spisa, to sud za taj dostavljeni dokument smatra da istim nije dokazana nikakva poveznica s predmetnim sporom. Zbog navedenog taj zatraženi trošak nije priznat tužitelju.

Tužitelju nije priznata zatezna kamata na trošak predujma za financijsko vještačenje počam od dana uplate predujma, jer tužitelju sukladno prije citiranom materijalnom propisu iz čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona kamata na cjelokupni parnični trošak (što uključuje i trošak predujma) pripada od dana presuđenja.

46. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi temeljem čl. 11 st. 1 toč. 3 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/2018), a kao posloprimac u radnom sporu.

47. Slijedom svega iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 30. rujna 2022.

Sudac:

Melanija

Centner,v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana koja se podnosi ovom sudu u 4 istovjetna primjerka, a o kojoj odlučuje nadležni Županijski sud. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku

3. umješaču po zakonskom zastupniku

Za točnost otpravka - ovlašteni službenik:

Tamara Filipec