Poslovni broj: 14 UsI-1156/22-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: F. B. iz T., …, zastupan po opunomoćenicima u Odvjetničkom društvu Lj.-

V. & partneri d.o.o., odvjetnicima u S., …, protiv tuženika:

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba u Zagrebu, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, radi najniže starosne mirovine, bez održavanja rasprave, dana 30. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140- 02/21-01/…, URBROJ: 341-99-05/… od dana 30. ožujka 2022. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S. KLASA: UP/I 140-02/21-01/… UR.BROJ: 341-18-05/… od dana

25. studenoga 2021. i predmet vrati prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-02/21-

01/…, URBROJ: 341-99-05/… od dana 30. ožujka 2022. tužitelj je, u bitnom, osporavajući zakonitost i prvostupanjskog upravnog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S. KLASA: UP/I 140-02/21- 01/…, UR.BROJ: 341-18-05/… od dana 25. studenoga 2021.,

naveo da činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno i da tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskom postupku (čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku) te da je povrijeđeno načelo saslušanja stranke. Uz to da je osporeno rješenje u protivnosti s odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku jer da isto ne sadrži točno utvrđeno činjenično stanje. Sasvim da je očito da tijelo prvog stupnja nije postupilo sukladno uputi drugostupanjskog tijela te da nije o zahtjevu osiguranika odlučilo kao o prijedlogu za obnovu postupka u smislu čl. 134. ZOMO. Iz predmetnog rješenja da je nejasan razlog iz kojeg je pogrešno utvrđen dan 1. listopada 2021. kao dan od kojeg osiguraniku pripada isplata mirovine. Prvotno da se ističe kako tužitelj uopće nije mogao ranije predati zahtjev niti tražiti određivanje mirovine kao dragovoljac Domovinskog rata, budući da istome do tada nije bio priznat status hrvatskog branitelja, dragovoljca iz Domovinskog rata, a za što da isti svakako nije odgovoran. Dakle, da je jasno kako je predmetnim rješenjem trebalo odrediti da tužitelju isplata mirovine pripada od 4. travnja 2011. kada mu je prvotno i priznato pravo na starosnu mirovinu. Ni jednom zakonskom odredbom da nije propisano da pravo od dana podnošenja prvotnog zahtjeva mogu konzumirati samo korisnici koji su pravo na najnižu mirovinu već ostvarili prema ranijim utvrđenim braniteljskim zakonima niti je propisano do kada status branitelju treba biti utvrđen. Tužitelj da ne može trpiti štetu i biti doveden u nepovoljniji i neravnopravan položaj prema ostalim braniteljima samo iz razloga što mu je taj status bez ikakve njegove krivnje kasnije priznat. Naime, isto tako da je pogrešno zaključeno da su branitelji stekli prava po ZOPHBDR, jer da su prava stekli sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Dakle, kako nema „novog“ i „starog“ Domovinskog rata, tako ne može biti „novih“ i „starih“ branitelja, a činjenica da je žalitelj stekao status branitelja poslije određenog broja godina po završetka Domovinskog rata ga da ne može i ne smije stavljati u nepovoljniji položaj od osoba koje su isti taj status stekle po ranijem zakonu. Tužitelj se pri tome poziva na stajališta iznesena u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Kalauz protiv Hrvatske. Navedeno da je vidljivo iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave …, Broj: 511-12-14-136/…. iz koje proizlazi kako je osiguranik bio sudionik Domovinskog rata u razdoblju

od 15. siječnja 1991. do 21. lipnja 1991. te da je time ostvario status dragovoljca iz Domovinskog rata. Osim toga, da se na ovakav način ne poštuje niti presuda Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem: Usl-… od dana 7. listopada 2021. koja da je donesena u ovom predmetu, a kojom da se poništavaju prvotno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje te je predmet vraćen na ponovni postupak, da tužitelj predlaže da se donese presuda kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko upravno rješenje te predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je osporavano rješenje doneseno temeljem činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, a što da je u skladu s odredbom čl. 5. i 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21), a osporeno rješenje da je obrazloženo i da sadrži sve obvezne sastavne dijelove rješenja propisane člankom 98. citiranog Zakona. Navodi i razlozi izneseni u tužbi da nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Vezano za tužbene navode da se ističe da je prvostupanjsko tijelo, pa onda i drugostupanjsko tijelo, utvrdilo pravo stanje stvari na temelju svih utvrđenih činjenica i okolnosti bitnih za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, te da nije povrijeđena odredba čl. 8. i čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku. Slijedom navedenog, a prema postojećim podacima u spisu predmeta i nakon utvrđenog kompletnog činjeničnog stanja, da smatra da je osporavano rješenje na zakonu osnovano pa da predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev. 3. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-02/21-01/…, URBROJ: 341-99-05/… od dana 30. ožujka 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja

Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S. KLASA: UP/I 140-02/21-01/…, UR.BROJ: 341-18-05/… od dana 25.

studenoga 2021., a kojim rješenjem je osiguraniku hrvatskom branitelju, dragovoljcu iz Domovinskog rata F. B., ovdje tužitelju, određena, počevši od dana 1.

listopada 2019. starosna mirovina u svoti od 1.366,31 kn mjesečno. Umjesto te mirovine, određena mu je najniža mirovina prema ZOHBDR, u svoti od 2.891,47 kn mjesečno. Od 1. srpnja 2021. da mu najniža mirovina iznosi 3.042,91 kn mjesečno. Isplata navedene mirovine da mu pripada, počevši od dana 1. listopada 2019. Svota mirovine određena spomenutim rješenjem da je obračunata sa svotama mirovina isplaćenih na temelju rješenja Područne službe u S., broj … od dana 8.

lipnja 2018. koje je zamijenjeno spomenutim rješenjem. Žalba ne odgađa izvršenje navedenog rješenja.

4. Kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave (članak 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), a činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su nesporne, sud je bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je sudu dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika, ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika (kao i prvostupanjskog upravnog rješenja).

6. Odredbom čl. 139. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18, dalje: ZOMO), propisano je da se pravomoćno rješenje o pravu na mirovinsko osiguranje ili iz mirovinskog osiguranja može izmijeniti novim rješenjem ako je prvim rješenjem povrijeđen zakon, uredbe Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju ili opći akt Zavoda na štetu osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine. Stavkom 2. istog članka propisano je da će se novo rješenje donijet i kada se saznaju nove činjenice koje utječu na pravo osiguranika, osigurane osobe, odnosno korisnika mirovine koje su nastale nakon donošenja pravomoćnog rješenja ili u slučaju kada je upravni sud zauzeo za stranke povoljnije pravno stajalište. Stavkom 3. istog članka propisano je da prava utvrđena novim rješenjem donesenim prema stavcima 1. i 2. ovoga članka pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja ako je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, odnosno od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine.

7. Iz spisa upravnog tijela KLASA: UP/II 140-02/21-01/… proizlazi: da je tužitelj za obnovu postupka svojim zahtjevom od dana 3. rujna 2019. zatražio ponovno određivanje mirovine na temelju naknadno utvrđenog statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata-dragovoljca uz koji da je priložio PS-2 potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave …, broj: 511-12-

14-136/… od dana 11. srpnja 2019. iz koje je vidljivo da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 15. siječnja 1991. do 21. lipnja 1991. koje se računa kao staž osiguranja u dvostrukom trajanju; da je na traženje prvostupanjskog tijela dopisom od dana 9. listopada 2019. Ministarstvo unutarnjih poslova dostavilo i potvrdu broj: 511-12-14-136… od dana 15. listopada 2019. o utvrđenom statusu hrvatskog branitelja-dragovoljca iz Domovinskog rata sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu u razdoblju od 15. siječnja 1991. do 21. lipnja 1991.; da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu u borbenom sektoru u ukupnom trajanju od 158 dana; da je prvostupanjsko upravno rješenje doneseno u postupku izvršenja presude Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem: 7 Usl-… od dana 7. listopada 2021. kojim je poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S. KLASA: 140-02/20-01…, UR.BROJ: 341-18-

05/… od dana 2. rujna 2020.; da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., broj spisa …, od dana 25. studenog 2011., a počevši od dana 4. travnja 2011. priznato pravo na starosnu mirovinu prema čl. 30. ranije važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju («Narodne novine», br. 102/98, 30/04, 177/04, 92/05, 79/07, 35/08, 121/10, 61/11, 114/11 i 76/12, skraćeno: ZOMO); da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., broj spisa …, od dana 8. lipnja 2018.

počevši od dana 1. veljače 2018. ponovno određena starosna mirovina prema č lanku 134. ZOMO; da je tužitelj rođen dana 4. travnja 1946. i do dana priznanja prava na starosnu mirovinu (4. travnja 2011.) da je navršio 65 godina i 00 mjeseci života; da je navedenim pravomoćnim rješenjem od dana 8. lipnja 2018. utvrđen ukupni mirovinski staž u trajanju 28 godina, 00 mjeseci i 15 dana; da mirovinski staž, prema čl. 24. do 31. ZOMO i čl. 55. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, br. 121/17), koji se računa za stjecanje prava na mirovinu, iznosi do dana 4. travnja 2011. ukupno 65 godina, 00 mjeseci i 00 dana; da je tužitelj dana 1. listopada 2019. ispunio uvjete za ponovno određivanje starosne mirovine prema čl. 27. i čl. 49. ZOHBDR-a; da ukupan mirovinski staž za izračun mirovine iznosi 28 godina, 05 mjeseci i 22 dana; da je temeljem navedenog doneseno prvostupanjsko upravno rješenje, a povodom tužiteljeve žalbe osporeno rješenje tuženika.

8. Naime, ocjena je ovog Suda da je prvostupanjskim upravnim rješenjem pravilno utvrđeno da isplata mirovine tužitelju pripada počevši od dana 1. listopada 2019., odnosno od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za određivanje mirovine (podnesen dana 3. rujna 2019.), sve u skladu s gore citiranom odredbom čl. 139. st. 3. ZOMO pa je osporenim rješenjem tuženika pravilno odbijena žalba tužitelja s obrazloženjem koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

9. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, prigovori tužitelja (koji se uglavnom iscrpljuju u pogrešnom stajalištu tužitelja da bi mu mirovina određena povodom njegovog zahtjeva od dana 3. rujna 2019. pripadala od dana 4. travnja 2011.) nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

10. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

11. Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen i riješiti kao u izreci pod točkom II.

U Splitu, 30. rujna 2022.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Lj.-

V. & p. d.o.o., S., …

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Antuna Mihanovića 3

- u spis

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Oslobođen plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).

3. Kalendar 60 dana.